Sadašnja generacija sada sve jasno vidi, čudi se greškama, smeje se gluposti svojih predaka, nije uzalud ova hronika ispisana nebeskom vatrom, da svako slovo u njoj vrišti, da je odasvud uperen prodoran prst na to, na to, na sadašnju generaciju; ali sadašnja generacija se smije i bahato, ponosno počinje niz novih grešaka, kojima će se kasnije smijati i potomci. "Dead Souls"
Za što? To je kao inspiracija
Volite dati predmet!
Kao pravi pesnik
Prodaj svoju maštu!
Ja sam rob, nadničar, ja sam trgovac!
Dugujem ti, grešniče, za zlato,
Za tvoj bezvrijedni komad srebra
Platite božanskim plaćanjem!
"Improvizacija I"
Književnost je jezik koji izražava sve što država misli, želi, zna, želi i treba da zna.
U srcima jednostavnih ljudi osjećaj ljepote i veličine prirode jači je, sto puta življi, nego u nas, oduševljenih pripovjedača riječima i papirom.
"Heroj našeg vremena"
I svuda ima zvuka, i svuda ima svetlosti,
I svi svjetovi imaju jedan početak,
A u prirodi nema ničega
Šta god diše ljubav.
U danima sumnje, u danima bolnih razmišljanja o sudbini moje otadžbine, ti si jedini moj oslonac i oslonac, o veliki, moćni, istiniti i slobodni ruski jezik! Kako bez tebe ne pasti u očaj pri pogledu na sve što se dešava kod kuće? Ali ne može se vjerovati da takav jezik nije dat velikom narodu!
Pjesme u prozi, "Ruski jezik"
Dakle, završavam svoj raskalašeni bijeg,
Bodljikavi snijeg leti sa golih polja,
Potaknut ranom, snažnom snježnom olujom,
I, zaustavivši se u divljini šume,
Okuplja se u srebrnoj tišini
Dubok i hladan krevet.
Slušaj: sram te bilo!
Vrijeme je da ustanete! Znaš sebe
Koje je vrijeme došlo;
U kome se osećaj dužnosti nije ohladio,
Ko je nepotkupljivo pravog srca,
Ko ima talenat, snagu, tačnost,
Tom sada ne bi trebao spavati...
"Pesnik i građanin"
Zar je zaista moguće da ni ovdje neće i neće dozvoliti da se ruski organizam nacionalno razvija, svojom organskom snagom, a svakako bezlično, servilno oponašajući Evropu? Ali šta onda raditi sa ruskim organizmom? Razumiju li ova gospoda šta je organizam? Odvajanje, „odvajanje“ od svoje zemlje vodi u mržnju, ti ljudi mrze Rusiju, da tako kažem, prirodno, fizički: zbog klime, zbog polja, zbog šuma, zbog reda, zbog oslobođenja seljaka, zbog Rusa istorija, jednom rečju, zbog svega, Mrze me zbog svega.
Spring! prvi kadar je izložen -
I buka je upala u sobu,
I dobre vijesti o obližnjem hramu,
I govor ljudi, i zvuk točka...
Pa, čega se bojiš, molim te reci! Sad se raduje svaka trava, svaki cvijet, a mi se krijemo, plašimo se, kao da neka nesreća dolazi! Oluja će ubiti! Ovo nije grmljavina, već milost! Da, milosti! Sve je olujno! Sjeverna svjetlost će zasvijetliti, treba se diviti i čuditi mudrosti: „iz ponoćnih zemalja zora izlazi“! A vi se užasavate i dolazite na ideju: to znači rat ili pošast. Dolazi li kometa? Ne bih skrenuo pogled! Ljepota! Zvijezde su već pogledale izbliza, sve su iste, ali ovo je nova stvar; Pa, trebao sam pogledati i diviti se! A plašiš se i da pogledaš u nebo, drhtiš! Od svega ste sami sebi stvorili strah. Eh, ljudi! "Oluja"
Nema prosvjetljujućeg osjećaja koji čisti dušu od onog koji čovjek osjeća kada se upozna sa velikim umjetničkim djelom.
Znamo da se napunjenim oružjem mora pažljivo rukovati. Ali ne želimo da znamo da se prema rečima moramo odnositi na isti način. Riječ može ubiti i učiniti zlo gorim od smrti.
Poznat je trik američkog novinara koji je, kako bi povećao pretplatu na svoj časopis, počeo u drugim publikacijama objavljivati najoštrije, arogantne napade na sebe od strane izmišljenih osoba: neki su ga u štampi razotkrili kao prevaranta i krivokletnika. , drugi kao lopov i ubica, a treći kao razvratnik u kolosalnim razmjerima. Nije štedio na plaćanju tako prijateljskih reklama sve dok svi nisu počeli razmišljati - evidentno je da je radoznala i izuzetna osoba kada svi tako viču o njemu! - i počeli su da kupuju njegove sopstvene novine.
"Život za sto godina"
Ja... mislim da poznajem Rusa do njegovih dubina, i ne pripisujem nikakvu zaslugu za ovo. Nisam proučavao ljude iz razgovora sa peterburškim taksistima, ali sam odrastao među ljudima, na Gostomelskom pašnjaku, sa kazanom u ruci, spavao sam s njim na rosnoj travi noći, pod topli ovčiji kaput, a na Paninovoj fensi gomili iza krugova prašnjavih navika...
Između ova dva sukobljena titana - nauke i teologije - nalazi se zapanjena javnost, koja brzo gubi vjeru u besmrtnost čovjeka i bilo kojeg božanstva, brzo se spuštajući na nivo čisto životinjskog postojanja. Takva je slika časa obasjanog blistavim podnevnim suncem hrišćanske i naučne ere!
"Isis otkrivena"
Sedi, drago mi je da te vidim. Odbacite sav strah
I možeš ostati slobodan
Dajem vam dozvolu. Znaš, pre neki dan
Svi su me birali za kralja,
Ali nema veze. Zbunjuju mi misli
Sve ove počasti, pozdravi, pokloni...
"ludo"
- Šta želite u inostranstvu? - pitao sam ga dok su u njegovoj sobi, uz pomoć posluge, raspremali stvari i pakovali ih za slanje na Varšavsku stanicu.
- Da, samo... da osetim! - rekao je zbunjeno i sa nekako tupim izrazom lica.
"Pisma sa puta"
Da li je smisao proći kroz život na način da nikoga ne uvrijediš? Ovo nije sreća. Dodirujte, lomite, lomite, da život proključa. Ne plašim se nikakvih optužbi, ali se sto puta više plašim bezbojnosti nego smrti.
Poezija je ista muzika, samo u kombinaciji sa rečima, a takođe zahteva prirodno uho, osećaj za harmoniju i ritam.
Doživite čudan osjećaj kada laganim pritiskom ruke tjerate takvu masu da se po volji diže i spušta. Kad te takva masa posluša, osjetiš moć čovjeka...
"sastanak"
Osjećaj domovine treba biti strog, suzdržan u riječima, ne elokventan, ne pričljiv, ne "mahati rukama" i ne trčati naprijed (da se pojavi). Osjećaj domovine treba da bude velika gorljiva tišina.
"osamljeno"
A šta je tajna lepote, šta je tajna i čar umetnosti: u svesnoj, nadahnutoj pobedi nad mukom ili u nesvesnoj melanholiji ljudski duh, koji ne vidi izlaz iz kruga vulgarnosti, bijednosti ili nepromišljenosti i tragično je osuđen da izgleda samozadovoljno ili beznadno lažno.
"sentimentalno sjećanje"
Od rođenja živim u Moskvi, ali bogami ne znam odakle Moskva, čemu služi, zašto, šta joj treba. U Dumi, na sastancima, zajedno sa drugima pričam o gradskoj privredi, ali ne znam koliko milja ima u Moskvi, koliko ljudi ima, koliko se rađa i umire, koliko primamo i trošimo, koliko i sa kim trgujemo... Koji je grad bogatiji: Moskva ili London? Ako je London bogatiji, zašto? I luda ga poznaje! A kada se neko pitanje pokrene u Dumi, ja se stresem i prvi počnem da vičem: „Prenesite to komisiji!“ Na komisiju!
Sve novo na stari način:
Od modernog pesnika
U metaforičkoj odeći
Govor je poetičan.
Ali drugi mi nisu primjer,
A moja povelja je jednostavna i stroga.
Moj stih je dečko pionir,
Lagano obučen, bos.
1926
Pod uticajem Dostojevskog, kao i strane književnosti, Bodlera i Edgara Poa, moja fascinacija nije počela dekadencijom, već simbolizmom (već tada sam razumeo njihovu razliku). Zbirku pjesama, objavljenu na samom početku 90-ih, nazvao sam “Simboli”. Čini se da sam ja prvi upotrijebio ovu riječ u ruskoj književnosti.
Trčanje promenljivih pojava,
Pored onih koji zavijaju, ubrzajte:
Spojite zalazak sunca u jedno
Sa prvim sjajem nježnih zora.
Od nižih tokova života do izvora
Za trenutak, jedan pregled:
U jedno lice sa pametnim okom
Pokupite svoje duple.
Nepromjenjiv i divan
Dar Blažene Muze:
U duhu forme skladnih pesama,
U srcu pesama je život i toplina.
"Razmišljanja o poeziji"
Imam puno novosti. I svi su dobri. Ja sam sretan". Napisano mi je. Želim da živim, živim, živim zauvek. Kad biste samo znali koliko sam novih pjesama napisao! Više od stotinu. Bilo je ludo, bajka, novo. Objavljujem novu knjigu, potpuno drugačiju od prethodnih. Ona će iznenaditi mnoge. Promenio sam svoje shvatanje sveta. Koliko god smiješno zvučala moja fraza, reći ću: razumijem svijet. Mnogo godina, možda i zauvijek.
K. Balmont - L. Vilkina
Čoveče - to je istina! Sve je u čoveku, sve je za čoveka! Samo čovjek postoji, sve ostalo je djelo njegovih ruku i njegovog mozga! Čovjek! Odlično je! Zvuči... ponosno!
"Na dnu"
Žao mi je što stvaram nešto beskorisno i nikome trenutno ne treba. Zbirka, knjiga pesama u dato vrijeme- ono najbeskorisnije, nepotrebno... Ne želim da kažem da poezija nije potrebna. Naprotiv, držim da je poezija neophodna, čak neophodna, prirodna i vječna. Bilo je vreme kada se činilo da su svima bile potrebne čitave knjige poezije, kada su se čitale na veliko, razumele i prihvatale. Ovo vrijeme je prošlost, ne naše. Modernom čitaocu nije potrebna zbirka pjesama!
Jezik je istorija jednog naroda. Jezik je put civilizacije i kulture. Zato izučavanje i očuvanje ruskog jezika nije prazna aktivnost jer nema šta da se radi, već je hitna potreba.
Kakvi nacionalisti i patriote postaju ovi internacionalisti kad im zatreba! I sa kakvom arogancijom se rugaju „uplašenim intelektualcima“ – kao da nema razloga za strah – ili „uplašenim običnim ljudima“, kao da imaju neke velike prednosti u odnosu na „filisterije“. A ko su zapravo ti obični ljudi, „prosperitetni građani”? I koga i šta uopšte briga revolucionare ako toliko preziru prosečnog čoveka i njegovo blagostanje?
"prokleti dani"
U borbi za svoj ideal, a to je „sloboda, jednakost i bratstvo“, građani moraju koristiti sredstva koja nisu u suprotnosti sa ovim idealom.
"guverner"
„Neka ti duša bude cijela ili rascjepkana, neka tvoj pogled na svijet bude mističan, realističan, skeptičan ili čak idealistički (ako si tako nesretan), neka kreativne tehnike budu impresionističke, realistične, naturalističke, neka sadržaj bude lirski ili fabulistički, neka bude budi raspoloženje, utisak - šta god hoćeš, ali molim te, budi logičan - neka mi se oprosti ovaj vapaj srca! - logični su u konceptu, u konstrukciji djela, u sintaksi.”
Umjetnost se rađa u beskućniku. Pisao sam pisma i priče upućene jednom dalekom, nepoznatom prijatelju, ali kada je prijatelj došao, umjetnost je ustupila mjesto životu. Ne govorim, naravno, o kućnoj udobnosti, već o životu, koji znači više od umjetnosti.
"Ti i ja. Ljubavni dnevnik"
Umjetnik ne može učiniti ništa više nego otvoriti svoju dušu drugima. Ne možete mu predstaviti unaprijed napravljena pravila. To je još uvijek nepoznat svijet, gdje je sve novo. Moramo zaboraviti ono što je opčinilo druge, ovdje je drugačije. U suprotnom ćete slušati i ne čuti, gledaćete bez razumevanja.
Iz rasprave Valerija Brjusova "O umjetnosti"
Pa pusti je da se odmori, bila je iscrpljena - mučili su je, uzbunjivali. A čim svane, ustane prodavačica, počne da sklapa svoju robu, zgrabi ćebe, ode i izvuče ovu meku posteljinu ispod starice: probudi staricu, digne je na noge: nije zora, molim te ustani. Ne možeš ništa da uradiš. U međuvremenu - baka, naša Kostroma, naša majka, Rusija!"
"Vihorna Rus"
Umjetnost se nikada ne obraća gomili, masi, ona se obraća pojedincu, u dubokim i skrivenim udubljenjima njegove duše.
Mihail Andrejevič Osorgin (Iljin) (1878 - 1942)
Kako čudno /.../ Ima toliko veselih i veselih knjiga, toliko briljantnih i duhovitih filozofskih istina, ali nema ništa utješnije od Propovjednika.
Babkin je bio hrabar, čitaj Seneku
I, zviždeći leševi,
Odneo sam u biblioteku
Uz napomenu na margini: "Glupost!"
Babkin, prijatelju, je oštar kritičar,
Da li ste ikada razmišljali
Kakav paralitičar bez nogu
Lagana divokoza nije dekret?..
"čitač"
.jpg)
Kritičareva riječ o pjesniku mora biti objektivno konkretna i kreativna; kritičar je, iako je naučnik, pesnik.
"Poezija riječi"
Samo o velikim stvarima treba razmišljati, samo o velikim zadacima pisac treba da postavlja sebi; reci to hrabro, a da se ne postidiš svojim ličnim malim prednostima.
“Istina je da ovdje ima goblina i vodenih stvorenja”, pomislio sam gledajući ispred sebe, “a možda ovdje živi neki drugi duh... Moćan, sjevernjački duh koji uživa u ovoj divljini; možda prave sjevernjačke faune i zdrave, plavokose žene lutaju ovim šumama, jedu bobice i borovnice, smiju se i jure jedna drugu.”
"sjever"
Moraš biti u stanju da zatvoriš dosadnu knjigu...ostaviš loš film...i rastaješ se od ljudi koji te ne cijene!
Iz skromnosti ću paziti da ne istaknem da su na moj rođendan zvonila i bilo opšte narodno veselje. Zli jezici su ovo veselje povezali sa nekim velikim praznikom koji se poklopio sa danom mog rođenja, ali još uvek ne razumem kakve veze ima drugi praznik?
To je bilo vrijeme kada su ljubav, dobra i zdrava osjećanja smatrani vulgarnošću i reliktom; niko nije voleo, ali su svi žedni i, kao otrovani, pali na sve oštro, kidajući unutrašnjost.
"Put do Kalvarije"
„Pa, šta nije u redu“, kažem sebi, „bar za sada ukratko?“ Uostalom, potpuno isti oblik opraštanja od prijatelja postoji i na drugim jezicima i tamo nikoga ne šokira. veliki pesnik Walt Whitman, neposredno prije smrti, oprostio se od svojih čitalaca dirljivom pjesmom "So long!", što na engleskom znači - "Zbogom!". Francuski a bientot ima isto značenje. Nema tu bezobrazluka. Naprotiv, ovaj oblik je ispunjen najljubaznijom ljubaznošću, jer je ovdje sabijeno sljedeće (približno) značenje: budite uspješni i sretni dok se ponovo ne vidimo.
"Živ kao život"
Svajcarska? Ovo je planinski pašnjak za turiste. I sam sam putovao po cijelom svijetu, ali mrzim ove dvonošce preživara s Badakerom zbog repa. Svojim očima gutali su svu ljepotu prirode.
"Ostrvo izgubljenih brodova"
Sve što sam napisao i što ću napisati, smatram samo mentalnim smećem i svoje zasluge kao pisca ne smatram ničim. Iznenađen sam i zbunjen zašto naizgled pametni ljudi pronalaze neki smisao i vrijednost u mojim pjesmama. Hiljade pesama, bilo mojih ili pesnika koje poznajem u Rusiji, ne vrede ni jednog pevača moje bistre majke.
Bojim se da ruska književnost ima samo jednu budućnost: svoju prošlost.
Članak "Bojim se"
Već duže vrijeme tražimo problem sličan sočivi, pa da one koje ona upućuje zajednička tačka sjedinjeni zraci rada umjetnika i rada mislilaca susreli bi se u njemu opšti posao i mogao bi zapaliti i pretvoriti čak i hladnu supstancu leda u vatru. Sada je takav zadatak - sočivo koje vodi zajedno vašu olujnu hrabrost i hladan um mislilaca - pronađen. Ovaj cilj je stvaranje zajedničkog pisanog jezika...
"Umjetnici svijeta"
Obožavao je poeziju i trudio se da bude nepristrasan u svojim sudovima. Bio je iznenađujuće mlad u srcu, a možda i u umu. Uvek mi je delovao kao dete. Bilo je nečeg detinjastog u njegovoj zujanoj isečenoj glavi, u njegovom držanju, više nalik na gimnaziju nego na vojničku. Voleo je da se pretvara da je odrastao, kao i sva deca. Voleo je da glumi „majstora“, književne nadređene svojih „gumileta“, odnosno malih pesnika i pesnikinja koje su ga okruživale. Pesnička deca su ga veoma volela.
Hodasevič, "Nekropola"
Ja, ja, ja. Kakva divlja riječ!
Jesam li onaj tip tamo stvarno ja?
Da li je mama voljela nekog takvog?
Žuto-siva, polusiva
I sveznajući, kao zmija?
Izgubili ste svoju Rusiju.
Jeste li odoljeli stihiji?
Dobri elementi mračnog zla?
Ne? Zato umukni: ti si me odveo
Predodređeni ste s razlogom
Do rubova neljubazne strane zemlje.
Kakva korist od stenjanja i stenjanja -
Rusija se mora zaslužiti!
"Šta treba da znate"
Nisam prestao da pišem poeziju. Za mene, oni sadrže moju vezu sa vremenom, sa novi zivot ljudi moji. Kada sam ih pisao, živio sam po ritmovima koji su zvučali u herojskoj istoriji moje zemlje. Sretan sam što sam proživio ove godine i vidio događaje kojima nije bilo premca.
Svi ljudi koji su nam poslati su naš odraz. I poslani su da mi, gledajući te ljude, ispravimo svoje greške, a kada ih ispravimo, i ti se ljudi ili mijenjaju ili napuštaju naše živote.
Na širokom polju ruske književnosti u SSSR-u, ja sam bio jedini književni vuk. Savjetovano mi je da farbam kožu. Smiješan savjet. Bilo da je vuk obojen ili ošišan, on i dalje ne liči na pudlu. Tretirali su me kao vuka. I nekoliko godina su me proganjali po pravilima književnog kaveza u ograđenom dvorištu. Nemam zlobe, ali sam jako umoran...
Iz pisma M. A. Bulgakova I. V. Staljinu, 30. maja 1931.
Kada umrem, moji potomci će pitati moje savremenike: „Jeste li razumeli Mandelštamove pesme?“ - "Ne, nismo razumeli njegove pesme." „Jeste li hranili Mandelštama, jeste li mu dali utočište?“ - Da, nahranili smo Mandeljštama, dali smo mu sklonište. - "Onda ti je oprošteno."
Možda odete u Kuću štampe - ima jedan sendvič sa chum kavijarom i debatu - "o proleterskom zborskom štivu", ili u Politehnički muzej - tamo nema sendviča, ali dvadeset i šest mladih pesnika čita svoje pesme o „lokomotivske mase“. Ne, ja ću sjediti na stepenicama, drhtati od hladnoće i sanjati da sve ovo nije uzalud, da, sedeći ovde na stepeništu, spremam daleki izlazak sunca renesanse. Sanjao sam i jednostavno i u stihovima, a rezultati su se pokazali prilično dosadnim jambovima.
"Izvanredne avanture Hulija Jurenita i njegovih učenika"
Prema onlajn rangiranju baze podataka UNESCO Index Translationum, Fjodor Dostojevski, Lav Tolstoj i Anton Čehov su najčešće prevođeni ruski pisci u svetu! Ovi autori u njemu zauzimaju drugo, treće i četvrto mjesto. Ali ruska književnost je bogata i drugim imenima koja su dala svoj doprinos ogroman doprinos u razvoju ruske i svjetske kulture.
Aleksandar Solženjicin
Ne samo pisac, već i istoričar i dramaturg, Aleksandar Solženjicin je bio ruski pisac koji je ostavio trag u periodu posle Staljinove smrti i razotkrivanja kulta ličnosti.
Na neki način, Solženjicin se smatra nasljednikom Lava Tolstoja, budući da je bio i veliki ljubitelj istine i napisao velika djela o životima ljudi i društveni procesi koje se dešavalo u društvu. Solženjicinova dela su bila zasnovana na kombinaciji autobiografskog i dokumentarnog.
Njegovo najviše poznata dela- “Arhipelag Gulag” i “Jedan dan u životu Ivana Denisoviča”. Uz pomoć ovih dela, Solženjicin je pokušao da skrene pažnju čitalaca na strahote totalitarizma, o kojima savremeni pisci nikada nisu tako otvoreno pisali. ruski pisci taj period; želeo da govori o sudbinama hiljada ljudi kojima su bili izloženi političke represije, poslani su u logore nevini i prisiljeni da tamo žive u uslovima koji se teško mogu nazvati ljudskim.
Ivan Turgenjev
Turgenjevljev rani rad otkriva pisca kao romantičara koji je imao vrlo suptilan osjećaj za prirodu. A književna slika „Turgenjevske devojke“, koja je dugo bila predstavljena kao romantična, svetla i ranjiva slika, sada je nešto što je poznato. U prvoj fazi stvaralaštva pisao je pjesme, pjesme, dramska djela i, naravno, proza.
Druga faza Turgenjevljevog rada donijela je autoru najveću slavu - zahvaljujući stvaranju "Bilješki lovca". Po prvi put je pošteno portretirao zemljoposednike, otkrio temu seljaštva, nakon čega su ga vlasti, kojima se takav rad nije sviđao, uhapsile i poslale u progonstvo na porodično imanje.
Kasnije je rad pisca ispunjen složenim i višestrukim likovima - najzrelije razdoblje autorovog stvaralaštva. Turgenjev je to pokušao da otkrije filozofske teme poput ljubavi, dužnosti, smrti. U isto vreme, Turgenjev je napisao svoje najpoznatije delo, kako kod nas, tako i u inostranstvu, pod naslovom „Očevi i sinovi“, o teškoćama i problemima odnosa između različitih generacija.
Vladimir Nabokov
Nabokovljevo djelo je u potpunosti protiv tradicije klasične ruske književnosti. Najvažnija stvar za Nabokova bila je igra mašte; njegov rad je postao dio tranzicije iz realizma u modernizam. U autorovim delima može se identifikovati tipičan nabokovovski tip heroja - usamljena, proganjana, pateća, neshvaćena osoba sa primesama genija.
Na ruskom jeziku Nabokov je pre odlaska u SAD uspeo da napiše brojne priče, sedam romana („Mašenka“, „Kralj, kraljica, Džek“, „Očaj“ i drugi) i dve drame. Od tog trenutka došlo je do rođenja autora na engleskom jeziku; Nabokov je potpuno napustio pseudonim Vladimir Sirin, kojim je potpisivao svoje ruske knjige. Nabokov će sa ruskim jezikom raditi samo još jednom - kada za čitaoce koji govore ruski prevede svoj roman Lolita, koji je originalno napisan na engleskom.
Upravo je ovaj roman postao Nabokovljevo najpopularnije, pa čak i skandalozno djelo - što nije previše iznenađujuće, jer govori o ljubavi zrelog četrdesetogodišnjaka prema dvanaestogodišnjoj tinejdžerici. Knjiga se čak i u našem slobodoumnom dobu smatra prilično šokantnom, ali ako se još vode rasprave o etičkoj strani romana, onda je možda jednostavno nemoguće poreći Nabokovljevo verbalno majstorstvo.
Michael Bulgakov
Bulgakovljev stvaralački put nije bio nimalo lak. Odlučivši da postane pisac, napušta karijeru doktora. Piše svoja prva dela, " Fatalna jaja“ i “Diaboliada”, dobijajući posao kao novinar. Prva priča izaziva prilično rezonantne reakcije, jer je ličila na sprdnju s revolucijom. Bulgakovljeva priča „Pseće srce“, koja je osuđivala vlasti, odbijena je da se uopšte objavi, a rukopis je oduzet piscu.
Ali Bulgakov nastavlja pisati - i stvara roman "Bijela garda", na kojem postavljaju komad pod nazivom "Dani Turbina". Uspjeh nije dugo trajao - zbog još jedan skandal zbog radova su sve predstave po Bulgakovu povučene iz prikazivanja. Ista sudbina će kasnije zadesiti i posljednju Bulgakovljevu dramu, Batum.
Ime Mihaila Bulgakova se uvek vezuje za Majstora i Margaritu. Možda je upravo ovaj roman postao djelo cijelog njegovog života, iako mu nije donio priznanje. Ali sada, nakon smrti pisca, ovo djelo je popularno i kod strane publike.
Ovaj komad nije kao ništa drugo. Dogovorili smo se da naznačimo da je ovo roman, ali kakav: satiričan, fantastičan, ljubavno-lirski? Slike predstavljene u ovom radu su upečatljive i impresivne u svojoj jedinstvenosti. Roman o dobru i zlu, o mržnji i ljubavi, o licemjerju, krađenju novca, grijehu i svetosti. U isto vrijeme, djelo nije objavljeno za Bulgakovljevog života.
Nije se lako sjetiti još jednog autora koji je tako spretno i precizno mogao razotkriti svu neistinu i prljavštinu filistizma, sadašnje vlasti i birokratskog sistema. Zbog toga je Bulgakov bio izložen stalnim napadima, kritikama i zabranama iz vladajućih krugova.
Aleksandar Puškin
Unatoč činjenici da svi stranci Puškina ne povezuju s ruskom književnošću, za razliku od većine ruskih čitatelja, jednostavno je nemoguće poreći njegovu zaostavštinu.
Talenat ovog pesnika i pisca zaista nije imao granica: Puškin je poznat po svojim neverovatnim pesmama, ali je istovremeno pisao prelepu prozu i drame. Puškinov rad je dobio priznanje ne samo sada; njegov talenat su prepoznali i drugi ruski pisci a pjesnici su njegovi savremenici.
Teme Puškinovog rada direktno su vezane za njegovu biografiju - događaje i iskustva kroz koja je prošao tokom svog života. Carsko Selo, Sankt Peterburg, vreme u izgnanstvu, Mihajlovskoe, Kavkaz; ideali, razočaranja, ljubav i naklonost - sve je prisutno u Puškinovim djelima. A najpoznatiji je bio roman "Evgenije Onjegin".
Ivan Bunin
Ivan Bunin je prvi pisac iz Rusije koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost. Rad ovog autora može se podijeliti na dva perioda: prije emigracije i poslije.
Bunin je bio vrlo blizak seljaštvu, životu običnih ljudi, što je imalo veliki utjecaj na autorovo stvaralaštvo. Stoga se među njima nalazi i tzv seoske proze, na primjer, "Sukhodol", "Selo", koje je postalo jedno od najpopularnijih djela.
Priroda takođe igra značajnu ulogu u Bunjinovom delu, koje je inspirisalo mnoge velike ruske pisce. Bunin je vjerovao: ona - glavni izvor snagu i nadahnuće, duhovnu harmoniju, da je svaka osoba neraskidivo povezana sa njom i u njoj se krije ključ za razotkrivanje misterije postojanja. Priroda i ljubav postale su glavne teme filozofskog dijela Buninovog stvaralaštva, koji je uglavnom predstavljen poezijom, kao i novelama i kratkim pričama, na primjer, "Ida", "Mitya's Love", "Late Hour" i drugi.
Nikolaj Gogolj
Nakon što je završio gimnaziju u Nižinu, prvo književno iskustvo Nikolaja Gogolja bila je poema „Hans Küchelgarten“, koja se pokazala neuspešnom. Međutim, piscu to nije smetalo i on je ubrzo počeo da radi na predstavi "Brak", koja je objavljena tek deset godina kasnije. Duhovita je, šarena i živi posao udarci u paramparčad modernog društva, koji je prestiž, novac, moć učinio svojim glavnim vrijednostima, a ostavio ljubav negdje u drugom planu.
Gogolj je ostavio neizbrisiv utisak smrću Aleksandra Puškina, koja je uticala i na druge. ruski pisci i umjetnici. Nedugo prije toga, Gogolj je Puškinu pokazao radnju novog djela pod nazivom "Mrtve duše", pa je sada vjerovao da je ovo djelo "sveti testament" velikom ruskom pjesniku.
"Mrtve duše" su postale veličanstvena satira o ruskoj birokratiji, kmetstvo i društvenim slojevima, a ova knjiga posebno je popularna među čitaocima u inostranstvu.
Anton Čehov
Čehov je započeo svoje kreativna aktivnost od pisanja kratkih eseja, ali veoma svetlih i izražajnih. Čehov je najpoznatiji po svom humoristične priče, iako je pisao i tragikomična i dramska djela. A najčešće stranci čitaju Čehovljevu dramu pod nazivom "Ujka Vanja", priče "Dama sa psom" i "Kaštanka".
Možda je najosnovniji i najpoznatiji junak Čehovljevih djela „ mali čovek", čija je figura poznata mnogim čitaocima i nakon " Načelnik stanice» od Aleksandra Puškina. Ovo nije poseban lik, već kolektivna slika.
Ipak, Čehovljevi ljudi nisu isti: jedni žele da saosećaju sa drugima, da se smeju drugima („Čovek u koferu“, „Smrt službenika“, „Kameleon“, „Lasica“ i drugi). Glavni problem rada ovog pisca je problem pravde („Imendan“, „Stepa“, „Leši“).
Fedor Dostojevski
Dostojevski je najpoznatiji po svojim djelima Zločin i kazna, Idiot i Braća Karamazovi. Svako od ovih djela poznato je po dubokoj psihologiji - zaista, Dostojevski se smatra jednim od najboljih psihologa u istoriji književnosti.
Analizirao je prirodu ljudskih emocija, kao što su poniženje, samouništenje, ubilački bijes, kao i stanja koja vode do ludila, samoubistva i ubistva. Psihologija i filozofija su usko povezane jedna s drugom u Dostojevskom prikazivanju njegovih likova, intelektualaca koji "osećaju ideje" u dubini svoje duše.
Dakle, “Zločin i kazna” promišlja o slobodi i unutrašnjoj snazi, patnji i ludilu, bolesti i sudbini, pritisku modernog urbanog svijeta na ljudsku dušu, te postavlja pitanje da li ljudi mogu zanemariti vlastiti moralni kodeks. Dostojevski su, uz Lava Tolstoja, najpoznatiji ruski pisci širom svijeta, a Zločin i kazna je autorovo najpopularnije djelo.
Lev Tolstoj
Koga stranci povezuju sa poznatim ličnostima? ruski pisci, pa ovo je sa Lavom Tolstojem. On je jedan od neprikosnovenih titana svjetske fantastike, veliki umjetnik i čovjek. Ime Tolstoja poznato je u cijelom svijetu.
Ima nečeg homerskog u epskom obimu s kojim je napisao Rat i mir, ali za razliku od Homera, on je rat prikazao kao besmisleni masakr, rezultat sujete i gluposti vođa jedne nacije. Djelo “Rat i mir” kao da je bio svojevrsni sumiranje svega što je prošlo rusko društvo za period 19. veka.
Ali najpoznatiji u cijelom svijetu je Tolstojev roman Ana Karenjina. Nestrpljivo se čita i kod nas i u inostranstvu, a čitaoci su uvek zaokupljeni pričom Zabranjena ljubav Ane i grofa Vronskog, što dovodi do tragičnih posljedica. Tolstoj razvodnjava priču drugim priča- priča o Levinu, koji svoj život posvećuje braku s Kiti, domaćinstvu i Bogu. Ovako nam pisac pokazuje kontrast između Aninog grijeha i Levinove vrline.
I pogledajte video o poznatim Rusima pisci 19. veka vijeka možete pronaći ovdje:
Uzmite to za sebe i recite prijateljima!
Pročitajte i na našoj web stranici:
pokazati više
Vrijedi li čitati? fikcija? Možda je ovo gubljenje vremena, jer takva aktivnost ne donosi prihod? Možda je ovo način da nametnete tuđe misli i programirate ih za određene radnje? Odgovarajmo redom na pitanja...
Aleksej Ivanov
Da, imao sam velika otkrića koja se mogu nazvati umjetničkim, iako su knjige nefikcijske. Jedna od njih je i knjiga laureata Pulitzerova nagrada Daniel Yergin "plijen"(M.: Alpina Publisher, 2016), istorija svetske borbe za naftu. Otkriva tajne ekonomske mehanizme svjetske historije, a mnogo toga što je, ispostavilo se, u vašim mislima „stajalo na glavi“, postaje „na nogama“.
Još jedno otkriće - knjiga Dmitrija Karasjuka "Istorija sverdlovskog roka"(Ekaterinburg: Cabinet Scientist, 2016). Napisana je prekrasnim jezikom, au ovoj knjizi vidim pravi roman sa zapletima, dramom, vrhuncima i rezolucijama. Još se nisam odlučila za čitanje za praznike. Da, čak i nemam praznike.
Press služba Alpina Publisher
Leonid Yuzefovich
- Sebastian Hafner "Prica o jednom Nemcu"(Sankt Peterburg: Izdavačka kuća Ivana Limbaha, 2016). Napisano krajem 1930-ih autobiografski roman sa dirljivim razmišljanjima o porijeklu i prirodi nacističkog režima u Njemačkoj. Odličan prijevod inicijatora izdanja, kritičara Nikite Elisejeva.
- Varvara Malakhieva-Mirovič „Klatno mog života. Dnevnik. 1930-1954"(M.: AST, Uredila Elena Šubina, 2015). Izvanredan dokument tog doba i kolosalan rad izdavača, istoričarke književnosti Natalije Gromove.
Za novogodišnje praznike idem da čitam knjigu Ivana Prosvetova koju je upravo objavio sam autor. "Deset života Vasilija Jana". Znam da je ovaj pisac, meni voljen od djetinjstva, živio izvanrednim životom, i nadam se da ću naučiti puno novih stvari o njemu.
Sukhbat Aflatuni
- Vladimir Martynov "Knjiga promjena"(M.: Klassiki XXI, 2016) - hiljadu i po stranica uranjanja u istoriju, filozofiju, muziku, život.
- Nova knjiga pjesama Gleba Šulpjakova "Samet"(M.: Vremya, 2017) - carstvo zraka i značenja, višeslojnog i minimalističkog stila.
- "Velika lakoća" Valerija Pustova (M.: RIPOL Classic, 2015) - književna kritika, koji piše – i čita – poput zadivljujuće proze.
Od najbližeg "must read" - Mark Z. Danilevsky, "kuća od lišća"(Ekaterinburg: Gonzo, 2016), što je na prvi pogled uznemirilo. Fragmenti, kakofonija fontova...
press služba “Classics XXI”
Roman Senchin
Ne mogu reći da sam ove godine pročitao nijednu novu knjigu. Ali bilo je mnogo važnih. Navešću tri, iako sam svjestan da se moj izbor može činiti neoriginalnim.
prvo, « Zimski put» Leonid Yuzefovich (M.: AST, Uredila Elena Shubina, 2016). Ova knjiga je dobila nekoliko nagrada, što je kod nekih izazvalo potpuno odobravanje, a kod drugih iritaciju. Ipak, zvučalo je, i to ne bez razloga. Knjiga je zasnovana na pohodu odreda Anatolija Pepeljajeva protiv Jakutska 1922-1923. detaljna istorija građanski rat u sovjetskim udžbenicima samo je nekoliko redaka posvećeno ovom događaju, uvijek spominjući riječ "avantura". Yuzefovich nam otkriva razloge za ovu kampanju i ona više ne izgleda kao avantura. Istorija nije hronologija, ona je mnogo, mnogo komplikovanija. Ovu složenost autor pokušava da prikaže – po meni, odlično – u formatu deklarisane „književne i umetničke publikacije“. "zimski put". Plus, vraća nam red interesantne ličnosti to doba.
press služba redakcije Elena Shubina
Drugo, "filmski roman" Ane Kozlove "F20", objavljeno u časopisu "Prijateljstvo naroda"(N10, 2016). Ovo je veoma težak posao – iskren, okrutan, zastrašujući. Generalno, tradicionalno je za Kozlova. Nije ni čudo što ju je kritičar Lev Danilkin nazvao autorom "romana ultra šoka". Ali Anna Kozlova piše tako vedro, zadivljujuće i talentovano da je nemoguće otrgnuti se od ovog užasa.
Treće, knjiga "Sjena Mazepe" Sergej Beljakov (M.: AST, Uredila Elena Šubina, 2016). Ne preuzimam obavezu da ocjenjujem ovaj rad. Čini se da je to vrlo kontroverzno, ali da biste raspravljali, potrebno je duboko poznavanje istorije Rusije, istorije književnosti... Knjiga nije izašla juče, još nije izazvala mnogo kontroverzi, a ovo je loše. Takve knjige nam mogu pomoći da shvatimo nešto važno. Mada – hoćemo li ovo nešto da shvatimo?..
Međutim, podjednako važne su bile "Kristal u prozirnom okviru" Vasilij Avčenko, "Devojka u bašti" Oleg Ryabov, "Stopama Dersu Uzala" Aleksej Korovaško, "Trubač na vratima zore" Roman Bogoslovsky, "šukšin" Aleksej Varlamov, "Valentin Kataev" Sergej Šargunov, "Holomjanski plamen" Dmitrij Novikov, “Želim čuda” Elena Tulusheva, "Neprevodiva igra riječi" Aleksandra Garos...
Novogodišnje dane želim da posvetim čitanju knjiga Alekseja Ivanova "vile" I "Tobol"(M.: AST, Uredila Elena Šubina, 2016).
Članovi žirija književne nagrade Yasnaya Polyana
Marina Moskvina
U Penzi na festival knjige Kupio sam svesku Rolanda Barthesa "Fragmenti ljubavnog govora"(prevod V. Lapitsky, M.: GARAGE & AdMarginem, 2015). Esej o govoru zaljubljenih. Ili bolje rečeno, sam ovaj govor je isprekidan, grub, impulsivan. Parcela je sastavljena od otpadaka. Ovdje su riječi Getea, mistika, taoista, Nietzschea, mnoge usputne fraze i nešto slučajno pročitano, prijateljski razgovori i uspomene. Sve ovo prska u mutnom nesavršenom toku, narativni glasovi dolaze, odlaze, utihnu, prepliću se, generalno je nepoznato ko govori - nema slika, ništa osim ovog zbrkanog govora, nema bibliografije, nema taksonomije, samo juri srce, a ti i svi ljubavnici osetite kako se stvarnost povlači pred ovim svetom.
GARAŽA & AdMarginem
Uživao sam čitajući zbirku (M.: AST, Uredila Elena Šubina, 2016) - dobri moderni pisci govore o mestima koja su im važna u Moskvi, gde su rođeni ili su jednostavno bili srećni. Tu je i moja priča o kući Nirnzee u Bolšoj Gnjezdnikovskoj ulici; na krovu ove kuće proveo sam svoje detinjstvo.
I kao osoba koja je od rođenja držala glavu u oblacima, za novogodišnje praznike sam se pripremila "Zabavna nauka o oblaku"(prevod O. Dementievskaya, M. Falikman, M.: Gayatri, 2015). Čista poezija, jedinstveni vodič kroz oblake Gavina Pretor-Pinneyja, osnivača Društva ljubitelja oblaka.
Alexander Grigorenko
Bilo je mnogo knjiga u protekloj godini, uključujući nove i dobre, npr. Evgenija Vodolazkina (M.: AST, Uredila Edena Šubina, 2016). Ali glavna otkrića su bila "zimski put" Leonid Yuzefovich (M.: AST, Uredila Elena Shubina, 2016) i "Stoner" John Williams (Preveo L. Motylev, M.: AST, Corpus, 2015), koji je na mene ostavio isti utisak kao i prije mnogo, mnogo godina "Smrt Ivana Iljiča".
Život obicna osoba zaista vredi pogledati pod mikroskopom. I meni se knjiga jako svidjela “U poreklu svijeta: ruske etiološke priče i legende”(M.: ISl RAN; Forum; Neolit, 2014). A tokom praznika je malo verovatno da ću moći bilo šta da pročitam, jer se posao neočekivano nagomilao - nadoknadiću se kasnije.
Korpus press služba
Marina Stepnova
Od ovogodišnjih novih proizvoda posebno sam se dojmio "animator" Andrej Volos (M.: EKSMO, 2016) je napet, suptilan roman u kojem se stvarnost magično miješa s fikcijom. Andrey Volos je generalno izvanredan autor, čini se da je svaku njegovu knjigu napisao drugi pisac, a svi ovi pisci imaju samo jedno zajedničko – neverovatan talenat.
Alexander Garros "Neprevodiva igra riječi"(M.: AST, Uredila Elena Šubina, 2016). Jasna, inteligentna, prodorno iskrena knjiga, kao da je nastala spontano iz mnogih članaka i eseja. Garros je jedan od rijetkih savremenih kritičara, koji iskreno pokušava da shvati šta se dešava u modernoj ruskoj književnosti (i u savremeni život u isto vrijeme). Ne druži se, ne svađa se, ne obračunava se. On razmišlja i posmatra. I pratiti njegov tok misli je veliko zadovoljstvo.
press služba redakcije Elena Shubina
Hanya Yanagihara "mali život"(Prevod A. Borisenko, A. Zavozova, V. Sonkin, M.: AST, Korpus, 2016). Senzacionalan roman koji je privukao podjednak broj bijesnih obožavatelja i jednako bijesnih klevetnika. Nevjerovatan primjer kako knjiga vješto i po svim pravilima može ostaviti živ i živ utisak čak i na sofisticirane čitaoce. Nije lako za čitanje u svakom smislu, ponekad čak i dosadno, ali knjiga je nesumnjivo uspjela.
On Novogodišnji praznici Konačno želim da ga pročitam Narine Abgarjan (M.: AST, 2016). Ova knjiga je već dugo na vrhu moje liste želja za knjigom. Generalno, jako volim Narine - ona je divna spisateljica i divna osoba. Samo sam želio da nađem što više vremena za ovu knjigu.
Evgeniy Vodolazkin
Među novim publikacijama izdvojio bih priču Aleksandra Grigorenka "Izgubio slepi dudu"(časopis "oktobar", br. 1, 2016) - svijetlo i tragično. Aleksandra Grigorenka, kojeg poznajemo iz njegovih divnih romana "Mabeth" I "Ilget", otkrio potpuno novo lice kao pisac. Pokazao se kao muzičar sposoban da svira u različitim registrima.
Nazvala bih i priču Narine Abgaryan "Tri jabuke pale sa neba"(M.: AST, 2016). Ovo divan tekst o jermenskom selu, živom, stvarnom, a istovremeno postojećem u moćnoj književnoj tradiciji, koju predstavlja prvenstveno veliki Hrant Matevosyan.
AST press služba
Ove dvije priče dodao bih još jedan kratki tekst - roman Džulijana Barnsa (Prevela E. Petrova, Sankt Peterburg: Azbuka-Atticus, Inostranka, 2016). Ovo je knjiga o Šostakoviču, ali ne samo. Sa Barnesovom karakterističnom suptilnošću, istražuje prirodu despotizma.
Pročitaću roman Džona Vilijamsa tokom novogodišnjih praznika. "Stoner"(Preveo L. Motylev, M.: AST, Korpus, 2015.) - nekako se svi nisu snašli. I takođe - roman Mihaila Gigolašvilija "Tajna godina", koji bi, prema mojim informacijama, uskoro trebao izaći.
Vasilij Golovanov
Ove godine sam pročitao samo tri knjige koje bi se mogle nazvati relativno novima. Prvi je roman kineskog pisca Mo Yana "Umoran od rađanja i umiranja"(Preveo I. Jegorov, Sankt Peterburg: Amfora, 2014). Grandiozni ep, sav poput Markesovog, izgrađen na istoriji jednog sela - samo ne Macondoa, već Ximentuna. Ovo je zaista moćna literatura.
Druga knjiga je roman Sergeja Solovjova "Adamov most"(M.: Ruski Guliver, 2013). Ne znam koliko je ljudi to pročitalo. Lično sam Solovjova sreo na sajmu knjiga u Krasnojarsku i on me šokirao svojim pričama o Indiji. A knjiga koju je napisao je neverovatna. Ovo nije putopisni roman, to je pokušaj autora da povrati svoju voljenu kroz prisjećanje na njihovo zajedničko putovanje, sve ono što su tamo pronašli, a što je bilo lijepo i važno za buduću egzistenciju obojice. Ovo je most ljubavi kojim će voljena nepogrešivo pronaći put do onoga ko je čeka. Luda, ali lepa i veoma vedro napisana knjiga!
2016 Boslen
Treća knjiga je studija Andreja Baldina “Novi Bookvoskop, ili Putovanje s onu stranu Nikolaja Karamzina”(M.: Boslen, 2016). Andrey je jedan od najoriginalnijih ljudi koje sam ikada poznavao. I mene zanima njegova argumentacija kada moderni ruski jezik izvodi iz Karamzinovog dugog putovanja u inostranstvo. U stvari, skoro sve je bilo spremno za rođenje jezika na kojem su kasnije pisali Puškin, Žukovski i svi posle Karamzina. Ali u inostranstvu je prvi uhvatio nekakav talas, nekakav ritam moderne književne legende i, vrativši se u Rusiju, napisao je prvu modernu priču. « Jadna Lisa» . Ovo uklanjanje jezika sa njegovog puta bilo mi je izuzetno radoznalo.
Generalno, ove godine se ostvario moj stari san - nabavio sam dvadesetotomno izdanje Lava Tolstoja. I evo zaista sam pročitao... Sve romane, sve priče i pripovetke opet - i sve je bilo isto kao i prvi put... Proletos sam sa istom proždrljivošću čitao Bunina. Uopšte nisam uvjeren da treba čitati samo nove stvari. Zato sam toliko mnogo toga davno objavljenog pročitao. Imali smo najvišu, prvu svjetsku književnost. Mislim da stvari sada nisu tako optimistične.
Tokom praznika čitaću autobiografiju Vasilija Vasiljeviča Nalimova "šetač konopom"(M.: Progres, 1994) - izvanredan, iako još uvijek relativno poznat filozof. Nadam se da ću sledeće godine imati dosta posla na Nalimovu: moram se nekako "naviknuti" na atmosferu i značenja sa kojima je ovaj čovek živeo neverovatna osoba- matematičar, slobodoumnik, anarhista, mistik, koji je napravio pravu revoluciju u filozofiji, koju sami filozofi tek počinju da shvataju.
Ljudmila Saraskina
- Vasilij Aksenov. “Uhvati golublju poštu...” Pisma (M.: AST, Uredila Elena Šubina, 2015). Izvučena najbogatija prepiska sa roditeljima, prijateljima, drugovima iz književne struke Američki arhiv, pruža vrijedan materijal ne samo za razumijevanje sudbine ruskog pisca, prinuđenog da postane emigrant, već i za percepciju ruske emigracije samog „trećeg” talasa.
- „Leptiri i krizanteme. Japanska klasična poezija 9.-19.. Preveli A. Dolin, V. Markova, A. Gluskina, T. Sokolova-Delyusina. (SPb.: Arka, 2016). Neverovatno lepa knjiga za čitanje i razmišljanje. "Tako je dobro / Kad nasumice otvoriš drevnu knjigu / I u kombinacijama riječi / Pronaći ćeš svoju dragu dušu.". Haiku i tanka su suprotstavljeni fotografijama u boji i drvorezima ptica, cvijeća, životinja, rijeka i vodopada iz drevnih albuma. Magic lantern.
Vladimir Ermakov „U potrazi za izgubljenom metafizikom. Knjiga sumnji"(Orao: Izvorske vode, 2016). Knjiga dubokih promišljanja čovjeka za kojeg je filozofiranje slično disanju.
Arka press služba
Guzel Yakhina
Početak odlazeće godine bio je uspješan - dao je dva vrlo dobre knjige. Zimi čitam dugo očekivano Ljudmila Ulitskaja (M.: AST, Uredila Elena Šubina, 2015) - veliki višeslojni roman-parabola, u kojoj se fikcija neprimetno isprepliće sa autentičnim dokumentima iz porodične arhive Ljudmile Evgenijevne - pismima njenog dede. Ono što je bilo neočekivano u tekstu je da Ulitskaya nije djelovala samo kao spisateljica, već i kao dizajnerica - u ime glavne junakinje Nore opisala je scenske ključeve za rješavanje nekoliko predstava. Čitate i kao da gledate predstave koje postavlja Ulitskaya.
- Irakli Kvirikadze "Dječak slijedi divlju patku"(M.: AST, Uredila Elena Šubina, 2015). Zbirka priča, scenarija i uspomena. Izuzetno opsežni, sažeti, naizgled jednostavni i neočekivani tekstovi, upečatljivi lakoćom prijelaza od smiješnog u tragično, od farse do parabole, od svakodnevne autentičnosti do apsurda.
- Antoine de Becque « Novi talas: portret mladosti"(Prevela Irina Mironenko-Marenkova, M.: Rosebud Publishing, 2016). Fascinantna studija revolucionarnog pokreta u francuskoj kinematografiji, koja nam je sačuvala sliku „najveće decenije u istoriji čovečanstva“, kao u jednom kasnijem filmu ( "Withnail i ja", 1987) nazvane su šezdesete. I na mnogo načina je oblikovao ovu sliku.
- Igor Levshin "peršun i komarac"(M.: Pouke ruskog, 2015). Teške apsurdističke priče, od kojih su neke vrlo uspješne. Drugi jednostavno ne znate na koji način da pristupite: zbunjujući, uznemirujući, nepomirljivo suprotstavljeni inercijskom toku deskriptivne literature. ". Istaknuću ovde tekst Sergeja Lebedeva, koji kod nas još nije toliko poznat (M.: Izdavač Alpina, 2016). To je dijelom detektivska priča, dijelom istorijska fikcija i istraga. porodične tajne. Polazna tačka je avgust 1991. godine, iščekivanje slobode i čitanje dnevnika moje bake, što naglo uništava iluzije glavnog junaka o vlastitim korijenima. Može li naša nepredvidiva prošlost objasniti sadašnjost, ko smo i kuda nas vodi? Ova pitanja se postavljaju, vjerovatno, u svakom drugom romanu iz 2016. godine, ali se Lebedev, po mom mišljenju, pokazao fascinantnim, iskrenim i uznemirujućim.
Bio sam zadovoljan šarmantnom zbirkom eseja Evgenija Lesina “I odmah je popio. Viktor Erofejev i drugi.”(M.: RIPOL Classic, 2016). Knjiga nije samo o autoru "Petuškov", ali i o Arkadiju Severnom, markizu de Sadu, Edgaru Pou, Juriju Oleši, Tatjani Bek, uredniku Aleksandru Ščuplovu i drugima. Tu je i zadivljujuća lirska istorija lokalne istorije alkoholizma - vodič za čaše za piće, sa naznakom cena i povezanih detalja. I smiješan, i ozbiljan, i, kako kažu, atmosferski.
Ali tokom predstojećih novogodišnjih praznika, uživaću u čitanju "Tamna materija i dinosaurusi" fizika Lise Randall (M.: Alpina non-fiction, 2017) Naslov obećava.
Hvala ti književnu nagradu Yasnaya Polyana za pomoć u pripremi materijala.
„Ruska književnost je jedini nesmetani vodič u želji Zapada da shvati tajne ruske duše, njene kulture i identiteta. Za vas nema ograničenja ili zabrana, političkog neprijateljstva ili sankcija. Kupio sam tom ruskog klasika i upoznaš sebe tiho, dozirajući to - sedeći, ležeći, stojeći, u metrou, kod kuće... Puškin, Gogolj, Ljermontov, Tolstoj, Dostojevski, Čehov... oprezno sa Čehovom - možeš ići na opijanje...”
U inostranstvu je počela da se temeljno upoznaje sa ruskom književnošću preko pisca Ivana Turgenjeva, koji se nastanio u Baden-Badenu 1863. Zbliživši se sa najpoznatijim zapadnim piscima, kulturnim i umjetničkim ličnostima, sa inteligencijom i političarima tog vremena, Turgenjev je vrlo brzo postao najpoznatiji i najčitaniji ruski pisac u Evropi. Upravo je sa delima Turgenjeva zapadni čitalac počeo da shvata punu dubinu i bogatstvo ruskog jezika.
Godine 1878., na međunarodnom književnom kongresu u Parizu, pisac je izabran za potpredsjednika; 1879. dobio je počasni doktorat na Oksfordskom univerzitetu. Kancelar Njemačkog carstva Clovis Hohenlohe nazvao je Ivana Sergejeviča Turgenjeva najboljim kandidatom za mjesto premijera Rusije. O Turgenjevu je pisao: „Danas sam najviše razgovarao pametna osoba Rusija."
Ali glavna zasluga Ivana Turgenjeva je propaganda. Tokom čitavog svog života u inostranstvu, neumorno je „promoviše“ rusku književnost kao najpotcenjeniju u samoj Rusiji. Tako je Evropa srela Puškina, Ljermontova, Gogolja...
Kažu da se ljudi zainteresuju za književnost određene zemlje kada pokažu interesovanje za samu zemlju. Ovo je djelimično tačno. U odnosu na Rusiju, ovaj interes sa strane Zapada nikada nije prestao i dostigao je vrhunac u 21. veku. Važno je napomenuti da, nakon što je jednom otkrio Puškina, Ljermontova, Gogolja, Turgenjeva, Dostojevskog, Tolstoja, Čehova i mnoge druge plodne majstore ruske književnosti, Zapad nikada ne prestaje da rusku književnost i samu Rusiju povezuje sa ovim velikim imenima. Naravno, modernim piscima je u tom pogledu teško, a začudo, ruski pisci 21. veka moraju da se takmiče sa ruskim klasicima 19. veka. Uostalom, još uvijek postoji ogromna potražnja za izvozom ruskih klasika. O tome govore činjenice:
Filmska adaptacija "Rata i mira" Lava Tolstoja govori o popularnosti ruskog klasika u inostranstvu - postoji više od 7 različitih verzija filma. Drugi primjer je “Anna Karenjina” - u različite zemlje snimljen je oko 18 puta.
Čehov i dalje ostaje lider u broju stranih filmskih adaptacija ruskih klasika - njegova djela su oko 200 puta postala osnova za filmske/televizijske verzije. Jedan je od 3 najekraniziranija pisca na svijetu.
„U galaksiji velikih evropskih dramskih pisaca... ime Čehova blista kao zvezda prve veličine“, pisao je Džordž Bernard Šo početkom 20. veka.
Međutim, ako su Tolstoj i Dostojevski na Zapadu poznatiji više iz knjiga, onda se Čehov radije ne čita, već „gleda“: pisac je malo poznat kao autor humorističnih priča, ali se s pravom smatra dramaturgom prve veličine. sa Shakespeareom, Shawom i Wildeom. Njegove drame su neke od najpopularnijih u svijetu. Ali sam Čehov nije predvideo svoju buduću slavu. Rekao je svojoj prijateljici Tatjani Ščepkinoj-Kupernik: "Čitaće me sedam, sedam i po godina, a onda će zaboraviti."
Još jedna stvar je iznenađujuća. Slava u spisateljskoj karijeri direktno zavisi od njene „promocije“. Pisanje sa talentom ili genijalnošću nije dovoljno. Morate ulagati u oglašavanje i samo-PR. A najbolji PR je skandal. Uzmimo, na primjer, Nabokovljevu svjetsku slavu, pošto je napisao skandaloznu "Lolitu", možda ne bi napisao ništa drugo. Sam skandalozni zaplet i svi pokušaji da se zabrani objavljivanje romana, učinili su njegovo objavljivanje događajem i osigurali knjigu ogromne tiraže. Solženjicin je talentovano stekao ime "u politici", a propagandna mašina mu je pomogla.
Sada je već teško igrati se politikom. Gotovo je nemoguće ostvariti političku intrigu na kojoj se možete „okrenuti“. Ostao je novac.
Danas je malo ruskih imena uočljivo na Zapadu - naravno, prvenstveno zbog jezičke barijere. U predrevolucionarnoj Rusiji nije bilo velike razlike između nosilaca ruske kulture i evropske kulture. Svi obrazovani ljudi u Rusiji dobro su govorili engleski, francuski i nemački. Tolstoj je skoro dobio prvu Nobelovu nagradu za književnost, Turgenjev je bio apsolutno priznat u Parizu kao pisac, Dostojevski je imao ogroman uticaj na Frojda i mnoge druge. Tada je postojala jedinstvena višejezična kultura. Sada je obrnuto: globalizacija je dovela do situacije u kojoj dominira samo engleski. Dakle, ispada da su kulture različite, ali svi pisci imaju isti jezik. Istovremeno, ne može se reći da su nosioci ruske kulture postali žrtve bilo kakve posebne diskriminacije. Jednostavno postoji jedna dominantna kultura i ona govori engleski.
Ali mi skrećemo pažnju.
Pa ipak, koji su ruski pisci, po savremenim standardima, najpoznatiji u inostranstvu?
Lav Tolstoj - “Rat i mir”, “Ana Karenjina”;
Fjodor Dostojevski - “Zločin i kazna”, “Idiot”, “Braća Karamazovi”;
Anton Čehov - “Ujka Vanja”, “Dama sa psom”, “Kaštanka”;
Aleksandar Puškin - “Evgenije Onjegin”;
Nikolaj Gogolj - “Mrtve duše”;
Ivan Turgenjev - “Očevi i sinovi”;
Mihail Bulgakov - “Fatalna jaja”, “Majstor i Margarita”;
Vladimir Nabokov - “Lolita”;
Aleksandar Solženjicin - “Arhipelag Gulag”, “Jedan dan u životu Ivana Denisoviča”;
Ivan Bunin - “Suhodol”, “Selo”;
Aleksandar Griboedov - “Teško od pameti”;
Mihail Ljermontov - “Heroj našeg vremena”, “Demon”;
Boris Pasternak - Doktor Živago.
Sa modernom ruskom književnošću sve je mnogo komplikovanije. Ipak, prilično popularni: Polina Daškova, Dmitrij Gluhovski, Zahar Prilepin, Mihail Šiškin, Viktor Pelevin, Sergej Lukjanenko, Boris Akunjin.
90-ih jedina moderna ruski autor, čije su se knjige lako mogle nabaviti na engleskom, bio je Pelevin - uprkos činjenici da je to ipak specifično štivo. U proteklih deset godina, međutim, neke stvari su se promijenile, druge su se također prenijele - najveći uspeh Boris Akunjin je imao: u Engleskoj se njegove detektivske priče još dobro prodaju... Na Zapadu vole da ruski pisac bude bradat i ozbiljan.
U Engleskoj je to jasno, ali šta je sa SAD? Prema rečima poznatog publiciste Owen Matthews(Owen Matthews), „književnost moderna Rusija ne može američkom čitaocu, odgojenom na filozofskim romanima Tolstoja i Dostojevskog, ponuditi ništa što bi ih moglo vratiti u “magičnu zemlju” otvorenu za njega u knjigama klasika.” Zato procenat ruske književnosti u modernoj Americi ne prelazi 1-3%.
Zamjenik šefa Rospechat-a Vladimir Grigoriev vjeruje:
“Činjenica da naši pisci u posljednje vrijeme ne stvaraju zvijezde je uglavnom zbog vanknjiževnih problema.” Sjetite se rastuće popularnosti Mihaila Šiškina u zapadnoevropskim zemljama nakon što je govorio protiv politike Kremlja... I obrnuto – čim je Zakhar Prilepin, koji je prilično uspješno prevođen i objavljivan u zemljama engleskog govornog područja, počeo da govori u podržavajući takozvanu Novorosiju, počeli smo da doživljavamo određene poteškoće u njenoj promociji“.
Zaista smo nazadovali. Prvo se sport pretvorio u oruđe političkog pritiska, sada književnost. Sledeće što znate, Boljšoj teatar će prestati da obilazi svet. Možda će uzbuđenje za ruskim slikarstvom čak i splasnuti. Ali ništa. Ali počeli smo da izvozimo duplo više gasa, nafte, tenkova i kalaša...
Našli ste grešku? Odaberite ga i pritisnite lijevo Ctrl+Enter.
Poznavaoci književnosti imaju ambivalentna mišljenja o stvaralaštvu modernih ruskih pisaca: jedni im se čine nezanimljivima, drugi - nepristojni ili nemoralni. Na ovaj ili onaj način, u svojim knjigama autori podižu stvarni problemi novog veka, zbog čega ih mladi vole i sa zadovoljstvom čitaju.
Pokreti, žanrovi i moderni pisci
Ruski pisci sadašnjeg veka radije razvijaju nove književne forme, potpuno različite od zapadnih. U posljednjih nekoliko decenija njihov rad je zastupljen u četiri pravca: postmodernizam, modernizam, realizam i postrealizam. Prefiks “post” govori sam za sebe - čitalac treba da očekuje nešto novo što je zamijenilo stare temelje. Tabela pokazuje raznim pravcima u književnosti ovog veka, kao i knjige najistaknutijih predstavnika.
Žanrovi, dela i savremeni pisci 21. veka u Rusiji |
|
Postmodernizam | Sots art: V. Pelevin - "Omon-Ra", M. Kononov - "Goli pionir" - Primitivizam: O. Grigoriev - "Vitamin rasta" - Konceptualizam: V. Nekrasov- Post-postmodernizam: O. Šiškin - "Ana Karenjina 2" - E. Vodolazkin - "Lovor". |
Modernizam | Neofuturizam: V. Sosnora - "Flauta i prozaizmi", A. Voznesenski - "Rusija je uskrsnula" - Neoprimitivizam: G. Sapgir - "Novo Lianozovo", V. Nikolaev - "Abeceda apsurda" - Apsurdizam: L. Petrushevskaya - "Opet 25", S. Shulyak - "Istraga". |
Realizam | Moderni politički roman: A. Zvjagincev - " Prirodna selekcija", A. Volos - "Kamikaze" - Satirična proza: M. Zhvanetsky - "Test novcem", E. Grishkovets - Erotska proza: N. Klemantovič - "Put u Rim", E. Limonov - "Smrt u Veneciji" - Socijalno-psihološka drama i komedija: L. Razumovskaya - "Strast na dači u blizini Moskve", L. Ulitskaya - "Ruski džem" - Metafizički realizam: E. Schwartz - "Divljaštvo posljednjeg vremena", A. Kim - "Onlyria" - Metafizički idealizam: Ju. Mamlejev - „Vječna Rusija“, K. Kedrov - „Iznutra napolje“. |
Postrealizam | Ženska proza: L. Ulitskaya, T. Salomatina, D. Rubina- Novo vojne proze: V. Makanin - "Asan", Z. Prilepin, R. Senčin - Omladinska proza: S. Minaev, I. Ivanov - "Geograf je ispijao globus" - Non-fiction proza: S. Shargunov. |
Nove ideje Sergeja Minajeva
"Dukhless. Priča o nestvarnom čovjeku" je knjiga neobičnog koncepta, kojeg se moderni pisci 21. vijeka u Rusiji ranije nisu dotakli u svom radu. Ovo je debitantski roman Sergeja Minajeva o moralnim manama društva u kojem vladaju razvrat i haos. Autor koristi psovke i nepristojan jezik da prenese karakter glavnog lika, što čitaoce nimalo ne zbunjuje. Top manager velika kompanija u proizvodnji konzervirane hrane ispostavlja se da je žrtva prevaranta: nudi mu se da investira velika suma u izgradnju kazina, ali su ubrzo prevareni i ostavljeni bez ičega.
"The Chicks. A Tale of False Love" govori o tome koliko ga je teško održavati ljudsko lice. Andrej Mirkin ima 27 godina, ali nema nameru da se ženi i umesto toga započinje aferu sa dve devojke u isto vreme. Kasnije saznaje da jedan od njega čeka dijete, a drugi se ispostavi da je zaražen HIV-om. Mirkinu je stran miran život, a on stalno traži avanturu po noćnim klubovima i barovima, što ne vodi dobrim stvarima.
Popularni ruski savremeni pisci i kritičari ne favorizuju Minajeva u svojim krugovima: budući da je bio nepismen, postigao je uspeh u najkraćem mogućem roku i naveo Ruse da se dive njegovim delima. Autor priznaje da su njegovi obožavaoci uglavnom gledaoci rijalitija "Dom-2".
Čehovljeve tradicije u djelu Ulitske
Likovi u komadu „Ruski džem“ žive u staroj vikendici u blizini Moskve kojoj je kraj: kanalizacija je u kvaru, daske na podu su odavno istrulele, a struje nema. Njihov život je pravi "ekser", ali vlasnici su ponosni na svoje naslijeđe i neće se seliti na povoljnije mjesto. Imaju stalan prihod od prodaje džema, koji sadrži ili miševe ili druge gadosti. Moderni pisci ruske književnosti često posuđuju ideje svojih prethodnika. Tako Ulitskaja u predstavi slijedi Čehovljeve tehnike: dijalog likova ne uspijeva zbog njihove želje da viču jedni na druge, a na pozadini toga čuje se pucketanje trulog poda ili zvukovi iz kanalizacije. Na kraju drame, prisiljeni su napustiti vikendicu jer se kupuje zemljište za izgradnju Diznilenda.
Karakteristike priča Viktora Pelevina
Ruski pisci 21. veka često se okreću tradiciji svojih prethodnika i koriste tehniku interteksta. Imena i detalji koji odzvanjaju djelima klasika namjerno su uvedeni u narativ. Intertekstualnost se može uočiti u priči Viktora Pelevina "Nika". Čitalac osjeća uticaj Bunina i Nabokova od samog početka, kada autor koristi frazu " lagan dah". Narator citira i pominje Nabokova, koji je maestralno opisao ljepotu tijela djevojke u romanu "Lolita". Pelevin pozajmljuje manire svojih prethodnika, ali otvara novu "tehniku obmane". Tek na kraju se može pogodite da je gipka i graciozna Nika zapravo mačka.Pelevin briljantno uspijeva prevariti čitaoca u priči „Sigmund u kafani“, gdje se glavni lik ispostavlja kao papagaj. Autor nas tjera u zamku, ali mi dobiti više zadovoljstva od ovoga.
Realizam Jurija Buide
Mnogi moderni pisci 21. vijeka u Rusiji rođeni su decenijama nakon završetka rata, pa je njihov rad prvenstveno usmjeren na mlađe generacije. Jurij Buida je rođen 1954. godine i odrastao je u Kalinjingradskoj oblasti - teritoriji koja je ranije pripadala Njemačkoj, što se ogleda u naslovu njegove serije priča.
"Pruska nevjesta" - naturalističke crtice o teškim poslijeratnim vremenima. Mladi čitalac vidi stvarnost za koju nikada ranije nije čuo. Priča "Rita Schmidt Anyone" priča priču o djevojčici siročetu odgajanoj u strašnim uslovima. Kažu jadnici: "Ti si ćerka Antihrista. Moraš patiti. Moraš se iskupiti." Izrečena je strašna kazna jer nemačka krv teče Ritinim venama, ali ona trpi maltretiranje i ostaje jaka.
Romani o Erastu Fandorinu
Boris Akunjin piše knjige drugačije od drugih modernih pisaca 21. veka u Rusiji. Autora zanima kultura protekla dva vijeka, pa se radnja romana o Erastu Fandorinu odvija od sredine 19. do početka 20. vijeka. Glavni lik- plemeniti aristokrata koji vodi istrage o najozloglašenijim zločinima. Za svoju hrabrost i hrabrost odlikovan je sa šest ordena, ali ne ostaje dugo na javnoj funkciji: nakon sukoba s moskovskim vlastima, Fandorin radije radi sam sa svojim vjernim sobarom, Japankom Masom. Malo stranih savremenih pisaca piše u žanru detektiva. ruski pisci pisci, posebno Doncova i Akunjin, osvajaju srca čitalaca krimi priče, pa će njihovi radovi biti aktuelni još dugo.
Pažnja, samo DANAS!
Sve zanimljivo
Unatoč tome što neki kritičari smatraju dječju književnost apsolutno nepopularnom, pa čak i „umirućom“ oblastom, dosta talentiranih i uspješnih pisaca radi u ovoj oblasti. I uz klasike dječije književnosti...
Sovjetski Savez je s pravom imao reputaciju najčitanije zemlje na svijetu. Stoga su pisci, posebno poznati i popularni, bili veoma poštovani. Njihove knjige su objavljivane u velikim tiražima. Koji su pisci danas najpoznatiji? Najviše...
Književne ocjene se često sastavljaju i uvijek su subjektivne. Ponekad se čini da su zasnovane na ličnim preferencijama zaposlenih u publikaciji koja je sastavila ovu ocjenu. 2012. godine sprovedeno je istraživanje među...
Ubrzo je nastala književnost emigrantskih pisaca iz Rusije oktobarska revolucija i do danas postoji kao politički protivnik književnosti totalitarnog režima. Ali emigrantska književnost samo je vizuelno postojala odvojeno, na...
Velika je čast za svakog pisca kada se čita ne samo u zemlji, već iu inostranstvu. Na policama knjižara danas se može vidjeti dosta strane literature sa oznakom „Bestseller“, a odmah se postavlja pitanje: šta...
Moderni ruski pisci nastavljaju da stvaraju svoja izvrsna dela iu ovom veku. Rade u raznim žanrovima, svaki od njih ima individualan i jedinstven stil. Neki su poznati mnogim predanim čitaocima po svojim...
Pokret, nazvan postmodernizam, nastao je krajem 20. veka i kombinovao je filozofska, ideološka i kulturološka osećanja svog vremena. Došlo je do integracije nauke i umetnosti, religije, filozofije. Postmodernizam, bez težnje za...
Za neiskusnog čitaoca moderni romani- ovo je jedinstvena prilika da kroz književna djela ovog žanra bezglavo uronite u vrtlog užurbanih zbivanja sadašnjeg života. Hvala za ovaj žanr moderna proza...
Rusku književnost svjetska zajednica prepoznaje kao jednu od najbogatijih. Peru autora ruskog govornog područja posjeduje ogroman broj djela koja uživaju ljubav čitatelja u različitim zemljama, kreacije autora se stavljaju na pozorišne scene I…