-
- Ruske narodne priče Ruske narodne priče Svet bajki je neverovatan. Da li je moguće zamisliti naš život bez bajke? Bajka nije samo zabava. Ona nam govori šta je izuzetno važno u životu, uči nas da budemo ljubazni i pošteni, da štitimo slabe, da se odupremo zlu, da preziremo lukavstvo i laskavce. Bajka nas uči da budemo odani, pošteni i ismijava naše poroke: hvalisanje, pohlepu, licemjerje, lijenost. Vekovima su se bajke prenosile usmeno. Jedna osoba je smislila bajku, ispričala je drugoj, ta osoba je dodala nešto svoje, prepričala je trećoj, itd. Svaki put je bajka postajala sve bolja i zanimljivija. Ispostavilo se da bajku nije izmislila jedna osoba, već mnogi različiti ljudi, ljudi, zato su to počeli nazivati "narodnom". Bajke su nastale u davna vremena. Bile su to priče o lovcima, lovcima i ribarima. U bajkama životinje, drveće i trava govore kao ljudi. A u bajci je sve moguće. Ako želiš da postaneš mlad, jedi podmlađujuće jabuke. Treba da oživimo princezu - prvo je poškropimo mrtvom pa živom vodom... Bajka nas uči da razlikujemo dobro od lošeg, dobro od zla, domišljatost od gluposti. Bajka nas uči da ne očajavamo teški trenuci i uvek prevazilaze poteškoće. Bajka uči koliko je važno da svaka osoba ima prijatelje. I činjenica da ako svog prijatelja ne ostaviš u nevolji, onda će i on tebi pomoći...
- Priče Aksakova Sergeja Timofejeviča Priče o Aksakovu S.T. Sergej Aksakov napisao je vrlo malo bajki, ali upravo je ovaj autor napisao divnu bajku “ Grimizni cvijet„I odmah shvatamo kakav je talenat imao ovaj čovek. Sam Aksakov je ispričao kako se u djetinjstvu razbolio i kod njega je bila pozvana domaćica Pelageja, koja je komponovala različite priče i bajke. Dječaku se priča o Grimiznom cvijetu toliko dopala da je, kada je odrastao, po sjećanju zapisao priču o domaćici, a čim je objavljena, bajka je postala omiljena među mnogim dječakima i djevojčicama. Ova bajka je prvi put objavljena 1858. godine, a potom je po njoj napravljeno mnogo crtanih filmova.
- Bajke braće Grim Priče o braći Grim Jacob i Wilhelm Grimm su najveći njemački pripovjedači. Svoju prvu zbirku bajki braća su objavila 1812. njemački. Ova zbirka obuhvata 49 bajki. Braća Grim počela su redovno pisati bajke 1807. Bajke su odmah stekle ogromnu popularnost među stanovništvom. Očigledno je da je svako od nas čitao divne bajke braće Grim. Njihove zanimljive i poučne priče razbuđuju maštu, a jednostavan jezik naracije razumljiv je i mališanima. Bajke su za čitaoce različite starosti. U zbirci braće Grim nalaze se priče koje su razumljive djeci, ali i starijima. Braća Grim su još u svojim ranim danima voljela prikupljati i proučavati narodne priče. studentskih godina. Tri zbirke “Dječije i porodične priče” (1812, 1815, 1822) donijele su im slavu kao velike pripovjedače. Među njima " Bremenski muzičari“, „Lonac s kašom”, „Snježana i sedam patuljaka”, „Henzel i Gretel”, „Bob, slama i žeravica”, „Gospodarica mećava” – ukupno oko 200 bajki.
- Priče Valentina Kataeva Priče Valentina Kataeva Pisac Valentin Kataev je dugo živeo i prelep zivot. Ostavio je knjige, čitajući koje možemo naučiti živjeti sa ukusom, a da ne propuštamo zanimljivosti koje nas okružuju svaki dan i svaki sat. Postojao je period u Katajevom životu, oko 10 godina, kada je pisao divne bajke za djecu. Glavni likovi bajki su porodica. Pokazuju ljubav, prijateljstvo, vjeru u magiju, čuda, odnose između roditelja i djece, odnose između djece i ljudi koje susreću na putu koji im pomažu da odrastu i nauče nešto novo. Uostalom, i sam Valentin Petrovič je vrlo rano ostao bez majke. Valentin Kataev je autor bajki: "Lula i vrč" (1940), "Cvet sa sedam cvetova" (1940), "Biser" (1945), "Panj" (1945), "Cvet Golub” (1949).
- Tales of Wilhelm Hauff Priče o Wilhelmu Hauffu Wilhelm Hauff (29.11.1802. – 18.11.1827.) – njemački pisac, najpoznatiji kao autor bajki za djecu. Smatra se predstavnikom umjetnosti književni stil Bidermajer Wilhelm Hauff nije toliko poznat i popularan svjetski pripovjedač, ali Hauffove bajke su obavezno štivo za djecu. Autor je suptilnošću i nenametljivošću pravog psihologa u svoje radove uložio duboko značenje koje izaziva razmišljanje. Hauff je napisao svoj Märchen za djecu barona Hegela - bajke, prvi put su objavljeni u “Almanahu bajki iz januara 1826. za sinove i kćeri plemićkih staleža”. Postojala su takva Gauffova djela kao što su “Calif the Stork”, “Mali Muk” i neka druga, koja su odmah stekla popularnost u zemljama njemačkog govornog područja. Fokusiranje prvo na orijentalni folklor, kasnije počinje da koristi evropske legende u bajkama.
- Priče Vladimira Odojevskog Priče o Vladimiru Odojevskom Vladimir Odojevski ušao je u istoriju ruske kulture kao književni i muzički kritičar, prozni pisac, muzejski i bibliotečki radnik. Uradio je mnogo za rusku književnost za decu. Za života je objavio nekoliko knjiga za dječije čitanje: „Grad u burmutici” (1834-1847), „Bajke i priče za decu dede Irineja” (1838-1840), „Zbirka dečijih pesama dede Irineja” (1847), „Dečja knjiga za nedjeljom(1849.). Prilikom stvaranja bajki za djecu, V. F. Odoevsky se često obraćao folklornim temama. I ne samo za Ruse. Najpopularnije su dvije bajke V. F. Odojevskog - "Moroz Ivanovič" i "Grad u burmutici".
- Priče Vsevoloda Garšina Priče Vsevoloda Garšina Garšina V.M. - Ruski pisac, pesnik, kritičar. Slavu je stekao nakon objavljivanja svog prvog djela "4 dana". Broj bajki koje je napisao Garshin uopće nije velik - samo pet. I skoro svi su uključeni u školski program. Svako dijete zna bajke “Žaba putnik”, “Priča o žabi i ruži”, “Ono što se nikad nije dogodilo”. Sve Garšinove bajke prožete su dubokim značenjem, označavaju činjenice bez nepotrebnih metafora i sveobuhvatnu tugu koja se provlači kroz svaku njegovu bajku, svaku priču.
- Priče Hansa Kristijana Andersena Bajke Hansa Christiana Andersena Hans Christian Andersen (1805-1875) - danski pisac, pripovjedač, pjesnik, dramaturg, esejista, međunarodni pisac poznate bajke za djecu i odrasle. Čitanje Andersenovih bajki fascinantno je u bilo kojoj dobi, a djeci i odraslima daju slobodu da puste svoje snove i maštu. Svaka bajka Hansa Kristijana sadrži duboka razmišljanja o smislu života, ljudskom moralu, grijehu i vrlinama, često neprimjetna na prvi pogled. Andersenove najpopularnije bajke: Mala sirena, Palčica, Slavuj, Svinjar, Kamilica, Kremen, Divlji labudovi, Limeni vojnik, Princeza i grašak, Ružno pače.
- Priče o Mihailu Pljackovskom Priče o Mihailu Pljackovskom Mihail Spartakovič Pljackovski je sovjetski tekstopisac i dramaturg. Još u studentskim godinama počeo je da komponuje pesme - i poeziju i melodije. Prva profesionalna pesma „Marš kosmonauta“ nastala je 1961. godine sa S. Zaslavskim. Teško da postoji osoba koja nikada nije čula takve stihove: „bolje je pevati u horu“, „prijateljstvo počinje osmehom“. Beba rakuna iz Sovjetski crtani film i mačak Leopold pevaju pesme prema pesmama popularnog tekstopisca Mihaila Spartakoviča Pljackovskog. Bajke Pljackovskog uče djecu pravilima i normama ponašanja, modeliraju poznate situacije i uvode ih u svijet. Neke priče ne samo da uče ljubaznosti, već i ismijavaju loše karakterne osobine koje djeca imaju.
- Priče Samuila Marshaka Priče o Samuilu Maršaku Samuil Jakovlevič Maršak (1887 - 1964) - ruski sovjetski pesnik, prevodilac, dramaturg, književni kritičar. Poznat je kao autor bajki za decu, satiričnih dela, kao i „odraslih“, ozbiljnih tekstova. Među Maršakovim dramskim djelima posebno su popularne bajke „Dvanaest mjeseci“, „Pametne stvari“, „Mačja kuća“. Maršakove pjesme i bajke počinju se čitati od prvih dana u vrtiću, a zatim se postavljaju na matinejima. , a u nižim razredima se uče napamet.
- Priče Genadija Mihajloviča Ciferova Bajke Genadija Mihajloviča Ciferova Genadij Mihajlovič Ciferov je sovjetski pisac-pripovedač, scenarista, dramaturg. Animacija je Genadiju Mihajloviču donijela najveći uspjeh. Tokom perioda saradnje sa studijom Soyuzmultfilm, u saradnji sa Genrihom Sapgirom, objavljeno je više od dvadeset pet crtanih filmova, uključujući „Motor iz Romaškova“, „Moj zeleni krokodil", "Kako je mala žaba tražila tatu", "Lošarik", "Kako postati velika." Ciferovljeve slatke i ljubazne priče poznate su svakome od nas. Junaci koji žive u knjigama ovog divnog pisca za decu uvek će jedni drugima priskočiti u pomoć. Njegove poznate bajke: „Živelo jednom slončić“, „O kokoši, suncu i medvedu“, „O ekscentričnoj žabi“, „O parobrodu“, „Priča o svinji“ , itd. Zbirke bajki: „Kako je mala žaba tražila tatu“, „Raznobojna žirafa“, „Lokomotiva iz Romaškova“, „Kako postati veliki i druge priče“, „Dnevnik malog medveda“.
- Priče Sergeja Mihalkova Priče o Sergeju Mihalkovu Mihalkovu Sergeju Vladimiroviču (1913 - 2009) - pisac, pisac, pjesnik, basnopisac, dramaturg, ratni dopisnik za vrijeme Velikog Otadžbinski rat, autor teksta dviju himni Sovjetski savez i himna Ruska Federacija. Počinju da čitaju Mihalkovljeve pesme u vrtiću, birajući „Ujka Stjopa” ili podjednako poznatu pesmu „Šta imaš?” Autor nas vraća u sovjetsku prošlost, ali s godinama njegova djela ne zastarevaju, već samo dobijaju šarm. Mihalkovljeve dječje pjesme odavno su postale klasika.
- Priče o Sutejevu Vladimiru Grigorijeviču Priče o Sutejevu Vladimir Grigorijevič Sutejev - ruski Sovjetski dječiji pisac, ilustrator i režiser animacije. Jedan od osnivača sovjetske animacije. Rođen u porodici lekara. Otac je bio nadaren čovjek, strast prema umjetnosti prenio je i na sina. WITH tinejdžerske godine Vladimir Suteev, kao ilustrator, periodično je objavljivan u časopisima „Pionir”, „Murzilka”, „Prijateljski momci”, „Iskorka” i u novinama „Pionerskaja Pravda”. Studirao na Moskovskom visokom tehničkom univerzitetu po imenu. Bauman. Od 1923. ilustrator je knjiga za djecu. Sutejev je ilustrovao knjige K. Čukovskog, S. Maršaka, S. Mihalkova, A. Bartoa, D. Rodarija, kao i sopstveni radovi. Priče koje je V. G. Suteev sam sastavio napisane su lakonski. Da, ne treba mu opširnost: sve što nije rečeno biće nacrtano. Umjetnik radi kao crtač, bilježi svaki pokret lika kako bi stvorio koherentnu, logički jasnu akciju i svijetlu, nezaboravnu sliku.
- Priče o Tolstoju Alekseju Nikolajeviču Priče Tolstoja Alekseja Nikolajeviča Tolstoja A.N. - ruski pisac, izuzetno svestran i plodan pisac, koji je pisao u svim vrstama i žanrovima (dve zbirke pesama, više od četrdeset drama, scenarija, adaptacije bajki, publicistički i drugi članci itd.), pre svega prozni pisac, majstor fascinantnog pripovijedanja. Žanrovi u stvaralaštvu: proza, priča, priča, drama, libreto, satira, esej, novinarstvo, istorijski roman, naučna fantastika, bajka, pjesma. Popularna bajka Tolstoja A.N.: "Zlatni ključ, ili Pinokijeve avanture", koja je uspješna adaptacija italijanske bajke pisac XIX veka. Kolodijev "Pinokio" uvršten je u zlatni fond svjetske književnosti za djecu.
- Priče o Tolstoju Levu Nikolajeviču Priče o Tolstoju Levu Nikolajeviču Tolstoj Lev Nikolajevič (1828 - 1910) jedan je od najvećih ruskih pisaca i mislilaca. Zahvaljujući njemu pojavila su se ne samo djela koja su uvrštena u riznicu svjetske književnosti, već i čitav vjerski i moralni pokret - tolstojizam. Lev Nikolajevič Tolstoj napisao je mnogo poučnih, živahnih i zanimljive priče, basne, pjesme i priče. Napisao je i mnogo malih ali divne bajke za djecu: Tri medvjeda, Kako je ujak Semjon pričao šta mu se dogodilo u šumi, Lav i pas, Priča o Ivanu Budali i njegova dva brata, Dva brata, Radnik Emeljan i prazan bubanj i mnogi drugi. Tolstoj je veoma ozbiljno shvatio pisanje malih bajki za decu i mnogo je radio na njima. Bajke i priče Leva Nikolajeviča i danas su u knjigama za čitanje u osnovnim školama.
- Priče Charlesa Perraulta Bajke Charlesa Perraulta Charles Perrault (1628-1703) - francuski pisac-pripovjedač, kritičar i pjesnik, bio je član Francuske akademije. Verovatno je nemoguće naći osobu koja ne zna priču o Crvenkapi i sivi vuk, o dječačiću ili drugim jednako nezaboravnim likovima, živopisnim i tako bliskim ne samo djetetu, već i odrasloj osobi. Ali svi oni svoj izgled duguju divnom piscu Charlesu Perraultu. Svaka njegova bajka jeste narodni ep, njen pisac je obradio i razvio radnju, rezultirajući tako divnim djelima koja se i danas čitaju s velikim divljenjem.
- ukrajinske narodne priče Ukrajinske narodne priče Ukrajinske narodne priče imaju mnogo sličnosti u stilu i sadržaju sa ruskim narodnim pričama. Ukrajinske bajke posvećuju veliku pažnju svakodnevnim stvarnostima. Ukrajinski folklor je vrlo slikovito opisan u narodnoj priči. Sve tradicije, praznici i običaji mogu se vidjeti u zapletima narodnih priča. Kako su Ukrajinci živjeli, šta su imali, a šta nisu, o čemu su sanjali i kako su išli ka svojim ciljevima, također je jasno ugrađeno u značenje bajke. Najpopularnije ukrajinske narodne priče: Mitten, Koza-Dereza, Pokatygoroshek, Serko, priča o Ivasiku, Kolosok i druge.
-
- Zagonetke za djecu sa odgovorima Zagonetke za djecu sa odgovorima. Veliki izbor zagonetki sa odgovorima za zabavne i intelektualne aktivnosti sa djecom. Zagonetka je samo katren ili jedna rečenica koja sadrži pitanje. Zagonetke spajaju mudrost i želju da se sazna više, da se prepozna, da se teži nečemu novom. Stoga ih često susrećemo u bajkama i legendama. Zagonetke se mogu rješavati na putu do škole, vrtića ili koristiti razna takmičenja i kvizovi. Zagonetke pomažu razvoju vašeg djeteta.
- Zagonetke o životinjama sa odgovorima Djeca svih uzrasta vole zagonetke o životinjama. Životinjski svijet je raznolik, pa postoji mnogo zagonetki o domaćim i divljim životinjama. Zagonetke o životinjama odličan su način da se djeca upoznaju s različitim životinjama, pticama i insektima. Zahvaljujući ovim zagonetkama djeca će zapamtiti, na primjer, da slon ima surlu, zeko velike uši, a jež bodljikave iglice. Ovaj odjeljak predstavlja najpopularnije dječje zagonetke o životinjama s odgovorima.
- Zagonetke o prirodi sa odgovorima Zagonetke za djecu o prirodi sa odgovorima U ovom dijelu ćete pronaći zagonetke o godišnjim dobima, o cvijeću, o drveću, pa čak i o suncu. Prilikom ulaska u školu dijete mora znati godišnja doba i nazive mjeseci. A zagonetke o godišnjim dobima pomoći će u tome. Zagonetke o cvijeću su vrlo lijepe, smiješne i omogućit će djeci da nauče nazive sobnog i vrtnog cvijeća. Zagonetke o drveću su vrlo zabavne; djeca će naučiti koje drveće cvjeta u proljeće, koje drveće rađa slatke plodove i kako izgleda. Djeca će također naučiti mnogo o suncu i planetama.
- Zagonetke o hrani sa odgovorima Ukusne zagonetke za djecu sa odgovorima. Kako bi djeca jela ovu ili onu hranu, mnogi roditelji smišljaju sve vrste igara. Nudimo vam smiješne zagonetke o hrani koje će vašem djetetu pomoći da s poštovanjem pristupi ishrani. pozitivnu stranu. Ovdje ćete naći zagonetke o povrću i voću, o gljivama i bobicama, o slatkišima.
- Riddles about svijet sa odgovorima Zagonetke o svijetu oko nas sa odgovorima U ovoj kategoriji zagonetki nalazi se gotovo sve što se tiče čovjeka i svijeta oko njega. Zagonetke o profesijama vrlo su korisne za djecu, jer se u mladosti pojavljuju prve sposobnosti i talenti djeteta. I on će prvi razmišljati o tome šta želi da postane. Ova kategorija također uključuje smiješne zagonetke o odjeći, o transportu i automobilima, o raznim predmetima koji nas okružuju.
- Zagonetke za djecu sa odgovorima Zagonetke za mališane sa odgovorima. U ovom odeljku vaša deca će se upoznati sa svakim slovom. Uz pomoć takvih zagonetki djeca će brzo zapamtiti abecedu, naučiti kako pravilno dodavati slogove i čitati riječi. Takođe u ovom delu nalaze se zagonetke o porodici, o notama i muzici, o brojevima i školi. Zabavne zagonetke će odvratiti vašu bebu loše raspoloženje. Zagonetke za mališane su jednostavne i duhovite. Djeca uživaju da ih rješavaju, pamte i razvijaju tokom igre.
- Zanimljive zagonetke sa odgovorima Zanimljive zagonetke za djecu sa odgovorima. U ovom odeljku ćete saznati svoje omiljene likove iz bajki. Zagonetke o bajkama s odgovorima pomažu da zabavne trenutke čarobno pretvorite u pravu predstavu stručnjaka za bajke. A smiješne zagonetke Savršeno za 1. april, Maslenicu i druge praznike. Zagonetke varalice će cijeniti ne samo djeca, već i roditelji. Završetak zagonetke može biti neočekivan i apsurdan. Trik zagonetke poboljšavaju raspoloženje djece i proširuju im vidike. Također u ovom dijelu nalaze se zagonetke za dječje zabave. Vašim gostima sigurno neće biti dosadno!
- Zagonetke za djecu sa odgovorima Zagonetke za djecu sa odgovorima. Veliki izbor zagonetki sa odgovorima za zabavne i intelektualne aktivnosti sa djecom. Zagonetka je samo katren ili jedna rečenica koja sadrži pitanje. Zagonetke spajaju mudrost i želju da se sazna više, da se prepozna, da se teži nečemu novom. Stoga ih često susrećemo u bajkama i legendama. Zagonetke se mogu rješavati na putu do škole, vrtića ili koristiti razna takmičenja i kvizovi. Zagonetke pomažu razvoju vašeg djeteta.
-
- Pjesme Agnije Barto Pjesme Agnije Barto Dječije pjesme Agnije Barto poznate su nam i jako voljene od djetinjstva. Pisac je neverovatan i višeznačan, ne ponavlja se, iako se njen stil prepoznaje po hiljadama autora. Pjesme Agnije Barto za djecu uvijek su nova, svježa ideja, a spisateljica je donosi djeci kao ono najvrednije što ima, iskreno i s ljubavlju. Čitanje pjesama i bajki Agniy Barto je zadovoljstvo. Lagani i ležerni stil veoma je popularan kod dece. Najčešće se kratke katrene lako pamte, pomažu u razvoju dječjeg pamćenja i govora.
Priča o ribaru i ribi
Aleksandar Sergejevič Puškin
Pročitajte priču o ribaru i ribi:
Starac je živio sa svojom staricom
Uz najmodrije more;
Živjeli su u trošnoj zemunici
Tačno trideset godina i tri godine.
Starac je lovio ribu mrežom,
Starica je prela svoju pređu.
Jednom je bacio mrežu u more, -
Stigla je mreža samo sa blatom.
Drugi put je bacio mrežu,
Došla je mreža s morskom travom.
Treći put je bacio mrežu, -
Došla je mreža sa jednom ribom,
Sa teškom ribom - zlatom.
Priča o ribaru i ribi
Kako se moliti zlatne ribice!
„Ti, stari, pusti me na more,
Dragi, daću otkup za sebe:
Vratit ću ti čime god želiš.”
Starac je bio iznenađen i uplašen:
Pecao je trideset i tri godine
I nikad nisam čuo da riba govori.
Pustio je zlatnu ribicu
I rekao joj je lijepu riječ:
„Bog s tobom, zlatne ribice!
Ne trebam tvoj otkup;
Idi na plavo more,
Prošećite tamo na otvorenom prostoru."
Starac se vratio starici,
Rekao joj je veliko čudo.
„Danas sam upecao ribu,
Zlatna ribica, ne obična;
Po našem mišljenju, riba je progovorila,
Tražio sam da idem kući na plavo more,
Kupljeno po visokoj cijeni:
Kupio sam šta sam hteo.
Nisam se usudio uzeti otkup od nje;
Pa ju je pustio u plavo more.”
Starica je prekorila starca:
„Budalo, prostaklu!
Niste znali kako da uzmete otkup od ribe!
Kad bi samo mogao uzeti korito od nje,
Naši su potpuno podijeljeni.”
Tako je otišao do plavog mora;
Vidi da se more malo poigrava.
Riba je doplivala do njega i upitala:
"Šta hoćeš, starče?"
„Smiluj se, ribice,
Moja starica me je grdila,
Starac mi ne da mira:
Treba joj novo korito;
Naši su potpuno podijeljeni.”
Zlatna ribica odgovara:
Bit će novo korito za vas."
Starac se vratio starici,
Starica ima novo korito.
Starica još više grdi:
„Budalo, prostaklu!
Molio si za korito, budalo!
Ima li mnogo interesa u koritu?
Okreni se, budalo, ideš u ribu;
Nakloni joj se i moli za kolibu.”
pa je otišao u plavo more,
(Modro more se zamutilo.)
Počeo je da klika na zlatnu ribicu,
"Šta hoćeš, starče?"
„Smiluj se, ribice!
Starica još više grdi,
Starac mi ne da mira:
Mrzovoljna žena traži kolibu.”
Zlatna ribica odgovara:
„Ne budi tužan, idi s Bogom,
Neka bude tako: imat ćete kolibu.”
Otišao je u svoju zemunicu,
A zemunici nema ni traga;
Ispred njega je koliba sa svjetlom,
Sa ciglom, izbijeljenom cijevi,
Kapije od hrastovine, daske.
Starica sedi ispod prozora,
Koliko vredi, grdi muža.
„Ti si budala, ti si prostak!
Prostak je molio kolibu!
Okrenite se, poklonite se ribi:
Ne želim da budem crna seljanka
Želim da budem plemkinja na stubu.”
Starac je otišao u sinje more;
(Modro more nije mirno.)
Riba je doplivala do njega i upitala:
"Šta hoćeš, starče?"
Starac joj odgovara naklonom:
„Smiluj se, ribice!
Starica je postala gluplja nego ikad,
Starac mi ne da mira:
Ona ne želi da bude seljanka
Ona želi da bude plemkinja visokog ranga.”
Zlatna ribica odgovara:
"Ne budi tužan, idi s Bogom."
Starac se vratio starici.
Šta on vidi? Visoki toranj.
Njegova starica stoji na tremu
U skupoj samuljinoj jakni,
Brokatna maca na kruni,
Biseri su tegli niz vrat,
Na mojim rukama su zlatni prstenovi,
Crvene čizme na nogama.
Pred njom su marljive sluge;
Ona ih tuče i vuče za čuprun.
Starac kaže svojoj starici:
„Zdravo, gospođo, plemkinjo!
Tea, sada je tvoja draga sretna.”
Starica je viknula na njega,
Poslala ga je da služi u štali.
Prođe jedna sedmica, prođe druga
Starica se još više razbjesnila:
Opet šalje starca u ribu.
„Okrenite se, poklonite se ribi:
Ne želim da budem plemkinja na stubu,
Ali želim da budem slobodna kraljica.”
Starac se uplašio i molio se:
„Šta, ženo, jesi li pojela previše kokošinje?
Ne možeš ni koračati ni govoriti,
Nasmijat ćeš cijelo kraljevstvo."
Starica se još više naljutila,
Udarila je muža po obrazu.
“Kako se usuđuješ, čovječe, raspravljati sa mnom,
Sa mnom, plemkinja iz stuba? -
Idite na more, časno vam kažu,
Ako ne odeš, vodiće te hteli-nehteli.”
Starac je otišao na more,
(Modro more je postalo crno.)
Počeo je da klika na zlatnu ribicu.
Riba je doplivala do njega i upitala:
"Šta hoćeš, starče?"
Starac joj odgovara naklonom:
„Smiluj se, ribice!
Moja stara se opet buni:
Ona ne želi da bude plemkinja,
Ona želi da bude slobodna kraljica."
Zlatna ribica odgovara:
„Ne budi tužan, idi s Bogom!
Dobro! starica će biti kraljica!”
Starac se vratio starici.
Pa? pred njim su kraljevske odaje.
U odajama vidi svoju staricu,
Ona sjedi za stolom kao kraljica,
Njoj služe bojari i plemići,
Toče joj strana vina;
Ona jede štampane medenjake;
Oko nje stoji strašna straža,
Na ramenima drže sjekire.
Kada je starac to video, uplašio se!
Poklonio se staricinim nogama,
Rekao je: „Zdravo, strašna kraljice!
Pa, sada je tvoja draga sretna.”
Starica ga nije pogledala,
Samo je naredila da ga oteraju iz vida.
Bojari i plemići su dotrčali,
Gurnuli su starca unazad.
I stražari su dotrčali na vrata,
Skoro je isjekao sjekirama.
A narod mu se smijao:
„U pravu si, ti stara neznalice!
Od sada nauka za tebe neznalice:
Ne sjedite u pogrešnim saonicama!”
Prođe jedna sedmica, prođe druga
Starica se još više razbjesnila:
Dvorjani šalju po njenog muža,
Pronašli su starca i doveli ga kod nje.
Starica kaže starcu:
„Okrenite se, naklonite se ribi.
Ne želim da budem slobodna kraljica,
Želim da budem gospodarica mora,
Da mogu živjeti u Okiyan-Sea,
Da mi zlatna ribica posluži
I ona bi bila na mojim poslovima.”
Starac se nije usudio da proturječi
Nisam se usudio reći ni riječ.
Evo ga na plavo more,
Vidi crnu oluju na moru:
Tako su ljuti talasi nabujali,
Tako oni hodaju i zavijaju i zavijaju.
Počeo je da klika na zlatnu ribicu.
Riba je doplivala do njega i upitala:
"Šta hoćeš, starče?"
Starac joj odgovara naklonom:
„Smiluj se, ribice!
Šta da radim sa prokletom ženom?
Ona ne želi da bude kraljica,
Želi biti gospodarica mora;
Da bi mogla da živi u Okiyan-Moru,
Tako da joj i sam služiš
I ja bih bio na njenim poslovima.”
Riba nije ništa rekla
Upravo je pljusnula rep u vodu
I otišao u duboko more.
Dugo je čekao kraj mora na odgovor,
Nije čekao, vratio se starici -
Eto, pred njim je opet bila zemunica;
Njegova starica sedi na pragu,
A ispred nje je slomljeno korito.
Starac je živio sa svojom staricom
Uz najmodrije more;
Živjeli su u trošnoj zemunici
Tačno trideset godina i tri godine.
Starac je lovio ribu mrežom,
Starica je prela svoju pređu.
Jednom je bacio mrežu u more, -
Stigla je mreža samo sa blatom.
Drugi put je bacio mrežu,
Došla je mreža s morskom travom.
Treći put je bacio mrežu, -
Došla je mreža sa jednom ribom,
Sa teškom ribom - zlatom.
Kako se zlatna ribica moli!
On kaže ljudskim glasom:
„Ti, stari, pusti me na more,
Dragi, daću otkup za sebe:
Vratit ću ti čime god želiš.”
Starac je bio iznenađen i uplašen:
Pecao je trideset i tri godine
I nikad nisam čuo da riba govori.
Pustio je zlatnu ribicu
I rekao joj je lijepu riječ:
„Bog s tobom, zlatne ribice!
Ne trebam tvoj otkup;
Idi na plavo more,
Prošećite tamo na otvorenom prostoru."
Starac se vratio starici,
Rekao joj je veliko čudo.
„Danas sam upecao ribu,
Zlatna ribica, ne obična;
Po našem mišljenju, riba je progovorila,
Tražio sam da idem kući na plavo more,
Kupljeno po visokoj cijeni:
Kupio sam šta sam hteo.
Nisam se usudio uzeti otkup od nje;
Pa ju je pustio u plavo more.”
Starica je prekorila starca:
„Budalo, prostaklu!
Niste znali kako da uzmete otkup od ribe!
Kad bi samo mogao uzeti korito od nje,
Naši su potpuno podijeljeni.”
Tako je otišao do plavog mora;
Vidi da se more malo poigrava.
Riba je doplivala do njega i upitala:
"Šta hoćeš, starče?"
„Smiluj se, ribice,
Moja starica me je grdila,
Starac mi ne daje mira:
Treba joj novo korito;
Naši su potpuno podijeljeni.”
Zlatna ribica odgovara:
Bit će novo korito za vas."
Starac se vratio starici,
Starica ima novo korito.
Starica još više grdi:
„Budalo, prostaklu!
Molio si za korito, budalo!
Ima li mnogo interesa u koritu?
Okreni se, budalo, ideš u ribu;
Nakloni joj se i moli za kolibu.”
pa je otišao u plavo more,
Bit će novo korito za vas."
Starac se vratio starici,
Počeo je da klika na zlatnu ribicu,
"Šta hoćeš, starče?"
„Smiluj se, ribice!
Starica još više grdi,
Starac mi ne daje mira:
Mrzovoljna žena traži kolibu.”
Zlatna ribica odgovara:
„Ne budi tužan, idi s Bogom,
Neka bude tako: imat ćete kolibu.”
Otišao je u svoju zemunicu,
A zemunici nema ni traga;
Ispred njega je koliba sa svjetlom,
Sa ciglom, izbijeljenom cijevi,
Kapije od hrastovine, daske.
Starica sedi ispod prozora,
Koliko vredi, grdi muža.
„Ti si budala, ti si prostak!
Prostak je molio kolibu!
Okrenite se, poklonite se ribi:
Ne želim da budem crna seljanka
Želim da budem plemkinja na stubu.”
Starac je otišao u sinje more;
(Modro more nije mirno.)
Riba je doplivala do njega i upitala:
"Šta hoćeš, starče?"
Starac joj odgovara naklonom:
„Smiluj se, ribice!
Starica je postala gluplja nego ikad,
Starac mi ne daje mira:
Ona ne želi da bude seljanka
Ona želi da bude plemkinja visokog ranga.”
Zlatna ribica odgovara:
"Ne budi tužan, idi s Bogom."
Starac se vratio starici.
Šta on vidi? Visoki toranj.
Njegova starica stoji na tremu
U skupoj samuljinoj jakni,
Brokatna maca na kruni,
Biseri su tegli niz vrat,
Na mojim rukama su zlatni prstenovi,
Crvene čizme na nogama.
Pred njom su marljive sluge;
Ona ih tuče i vuče za čuprun.
Starac kaže svojoj starici:
„Zdravo, gospođo, plemkinjo!
Tea, sada je tvoja draga sretna.”
Starica je viknula na njega,
Poslala ga je da služi u štali.
Prođe jedna sedmica, prođe druga
Starica se još više razbjesnila:
Opet šalje starca u ribu.
„Okrenite se, poklonite se ribi:
Ne želim da budem plemkinja na stubu,
Ali želim da budem slobodna kraljica.”
Starac se uplašio i molio se:
„Šta, ženo, jesi li pojela previše kokošinje?
Ne možeš ni koračati ni govoriti,
Nasmijat ćeš cijelo kraljevstvo."
Starica se još više naljutila,
Udarila je muža po obrazu.
“Kako se usuđuješ, čovječe, raspravljati sa mnom,
Sa mnom, plemkinja iz stuba? —
Idite na more, časno vam kažu,
Ako ne odeš, vodiće te hteli-nehteli.”
Starac je otišao na more,
(Modro more je postalo crno.)
Počeo je da klika na zlatnu ribicu.
Riba je doplivala do njega i upitala:
"Šta hoćeš, starče?"
Starac joj odgovara naklonom:
„Smiluj se, ribice!
Moja stara se opet buni:
Ona ne želi da bude plemkinja,
Ona želi da bude slobodna kraljica."
Zlatna ribica odgovara:
„Ne budi tužan, idi s Bogom!
Dobro! starica će biti kraljica!”
Starac se vratio starici.
Pa? pred njim su kraljevske odaje.
U odajama vidi svoju staricu,
Ona sjedi za stolom kao kraljica,
Njoj služe bojari i plemići,
Toče joj strana vina;
Ona jede štampane medenjake;
Oko nje stoji strašna straža,
Na ramenima drže sjekire.
Kada je starac to video, uplašio se!
Poklonio se staricinim nogama,
Rekao je: „Zdravo, strašna kraljice!
Pa, sada je tvoja draga sretna.”
Starica ga nije pogledala,
Samo je naredila da ga oteraju iz vida.
Bojari i plemići su dotrčali,
Gurnuli su starca unazad.
I stražari su dotrčali na vrata,
Skoro je isjekao sjekirama.
A narod mu se smijao:
„U pravu si, ti stara neznalice!
Od sada nauka za tebe neznalice:
Ne sjedite u pogrešnim saonicama!”
Prođe jedna sedmica, prođe druga
Starica se još više razbjesnila:
Dvorjani šalju po njenog muža,
Pronašli su starca i doveli ga kod nje.
Starica kaže starcu:
„Okrenite se, naklonite se ribi.
Ne želim da budem slobodna kraljica,
Želim da budem gospodarica mora,
Da mogu živjeti u Okiyan-Sea,
Da mi zlatna ribica posluži
I ona bi bila na mojim poslovima.”
Starac se nije usudio da proturječi
Nisam se usudio reći ni riječ.
Evo ga na plavo more,
Vidi crnu oluju na moru:
Tako su ljuti talasi nabujali,
Tako oni hodaju i zavijaju i zavijaju.
Počeo je da klika na zlatnu ribicu.
Riba je doplivala do njega i upitala:
"Šta hoćeš, starče?"
Starac joj odgovara naklonom:
„Smiluj se, ribice!
Šta da radim sa prokletom ženom?
Ona ne želi da bude kraljica,
Želi biti gospodarica mora;
Da bi mogla da živi u Okiyan-Moru,
Tako da joj i sam služiš
I ja bih bio na njenim poslovima.”
Riba nije ništa rekla
Upravo je pljusnula rep u vodu
I otišao u duboko more.
Dugo je čekao kraj mora na odgovor,
Nije čekao, vratio se starici -
Eto, pred njim je opet bila zemunica;
Njegova starica sedi na pragu,
A ispred nje je slomljeno korito.
Analiza Puškinove "Priče o ribaru i ribi"
"Priča o ribaru i ribi" je najjednostavnija i najpoučnija od svih Puškinovih bajki. Napisao ju je 1833. godine u Boldinu. Pesnik je za osnovu uzeo jednu od bajki braće Grim, ali ju je ozbiljno revidirao u duhu ruskih nacionalnih tradicija.
Glavno značenje priče o zlatnoj ribici je osuditi ljudsku pohlepu. Puškin pokazuje šta je negativan kvalitet svojstveno svim ljudima, bez obzira na materijalni ili društveni status. U središtu parcele su siromašni starac i starica koji cijeli život žive uz more. Uprkos činjenici da su obojica naporno radili, nikada se nisu obogatili. Starac nastavlja da peca hranu, a starica po ceo dan sedi za „svojom pređom“. Puškin ne navodi razlog, ali jadni starci nemaju djece, ili su davno napustili roditelje. To dodatno povećava njihovu patnju, jer nemaju na koga drugog da se oslone.
Starac često ostane bez ulova, ali jednog dana mu se sreća osmjehne. Mreža donosi magičnu zlatnu ribicu, koja u zamjenu za slobodu nudi starcu da ispuni bilo koju njegovu želju. Čak ni siromaštvo nije u stanju da uništi osećanja dobrote i saosećanja kod starca. Samo pusti ribu govoreći: „Bog s tobom“.
Sasvim drugačija osećanja rađaju se u staričinoj duši na vest o ulovu njenog muža. Napada ga bijesnim zlostavljanjem, optužujući starca za glupost. Ali ona sama, očigledno, ne vjeruje u potpunosti u magično obećanje, jer samo traži novo korito da ga testira.
Nakon što joj ispuni želju, starica počinje da ga kuša. Apetit joj se rasplamsava i svaki put šalje starcu sa još većim zahtjevima. Štaviše, postaje uočljiva jadnost razmišljanja osobe čiji je cijeli život proveo u siromaštvu. Nije dovoljno pametna da odmah traži, na primjer, mnogo novca, što bi starog čovjeka spasilo da se dugo ne okreće ribi. Starica postepeno traži novi dom, plemstvo i kraljevsku moć. Najviša granica njenih snova je želja da postane morska kraljica.
Starac krotko ispunjava svaku želju starice. Oseća krivicu prema njoj svih godina život bez radosti. Istovremeno se stidi pred ribom koja ne pokazuje nezadovoljstvo novim zahtevima. Ribi je žao starca, ona razumije njegovu ovisnost o starici. Ali posljednja luda želja dovodi njeno strpljenje do kraja. Ona ni na koji način ne kažnjava staricu, koja je poludela od pohlepe, već jednostavno sve vraća u razbijeno korito.
Za starca je ovo čak i najbolji izlaz, jer opet postaje gospodar svoje kuće. I starica je naučila ozbiljnu lekciju. Do kraja svog kratkog života pamtiće kako je zbog pohlepe svojim rukama uništila moć i bogatstvo koji su lebdeli u njenim rukama.
Nedavno su drugovi podijelili sa mnom link do jednog zanimljiv video, koji se nalazi na World Wide Webu. I ovaj video me nije ostavio ravnodušnim, podstičući živo interesovanje za dublje i detaljna analiza djelo koje se u njemu spominje, jedna od najautoritativnijih i najvećih književnih ličnosti prve trećine XIX vijeku A.S. Puškin, bajka „O ribaru i ribi“.
Zauzvrat, želio bih napomenuti da uspomene iz dalekog djetinjstva na moje prvo upoznavanje s djelima velikog autora odzvanjaju u meni nevjerovatnim tokom svijetlih i radosnih osjećaja, stvarajući kreativni entuzijazam u igri jarkih boja mašte i stava. , kao i potrebu da proširim svoje vidike. U to vrijeme, kao dijete, vjerovao sam da je Puškin očito odličan majstor svog zanata i jednostavno talentirana osoba koja može elokventno iznijeti jednostavne svakodnevne istine. Ovo je, naravno, istina, ali tada mi nije moglo ni na pamet da je to izvan "proste svakodnevne istine" najveći autor može se položiti ogromna dubina Znanja. Znanje koje jeste različita vremena prenosio se s generacije na generaciju, sposoban da otkrije ljudima tajnu postojanja vječna pitanja svih vremena i naroda o smislu ljudskog postojanja.
Započevši pretragu tako što sam se okrenuo pretraživaču „World Wide Web” sa pitanjem o analizi gore pomenutog dela, otkrio sam veoma impresivnu listu linkova sa različite interpretacije od svih vrsta autora: amatera, istoričara, književnih kritičara, naučnika, takozvanih „puškinista“ itd. Što nas već navodi na razmišljanje o tome kako bi „jednostavna bajka o pohlepnoj starici“ mogla da potakne tolike um- pobuđujući pretrage i različita mišljenja. I sama pesnikova životna priča prožeta je veoma zanimljivosti i elipse, što, po mom mišljenju, zaslužuje posebno razmatranje, ali nije u okviru ovog članka.
Dakle, ponavljam da postoji mnogo tumačenja bajke i, pošteno rečeno, vrijedi napomenuti da svako mišljenje ima svoje mjesto. Želeo bih da predstavim svoju analizu, izgrađenu na osnovu iskonskog znanja izloženog u knjizi „AllatRa“ autora A. Novykha. Budući da je u ovoj knjizi predstavljeno ujedinjeno Znanje ljudsko društvo u svim vremenima, u obliku raznih artefakata drevnih kultura (zadržanih do našeg vremena), svetih spisa, znakova i simbola. Takođe bih želeo da napomenem da je vizija u nastavku nastala u grupi istomišljenika. Jer, kako kažu, jedna glava je dobra, ali u jedinstvu naša snaga)) Istovremeno, ne tvrdimo da smo konačna istina. Naše gledište je samo nagađanje. Stoga pozivam sve da zajedno uronimo u dubine divan rad i pokušaj da vidiš nešto skrivenije iza jednostavno biranje slova i simbole i, možda, ostavite svoje razumijevanje u komentarima na članak, dragi čitatelju. Štaviše, u našoj analizi, moji drugovi i ja jednostavno nismo mogli primijetiti mnoge suptilnosti. Možda ćemo zajedno kopati malo dublje)) Pa, idemo!
Počnimo, možda, sa tekstom same bajke:
Starac je živio sa svojom staricom
Uz najmodrije more;
Živjeli su u trošnoj zemunici
Tačno trideset godina i tri godine.
Starac je lovio ribu mrežom,
Starica je prela svoju pređu.
Jednom je bacio mrežu u more, -
Stigla je mreža samo sa blatom.
Drugi put je bacio mrežu,
Došla je mreža s morskom travom.
Treći put je bacio mrežu, -
Došla je mreža sa jednom ribom,
Sa teškom ribom - zlatom.
„Ti, stari, pusti me na more,
Dragi, daću otkup za sebe:
Vratit ću ti čime god želiš.”
Starac je bio iznenađen i uplašen:
Pecao je trideset i tri godine
I nikad nisam čuo da riba govori.
Pustio je zlatnu ribicu
I rekao joj je lijepu riječ:
„Bog s tobom, zlatne ribice!
Ne trebam tvoj otkup;
Idi na plavo more,
Prošećite tamo na otvorenom prostoru."
Starac se vratio starici,
Rekao joj je veliko čudo.
„Danas sam upecao ribu,
Zlatna ribica, ne obična;
Po našem mišljenju, riba je progovorila,
Tražio sam da idem kući na plavo more,
Kupljeno po visokoj cijeni:
Kupio sam šta sam hteo.
Nisam se usudio uzeti otkup od nje;
Pa ju je pustio u plavo more.”
Starica je prekorila starca:
„Budalo, prostaklu!
Niste znali kako da uzmete otkup od ribe!
Kad bi samo mogao uzeti korito od nje,
Naši su potpuno podijeljeni.”
Tako je otišao do plavog mora;
Vidi da se more malo poigrava.
Riba je doplivala do njega i upitala:
"Šta hoćeš, starče?"
„Smiluj se, ribice,
Moja starica me je grdila,
Starac mi ne da mira:
Treba joj novo korito;
Naši su potpuno podijeljeni.”
Zlatna ribica odgovara:
Bit će novo korito za vas."
Starac se vratio starici,
Starica ima novo korito.
Starica još više grdi:
„Budalo, prostaklu!
Molio si za korito, budalo!
Ima li mnogo interesa u koritu?
Okreni se, budalo, ideš u ribu;
Nakloni joj se i moli za kolibu.”
pa je otišao u plavo more,
(Modro more se zamutilo.)
Počeo je da klika na zlatnu ribicu,
"Šta hoćeš, starče?"
„Smiluj se, ribice!
Starica još više grdi,
Starac mi ne da mira:
Mrzovoljna žena traži kolibu.”
Zlatna ribica odgovara:
„Ne budi tužan, idi s Bogom,
Neka bude tako: imat ćete kolibu.”
Otišao je u svoju zemunicu,
A zemunici nema ni traga;
Ispred njega je koliba sa svjetlom,
Sa ciglom, izbijeljenom cijevi,
Kapije od hrastovine, daske.
Starica sedi ispod prozora,
Koliko vredi, grdi muža.
„Ti si budala, ti si prostak!
Prostak je molio kolibu!
Okrenite se, poklonite se ribi:
Ne želim da budem crna seljanka
Želim da budem plemkinja na stubu.”
Starac je otišao u sinje more;
(Modro more nije mirno.)
Riba je doplivala do njega i upitala:
"Šta hoćeš, starče?"
Starac joj odgovara naklonom:
„Smiluj se, ribice!
Starica je postala gluplja nego ikad,
Starac mi ne da mira:
Ona ne želi da bude seljanka
Ona želi da bude plemkinja visokog ranga.”
Zlatna ribica odgovara:
"Ne budi tužan, idi s Bogom."
Starac se vratio starici.
Šta on vidi? Visoki toranj.
Njegova starica stoji na tremu
U skupoj samuljinoj jakni,
Brokatna maca na kruni,
Biseri su tegli niz vrat,
Na mojim rukama su zlatni prstenovi,
Crvene čizme na nogama.
Pred njom su marljive sluge;
Ona ih tuče i vuče za čuprun.
Starac kaže svojoj starici:
„Zdravo, gospođo, plemkinjo!
Tea, sada je tvoja draga sretna.”
Starica je viknula na njega,
Poslala ga je da služi u štali.
Prođe jedna sedmica, prođe druga
Starica se još više razbjesnila:
Opet šalje starca u ribu.
„Okrenite se, poklonite se ribi:
Ne želim da budem plemkinja na stubu,
Ali želim da budem slobodna kraljica.”
Starac se uplašio i molio se:
„Šta, ženo, jesi li pojela previše kokošinje?
Ne možeš ni koračati ni govoriti,
Nasmijat ćeš cijelo kraljevstvo."
Starica se još više naljutila,
Udarila je muža po obrazu.
“Kako se usuđuješ, čovječe, raspravljati sa mnom,
Sa mnom, plemkinja iz stuba? -
Idite na more, časno vam kažu,
Ako ne odeš, vodiće te hteli-nehteli.”
Starac je otišao na more,
(Modro more je postalo crno.)
Počeo je da klika na zlatnu ribicu.
Riba je doplivala do njega i upitala:
"Šta hoćeš, starče?"
Starac joj odgovara naklonom:
„Smiluj se, ribice!
Moja stara se opet buni:
Ona ne želi da bude plemkinja,
Ona želi da bude slobodna kraljica."
Zlatna ribica odgovara:
„Ne budi tužan, idi s Bogom!
Dobro! starica će biti kraljica!”
Starac se vratio starici.
Pa? pred njim su kraljevske odaje.
U odajama vidi svoju staricu,
Ona sjedi za stolom kao kraljica,
Njoj služe bojari i plemići,
Toče joj strana vina;
Ona jede štampane medenjake;
Oko nje stoji strašna straža,
Na ramenima drže sjekire.
Kada je starac to video, uplašio se!
Poklonio se staricinim nogama,
Rekao je: „Zdravo, strašna kraljice!
Pa, sada je tvoja draga sretna.”
Starica ga nije pogledala,
Samo je naredila da ga oteraju iz vida.
Bojari i plemići su dotrčali,
Gurnuli su starca unazad.
I stražari su dotrčali na vrata,
Skoro je isjekao sjekirama.
A narod mu se smijao:
„U pravu si, ti stara neznalice!
Od sada nauka za tebe neznalice:
Ne sjedite u pogrešnim saonicama!”
Prođe jedna sedmica, prođe druga
Starica se još više razbjesnila:
Dvorjani šalju po njenog muža,
Pronašli su starca i doveli ga kod nje.
Starica kaže starcu:
„Okrenite se, naklonite se ribi.
Ne želim da budem slobodna kraljica,
Želim da budem gospodarica mora,
Da mogu živjeti u Okiyan-Sea,
Da mi zlatna ribica posluži
I ona bi bila na mojim poslovima.”
Starac se nije usudio da proturječi
Nisam se usudio reći ni riječ.
Evo ga na plavo more,
Vidi crnu oluju na moru:
Tako su ljuti talasi nabujali,
Tako oni hodaju i zavijaju i zavijaju.
Počeo je da klika na zlatnu ribicu.
Riba je doplivala do njega i upitala:
"Šta hoćeš, starče?"
Starac joj odgovara naklonom:
„Smiluj se, ribice!
Šta da radim sa prokletom ženom?
Ona ne želi da bude kraljica,
Želi biti gospodarica mora;
Da bi mogla da živi u Okiyan-Moru,
Tako da joj i sam služiš
I ja bih bio na njenim poslovima.”
Riba nije ništa rekla
Upravo je pljusnula rep u vodu
I otišao u duboko more.
Dugo je čekao kraj mora na odgovor,
Nije čekao, vratio se starici -
Eto, pred njim je opet bila zemunica;
Njegova starica sedi na pragu,
A ispred nje je slomljeno korito.
Djelo počinje jednostavnim uvodom, po analogiji s mnogim narodnim pričama: „ Starac je živio sa svojom staricom" I čini se da ne, na prvi pogled, tu nema ničeg posebnog, ali, kao što je navedeno u videu datom na početku, ovo ne bi bio Puškin! Od prvih redova, autor dopušta radoznalom umu da vidi određeni „Kod”. Dakle, imamo - "starca" i "njegovu staricu". A ako pretpostavimo, zahvaljujući saznanjima predstavljenim u knjizi “ALLATRA”, da u ovom slučaju postoji analogija “starca” sa konceptom Ličnosti u dizajnu muškarca i „starice“ sa Svijest, onda možete pratiti vrlo zanimljiv lanac.
Živjeli su” Uz najplavije more" Šta je to more, pa i ono najplavije, koje istovremeno zauzima jednu od ključnih uloga u bajci? Vrijedi napomenuti da su mnoge legende i alegorije povezane s temom vode, mora i oceana. različite nacije svijet u kojem se tema svjetskih voda često pojavljuje u analogiji sa duhovnim svijetom. Ono na šta bih vam još skrenuo pažnju je „Na” moru koje je autor istaknuo, ukazujući na neposrednu blizinu njemu. A ako nastavimo da gradimo lanac pod prizmom Primordijalnog znanja, i razmotrimo analogiju sa konstrukcijom osobe, u kojoj smo već označili Ličnost i Svest kao starca i staricu, onda možemo pretpostaviti da u analogija s morem u ovom slučaju mislimo na Ljudsku Dušu, kao dio Duhovnog svijeta, gdje su Ličnost i Svijest u neposrednoj blizini.
I vraćajući se na označavanje boja mora kao „najplavljeg“, citiram iz knjige AllatRa:
„... Štaviše, upravo je ta kreativna božanska ženska hipostaza bila inherentna plavo-zelene boje. U mitologiji različitih naroda personificirao je elemente vode i ženski kosmički princip. Ovo je posebna boja koja ukazuje na određena dostignuća u duhovnim praksama. Reći ću vam više o tome malo kasnije. A sada ću samo napomenuti da je čak i u tradicionalnom kineskom pogledu zeleno-plavi dio spektra boja jedinstvena cjelina i označen je hijeroglifima koji kombiniraju značenje "zeleno" i "plavo". (stranica 272)
“... Među dodatnim asocijativnim oznakama koje su je simbolizirale bile su javor kao “Drvo života”, kao i simboli vječni život- boje zelena i plava, kojim je, kako kažu legende, zapovedala. Potonje je povezano sa šifriranim znanjem o talasnoj prirodi čovjeka i trenutku duhovne transformacije.
Anastazija: Da, te iste boje prisutne su, kao što je već spomenuto, u označavanju božanskih likova koji među različitim narodima utjelovljuju kosmički poredak, vode života, plodnost, Majku-generatoricu, stvaralačku božansku moć ženskog. . U kršćanskoj religiji ove boje su svojstvene Djevici Mariji. Isti romb Burning Bush“, koji sadrži lik Djevice Marije, također je označen zelenom ili svijetloplavom (plavom). To sugerira da su se ista osnovna znanja prenosila s generacije na generaciju, s ljudi na ljude. Usput, postoji i takav stara riječ„Glavka“, koju su stari Grci svojevremeno za svoju mitologiju posudili od naroda koji su nekada živjeli na današnjim slovenskim prostorima, kao oznaka stvaralačke snage božanskog principa povezanog s vodom, koja također zapovijeda „zelenim i plavim bojama“. ”. ” (str. 656)
Čitamo dalje: “ Živjeli su u trošnoj zemunici. Tačno trideset godina i tri godine" A ako su, iz navedenog, starac i starica Ličnost i Svijest u građenju osobe, a more je Duša, onda je logično pretpostaviti da je „tronula zemunica“ u kojoj su živjeli posuda, materijalno tijelo osobe. Štaviše, Duša se, kao i more, ne uklapa u njega (figurativno), beskrajna je, nećemo je naći u materijalnom tijelu.
Dalje, po mom mišljenju, slijedi vrlo zanimljivo pojašnjenje, koje ukazuje na godine gore navedenih likova - “ tačno trideset godina i tri godine" Barem iz istorije znamo da ovo nije jednostavna figura - Hristovo doba. No, vrijedno je napomenuti da impresivan dio ruskih narodnih priča, kao i sama sveta numerologija, ima mnogo drevnije korijene, za razliku od kršćanstva kao religije. Moguće je da je poređenje s Kristovim dobom ovdje odabrano ne slučajno, već više simbolično. A moguće je i onu koja je naznačena u bajci zanimljiv datum, život starca pokazuje da je došao do nekog zaključka duhovni sadržaj, u kojoj će morati izbor.
Zanimljivo je i napomenuti u vezi sa samim brojem 33 koji u sveti smisao prilično je zanimljiva. Ali neću ulaziti dublje u njegovo tumačenje iz jednog jednostavnog razloga, što jednostavno nema dovoljno znanja u ovoj oblasti.
Nastavi: " Starac je lovio ribu mrežom, starica je prela svoju pređu." Pokušajmo dalje pratiti nit istog Kodeksa koji je postavio autor, na osnovu analogije koju smo izgradili. “ Starac je ulovio ribu plivaricama” - tj. Ličnost je uronila u more duše, koristeći pleh-alat kako bi uhvatila “ribu”. A ako je mreža oruđe za uranjanje u Dušu, onda se usuđujemo pretpostaviti da bi Ličnost mogla obavljati ili duhovne prakse (na kraju krajeva, praksa je oruđe), ili molitve, ili jednostavno živjeti u Dijalogu s Bogom, u sreći sadašnjeg trenutka, razvijaju iskustvo “komunikacije” sa dušom, duhovnim svijetom. Šta je onda "riba"? Ako slijedimo istu analogiju, onda u našoj viziji to može biti duhovna moć, iskustvo stečeno kontaktom s Dušom. Iskustvo koje prenosimo u život, primjenjujući ga direktno u danu. Ali na to ćemo se kasnije vratiti detaljnije.
“Starica je prela svoju pređu” - predenje, pređa, vreteno, konac - i sa ovim analogijama sve je vrlo zanimljivo. Ovdje također predlažemo da se okrenemo izvoru Primordijalnog znanja, knjizi “Allatra”:
“Rigden: Napominjem to u staroslovenski jezik riječ “vreteno” povezana je s riječju “twirl” (lijevka, spiralno kretanje). Inače, nije to bilo samo među Slovenima. Drevna indijska riječ "vartanam" također znači "rotacija". Od davnina se vreteno u duhovnom smislu smatralo magijskim instrumentom datim odozgo. Odnosno, govoreći savremeni jezik, Ovo simbol ista molitva, meditacija, duhovna praksa. Predenje od niti uz pomoć vretena bio je određeni duhovni simbol, koji je mnogim narodima bio poznat kao jedinstvo "Zemlje i Neba", jedinstvo čovjeka tokom njegovog prolaznog života sa duhovnim nebeskim principom (Dušom). Nit je u religijskoj umjetnosti simbolizirao ljudski duhovni život, au globalnom smislu - simbol vremena, povezanost prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Ona je bila duhovna komponenta koja je spajala sve stvari, kao nit koja povezuje sve bisere (duše) zajedno. Među mnogim drevnim narodima, “Velika Majka” je bila prikazana s točkom koji se vrti u rukama.”
Ali ispada da ako je pređu prela starica, tj. Svest, onda ovde možemo pretpostaviti da bi Ličnost uz pomoć Svesti kao instrumenta mogla da proučava njenu strukturu, duhovni svet, znanje o njemu. Uostalom, ista molitva ili meditacija (imajte na umu da to NIJE duhovna praksa) se u početku izvodi uz pomoć svijesti, to su kao prvi koraci na putu duhovnog razvoja.
Onda se opet vraćamo na mrežu i priču kako ju je starac bacio u more. Prvi put - " Mreža je došla samo sa blatom", drugi put - " sa morskom travom“, pa po treći put - “ sa teškom ribom - zlatom" Zanimljivo je i da su mnogi autori u svojim interpretacijama analize bajke zabilježili i da je starac mrežu bacio tri puta, a ne jednom, na primjer, ili pet... Broj tri je također prilično težak u svetom pojmova, a može se tumačiti pod različitim uglovima razumijevanja. Ovdje je trodimenzionalnost materijalnog svijeta, u kojem smo od rođenja, i trojstvo... Stoga je, po mom mišljenju, ovdje teško dati konkretnu interpretaciju, a možda i nije potrebno.
Što se tiče blata i morske trave, moji drugovi i ja smo došli do analogije da bi to moglo biti slično čišćenju. Čišćenje od "blata" trodimenzionalnog materijalnog svijeta. I također, kao opcija, od sopstveno iskustvo radeći sa duhovnim praksama opisanim u knjigama A. Novykha, postoji shvaćanje da svaki put kada izvodite praksu, ona se odvija na novi način, ali to je samo ako se izvodi upravo od strane Duha, nakon što je postao deidentifikovan sa koncept tijela i svijesti. A postoji i nešto što se zove “sjeo da razmislim”, kada se pažnja zaglavi u igricama uma i cijela “praksa” se odvija na nivou svijesti i gole mašte, a ponekad i u beskorisnoj borbi, pokušavajući da skrene pažnju sa opsesivnih misli. I ovdje također možemo povući analogiju u opisanom eksperimentu sa „vađenjem blata“.
Ali onda obratimo pažnju na ribu, ne bilo koju ribu - zlatnu ribicu! Ko je ova riba, ili ŠTA? Iskreno, moji prijatelji i ja imamo malo drugačija mišljenja ovdje. Neko je podijelio analogiju da je možda riba Duša, kao dio Duhovnog svijeta - more. Bliže mi je malo drugačije shvatanje, da pod imidžom „zlatne ribice“ može da se krije shvatanje DUHOVNE MOĆI, ili kako se to od davnina zvalo – „moći Allata“ (više možete pročitati u knjiga “ALLATRA”). Na kraju krajeva, to je moć koja nam je data da postignemo glavni Cilj, radi kojeg osoba dolazi na ovaj svijet - spajanje Ličnosti sa Dušom. I... što je "konstruktivno" za svu materiju koja nas okružuje, pretvarajući se u " antialat“, u trenutku usmjeravanja pažnje Ličnosti na postizanje materijalnih ciljeva. I, zanimljivo, dalje oslanjajući se na Primordijalno znanje i udubljujući se u opis ljudske strukture, sećamo se da od Duše ka Ličnosti postoji stalan tok Allatove moći, koja prolazi kroz određeni kanal, koji se od davnina naziva “srebrni konac”.
Ono što imamo je da je starac (Ličnost) ulovio ribu u moru (Duša) mrežom. I ovdje, vraćajući se opet na sliku mokraće, došli smo do još jedne analogije da je to, u suštini, plivarica i da je slična onoj „srebrnoj niti“, spojnoj karici. Ne znam koliko je ovo shvatanje blisko ideji koju je izneo autor, ali svašta se može desiti))
Još jedna, po mom mišljenju, zanimljiva stvar je da u opisu koncepta sila Allat, u knjizi “ALLATRA”, možemo vidjeti da je Allat: “u mitologiji - pramajka svih stvari, kreativni božanski ženski princip , stvaralački, životno-aktivni princip, Ptica Majka, volja Božja, snaga Božijih misli.” Ključni trenutak - ženstveno. I na kraju krajeva, naša riba u bajci predstavljena je na isti način u slici kreativnog ženskog principa. I prisjetimo se kako je autor ilustrovao starčev jednostavan poziv ribi na pozadini cijelog djela, kako ga on naziva: „ Carica riba”.
Dalje u tekstu: “ Kako se zlatna ribica moli! Ljudskim glasom kaže: „Ti, starče, pusti me na more, usput ću dati otkup za sebe: platiću ti čime hoćeš.“" Dakle, vraćajući se na opis konstrukcije osobe zasnovane na Iskonskom znanju, gore smo spomenuli da od Duše ka Ličnosti postoji stalni tok Allat sila kroz srebrnu nit i zadatak Ličnosti je da vrati ovaj tok nazad u Dušu. I u ovim redovima smo vidjeli sličnu analogiju, kako riba traži da se vrati u more, u Dušu. I tu je upravo trenutak izbora za Ličnost – gde da usmeri duhovnu snagu? Povratak u dušu (na more) ili za postizanje vanjskih materijalnih ciljeva?
“Starac je bio iznenađen i uplašen: pecao je trideset i tri godine i nikada nije čuo da riba govori." S obzirom da kroz cijelu bajku uočavamo da u svakom verbalnom obratu autor ima značenje mnogo dublje od doslovne percepcije, onda je i ovdje logično pretpostaviti da se fraze, posebno „riba je progovorila“, pojavljuju u figurativnom obliku. prijenos. I, opet okrećući se iskonskom znanju, sjećam se spominjanja „živog jezika“ iz programa „Jedinstvo“ na kanalu „Allatra TV“. Kakav je ovo živi jezik? Dijalog sa Bogom... Mislim da svako ko ga je bar jednom osetio razume šta mi pričamo o tome. Ovo je jezik dubokih osećanja. Dakle, možda se taj „jezik“ starcu otvorio, otvorila su se osećanja, osetio duhovni nalet... I šta vidimo – „uplašen“, „iznenađen“... Da li je poznato? Ovo pitanje je ponovo upućeno onima koji imaju iskustva u duhovnoj praksi. Ovdje se spominje već poznati broj 33.
I opet se vratimo na trenutak izbora koji je napravio starac (Ličnost). I u početku ovaj izbor čini on u korist Duše i Duhovnog svijeta, pušta ribu riječima: “ Bog vas blagoslovio, zlatne ribice! Ne trebam tvoj otkup; idi u plavo more, prošetaj tamo na otvorenom prostoru”.
A šta vidimo dalje: “ Starac se vratio starici i ispričao joj veliko čudo" Ispostavilo se da se Ličnost okrenula Svesti nakon kontakta sa Duhovnim svetom i počela da raspravlja o iskustvu stečenom svešću i konsultuje se sa njom. Ali, kao što znamo iz Primordijalnog znanja, svijest je ograničena na trodimenzionalnost i sve što se tiče Duhovnog svijeta joj je nepoznato! A ono što je nepoznato izaziva želju za pokoravanjem, porobljavanjem i korištenjem u vlastite svrhe - to su zakoni životinjskog svijeta, materijalnog svijeta. I tako se desilo: “ Starica je prekorila starca: „Budalo, prostaklu! Niste znali kako da uzmete otkup od ribe! Kad bi joj barem mogao uzeti korito, naše je potpuno podijeljeno"". Počinje sa onim - "starica je izgrdila starca" - Svest se uključila, počela da izaziva sumnje i diktira svoje uslove, a Ličnost je sluša! A korito ovde deluje kao simbol materije, materijalnih dobara, dok u rečima Svesti postoji trenutak opravdanja za Ličnost - “ naš je potpuno podeljen" Sve počinje sa malim...
Želio bih posebno napomenuti još jednu stvar. To je vidljivo od prvih redova i proteže se kroz cijeli narativ priče. Samo starac ide na more, starica tamo nikad nije otišla... Ali iz Praznanja znamo da samo Ličnost ima vezu sa duhovnim svetom, Svest nema pristup tamo, jednostavno zato što ima potpuno drugačija priroda - ograničena, materijalna. Tako ispada da je Svijest (starica) samo diktirala Ličnosti (starcu) šta da radi, a Ličnost je poslušno slušala i poslušala. Drugim riječima, odlučio sam da slušam i poslušam svoju svijest.
I dalje u bajci se pokazuje kako starac (Ličnost) mijenja svoju početnu odluku (da ne bude zaveden silom Božjom za svoju korist, već da je pusti natrag u „more“). I zanimljivo je i značajno da je taj izbor napravila Ličnost sama, kada nije slušala svoju Svest.
Tako je otišao do plavog mora; vidi da je more malo uzburkano" Zapazite kako se more ponaša u toku priče dok mu starac dolazi s raznim zahtjevima. Kasnije ćemo se vratiti na ovo detaljnije.
I šta vidimo na početku, kada se starac prvi put okrene ribi sa molbom: “ Smiluj se, ribo, grdila me starica, ne da mi mira starcu" Starica ju je grdila i nije mi dala mira... Ovde se vrlo precizno može pratiti opis rada Svesti, njenih „tehnika“. U isto vrijeme, starac, okrećući se ribi, možda u početku u tome vidi neku vrstu „spasenja“, da će, nakon što je jednom zamolio i ispunio opsesivni zahtjev svoje Svijesti, pronaći mir i svijest će se smiriti. .... Ali, kao što znamo (i iz sopstvenog iskustva), svest je najveći lažov! I koliko god da se “otkupujemo” od njegovih napada, trikova, koliko god da ga slušamo, to mu uvek neće biti dovoljno. A popustljivosti ga samo provociraju. Što je, naime, dodatno ilustrovano u tekstu bajke... Ali o tome nešto kasnije.
U međuvremenu, šta riba odgovara starcu: “ Ne tuguj, idi s Bogom, imaćeš novo korito" Prvo, iz riječi „nemoj biti tužan“ možemo zaključiti da starac uopšte nije srećan! U tome nema sreće, on ugađa svojoj Svesti, ali u isto vreme on sam ne doživljava sreću, Ličnost je depresivna, u tuzi. I ovaj trenutak se može pratiti kroz cijelu bajku i starčeve izlete na more. Sljedeće: “Idi s BOGOM!” Ali ovdje bih citirao iz moje omiljene knjige “AllatRa” (strana 777):
“Ali Božja Ljubav ne napušta čovjeka čak ni kada zaboravi na nju. Bog nikada ne napušta čoveka, jer je Njegova Ljubav, zahvaljujući Duši, uvek sa njim. Međutim, čovjek to ne želi uvijek prihvatiti vječna ljubav a često se tajno saznanje o tome odlaže za "kasnije", vođen trenutnim, privremenim željama smrtne materije. Ali čovjek nema ovo „kasnije“, postoji samo „ovdje i sada“, u kojem se dešava istinsko kretanje i izbor. Samo se trebaš otvoriti i vjerovati Bogu. Ne gubite svoje dragocjeno životno vrijeme.”
I još jedna važna stvar u riječima ribe: “ imaćete novo korito" Po mom mišljenju, ove riječi pokazuju slobodu izbora. Ako hoćeš ovako, tvoj je izbor, biće tvoj način... A riječi u gornjem citatu iz knjige to samo naglašavaju, da čak i u takvim trenucima kada se čovjek zamjenjuje za privremene trenutne želje, Bog je uvek sa njim. A sloboda izbora je najvredniji dar koji je Bog dao svakom od nas. I samo kroz naš svjesni izbor možemo se vratiti Njemu.
U redu, šta vidimo sljedeće: “ Starica ima novo korito, starica još više grdi" Upravo ono što smo gore spomenuli - mehanizam rada Svijesti, nezasitost. Dalje više. U isto vrijeme, nakon što je jednom postigao ispunjenje želje, vidjevši da djeluje, svijest traži još. A on to za Ličnost opravdava činjenicom da: “ Ima li mnogo interesa u koritu?" Čini se da je ovo "sitnica"...
- korito;
- koliba;
- biti stubna plemkinja;
- biti slobodno kraljica...
Za sada, hajde da se zadržimo na ovoj listi i razmotrimo ostale "potrebe" starice nakon neke analize.
Pa, prvo, sa gornje liste, moji drugovi i ja smo primetili nekoliko osnovnih obrazaca rada Svesti:
- preživljavanje;
- reprodukcija;
- dominacija.
Dopusti mi da objasnim. Korito povezujemo sa „opstankom“, kao simbolom nekih materijalnih dobara neophodnih za postojanje. Obrazac “reprodukcije” ovdje nije izražen doslovno, već smo ga vidjeli u trenutku rada na tijelu, “pumpanja”. Pošto smo na početku članka „derunu zemunicu“ označili kao tijelo, onda se tokom priče u bajci i kako starica želi, „orušana zemunica“ u početku pretvara u „kolibu sa svjetionikom “, a zatim u vilu, pa u kraljevske odaje, čime je najspoljašnjija “nadogradnja”. Pa, trenutak dominacije vrlo jasno pokazuje rastuća žeđ za moći u starici.
Još nešto - starac više ne baca mrežu... Ne hvata ribu, kao što je rečeno na početku bajke (“Starac je ribu lovio mrežom...”). A, ako slijedimo analogiju koju smo u početku postavili sa slikom mreže, onda možemo pretpostaviti da se ovdje pokazuje da starac više ne koristi alate za rad na sebi, ne čini molitve, vježba, čini ne stiče novo iskustvo.. On samo koristi i troši snagu koju je stekao imidžom ribe.
No, vratimo se opisu staričine dominacije i žeđi za moći. U trenutku kada starica postaje „stubna plemkinja“, ono što je starac video kada joj se vratio: „ pred njom su marljive sluge; ona ih bije, vuče ih za čuprun" Zanimljivo spominjanje sluga, koje je moje drugove i mene navelo na razmišljanja o tome ko bi mogli biti sluge Svijesti? Znamo da je Svest demon i misli koje obdarujemo snagom naše pažnje postaju demonski programi, šabloni... Mogu se zvati kako hoćete. Možda su takvi "demoni" sluge Svesti. Ali ovo je samo naša sljedeća pretpostavka u okviru gornje analize.
Zapazimo i trenutak koji opisuje autor kako se starica „zahvalila“ starcu kada ju je, vraćajući se iz ribe, sreo u liku plemkinje: „ Starica je viknula na njega i poslala ga da služi u štalu." Za postizanje sledeće „želje“, Svest je poslala Ličnost da „služi u štali“, kao znak potpune dominacije Svesti i porobljavanja Ličnosti. U isto vrijeme, na svoju sljedeću želju, kada starac pokuša da je „urazumi“ i zaustavi je: „ Starac se uplašio i molio: „Zašto si, ženo, previše pojela kokošinju?“, ona odgovara prijetnjama: “ Idi na more, kažu ti da poštuješ, ako ne odeš vodiće te hte-nećeš”. Važna tačka, što je takođe potaknulo na dalja razmišljanja... Naime, setio sam se opisa životne priče A. Hitlera i istorijskih događaja tokom Drugog svetskog rata, dato u knjizi A. Novykha „Sensei IV“, iz koje bih citirao sledeće:
“Hitler je to posebno dobro znao. On je barem u očima obični ljudi i predstavljao je “nenadmašnu moć”, zapravo je dobro shvatio da je njegova moć u poređenju sa stvarnom moći koju posjeduje elita Reda Zelenog Zmaja ništa. On sam se od djetinjstva morao suočiti s ispoljavanjem okultnih sila koje su ga jednostavno plašile misterijom i snagom svog utjecaja. Hitler je bio svjedok djelovanja ovih “nevidljivih” snaga tokom svog uspona na vlast. Vidio je na djelu okultnu praksu Reda zelenog zmaja, kada je Hitler u više navrata ubijan i iz tih situacija je izašao neobjašnjiv. obični ljudiživ i nepovređen. Znao je koliko su njegove akcije kontrolisane. Ali samo još veća sila mogla se oduprijeti ovoj nevidljivoj sili stvarne moći, koja se, prema drevnim izvorima različitih naroda, nalazila ili u Shambhali, ili u onome što su ljudi kasnije nazvali Gral. Zato su i Hitler i Staljin tako intenzivno tragali za njima... Hitler je bio posebno revnostan. Općenito, njegovao je san ne samo da se izvuče iz vlasti Arhonata, već i da zauzme mjesto 13. kako bi stekao tu punu moć nad svijetom. koju je imao, da živi vječno i vječno vlada.”
Upoređujući opise iz gornjeg citata sa staričinim prijetnjama, proizilaze zaključci da je riječ o magiji, i to u prilično ozbiljnoj i dubini. Ali neću ulaziti dublje u filozofije, jer se ovo može tumačiti na različite načine i, opet, da li se isplati...
I staričina dalja želja: “ Ne želim da budem plemkinja, ali želim da budem slobodna kraljica " Nisam uzalud u tekstu istaknuo izraz “slobodna kraljica”, vrlo poznatu riječ. Vraćajući se istoriji, kao i gornji citat o A. Hitleru i pominjanje u njemu njegovog sna da zauzme mesto 13. Arhonta, podsećamo se još jednog sloja informacija opisanih u knjigama A. Novykha - o istoriji pojava klana Archon i tako velikog i značajnog za njih tajnog društva, poput „slobodnih zidara“ (više o tome možete pročitati u knjizi A. Novykha „Sensei IV“).
Pa, što dalje, to zanimljivije... I doživio sam nemalo iznenađenje kada sam, analizirajući informacije na internetu, u tumačenjima bajke različitih autora i životnu priču pjesnika, došao do podatka da je pronađena originalna verzija u Puškinovim nacrtima priče „o ribaru i ribi“, čiji dio na kraju nije bio uključen u objavljeni tekst. A šta u “Državi. Javna biblioteka SSSR nazvan po Lenjinov nacrt teksta čuva se u Moskvi. Pored brojnih neslaganja, ovaj nacrt sadrži jednu epizodu koja je potpuno odsutna u konačnom tekstu priče. Prvi ga je pročitao i objavio S. M. Bondi u svojoj knjizi “Nove stranice Puškina” (M., 1931)” (https://www.proza.ru/2013/04/18/1574):
„Prolazi još jedna sedmica
Njegova starica se opet naljutila:
Naredila je da se pronađe čovek.
Dovode starca kraljici.
Starica kaže starcu:
Ne želim da budem slobodna kraljica
A Želim da budem Papa
Starac se nije usudio da proturječi.
Nisam se usudio reći ni riječ protiv njega.
Otišao je do plavog mora
Vidi: olujno crno more
Dakle, ljuti talasi nestaju
Tako zavijaju i zavijaju zlokobno
Počeo je da klika na zlatnu ribicu
Ona će biti dobra od strane pape
Starac se vratio starici
Ispred njega je latinski manastir
[latinski] monasi na zidovima
Oni pjevaju latino misu.
Ispred njega vavilonska kula
Na samom vrhu na vrhu glave
Njegova stara starina sjedi
Starica nosi saročinski šešir
Na šeširu je latinska kruna
Na kruni (nije odvojeno) nalazi se igla za pletenje
Na žbici [Strophilus] ptica
Starac se poklonio starici,
Povikao je iz sveg glasa:
Zdravo, ti si stara žena
Zadovoljan sam čajem, draga tvoja
Glupa starica odgovara:
Lažeš, pričaš prazne priče,
Moja draga uopšte nije srećna,
Ne želim da budem Papa
I želim da budem gospodarica mora
Tako da mogu živjeti u Okiyan-Sea
da zlatna ribica služi [meni]
I imao bih ga na svojim paketima..."
Vrlo je zanimljivo, s obzirom na to da se u knjigama A. Novykha („Sensei IV“) navodi i dosta podataka o povezanosti Pape sa redom „Slobodnih zidara“ i klanom Arhonata. Za one koje zanimaju detalji, knjige se mogu naći besplatno dostupne na internetu.
A u sklopu naše analize obratićemo pažnju na posljednju želju starice: „ Ne želim da budem slobodna kraljica, želim da budem gospodarica mora, da mogu da živim u Okiyan-Moru, da me zlatna ribica služi i da bude na mojim poslovima" Kao rezultat toga, prikazan je trenutak apogeja i konačnosti želja - želja za višom moći, kada je sljedeći konačni vanjski cilj postignut, ali od njega nema zadovoljstva, ovdje je Svijest željela imati moć nad duhovnom moći u duhovnom svijet. Ali kao što znamo iz knjige ALLATRA, svijest je ograničena na trodimenzionalnost i ima materijalnu prirodu, a duhovni svijet potpuno druge prirode (a Ličnost je njen deo), a svu materiju je stvorio Bog – shodno tome, kako da je kontroliše? Odgovor je ne. A ona tamo nema pristup.
Koju god moć da čovek postigne u materijalnom svetu, najviša moć je moć nad samim sobom... I na kraju, starac je izgubio ono glavno - zlatnu ribicu, duhovnu moć, protraćivši sve što mu je dala na hir. njegove bakine svesti, koja je na kraju ostala bez ičega, sa raspadom materije, u vidu razbijenog korita.
Starica - Iskusna svest, stara u materijalnom svetu. A Ličnost - u ovozemaljskim godinama, možda starac, ali sa detinjastom naivnošću i neiskustvom. Uhvatili su me, vjerovao sam Svijesti, koja posebno poznaje svoje želje. Ali u materijalnom svijetu sve je konačno. Sve konstruisane iluzije su se rastvorile. Citat iz bajke vrlo ilustrativno opisuje cijelu suštinu: “ Od sada, neznalica, nauko: ne sedi u pogrešnim saonicama!" Ključna riječ - ne tvojoj. Na duhovno - duhovno, na materijalno - materijalno.
U nastavku navedenog, citat iz knjige „Sensei II. Primordijalna Šambala”:
“Pretjerano bogatstvo ne vodi ničemu dobrom. Pa čovjek je proveo godine svog života i prevario mnoge ljude. Jer iskreno nećete zaraditi puno novca. Sve je izgrađeno na obmanama i lažima. Čovek je zaradio mnogo novca. Ne mislim na pošteno zarađene plate, normalan novac za dnevnicu. Nije to puno novca. Dakle, uspjelo je. Gleda, ali nema zadovoljstva. Ispostavilo se da nešto nedostaje. Shvaća da mu je potrebna moć kako bi osvojio svoju vrstu, kako se ne bi razmetao, ne bi ubrao buhe sa jelena i time privukao pažnju cijelog čopora, uključujući i vođu. I ne rasipajte svoj novac kao taj majmun s orasima, već zgrabite ovu moć, postanite sami vođa. Tako se pojavljuju lideri stranaka, struktura moći i država. Izgledaju, ali ima malo snage. Šta onda rade? Da preuzmem svet. I počinju ratovi, agresija, ropstvo. Tako se rađaju Napoleoni, Staljini, Hitleri i slični. Oni otimaju teritorije, proširuju granice svoje države, ali i dalje ne dobijaju satisfakciju. Zašto? Jer bez obzira kakvu moć osoba ima na Zemlji, nikada neće dobiti zadovoljstvo od nje, jer i dalje ostaje rob svojim željama. A prava moć je moć nad samim sobom.
U povijesti čovječanstva ima mnogo primjera besmislenosti takvog puta, takve globalne prevare Životinje. Jedan od njih je Aleksandar Veliki - čovek koji je maksimalno ostvario svoje ambicije. Osvojio je ogromne teritorije, stvorivši najveću monarhiju antike. I kakav je rezultat? Na dan kada je Aleksandar Veliki postao „vladar sveta“, udaljio se od svih i gorko zaplakao. Kada su ga vojskovođe pronašle, iznenadile su se, jer nikada nisu vidjeli svog komandanta da jeca. I oni su bili uz njega najviše teške situacije vojne kampanje. Aleksandar je bio primjer hrabrosti. Čak i kada mu je smrt bila veoma blizu, niko nije video tragove očaja i beznađa na njegovom licu. Stoga je vojskovođe mučilo pitanje šta se dogodilo s onim ko je pokorio čitave narode? Pitali su ga o tome, a Aleksandar im je rekao razlog svoje tuge. Ispostavilo se da je kada je pobedio shvatio da je izgubio. A sada je bio upravo na mjestu gdje je planirao svoje “osvajanje svijeta”. Tek u tom trenutku je shvatio koliko je sve to besmisleno. Jer prije je imao cilj i put. A sada nema gde da se preseli, nema koga da osvoji. I rekao je: „Osećam užasnu prazninu u sebi, jer sam izgubio glavnu bitku svog života.“
Približavajući se zaključku, vratio bih se na ono što smo spomenuli na početku članka, o tome kako se stanje nekada najmodrijeg mora mijenja kako mu starac dolazi da ispuni babine želje: “ more je bilo malo uzburkano; plavo more se zamaglilo; plavo more nije mirno; plavo more postalo je crno; Na moru je crna oluja, ljuti valovi su nabujali, miču se, zavijaju" Ako je more ljudska Duša, šta onda može izazvati zamagljivanje, crnjenje, oluje, talase i ratove na njegovoj površini...? Ovdje je vrlo prikladno citirati iz knjige AllatRa:
“Rigden: Možda ću vam reći o ovome detaljnije. Ali moramo shvatiti da se svi ovi procesi odvijaju na energetskom nivou, pa ću za bolje razumijevanje objasniti figurativnim poređenjima. Dakle, subpersonalnosti se nalaze u blizini Duše, mogu se zamisliti... u obliku “inteligentnih” maglina. S jedne strane, oni su bliski Duši i doživljavaju uticaj ove veoma snažne antimaterijalne strukture, da tako kažem, blizinu „daha Večnosti“, „prisustva čestice iz sveta Božijeg“. . S druge strane, subpersonalnosti doživljavaju snažan uticaj i pritisak gustih materijalnih struktura životinjske prirode. To jest, subpersonalnosti su stisnute između dvije moćne sile duhovnog i materijalnog svijeta. Oni konstantno doživljavaju ovaj nevjerovatan pritisak s obje strane. Dakle, svaka subličnost postaje svojevrsni „filter svetlosti“ na putu povezivanja trenutne Ličnosti sa dušom. Stepen „zamračenja“ takvog „filtra podličnosti“ zavisi od akumuliranog bivši život dominantan životni izbori, preferencije, senzorno-emocionalni prioriteti.
... Način na koji se ove subpersonalnosti osećaju u novoj Ličnosti je, jezikom religije, pravi „pakao“ za njih. Nakon smrti tijela, Ličnost, koja postaje subličnost, stiče vlastito iskustvo i razumijevanje onoga što ona zapravo jeste. materijalnog sveta, šta je Duša i koliki je njen značaj u ljudskom biću. Ali u dizajnu novog tijela, subličnost je već u očajničkom položaju sputanog uma, koji sve razumije, doživljava tešku čulno-emocionalnu bol, ali ne može ništa učiniti, uključujući i prenošenje svog iskustva na novu Ličnost. To je jednako zaključavanju u tijelo, ali ovo tijelo ne služi vašoj svijesti, ne sluša i ne radi ono što mu vi naredite. Odnosno, uopšte vam ne služi, živi spontano. I sve to shvaćate, ali ne možete ništa učiniti, samo osjećate nevjerovatno užasan pritisak, opet ponavljajući iste greške nove Ličnosti i shvaćajući svoju nemoć da promijenite smjer vektora trošenja vitalne energije.”
Odavde možemo pretpostaviti da je u trenutku kada je starac (Ličnost) napravio izbor u korist privremenih iluzornih želja bake, njegove subpersonalnosti doživjele užasan bol, što autor ilustruje slikama koje se pojavljuju na površini samo plavo more...
I kao zaključak, želio bih napomenuti da iako je starac (Ličnost) na kraju ostao kod bake bez ičega, šansa za njega nije propuštena. Prilika za to glavni izbor i zadobiti večni život, izaći iz lanca preporoda. Šansa koju svaka osoba ima dok je živa, dok je u tijelu. A za to starac i dalje ima sav alat - ima mrežu, tijelo mu ostaje: "opet je pred njim zemunica", ostaje svijest: "njegova starica stoji na pragu" i sve što on potrebe za životom, u obliku korita. Ono što je ostalo je iskustvo! A riba nije ništa odgovorila, samo je otišla u duboko more. A to znači da postoji šansa.
Članci iz rubrike.
Na moru, na okeanu, na ostrvu na Bujanu, bila je mala oronula koliba: u toj kolibi živeli su starac i starica. Živjeli su u velikom siromaštvu; Starac je napravio mrežu i počeo da ide na more da lovi ribu: tako je dobijao svakodnevnu hranu. Jednog dana starac je izbacio svoju mrežu, počeo da vuče, i učinilo mu se tako teško da se to nikada ranije nije dogodilo: jedva je mogao da je izvuče. On gleda, a mreža je prazna; Ulovio sam samo jednu ribu, ali to nije bila obična riba - zlatna. Riba ga je molila ljudskim glasom: "Ne vodi me, starče! Bolje me pusti da idem u sinje more, i sam ću ti biti od koristi: radiću šta hoćeš." Starac je razmišljao i razmišljao i rekao: "Ne treba mi ništa od tebe: idi u šetnju morem!"
Bacio je zlatnu ribicu u vodu i vratio se kući. Pita ga starica: "Jesi li mnogo ulovio, starče?" - „Da, samo jednu zlatnu ribicu, a on je baci u more; molila se snažno: pusti je, reče, u sinje more; bit ću ti od koristi: šta hoćeš, sve ću! sažalio se na ribu, nije uzeo otkupninu od nje, pustio ga na slobodu ni za šta." - "O, stari đavole! Velika sreća pala ti je u ruke, ali nisi uspeo ni da je poseduješ."
Starica se naljutila, grdila starca od jutra do večeri, nije mu dala mira: "Barem je molio kruha od nje! Uostalom, uskoro neće biti suhe kore, šta ćeš jesti?" Starac nije izdržao i otišao je kod zlatne ribice po kruh; došao do mora i viknuo iz sveg glasa: "Ribo, ribo. Stani u more repom, idi prema meni." Riba je doplivala do obale: "Šta hoćeš, stari?" - "Starica se naljutila i poslala po hleb." - "Idi kući, imaćeš dosta hleba." Starac se vratio: "Pa, starica, ima li hleba?" - „Hljeba ima dosta, ali eto problema: korito je rascijepljeno, nema se u čemu oprati rublje, idi do zlatne ribice, traži novu.“
Starac je otišao do mora: "Ribo, ribo! Stani u more repom i idi prema meni." Zlatna ribica je plivala: "Šta hoćeš, stari?" - “Poslala stara, traži novo korito.” - "Dobro, imaćeš korito." Vratio se starac - tek na vratima, a starica se opet navali na njega: "Idi", rekao je, "zlatnoj ribici, zamoli ga da napravi novu kolibu, ne možeš živjeti u našoj, pa vidi šta raspada!” Starac je otišao do mora: "Ribo, ribo! Stani u more repom i idi prema meni." Riba je zaplivala, stala sa glavom prema njemu, repom u moru i pitala: „Šta hoćeš, starče?“ - „Sagradi nam novu kolibu; stara se kune, ne da mi mira, neću, kaže, da živim u staroj kolibi: sve će se raspasti!“ - "Ne brini, starče, idi kući i moli se Bogu, sve će biti urađeno."
Starac se vratio - u njegovom dvorištu je bila nova koliba, od hrastovine, sa izrezbarenim šarama. U susret mu istrčava starica, ljutija nego ikad, psujući više nego ikad: "Oh, stari psu! Ne znaš da iskoristiš sreću. Molio si kolibu i, čaj, misliš da uradio posao!Ne, vrati se zlatnoj ribici i reci joj: neću da budem seljak, hoću da budem komandant, pa da ja dobri ljudi poslušali su, klanjali se do pojasa kad su se sreli." Starac je otišao do mora i rekao u sav glas: "Ribo, ribo! Stani u more repom i glavom prema meni." Riba je plivala, stajala u moru repom i glavom: "Šta hoćeš, starče?" Starac odgovara: "Starica neće ne daj mi mira, potpuno je poludjela: neće da bude seljanka, hoće da bude komandir.“ – „Dobro, ne brini! Idi kući i moli se Bogu, sve će biti urađeno."
Vratio se starac, a umjesto kolibe kamena kuća tribine, izgrađene na tri etaže; sluge trče po dvorištu, kuvari kucaju u kuhinju, a starica u skupoj brokatnoj haljini sedi na visokim stolicama i naređuje. "Zdravo, ženo!" - kaže starac. "Ma, ti neznalice! Kako se usuđuješ da zoveš mene, komandanta, svoju ženu? Hej, ljudi! Odvedite ovog malog čovjeka u štalu i udarite ga što je moguće bolnije." Sluge su odmah dotrčale, uhvatile starca za okovratnik i odvukle ga u štalu; Mladoženja su ga počeli liječiti bičevima, a toliko su ga počastili da se jedva digao na noge. Nakon toga, starica je postavila starca za domara; Naredila je da mu daju metlu kako bi mogao čistiti dvorište, a da mu daju hranu i vodu u kuhinji. Loš je to život za starca: po ceo dan čistiš dvorište, a ako je nečisto, idi u štalu! "Kakva vještica!", misli starac, "Sreća joj je data, ali se zakopala kao svinja, ne smatra me ni za muža!"
Nije prošlo ni manje ni više vremena, starica se umorila od komandanta, zahtevala je od starca i naredila: „Idi, stari đavole, do zlatne ribice, reci joj: neću da budem komandant, hoću da budi kraljica.” Starac je otišao do mora: "Ribo, ribo! Stani u more repom i idi prema meni." Zlatna ribica je plivala: "Šta hoćeš, stari?" - Pa, moja starica je gluplja nego prije: neće da bude komandant, hoće da bude kraljica. - "Ne brini! Idi kući i moli se Bogu, sve će biti urađeno." Starac se vratio, a umjesto prethodne kuće stajala je visoka palata pod zlatnim krovom; Stražari hodaju okolo i izbacuju oružje; iza je veliki vrt, a ispred palate je zelena livada; Vojska je okupljena na livadi. Starica, obučena u kraljicu, izašla je na balkon sa generalima i bojarima i počela da pregleda i paradira trupe: bubnjevi su udarali, muzika je grmila, vojnici su vikali „ura!“
Nije prošlo ni manje ni više vremena, starica se umorila od toga da bude kraljica, pa je naredila da pronađe starca i iznese ga pred njegovim sjajnim očima. Nastao je metež, generali su se ganjali, bojari su trčali: "Kakav je to starac?" Pronašli su ga na silu dvorište, doveo do kraljice. "Slušaj, stari đavo!", kaže mu starica. Idi do zlatne ribice i reci joj: Neću da budem kraljica, hoću da budem gospodarica mora, da sva mora i sve ribe poslušaće me.” Starac se spremao da odbije; gdje ideš? Ako ne odete, krenite! Nevoljno, starac je otišao do mora, došao i rekao: "Ribo, ribo! Stani u more repom, idi prema meni." Nema zlatne ribice! Starac zove drugi put - opet ne! Pozvao je po treći put - odjednom je more postalo bučno i uzburkano; Bilo je svijetlo i čisto, ali ovdje je postalo potpuno crno. Riba dopliva do obale: "Šta hoćeš, stari?" - "Starica je postala još budalasta, više ne želi da bude kraljica, ona hoće da bude gospodarica mora, da vlada svim vodama, da zapoveda svim ribama."
Zlatna ribica nije ništa rekla starcu, okrenula se i otišla u morske dubine. Starac se okrenuo, pogledao i nije mogao vjerovati svojim očima: palate više nije bilo, a na njenom mjestu stajala je mala oronula koliba, a u kolibi je sjedila starica u otrcanoj haljini. Počeli su da žive kao i pre, starac se ponovo uhvatio za ribolov; Ali koliko god često bacao mreže u more, nisam mogao više uloviti nijednu zlatnu ribicu.
Koja je korist od Priče o ribaru i ribi?
Požurimo da obradujemo one roditelje koji pažljivo biraju čitanje za svoju djecu samo na osnovu njegove korisnosti. Pronašli ste ne samo fascinantno štivo, već i jedinstveno po svojoj didaktičkoj i obrazovnoj orijentaciji. Online bajka o ribaru i ribi će dijete naučiti da balansira želje sa mogućnostima, da ne bude pohlepan i arogantan. Dobrota i oštar um su ono što će pomoći Vašem djetetu da ne ostane bez ičega! Vaše dijete će to sigurno naučiti ako mu dozvolite da čita divnu priču o ribaru i ribi na internetu.Upoznavanje Priča o ribaru i ribi može postati most koji će vaše dijete odvesti u čudesni svijet koji je stvorio međunarodno priznati ruski pjesnik. Sigurno će beba htjeti da se upozna sa drugim radovima A.S. Pushkin i time nevjerovatno obogatiti svoju književnu pismenost.