Kompletan libreto Pikove dame. Opera Čajkovskog "Pikova dama"

Grupa obožavatelja Alekseja Markova
vk.com/alexeymarkovbaritone

Petar Iljič Čajkovski

Pikova dama
PLOT
POZAJMLJENO IZ PRIČE
A. S. PUSHKINA
Libreto
M. TCHAIKOVSKY

LIKOVI:
Hermann
grof Tomski (Zlatogor)
Knez Jelecki
Chekalinsky
Surin
Chaplitski
Narumov
Menadžer
Grofice
Lisa
Polina (Milovzor)
Guvernanto
Masha
Boy Commander

Likovi u sporednoj predstavi

Tenor
bariton
bariton
tenor
bas
tenor
bas
tenor
mecosopran
sopran
kontralto
mecosopran
sopran
nepevanje

Prilepa
sopran
Milovzor (Polina)
kontralto
Zlatogor (grad Tomsk)
bariton
Dadilje, guvernante, medicinske sestre, šetači gosti, djeca, igrači itd.
Radnja se odvija u Sankt Peterburgu krajem 18. veka.

vk.com/alexeymarkovbaritone

UVOD.
ČIN PRVI
SLIKA PRVA
Proljeće. Ljetna bašta. Područje. Dadilje sjede na klupama i šetaju po bašti,
guvernante i medicinske sestre. Djeca se igraju gorionicima, drugi skaču preko konopa,
bacanje lopti.
DJEVOJKE
Gori, gori jasno
da se ne ugasi,
Jedan dva tri!
(Smijeh, uzvici, trčanje okolo.)
NANIES
Zabavite se, draga djeco!
Rijetko je sunce za vas, dragi moji,
Zabavlja me sa radošću!
Ako ste, dragi moji, slobodni
Počinješ igre i šale,
To je malo za tvoje dadilje
Onda donosiš mir.

I zabavite se na suncu!
GOVERNESS
Hvala bogu da se bar malo odmoriš,
Udahnite prolećni vazduh, vidite nešto!
Ne vičite, provodite vrijeme bez komentara.
Zaboravite na sugestije, kazne, lekciju.
NANIES
Zagrijte se, trcite draga djeco,
I zabavite se na suncu.
NURSES
Ćao, ćao, ćao!
Spavaj, draga, odmori se!
Ne otvaraj oči!
(Čuje se bubanj i dječje trube.)

Evo naših vojnika dolaze - mali vojnici.
Kako vitak! Skloniti se u stranu! Places! Jedan, dva, jedan dva...
(Ulaze dječaci s oružjem igračkama; ispred je dječak komandir.)
DEČACI
(maršira)
Jedan, dva, jedan, dva,
Lijevo, desno, lijevo desno!
Zajedno, braćo!
Nemojte se izgubiti!
BOY COMMANDER
Desno rame napred! Jedan, dva, stani!
(Momci staju)
Slušaj!
Mušket ispred vas! Držite ga za pištolj! Mušket u nogu!
(Momci slijede komandu.)

Grupa obožavatelja Alekseja Markova
vk.com/alexeymarkovbaritone
DEČACI
Svi smo se okupili ovde
Zbog straha od ruskih neprijatelja.
Zli neprijatelj, pazi!
I bježi sa zlobnim mislima, ili se pokori!
Ura! Ura! Ura!
Spasite otadžbinu
To je bila naša sudbina.
Borićemo se
I neprijatelji u zarobljeništvu
Preuzimanje bez fakture!
Ura! Ura! Ura!
živjela žena,
mudra kraljica,
Ona je majka svih nas,
Carice ovih zemalja
I ponos i lepota!
Ura! Ura! Ura!
BOY COMMANDER
Bravo momci!
DEČACI
Drago nam je da pokušamo, vaša visosti!
BOY COMMANDER
Slušaj!
Mušket ispred vas! Tačno! Na straži! mart!
(Momci odlaze bubnjajući i trubeći.)
DADILJE, MEDICINSKE SESTRE, GUVERNANTICE
Bravo, naši vojnici!
I zaista će unijeti strah neprijatelju.
(Druga djeca prate dječake. Dadilje i guvernante se razilaze,
ustupajući mjesto drugim šetačima. Ulaze Čekalinski i Surin.)
CHEKALINSKY
Kako je utakmica završila jučer?
SURIN
Naravno, užasno sam uprskao!
nemam srece...
CHEKALINSKY
Jesi li opet igrao do jutra?
SURIN
Da!
Užasno sam umorna
Prokletstvo, volio bih da mogu pobijediti barem jednom!
CHEKALINSKY
Da li je Herman bio tamo?
SURIN
Bio. I, kao i uvek,
Od osam do osam ujutro
Prikovan za kockarski sto
sjedio,
I tiho puhao vino,
CHEKALINSKY
Ali samo?
SURIN
Da, gledao sam druge kako igraju.

Grupa obožavatelja Alekseja Markova
vk.com/alexeymarkovbaritone
CHEKALINSKY
Kakav je on čudan čovek!
SURIN
Kao da mu je u srcu
Ima najmanje tri negativca.
CHEKALINSKY
Čuo sam da je jako siromašan...
SURIN
Da, nije bogat. Evo ga, pogledajte:
Kao demon pakla, tmuran... bled...
(Ulazi Herman, zamišljen i tmuran; s njim je grof Tomski.)
TOMSKY
Reci mi, Hermane, šta ti je?
HERMANN
Sa mnom? ništa...
TOMSKY
Jesi li bolestan?
HERMANN
Ne, zdrav sam!
TOMSKY
Postali ste nešto drugačije...
Nezadovoljan nečim...
Desilo se: rezervisano, štedljivo,
Bar si bio veseo;
Sad si mračan, ćutljiv
I, - ne verujem svojim ušima:
Ti, gori od nove strasti,
Kako kažu, do jutra
Provodiš li noći igrajući igrice?
HERMANN
Da! Mirna noga prema golu
Ne mogu hodati kao prije.
Ni sama ne znam šta mi je.
Izgubljen sam, ogorčen sam na slabost,
Ali ne mogu više da se kontrolišem...
Volim! Volim!
TOMSKY
Kako! Da li si zaljubljen? u kome?
HERMANN
Ne znam njeno ime
I ne mogu saznati
Ne želeći zemaljsko ime,
nazovi je...
Prolazeći kroz sva poređenja,
Ne znam sa kim da uporedim...
ljubavi moja, blaženstvo raja,
Voleo bih da ga zadržim zauvek!
Ali pomisao je ljubomorna da bi neko drugi to trebao imati
Kad se ne usudim poljubiti njen otisak,
Muči me; i zemaljske strasti
Uzalud želim da se smirim,
I onda zelim da zagrlim sve,
I još želim da zagrlim svog sveca...
Ne znam njeno ime
I ne želim da saznam...

Grupa obožavatelja Alekseja Markova
vk.com/alexeymarkovbaritone
TOMSKY
A ako jeste, brzo se bacite na posao!
Hajde da saznamo ko je ona, a onda -
I ponudi hrabro,
I - to je dogovor!
HERMANN
O ne! Avaj, ona je plemenita
I ne može pripadati meni!
To je ono što me muči i grize!
TOMSKY
Hajde da nađemo drugog... Ne jedinog na svetu...
HERMANN
Ne znaš me!
Ne, ne mogu prestati da je volim!
Oh, Tomsky, ne razumeš!
Mogao sam samo da živim u miru
Dok su strasti spavale u meni...
Tada sam mogao da se kontrolišem.
Sada kada je duša u zagrljaju jednog sna,
Zbogom mir! Otrovan, kao opijen,
Bolesna sam, bolesna... Zaljubljena sam.
TOMSKY
Jesi li to ti, Hermane?
Priznajem, nikome ne bih vjerovao
Da si u stanju da voliš toliko!
(Herman i Tomsky prolaze. Ljudi koji hodaju ispunjavaju pozornicu.)
ZBOR ŠETAČA
Konačno, Bog je poslao sunčan dan!


Nećemo moći dugo čekati na ovakav dan ponovo.
STARICE
Prije smo živjeli bolje
I takvi dani su se dešavali svake godine, u rano proleće,
A sada su retki. Sunce ujutru
Postalo je gore. Zaista, vrijeme je za smrt.
Prije je bilo stvarno bolje, bilo je zabavnije živjeti.
Sunce na nebu za nas nije bilo iznenađenje.
Prije je, zaista, bilo bolje i život je bio zabavniji.
STARCI
Ovakve dane nismo videli godinama,
I dešavalo se da smo ih često viđali.
U dane Elizabete - divno vrijeme -
Ljeto, jesen i proljeće su bili bolji.
Oh, mnogo godina je prošlo otkako je bilo takvih dana,
I ranije smo ih često viđali.
Dani Elizabete, kako divno vrijeme!
Oh, u stara vremena život je bio bolji, zabavniji,
Ovakvi prolećni, vedri dani odavno se nisu dešavali!
MLADE DAME
Kakva radost! Kakva sreća!
Kako je radosno, kako je radosno živjeti!
Kako je lepo ići u letnju baštu!
Divno, kako je lepo ušetati u letnju baštu!
Vidi, vidi koliko mladih ljudi

Grupa obožavatelja Alekseja Markova
vk.com/alexeymarkovbaritone
Uličicama luta puno i vojske i civila
Vidi, vidi koliko ljudi luta ovdje:
I vojnički i civilni, kako graciozno, kako lijepo.
Kako je lijepo, pogledajte, pogledajte!
Konačno, Bog nam je poslao sunčan dan!
Kakav vazduh! Kakvo nebo! Ovdje je definitivno maj!
Oh, kako divno! Zaista, volio bih da mogu hodati cijeli dan!
Jedva čekam ovakav dan
Jedva čekam ovakav dan
Opet dugo vremena za nas.
Jedva čekam ovakav dan
Dugo vremena za nas, opet dugo za nas!
MLADI LJUDI
Sunce, nebo, vazduh, pesma slavuja
I jarko rumenilo na obrazima devojaka.
Tada proljeće daje, a sa njim i ljubav
Slatko uzbuđuje mladu krv!
Nebo, sunce, čist vazduh,
slatka slavujeva pjesma,
Radost života i grimizno rumenilo
obrazi devs
Sada darovi lijepog proljeća, dakle
darovi proleća!
Srećan dan, lepotice
kakav dobar dan!
Oh radost! Imamo prolećnu ljubav i
donosi sreću!
Konačno nas je Bog poslao
sunčan dan!
Kakav vazduh! Kakvo nebo! Upravo
Maj je stigao!
Oh, kako divno!
Zaista, volio bih da mogu hodati cijeli dan!
Jedva čekam ovakav dan
Jedva čekam ovakav dan
Opet dugo vremena za nas.
(Ulaze Nemački i Tomski.)
TOMSKY
Jeste li sigurni da vas ona ne primjećuje?
Kladim se da je zaljubljena i da joj nedostaješ...
HERMANN
Da sam barem lišen zadovoljavajuće sumnje,
Da li bi moja duša izdržala muku?
Vidite: živim, patim, ali u strašnom trenutku,
Kada saznam da mi nije suđeno da je posedujem,
Onda će ostati samo jedna stvar...
TOMSKY
Šta?
HERMANN
Umri!
(Ulazi knez Jelecki. Čekalinski i Surin idu k njemu.)
CHEKALINSKY
(princu)
Možemo vam čestitati.

Grupa obožavatelja Alekseja Markova
vk.com/alexeymarkovbaritone
SURIN
Kažu da si mladoženja?
PRINCE
Da, gospodo, ženim se; sjajni anđeo je dao pristanak
Spajaj svoju sudbinu sa mojom zauvek!..
CHEKALINSKY
Dobro jutro!
SURIN
Drago mi je svim srcem. Budi srećan, prinče!
TOMSKY
Yeletsky, čestitam!
PRINCE
Hvala vam, prijatelji!
PRINCE
(sa osjećajem)
Sretan dan,
Blagoslovim te!
Kako se sve spojilo
da se raduješ sa mnom,
To se odrazilo svuda
Blaženstvo nezemaljskog života...
Sve se smeje, sve sija,
kao u mom srcu,
Sve veselo drhti,
U blaženstvo neba poziva!
HERMANN
Nesretan dan
Proklinjem te!
Kao da se sve poklopilo
Da se pridružiš borbi sa mnom.
Radost se ogledala svuda,
Ali ne u mojoj bolesnoj duši...
Sve se smeje, sve sija,
U mom srcu
Nerviranje pakla drhti,
Obećava samo mučenje...
TOMSKY
(princu)
Reci mi za koga ćeš se udati?
HERMANN
Prinče, ko je tvoja mlada?
(Grofica ulazi sa Lizom.)
PRINCE
(pokazuje na Lizu)
Evo je!
HERMANN
Ona? Ona je njegova nevesta! O moj boze!...
LISA I GROFICA
Opet je tu!
TOMSKY
Eto ko je tvoja bezimena lepotica!
LISA
Bojim se!
Ponovo je ispred mene
Tajanstveni i mračni stranac!

Grupa obožavatelja Alekseja Markova
vk.com/alexeymarkovbaritone
U njegovim očima je tihi prijekor
Zamijenjen vatrom lude, goruće strasti...
Ko je on? Zašto me prati?

Njegove oči zlokobne vatre!
Bojim se!
GROFICA
Bojim se!
Ponovo je ispred mene
Tajanstveni i strašni stranac!
On je duh fatalnog
Pun neke vrste divlje strasti,
Šta hoće jureći me?
Zašto je opet ispred mene?
Uplašen sam, kao da sam na vlasti
Njegove oči zlokobne vatre!
Bojim se...
HERMANN
Bojim se!
Evo opet preda mnom, kao
duh fatalnog
Pojavila se turobna starica...
Užasno u njenim očima
Pročitao sam svoju rečenicu u tišini!
Šta joj treba, šta hoće od mene?
Kao da imam kontrolu
Njene oči zlokobne vatre!
Ko je ona?
Bojim se!
PRINCE
Bojim se!
Bože moj, kako joj je neugodno!
Odakle dolazi ovo čudno uzbuđenje?
U njenoj duši je malaksalost,
U njenim očima je neka vrsta tihog straha!
U njima je iz nekog razloga vedar dan
Loše vrijeme se promijenilo.
Šta sa njom? Ne gleda me!
Oh, uplašen sam, kao da sam blizu
Nešto neočekivano prijeti
nesreća.
Bojim se!
TOMSKY
Pa o kome je on govorio?
Kako ga je sramota zbog neočekivane vijesti!
Vidim strah u njegovim ocima...
Tihi strah je zamijenio vatru
luda strast!
Šta je sa njom, šta sa njom? Kako bledo!
Oh, bojim se za nju!
Bojim se.
(Grof Tomski prilazi grofici. Princ prilazi Lizi. Grofica pažljivo gleda u
Herman)

Grupa obožavatelja Alekseja Markova
vk.com/alexeymarkovbaritone
TOMSKY
grofica,
Dozvolite mi da vam čestitam...
GROFICA
Reci mi ko je ovaj oficir?
TOMSKY
Koji? Ovo? Herman, prijatelju.
GROFICA
Odakle je došao? Kako je strašan!
(Tomsky je prati do zadnjeg dijela bine.)
PRINCE
(pruži ruku Lisi)
nebeska očaravajuća ljepota,
Proljeće, zefiri lagano šušte,
Radost publike, zdravo prijatelji, -
Obećavaju mnogo godina u budućnosti
Mi smo sretni!
HERMANN
Raduj se, druže!
Jesi li to zaboravio iza tihog dana
Dolazi do grmljavine. Šta je kreator
Dao od sreće suze, kantu - grom!
(Udaljena grmljavina. Herman sjeda na klupu u sumornoj zamišljenosti.)
SURIN
Kakva je vještica ova grofica!
CHEKALINSKY
Strašilo!
TOMSKY
Nije ni čudo što je dobila nadimak "Pikova dama".
Ne mogu da razumem zašto se ne pokaže?
SURIN
Kako? Starica?
CHEKALINSKY
Osamdesetogodišnja veštica!
TOMSKY
Znači ne znaš ništa o njoj?
SURIN
Ne, stvarno, ništa.
CHEKALINSKY
Ništa.
TOMSKY
Oh, slušaj!
Prije mnogo godina grofica je u Parizu bila poznata kao ljepotica.
Sva omladina je bila luda za njom,
Nazvavši je "Moskovskom Venerom".
Grof Saint-Germain - između ostalih tada još zgodan,
Bio sam opčinjen njom. Ali uzalud je uzdahnuo za groficom:
Cele noći lepotica je igrala i, avaj,
Faraon je više volio ljubav.
Jednom davno u Versaju “au jeu de la Reine” Venera moscovite
izgubljen do temelja.
Među gostima je bio i grof Saint-Germain;
Dok je gledao utakmicu, čuo ju je
Prošaptala je usred uzbuđenja: „O, Bože! O moj boze!
O Bože, mogao bih sve to ponoviti

Grupa obožavatelja Alekseja Markova
vk.com/alexeymarkovbaritone
Kada bi bilo dovoljno da ga ponovo stavim

Grafikon, birajući pravi trenutak kada
Kradomice napušta punu salu gostiju,
Ljepota je ćutke sjedila sama,
Zaljubljena, šaputane reči slađe od zvukova u njenom uhu
Mocart:
"Grofice, grofice, grofice, po cijeni jednog "randevua"
želim,
Možda ću vam reći tri karte, tri karte, tri karte?
Grofica je planula: "Kako se usuđujete!"
Ali grof nije bio kukavica... A kad dan kasnije
Ljepota se ponovo pojavila, avaj,
Bez novca "au jeu de la Reine"
Već je znala tri karte.
Hrabro ih postavljajući jednu za drugom,
Vratila je svoje... ali po koju cijenu!
O karte, o karte, o karte!
Pošto je rekla svom mužu te karte,
Drugi put ih je zgodni mladić prepoznao.
Ali te iste noći, ostao je samo jedan,
Duh joj se ukazao i rekao prijeteći:



Tri karte, tri karte, tri karte!”
CHEKALINSKY
Se nonè vero, è ben trovato.
(Čuje se grmljavina, dolazi grmljavina.)
SURIN
Smiješno! Ali grofica može mirno da spava:
Teško joj je naći vatrenog ljubavnika.
CHEKALINSKY
Slušaj, Hermane, evo sjajne prilike za tebe,
Igrati bez novca. Razmisli o tome!
(Svi se smiju.)
ČEKALINSKI, SURIN
„Od trećeg, koji žarko, strastveno voli,
Doći će da sazna od vas silom
Tri karte, tri karte, tri karte!”
(Oni odlaze. Čuje se snažan udar grmljavine. Grmljavina izbija. Šetači žure u jednake
strane. Uzvici, vriskovi.)
ZBOR ŠETAČA
Koliko brzo je oluja došla... Ko bi očekivao?..
Kakve strasti... Udarac za udarcem, sve glasniji, strašniji!
Trči brzo! Požurite do kapije!
(Svi bježe. Grmljavina se pojačava.)
(Iz daljine.)
Ah, požuri kući!
Trči ovamo brzo!
(Snažan udar groma.)
HERMANN
(zamišljeno)
„Dobićeš smrtonosni udarac
Od trećeg, koji žarko, strastveno voli,

Grupa obožavatelja Alekseja Markova
vk.com/alexeymarkovbaritone
Doći će da sazna od vas silom
Tri karte, tri karte, tri karte!”
Oh, šta me briga za njih, pa makar ih posjedovao!
Sad je sve izgubljeno... Ostao sam samo ja. Nije me briga za oluju
scary!
U meni su se sve strasti probudile takvim ubilačkim
silom,
Ta grmljavina nije ništa u poređenju! Ne, kneže!
Dokle god sam živ, neću ti ga dati.
Ne znam kako, ali prihvatiću!
Grom, munje, vjetar, u tvom prisustvu svečano odobravam
Zaklinjem se: ona će biti moja ili ću umrijeti!
(Beži.)

SLIKA DRUGA

Lizina soba. Vrata na balkon sa pogledom na vrt. Lisa za čembalom. Oko nje
Pauline. Girlfriends.
LISA I POLINA
Već je veče... ivice oblaka su se potamnile,
Posljednja zraka zore na kulama umire;
Poslednji sjajni potok u reci
Sa izumrlim nebom nestaje.
Sve je tiho: šumarci spavaju; svuda je mir;
Prostrani na travi ispod savijene vrbe,
Slušam kako žubori, stapajući se sa rekom,
Potok zasjenjen grmljem.
Kako je aroma stopljena sa hladnoćom biljaka!
Kako je slatko prskanje mlaznjaka u tišini uz obalu!
Kako tiho zefir duva po vodama,
I lepršanje gipke vrbe!
ZBOR PRIJATELJA
Šarmantno! Šarmantno!
Divno! Lovely! Oh, divno, dobro!
Još, gospođice, još, još.
LISA
Pevaj, Polja, samo za nas.
PAULINE
Jedan?
Ali šta pjevati?
ZBOR PRIJATELJA
Molim te, šta ti znaš?
Ma chère, golubice, otpjevaj nam nešto.
PAULINE
Pevaću svoju omiljenu romansu...
(Sjeda za čembalo, svira i pjeva duboko
osjećaj.)
Čekaj... Kako je ovo? Da, setio sam se!
Dragi prijatelji, u igrivoj nemarnosti,
Zabavljate se na livadama uz melodiju plesne melodije!
I ja sam, kao i ti, živeo srećan u Arkadiji,
I ja, u jutro dana, u ovim gajevima i poljima

Grupa obožavatelja Alekseja Markova
vk.com/alexeymarkovbaritone
Okusio sam trenutke radosti:
Ljubav mi je obecala srecu u zlatnim snovima,
Ali šta sam dobio na ovim radosnim mjestima?
Grave!
(Svi su dirnuti i uzbuđeni.)
Pa sam odlučio da otpevam ovakvu pesmu uplakanu?
Pa, zašto? Već si dovoljno tužna, Lisa,
Na taj i takav dan! Razmislite o tome, zaručeni ste, ah, ah, ah!
(Djevojkama.)
Pa, zašto svi visite nosove? Hajde da se zabavimo,
Da, ruski u čast mlade i mladoženja!
Pa, ja ću početi, a ti pjevaj sa mnom!
ZBOR PRIJATELJA
Zaista, hajde da se zabavimo, ruski!
(Prijatelji plješću rukama. Lisa, ne učestvujući u zabavi, zamišljeno stoji po strani
balkon.)
PAULINE
(prijatelji pevaju sa njom)
Hajde mala Mašenka,
znojiš se, plešiš,
Aj, lyuli, lyuli,
Znoji se, pleši.
Tvoje bele ruke
Podignite ga sa strane.
Ay

Zasnovan na libretu Modesta Iljiča Čajkovskog prema istoimenoj priči A.S. Puškina.

likovi:

HERMAN (tenor)
GROF TOMSKI (bariton)
PRINC ELECKI (bariton)
ČEKALINSKI (tenor)
SURIN (tenor)
CHAPLICKY (bas)
NARUMOV (bas)
MENADŽER (tenor)
GROFICA (mecosopran)
LISA (sopran)
POLINA (kontralto)
GUVERNATA (mecosopran)
MAŠA (sopran)
DEČAK KOMANDANT (bez pjevanja)

likovi u međumeđu:
PRILEPA (sopran)
MILOVZOR (POLINA) (kontralto)
ZLATOGOR (GROF TOMSKI) (bariton)
DADILJE, GUVERNANTICE, MEDICINE, ŠETAČI, GOSTI, DJECA, IGRAČI I DRUGO.

Vrijeme radnje: kraj 18. vijeka, ali najkasnije 1796. godine.
Lokacija: St. Petersburg.
Prvo izvođenje: Sankt Peterburg, Mariinskii Opera House, 7 (19) decembar 1890.

Začudo, pre nego što je P. I. Čajkovski stvorio svoje tragično opersko remek-delo, Puškinova „Pikova dama“ inspirisala je Franza Supea da napiše... operetu (1864); a još ranije - 1850. - francuski kompozitor Jacques François Fromental Halévy napisao je istoimenu operu (međutim, ovdje je malo ostalo od Puškina: Scribe je napisao libreto, koristeći prijevod "Pikove dame" na francuski, koju je 1843. napravio Prosper Merimee; u ovoj operi junaku se menja ime, stara grofica je pretvorena u mladu poljsku princezu itd.). To su, naravno, neobične okolnosti, koje se mogu naučiti samo iz muzičkih enciklopedija - ova djela nemaju umjetničku vrijednost.

Radnja „Pikove dame“, koju je kompozitoru predložio njegov brat Modest Iljič, nije odmah zainteresovala Čajkovskog (kao što je zaplet „Evgenija Onjegina“ učinio u svoje vreme), ali kada je konačno zaokupio njegovu maštu, Čajkovski je počeo da radi na operi „sa nesebičnošću i zadovoljstvom” (kao i sa „Evgenijem Onjeginom”), a opera (klavierom) je napisana u neverovatno kratkom roku - za 44 dana. U pismu N.F. von Meck P. I. Čajkovski govori o tome kako je došao na ideju da napiše operu na ovu temu: „Dogodilo se ovako: moj brat Modest je pre tri godine počeo da komponuje libreto za radnju „Pikova dama“ u zahtev izvesnog Klenovskog, ali ovaj je konačno odustao od komponovanja muzike, iz nekog razloga nije mogao da se nosi sa svojim zadatkom. U međuvremenu, direktor pozorišta, Vsevoložski, bio je ponesen idejom da napišem operu upravo o ovoj radnji, a svakako za sledeću sezonu. Izrazio mi je tu želju, a pošto se to poklopilo sa mojom odlukom da u januaru pobegnem iz Rusije i počnem da pišem, pristala sam... Stvarno želim da radim, a ako uspem da nađem dobar posao negde u nekom prijatnom kutku u inostranstvu, Čini mi se da ću savladati svoj zadatak i do maja ću ga predstaviti upravi za klavijature, a na ljeto ću ga instrumentalizirati.”

Čajkovski je otišao u Firencu i počeo da radi na Pikovoj dami 19. januara 1890. godine. Preživjele skice daju ideju o tome kako i kojim redoslijedom se rad odvijao: ovog puta kompozitor je napisao gotovo "u nizu" (za razliku od "Eugene Onegin", čija je kompozicija započela scenom Tatjaninog pisma). Intenzitet ovog rada je neverovatan: od 19. do 28. januara nastaje prva slika, od 29. januara do 4. februara, druga slika, od 5. do 11. februara, četvrta slika, od 11. do 19. februara, treća slika , itd.

Libreto opere se u velikoj meri razlikuje od originala. Puškinovo delo je prozaično, libreto je poetičan, sa pesmama ne samo libretiste i samog kompozitora, već i Deržavina, Žukovskog, Batjuškova. Puškinova Liza je siromašna učenica bogate stare grofice; kod Čajkovskog je njena unuka, „kako bi“, kako objašnjava libretista, „da Hermanova ljubav prema njoj učini prirodnijom“; nije jasno, međutim, zašto bi njegova ljubav bila manje „prirodna“ za jadnu devojku. Osim toga, postavlja se nejasno pitanje o njenim roditeljima - ko su, gdje su, šta im se dogodilo. Puškinov Herman (sic!) je iz Nemaca, zbog čega se tako i piše njegovo prezime; kod Čajkovskog se ništa ne zna o njegovom nemačkom poreklu, a u operi „Herman“ (sa jednim „n“) se percipira jednostavno kao ime. Princ Jelecki, koji se pojavljuje u operi, odsutan je iz Puškina. Grof Tomski, čiji odnos sa groficom nije ni na koji način zabeležen u operi, a gde ga je upoznao jedan autsajder (samo poznanik Hermana, kao i drugi igrači), njen je unuk u Puškinu; ovo očigledno objašnjava njegovo poznavanje porodične tajne. Radnja Puškinove drame odvija se u doba Aleksandra I, dok nas opera vodi - to je bila ideja direktora carskih pozorišta I. A. Vsevolozhskog - u doba Katarine. Završetak drame kod Puškina i Čajkovskog je takođe drugačiji: kod Puškina, Herman, iako poludi („Sjedi u Obuhovskoj bolnici u sobi 17“), ipak ne umire, a Liza se, osim toga, relativno udaje. sigurno; u Čajkovskom oba heroja umiru. Može se dati još mnogo primjera razlika – vanjskih i unutrašnjih – u tumačenju događaja i likova Puškina i Čajkovskog.

UVOD

Opera počinje orkestarskim uvodom izgrađenim na tri kontrastne muzičke slike. Prva tema je tema priče Tomskog (iz njegove balade) o staroj grofici. Druga tema opisuje samu groficu, a treća je strastveno lirska (slika Hermanove ljubavi prema Lizi).

ČIN I

Slika 1.„Proleće. Ljetna bašta. Područje. Dadilje, guvernante i medicinske sestre sjede na klupama i šetaju po vrtu. Djeca se igraju gorionika, drugi preskaču užad i bacaju lopte.” Ovo je prva kompozitorova primjedba u partituri. U ovoj svakodnevnoj sceni su horovi dadilja i guvernanta, i vesela šetnja dečaka: dečak komandir ide napred, daje komande („Mušket ispred sebe! Uzmi brnjicu! Mušketu na nogu!“), ostalo izvršavaju njegove komande, a zatim, bubnjajući i trubajući u trubu, odlaze. Ostala djeca slijede dječake. Dadilje i guvernante se razilaze, ustupajući mjesto drugim šetačima.

Ulaze Čekalinski i Surin, dva oficira. Čekalinski pita kako je dan ranije završila igra (karata) u kojoj je Surin učestvovao. Loše je, on, Surin, izgubio se. Razgovor prelazi na Hermana, koji takođe dolazi, ali ne igra, već samo gleda. I generalno, njegovo ponašanje je prilično čudno, “kao da ima najmanje tri grozote u srcu”, kaže Surin. Sam Herman ulazi, zamišljen i tmuran. Grof Tomski je sa njim. Oni razgovaraju jedni s drugima. Tomsky pita Hermana šta mu se dešava, zašto je postao tako sumoran. Herman mu otkriva tajnu: strastveno je zaljubljen u prelijepu neznanku. O tome govori u ariozu "Ne znam kako se zove". Tomsky je iznenađen Hermanovom strašću („Jesi li to ti, Hermane? Priznajem, nikome ne bih vjerovao da si u stanju tako voljeti!“). Prolaze, a bina je ponovo ispunjena ljudima koji hodaju. Njihov refren zvuči: „Konačno je Bog poslao sunčan dan!“ - oštar kontrast Hermanovom tmurnom raspoloženju (kritičari koji su ove i slične epizode u operi smatrali nepotrebnim, na primjer V. Baskin, autor prvog kritičkog eseja o životu i djelu Čajkovskog (1895), očito su podcijenili izražajnu snagu ovih kontrasta raspoloženja.Šetaju vrtom i starice, starci, mlade dame i mladići pričaju o vremenu, svi pjevaju u isto vrijeme.

Herman i Tomsky se ponovo pojavljuju. Nastavljaju razgovor koji je za gledaoca prekinut njihovim prethodnim odlaskom (“Jeste li sigurni da vas ona ne primjećuje?”, pita Tomsky Germana). Princ Jelecki ulazi. Čekalinski i Surin idu kod njega. Čestitaju princu što je sada mladoženja. Herman pita ko je mlada. U ovom trenutku ulaze grofica i Liza. Princ pokazuje na Lizu - ovo je njegova nevjesta. Herman je u očaju. Grofica i Liza primjećuju Hermana i oboje ih obuzima zlokobni osjećaj. "Uplašen sam", pevaju zajedno. Isti izraz - prekrasno dramsko otkriće kompozitora - započinje pjesme Hermana, Tomskog i Yeletskog, koje pjevaju istovremeno s groficom i Lizom, svaki dalje izražavajući svoja osjećanja i formirajući divan kvintet - središnju epizodu scene.

Po završetku kvinteta, grof Tomski prilazi grofici, princ Jelecki prilazi Lizi. Herman ostaje po strani, a grofica ga pažljivo gleda. Tomsky se okreće grofici i čestita joj. Ona ga, kao da ne čuje njegovu čestitku, pita za oficira, ko je on? Tomsky objašnjava da je ovo Nijemac, njegov prijatelj. On i grofica se povlače u stražnji dio pozornice. Princ Jelecki pruža ruku Lizi; on zrači radošću i oduševljenjem. Herman to vidi sa neskrivenom ljubomorom i peva, kao da se urazumljuje: „Raduj se, prijatelju! Zar si zaboravio da nakon mirnog dana može biti grmljavina!” Uz ove njegove riječi, zaista se čuje daleka tutnjava grmljavine.

Muškarci (ovde German, Tomski, Surin i Čekalinski; princ Jelecki je otišao ranije sa Lizom) počinju da pričaju o grofici. Svi se slažu da je ona „veštica“, „bauk“ i „osmogodišnja veštica“. Tomski (prema Puškinu, njenom unuku), međutim, zna nešto o njoj što niko ne zna. “Grofica je prije mnogo godina u Parizu bila poznata kao ljepotica”, - tako počinje svoju baladu i govori o tome kako je grofica jednom izgubila sve svoje bogatstvo. Tada joj je grof Saint-Germain ponudio - po cijenu samo "rendez-vousa" - da joj pokaže tri karte, koje će joj, ako se kladi na njih, vratiti njeno bogatstvo. Grofica se osvetila... ali koja cijena! Dva puta je otkrila tajnu ovih karata: prvi put svom mužu, drugi put zgodnom mladiću. Ali duh koji joj se pojavio iste noći upozorio ju je da će dobiti smrtni udarac od treće osobe koja će, vatreno zaljubljena, doći da na silu nauči tri karte. Svi doživljavaju ovu priču kao smiješnu priču i čak, smijući se, savjetuju Hermana da iskoristi priliku. Čuje se snažan udar groma. Sprema se grmljavina. Ljudi koji hodaju žure u različitim smjerovima. Herman, prije nego što sam pobjegne od grmljavine, zaklinje se da će Lisa biti njegova ili će on umrijeti. Dakle, na prvoj slici, Hermanovo dominantno osećanje ostaje ljubav prema Lizi. Sledeće će se nešto desiti...

Slika 2. Lizina soba. Vrata na balkon sa pogledom na vrt. Lisa za čembalom. Polina je blizu nje; prijatelji su tu. Lisa i Polina pevaju idiličan duet na reči Žukovskog („Već je veče... ivice oblaka su potamnile“). Prijatelji izražavaju oduševljenje. Lisa traži od Poline da pjeva sama. Polina peva. Njena romansa "Dragi prijatelji" zvuči sumorno i osuđeno na propast. Čini se da oživljava dobra stara vremena - nije uzalud što pratnja u njemu zvuči na čembalu. Ovdje je libretista koristio Batjuškovu pjesmu. Formuliše ideju koja je prvi put izražena u 17. veku latinskom frazom koja je tada postala popularna: „Et in Arcadia ego“, što znači: „I (čak) u Arkadiji (to jest, u raju) ja (to jest, smrt ) (je) "; u 18. veku, odnosno u vreme koje se pamti u operi, ova fraza je preispitana, a sada je značila: „I ja sam nekada živeo u Arkadiji“ (što je kršenje gramatike latinskog originala), a ovo je ono o čemu Polina peva: "I ja sam, kao i ti, živela srećna u Arkadiji." Ovo Latinski izrazčesto se nalazio na nadgrobnim spomenicima (ovakvu scenu dva puta je prikazao N. Poussin); Polina, poput Lize, prateći sebe na čembalu, svoju romansu upotpunjuje riječima: „Ali šta sam ja dobila na ovim radosnim mjestima? Grob!“) Svi su dirnuti i uzbuđeni. Ali sada sama Polina želi dodati vedriju notu i nudi da otpjeva "Ruski u čast mladenke i mladoženja!" (odnosno Liza i princ Jelecki). Prijateljice plješću rukama. Lisa, ne sudjelujući u zabavi, stoji na balkonu. Polina i njeni prijatelji počinju da pjevaju, a zatim počinju plesati. Guvernanta ulazi i prekida djevojačku zabavu, javljajući da se grofica, čuvši buku, naljutila. Mlade dame se razilaze. Lisa ispraća Polinu. Sluškinja (Maša) ulazi; ona gasi svijeće, ostavljajući samo jednu, i želi zatvoriti balkon, ali je Lisa zaustavlja.

Ostavši sama, Lisa se prepušta mislima i tiho plače. Zvuči njen arioso "Odakle dolaze ove suze". Lisa se okreće noći i povjerava joj tajnu svoje duše: „Ona je sumorna, kao ti, ona je kao tužni pogled očiju koje su mi oduzele mir i sreću...”

Herman se pojavljuje na vratima balkona. Lisa se užasnuta povlači. Gledaju se ćutke. Lisa kreće da ode. Herman je moli da ne odlazi. Lisa je zbunjena, spremna je da vrisne. Herman vadi pištolj, prijeteći da će se ubiti - "sam ili pred drugima". Veliki duet Lize i Hermana pun je strastvenog poriva. Herman uzvikuje: „Ljepoto! Boginjo! Anđeo!" Kleči pred Lizom. Nežno i tužno zvuči njegov ariozo „Oprosti mi, stvorenje nebesko, što sam narušio tvoj mir“, jedna od najboljih tenorskih arija Čajkovskog.

Pred vratima se čuju koraci. Grofica, uznemirena bukom, kreće prema Lizinoj sobi. Ona kuca na vrata, traži da Liza otvori (ona ih otvara) i ulazi; s njom su sluškinje sa svijećama. Lisa uspijeva sakriti Hermana iza zavjese. Grofica ljutito zamjera unuku što ne spava, što su vrata na balkonu otvorena, što uznemirava baku - i općenito što se nije usudila učiniti bilo kakvu glupost. Grofica odlazi.

Herman se prisjeća sudbonosnih riječi: „Ko će, strasno ljubeći, doći da vjerovatno od tebe nauči tri karte, tri karte, tri karte!“ Lisa zatvara vrata za groficom, prilazi balkonu, otvara ga i pokazuje Hermanu da ode. Herman je moli da ga ne otjera. Otići znači umrijeti za njega. „Ne! Uživo!”, uzvikuje Lisa. Herman je impulsivno grli; ona spušta glavu na njegovo rame. „Prekrasno! Boginjo! Angel! Volim te!" - Herman peva ekstatično.

ČIN II

Drugi čin sadrži kontrast između dvije scene, od kojih se prva (po redu u operi - treća) događa na balu, a druga (četvrta) - u groficinoj spavaćoj sobi.

Slika 3. Maskenbal u kući bogatog metropolita (naravno, Sankt Peterburga) plemića. Velika sala. Sa strane, između stubova, nalaze se kutije. Gosti plešu kontradance. Pevači pevaju u horovima. Njihovo pevanje reproducira stil pozdravnih pesama iz Katarininog doba. Hermanovi stari poznanici - Čekalinski, Surin, Tomski - ogovaraju duševno stanje našeg heroja: veruje se da je njegovo raspoloženje tako promenljivo - "Nekad je bio mračan, a onda je postao veseo" - jer je zaljubljen (Čekalinski tako misli ), drugi (Surin) već samouvjereno kaže da je Herman opsjednut željom da nauči tri karte. Odlučivši da ga zadirkuju, odlaze.

Sala se prazni. Sluge ulaze da pripreme središte pozornice za izvođenje popratnog nastupa, tradicionalne zabave na balovima. Princ Jelecki i Liza prolaze. Princ je zbunjen Lizinom hladnoćom prema njemu. O svojim osećanjima prema njoj peva u čuvenoj ariji „Volim te, volim te neizmerno“. Ne čujemo Lisin odgovor - odlaze. Herman ulazi. U ruci ima cedulju i čita je: „Posle nastupa sačekaj me u sali. Moram da te vidim...” Čekalinski i Surin se ponovo pojavljuju, sa još nekoliko ljudi sa njima; zadirkuju Hermana.

Pojavljuje se menadžer i u ime vlasnika poziva goste na priredbu. Zove se "Iskrenost kaubojke". (Iz gornje liste likova i izvođača ove predstave u predstavi, čitalac već zna ko od gostiju na balu učestvuje u njoj). Ova pastoralna stilizacija muzike 18. veka (provlače se čak i originalni motivi Mocarta i Bortnjanskog). Pastoral je gotov. Herman primjećuje Lizu; ona nosi masku. Lisa se okreće prema njemu (u orkestru zvuči iskrivljena melodija ljubavi: u Hermanovoj svijesti se dogodila prekretnica, sada ga ne pokreće ljubav prema Lizi, već uporna misao o tri karte). Ona mu daje ključ od tajnih vrata u bašti kako bi mogao ući u njenu kuću. Lisa ga očekuje sutra, ali Herman namjerava biti s njom danas.

Pojavljuje se uzbuđeni menadžer. On javlja da će se carica, naravno, Katarina, pojaviti na balu. (Upravo njen izgled omogućava da se razjasni vreme radnje opere: „najkasnije 1796.“, pošto je Katarina II umrla te godine. Općenito, Čajkovski je imao poteškoća sa uvođenjem carice u operu - iste one da je N.A. Rimski ranije susreo -Korsakova tokom produkcije "Žene iz Pskova." Činjenica je da je čak 40-ih godina Nikola I, svojim najvišim nalogom, zabranio pojavljivanje vladajućih osoba iz kuće Romanov u operi pozornica (a to je bilo dozvoljeno u dramama i tragedijama); to se objašnjavalo činjenicom da će biti dobro ako car ili kraljica iznenada zapjevaju pjesmu. Poznato je pismo P. I. Čajkovskog direktoru carskih pozorišta I. A. Vsevolozhsky, u kojem on, posebno, piše: „Laskam se nadom da će veliki knez Vladimir Aleksandrovič riješiti pitanje izgleda Katarine do kraja 3. slike.“) Strogo govoreći, ova slika završava samo sa pripremama za sastanak carice: „Muškarci zauzimaju položaj niskog dvorskog naklona. Dame duboko čučnu. Pojavljuju se stranice” - ovo je posljednja autorova primjedba na ovoj slici. Hor hvali Katarinu i uzvikuje: „Vivat! Vivat!

Slika 4. Groficina spavaća soba, osvijetljena lampama. Herman ulazi kroz tajna vrata. Pogleda po sobi: “Sve je kako mi je rekla.” Herman je odlučan da otkrije tajnu od starice. Odlazi do Lizinih vrata, ali njegovu pažnju privlači portret grofice; zastaje da ga ispita. Udari ponoć. „Ah, evo ga, „Moskovska Venera“!“ - razmišlja, gledajući portret grofice (očito prikazan u mladosti; Puškin opisuje dva portreta: jedan je prikazivao čovjeka od četrdesetak godina, drugi - "mladu ljepoticu s orlovim nosom, sa začešljanim sljepoočnicama i ružom u njena kosa u prahu”). Zvuk koraka plaši Hermana, skriva se iza zavjese budoara. Sluškinja utrčava i žurno pali svijeće. Druge sobarice i vješalice trče za njom. Grofica ulazi, okružena užurbanim sobaricama i vješalicama; zvuči njihov hor (“Naš dobrotvor”).

Ulaze Lisa i Maša. Lisa pušta Mašu i ona shvata da Liza čeka da joj Herman dođe. Sada Maša sve zna: „Izabrala sam ga za muža“, otkriva joj Lisa. Oni odlaze.

Vješalice i sobarice dovode groficu. Nosi kućni ogrtač i noćnu kapu. Stavljena je u krevet. Ali ona, izražavajući se prilično čudno („Umorna sam... Nema mokraće... Neću da spavam u krevetu“), sjeda u stolicu; pokriven je jastucima. Proklinjući moderne manire, prisjeća se svog francuskog života, dok pjeva (na francuskom) ariju iz Gretrijeve opere Ričard Lavljeg Srca. (Smiješan anahronizam, za koji Čajkovski nije mogao znati – on jednostavno nije pridavao značaj istorijskoj autentičnosti u ovom slučaju; iako se, što se tiče ruskog života, trudio da je sačuva. Dakle, ovu operu je Gretri napisao 1784. godine, i ako radnja opere "Pikova dama" datira s kraja 18. vijeka, a grofica je danas osamdesetogodišnja starica, onda je u godini kada je nastao "Richard" najmanje sedamdeset“ i francuski kralj („Kralj me je čuo“, prisjetila se grofica) jedva da bi slušao njeno pjevanje; dakle, ako je grofica jednom pjevala za kralja, to je bilo mnogo ranije, mnogo prije stvaranja „Richarda“. .”)

Dok izvodi svoju ariju, grofica postepeno zaspi. Herman se pojavljuje iza zaklona i suočava se s groficom. Ona se budi i tiho mrda usnama od užasa. Moli je da se ne uplaši (grofica ga šutke, kao u nesvjestici, nastavlja gledati). Herman pita, moli je da mu otkrije tajnu tri karte. Kleči pred njom. Grofica, uspravljajući se, prijeteći gleda u Hermana. On je priziva. „Stara veštica! Zato ću te naterati da odgovoriš!” - uzvikuje i vadi pištolj. Grofica klima glavom, podiže ruke da se zaštiti od metka i pada mrtva. Herman prilazi lešu i uzima ga za ruku. Tek sada shvata šta se dogodilo - grofica je mrtva, ali nije saznao tajnu.

Lisa ulazi. Ona vidi Hermana ovdje, u groficinoj sobi. Ona je iznenađena: šta on radi ovde? Herman pokazuje na groficin leš i u očaju uzvikuje da nije znao tajnu. Lisa juri na leš, jeca - ubija je ono što se dogodilo i, što je najvažnije, da Hermanu nije trebala ona, već tajna karata. „Čudovište! Ubico! Čudovište!" - uzvikuje (uporedi sa njim, nemačkim: „Lepoto! Boginjo! Anđeo!“). Herman beži. Lisa, jecajući, pada na groficino beživotno tijelo.

ČIN III

Slika 5. Kasarna. Hermanova soba. Kasno uveče. Mjesečina naizmenično osvjetljava prostoriju kroz prozor, a zatim nestaje. Zavijanje vjetra. Herman sjedi za stolom kraj svijeće. Čita Lizino pismo: ona vidi da nije želio da grofica umre i čekaće ga na nasipu. Ako ne dođe prije ponoći, ona će morati priznati strašnu pomisao... Herman duboko zamišljen tone u stolicu. Sanja da čuje hor pjevača kako pjeva sahranu za groficu. Obuzet je užasom. Vidi korake. Trči do vrata, ali ga tamo zaustavlja duh grofice. Herman se povlači. Duh se približava. Duh se okreće Hermanu s riječima da je došao protiv svoje volje. Naređuje Hermanu da spasi Lizu, oženi je i otkriva tajnu tri karte: tri, sedam, as. Rekavši to, duh odmah nestaje. Izbezumljeni Herman ponavlja ove karte.

Slika 6. Noć. Zimski kanal. U pozadini scene su nasip i crkva Petra i Pavla, obasjana mjesecom. Ispod luka, sva u crnom, stoji Lisa. Ona čeka Hermana i peva svoju ariju, jednu od najpoznatijih u operi - "Ah, umorna sam, umorna sam!" Sat otkucava ponoć. Lisa očajnički traži njemačkog - on još uvijek nije tamo. Sada je sigurna da je on ubica. Lisa želi pobjeći, ali Herman ulazi. Lisa je sretna: Herman je tu, on nije negativac. Došao je kraj mukama! Herman je ljubi. "Kraj naše bolne muke", odjekuju jedni drugima. Ali ne smijemo oklijevati. Sat radi. I Herman poziva Lizu da pobjegne s njim. Ali gdje? Naravno, u kockarnicu - "I za mene ima gomile zlata, samo meni pripadaju!" - uverava Lizu. Sada Lisa konačno shvata da je Herman lud. Herman priznaje da je digao pištolj na “staru čarobnicu”. Za Lisu je on ubica. Herman u ekstazi ponavlja tri karte, smije se i odguruje Lizu. Ona, ne mogavši ​​to da podnese, trči na nasip i baca se u rijeku.

Slika 7. Kockarnica. Večera. Neki igrači igraju karte. Gosti pevaju: „Hajde da pijemo i zabavimo se“. Surin, Čaplicki, Čekalinski, Arumov, Tomski, Jelecki razmenjuju primedbe u vezi sa igrom. Princ Jelecki je ovde prvi put. Više nije mladoženja i nada se da će imati sreće u kartama, jer nije imao sreće u ljubavi. Tomsky je zamoljen da otpjeva nešto. On pjeva prilično dvosmislenu pjesmu "Kad bi samo bilo dragih djevojaka" (njene riječi pripadaju G.R. Deržavinu). Svi čuju njene poslednje reči. Usred igre i zabave, Herman ulazi. Yeletsky traži od Tomskog da mu bude drugi, ako je potrebno. On se slaže. Svi su zapanjeni neobičnošću Hermanove pojave. Traži dozvolu da učestvuje u igri. Igra počinje. Herman se kladi na tri i pobjeđuje. On nastavlja igru. Sada - sedam. I opet pobjeda. Herman se histerično smije. Zahtijeva vino. Sa čašom u ruci peva svoju čuvenu ariju „Šta je naš život? - Igra!" Princ Jelecki ulazi u igru. Ova runda zaista izgleda kao dvoboj: Herman najavljuje asa, ali umjesto asa u rukama ima pikovu damu. U ovom trenutku pojavljuje se duh grofice. Svi se povlače od Hermana. On je prestravljen. Proklinje staricu. U naletu ludila, ubode se na smrt. Duh nestaje. Nekoliko ljudi žuri do palog Hermana. Još je živ. Došavši k sebi i ugledavši princa, pokušava da ustane. On moli princa za oproštaj. U posljednjem trenutku u njegovom umu se pojavljuje svijetla slika Lise. Hor prisutnih peva: „Gospode! Oprosti mu! I odmori njegovu buntovnu i izmučenu dušu.”

A. Maykapar

Modest Čajkovski, deset godina mlađi od svog brata Petra, nije poznat kao dramaturg van Rusije, osim po libretu Puškinove Pikove dame, stavljene na muziku početkom 1890. godine. Radnju opere predložila je direkcija carskih pozorišta u Sankt Peterburgu, koja je namjeravala prikazati grandioznu predstavu iz doba Katarine II. Kada je Čajkovski počeo da radi, izmenio je libreto i delimično sam napisao poetski tekst, uvodeći i pesme pesnika koji su bili Puškinovi savremenici. Tekst scene sa Lizom na Zimskom kanalu u potpunosti pripada kompozitoru. Većina spektakularne scene koje je on skratio, ali ipak dodaju efektnost operi i čine pozadinu za razvoj radnje. Čak je i ove scene maestralno obradio Čajkovski, a primjer je tekst koji uvodi hor veličanja kraljice, završni hor prve scene drugog čina.

Stoga je uložio mnogo truda u stvaranje autentične atmosfere tog vremena. U Firenci, gde su pisane skice za operu i rađen deo orkestracije, Čajkovski se nije odvajao od muzike 18. veka iz doba „Pikove dame“ ​​(Grétry, Monsigny, Piccinni, Salieri) i pisao je u svom dnevniku: “Ponekad mi se činilo da živim u 18. vijeku.” vijeku i da ne postoji ništa dalje od Mocarta.” Naravno, Mocart više nije tako mlad u svojoj muzici. No, pored imitacije – sa neizbježnim udjelom suhoće – rokoko obrazaca i uskrsnuća skupih galantno-neoklasičnih formi, kompozitor se prvenstveno oslanjao na svoj pojačani senzibilitet. Njegovo grozničavo stanje tokom stvaranja opere prevazišlo je normalnu napetost. Možda je u opsjednutom Hermanu, koji traži da grofica imenuje tri karte i time sebe osuđuje na smrt, vidio sebe, a u grofici svoju zaštitnicu, barunicu von Meck. Njihova čudna, jedinstvena veza, održavana samo u pismima, veza poput dvije bestjelesne sjene, okončana je prekidom tek 1890. godine.

Rasplet sve strašnije radnje odlikuje domišljata tehnika Čajkovskog, koji povezuje kompletne, nezavisne, ali usko povezane scene: manji događaji (izvana koji vode u stranu, a zapravo neophodni za celinu) smenjuju se s ključnim koji čine do glavne intrige. Moguće je izdvojiti pet ključnih tema koje kompozitor koristi kao wagnerovske lajtmotive. Četiri su usko povezane: Hermanova tema (silazna, tmurna), tema tri karte (predviđaju Šestu simfoniju), tema Lizine ljubavi („Tristanska“, prema Hofmanovoj definiciji) i tema sudbine. Groficina tema se izdvaja, na osnovu ponavljanja tri note jednakog trajanja.

Rezultat se razlikuje po brojnim karakteristikama. Kolorit prvog čina blizak je Karmen (naročito marš dečaka), ali se tu ističe Hermanov iskreni ariozo koji se priseća Lize. Zatim se radnja iznenada seli u dnevnu sobu kasnog 18. veka. početkom XIX vijeka, u kojem zvuči patetični duet koji oscilira između dura i mola, uz obaveznu pratnju flauta. U Hermanovom pojavljivanju pred Lizom osjeća se moć sudbine (a njegova melodija pomalo podsjeća na Verdijevu “Silu sudbine”); grofica unosi hladnoću groba, a zlokobna pomisao na tri karte truje um mladi čovjek. U sceni njegovog susreta sa staricom, Hermanov buran, očajnički recitativ i arija, praćeni ljutitim, ponavljajućim drvenim zvukovima, označavaju slom nesrećnika, koji u sljedećoj sceni gubi razum s duhom, istinski ekspresionističkim, sa odjecima "Boris Godunov" (ali sa bogatijim orkestrom) . Zatim slijedi Lizina smrt: vrlo nježna, simpatična melodija zvuči na užasnoj pozadini sahrane. Hermanova smrt je manje veličanstvena, ali ne i bez tragičnog dostojanstva. Ovo dvostruko samoubistvo još jednom svedoči o dekadentnom romantizmu kompozitora, koji je zadrhtao mnoga srca i još uvek predstavlja najpopularniju stranu njegove muzike. Međutim, iza ovog strastvenog i tragična slika krije formalni dizajn naslijeđen iz neoklasicizma. Čajkovski je o tome pisao 1890. godine: „Mocart, Betoven, Šubert, Mendelson, Šuman komponovali su svoje besmrtne kreacije baš kao što obućar šije čizme. Stoga je na prvom mjestu vještina zanatlije, a tek onda inspiracija. Što se tiče „Pikove dame“, ona je odmah prihvaćena u javnosti kao veliki uspeh za kompozitora.

G. Marchesi (preveo E. Greceanii)

Istorija stvaranja

Zaplet Puškinove "Pikove dame" nije odmah zainteresovao Čajkovskog. Međutim, s vremenom je ovaj roman sve više zaokupljao njegovu maštu. Čajkovskog je posebno dirnula scena Hermanovog fatalnog susreta s groficom. Njegova duboka drama zaokupila je kompozitora, izazvavši goruću želju da napiše operu. Radovi su započeti u Firenci 19. februara 1890. godine. Opera je nastala, prema rečima kompozitora, „sa nesebičnošću i zadovoljstvom“ i završena je u izuzetno kratkom roku - četrdeset četiri dana. Premijera je održana u Sankt Peterburgu u Marijinskom teatru 7 (19.) decembra 1890. godine i doživjela je ogroman uspjeh.

Ubrzo nakon objavljivanja svoje pripovetke (1833), Puškin je u svom dnevniku zapisao: „Moja „Pikova dama“ je u velikoj modi. Igrači udaraju na tri, sedam, as.” Popularnost priče nije objašnjena samo zabavnim zapletom, već i realističnom reprodukcijom tipova i morala peterburškog društva na početku 19. veka. U libretu opere, koji je napisao kompozitorov brat M. I. Čajkovski (1850-1916), sadržaj Puškinove priče je u velikoj mjeri preispitan. Lisa se od siromašne učenice pretvorila u bogatu unuku grofice. Puškinov Herman, hladni, proračunati egoista, obuzet samo žeđom za bogaćenjem, pojavljuje se u muzici Čajkovskog kao čovek vatrene mašte i jakih strasti. Razlika u društvenom statusu likova uvela je u operu temu društvene nejednakosti. Sa visokim tragičnim patosom odražava sudbine ljudi u društvu podređenom nemilosrdnoj moći novca. Herman je žrtva ovog društva; želja za bogatstvom neprimjetno postaje opsesija njime, zasjenjujući njegovu ljubav prema Lizi i vodeći ga u smrt.

Muzika

Opera "Pikova dama" je jedna od njih najveća djela svetske realističke umetnosti. Ova muzička tragedija zadivljuje psihološkom istinitošću reprodukcije misli i osjećanja likova, njihovih nada, patnje i smrti, blještavinom slika tog doba, intenzitetom muzičkog i dramskog razvoja. Karakteristične crte stila Čajkovskog ovdje su dobile svoj najpotpuniji i najsavršeniji izraz.

Orkestarski uvod baziran je na tri kontrastne muzičke slike: narativnoj, povezanoj s baladom Tomskog, zlokobnoj, koja prikazuje lik stare grofice, i strastvenoj lirskoj, koja karakteriše Hermanovu ljubav prema Lizi.

Prvi čin se otvara sjajno svakodnevna scena. Horovi dadilja, guvernante i živahni marš dječaka jasno naglašavaju dramu narednih događaja. Hermanov ariozo „Ne znam kako se zove“, ponekad elegično nežan, ponekad naglo uzbuđen, dočarava čistoću i snagu njegovih osećanja. Duet Hermana i Jeleckog suočava se sa oštro suprotstavljenim stanjima junaka: Hermanove strastvene pritužbe „Nesrećni dan, proklinjem te“ isprepletene su sa mirnim, odmerenim govorom princa „Srećan dan, blagosiljam te“. Centralna epizoda filma je kvintet "Uplašen sam!" - prenosi sumorne slutnje učesnika. U baladi Tomskog zlokobno zvuči refren o tri misteriozne karte. Prva slika završava se scenom olujne grmljavine, nasuprot kojoj zvuči Hermanova zakletva.

Druga slika se deli na dve polovine - svakodnevnu i ljubavno-lirsku. Idilični duet Poline i Lize "Veče je" obavijen je laganom tugom. Polinina romansa "Dragi prijatelji" zvuči sumorno i osuđeno na propast. Kontrast mu je živahna plesna pjesma „Hajde, Svetik Mašenko mali“. Drugu polovinu filma otvara Lisin arioso „Odakle dolaze ove suze“ – iskren monolog pun dubokog osjećaja. Lizina melanholija ustupa mjesto oduševljenom priznanju: "Oh, slušaj, noć." Hermanov nježno tužni i strastveni ariozo „Oprosti mi, nebesko stvorenje“ prekida se pojavom grofice: muzika poprima tragični ton; pojavljuju se oštri, nervozni ritmovi i zloslutne orkestralne boje. Druga slika završava se afirmacijom svijetle teme ljubavi. U trećoj sceni (drugi čin), scene iz gradskog života postaju pozadina drame koja se razvija. Uvodni refren u duhu kantata dobrodošlice Katarininog doba je svojevrsni screensaver slike. Arija kneza Jeleckog „Volim te“ oslikava njegovu plemenitost i suzdržanost. Pastoral „Iskrenost pastirice“ je stilizacija muzike 18. veka; elegantne, graciozne pesme i igre uokviruju idiličan ljubavni duet Prilepe i Milovzora. U finalu, u trenutku susreta Lize i Hermana, u orkestru zvuči iskrivljena melodija ljubavi: u Hermanovoj svesti se dogodila prekretnica, od sada ga ne vodi ljubav, već uporna misao o tri karte. Četvrta scena, centralna za operu, puna je anksioznosti i drame. Počinje orkestarskim uvodom, u kojem se naslućuju intonacije Hermanovih ljubavnih priznanja. Refren vješalica (“Naš dobročinitelj”) i groficina pjesma (melodija iz Gretrijeve opere “Richard Lavlje Srce”) zamijenjeni su muzikom zlokobno skrivene prirode. U suprotnosti je sa Hermanovim ariozom, „Ako ste ikada poznavali osećaj ljubavi“, prožetim strastvenim osećanjem.

Na početku pete scene (treći čin), u pozadini pogrebnog pjevanja i urlikanja oluje, pojavljuje se Hermanov uzbuđeni monolog „Sve iste misli, još uvijek isti strašni san“. Muzika koja prati pojavu groficinog duha fascinira svojom smrtnom tišinom.

Orkestarski uvod šeste scene obojen je sumornim tonovima propasti. Široka, slobodno tekuća melodija Lizine arije „Ah, umorna sam, umorna sam“ bliska je ruskim otegnutim pesmama; drugi dio arije "Tako je istina, sa zlikovcem" pun je očaja i ljutnje. Lirski duet Hermana i Lise „O, da, patnja je gotova“ jedina je svijetla epizoda filma. Ustupa mjesto sceni Hermanovog delirijuma o zlatu, izvanrednoj po svojoj psihološkoj dubini. Povratak uvodne muzike, koja zvuči prijeteće i neumoljivo, govori o krahu nada.

Sedma slika počinje svakodnevnim epizodama: pijana pjesma gostiju, neozbiljna pjesma Tomskog "Kad bi samo drage djevojke" (na riječi G. R. Deržavina). Pojavom Hermana muzika postaje nervozno uzbuđena. Uznemireno oprezni septet "Ovdje nešto nije u redu" prenosi uzbuđenje koje je obuzelo igrače. Zanos pobjede i surova radost može se čuti u Hermanovoj ariji „Šta je naš život? Igra!". U trenutku smrti, njegove su misli ponovo okrenute Lizi - u orkestru se pojavljuje nježna slika ljubavi s poštovanjem.

M. Druskin

Nakon više od desetogodišnjeg perioda složenih, često kontradiktornih traganja, na čijem putu je bilo blistavih zanimljivih otkrića i dosadnih pogrešnih proračuna, Čajkovski dolazi do svojih najvećih dostignuća u operskom radu, stvarajući „Pikovu damu“, koja nije inferiorniji u snazi ​​i dubini izraza u odnosu na njegova simfonijska djela, remek djela poput Manfreda, Pete i Šeste simfonije. Ni na jednoj od svojih opera, izuzev Jevgenija Onjegina, nije radio sa tako žarkom strašću, dostižući, prema sopstveno priznanje kompozitor, do "samozaborava". Čajkovski je bio toliko duboko zarobljen cjelokupnom atmosferom radnje i slikama likova u “Pikovoj dami” da ih je doživljavao kao prave žive ljude. Završivši nacrt snimanja opere grozničavom brzinom (Cjelokupni rad je završen za 44 dana - od 19. januara do 3. marta 1890. Orkestracija je završena u junu iste godine.), napisao je svom bratu Modestu Iljiču, autoru libreta: „... kada sam stigao do Hermanove smrti i poslednjeg refrena, toliko mi je bilo žao Hermana da sam odjednom počeo mnogo da plačem<...>Ispostavilo se da mi Herman nije bio samo izgovor da pišem ovu ili onu muziku, već sve vreme živa osoba...” U drugom pismu istom adresatu, Čajkovski priznaje: „Doživljavam na drugim mjestima, na primjer, u četvrtoj sceni, koju sam danas priredio, takav strah, užas i šok da je nemoguće da slušalac ne doživi barem dio od toga.”

Napisana prema istoimenoj Puškinovoj priči, „Pikova dama“ Čajkovskog na mnogo načina odstupa od književni izvor: neki potezi radnje su promijenjeni, likovi i radnje likova su drugačije pokrivene. Nemac je kod Puškina čovek jedne strasti, direktan, proračunat i čvrst, spreman da stavi svoje i tuđe živote na kocku da bi postigao svoj cilj. U Čajkovskom je iznutra slomljen, u stegu kontradiktornih osećanja i nagona, čija tragična nepomirljivost ga vodi u neizbežnu smrt. Slika Lize podvrgnuta je radikalnom preispitivanju: obična, bezbojna Puškinova Lizaveta Ivanovna postala je snažna i strastvene prirode, nesebično odana svojim osećanjima, nastavljajući galeriju čistog poetski uzvišenog ženske slike u operama Čajkovskog od Opričnika do Čarobnice. Na zahtjev direktora carskih pozorišta I. A. Vsevolozhskog, radnja opere prebačena je iz 30-ih godina 19. stoljeća u drugi polovina XVIII veka, što je dovelo do uvrštavanja slike veličanstvenog bala u palatu Katarininog plemića sa interludijem stilizovanim u duhu „galantnog veka“, ali nije uticalo na ukupnu aromu radnje i likovi njegovih glavnih učesnika. Po bogatstvu i složenosti njihovog duhovnog svijeta, oštrini i intenzitetu doživljaja, ovo su kompozitorovi savremenici, po mnogo čemu slični junacima. psihološki romani Tolstoj i Dostojevski.

Kompoziciona, dramska i intonaciona analiza “Pikove dame” data je u nizu radova, posvećena kreativnostiČajkovskog općenito ili njegovih pojedinačnih tipova. Stoga ćemo se zadržati samo na nekim od najvažnijih, najkarakterističnijih karakteristika. „Pikova dama“ je najsimfoničnija opera Čajkovskog: osnova njene dramske kompozicije je dosljedan razvoj i preplitanje triju stalnih tema koje su nosioci glavnih pokretačkih snaga radnje. Semantički aspekt ovih tema je sličan odnosu između tri glavna tematska dijela Četvrte i Pete simfonije. Prva od njih, suha i oštra tema Grofice, koja se temelji na kratkom motivu od tri zvuka, lako podložna raznim promjenama, može se po značenju usporediti s temama rocka u kompozitorovim simfonijskim djelima. U toku razvoja, ovaj motiv trpi ritmičku kompresiju i ekspanziju, mijenja se njegova intervalna kompozicija i modalna kolorita, ali uz sve te transformacije, sačuvan je zastrašujući ritam „kucanja“, koji čini njegovu glavnu karakteristiku.

Koristeći riječi Čajkovskog, izgovorene u drugoj vezi, možemo reći da je to „zrno“, „svakako glavna ideja„cjelokupnog rada. Ova tema ne služi toliko kao individualna karakteristika slike, koliko kao utjelovljenje tajanstvenog, neumitno fatalnog principa koji opterećuje sudbine centralni likovi opere - Herman i Liza. Sveprisutan je, isprepleten kako u orkestarskom tkanju tako i u vokalnim dijelovima likova (na primjer, Hermanov ariozo „Ako ste ikada znali“ sa slike u groficinoj spavaćoj sobi). Ponekad poprimi zabludu, fantastično iskrivljenu pojavu kao odraz uporne misli o tri karte zaglavljene u Hermanovom bolesnom mozgu: u trenutku kada mu se ukaže duh mrtve grofice i imenuje ih, sve što ostaje od teme je tri zvuka koji se polako spuštaju u celim tonovima. Niz od tri takva segmenta čini potpunu celotonsku skalu, koja je u ruskoj muzici još od Glinke služila kao sredstvo za prikazivanje neživog, tajanstvenog i strašnog. Posebnu aromu ovoj temi daje njena karakteristična boja boja: po pravilu zvuči u tupim niskim registrima klarineta, bas klarineta ili fagota, i to samo u finalna scena, prije Hermanova kobnog gubitka, mračno je i prijeteće intonirano mjedeći zajedno sa gudačkim basovima kao neizbježna presuda sudbine.

Usko povezana s temom grofice je još jedna najvažnija tema- tri karte. Sličnost se očituje kako u motivskoj strukturi, koja se sastoji od tri cjeline od po tri glasa, tako i u neposrednoj intonacionoj blizini pojedinih melodijskih obrata.

I prije pojavljivanja u baladi Tomskog, tema tri karte, u malo izmijenjenom obliku, zvuči u ustima Hermana („izlaz“ arioso „Ne znam njeno ime“), naglašavajući njegovu propast od samog početka. .

U toku dalji razvoj tema poprima različite forme i zvuči ponekad tragično, ponekad žalobno lirski, a neki njeni obrti čuju se čak i u recitatorskim napomenama.

Treće, naširoko skandirano lirska tema ljubav sa uzbuđenim uzastopnim usponom do melodičnog vrhunca i glatka, valovita druga polovina u kontrastu je sa oba prethodna. Posebno se široko razvija u sceni Hermana i Lize koja završava drugu sliku, dostižući entuzijastičan, zanosno strastven zvuk. Nakon toga, kako Hermana sve više obuzima luda misao o tri karte, tema ljubavi se povlači u pozadinu, samo povremeno se pojavljuje u obliku kratkih fragmenata i tek u završnoj sceni Hermanove smrti, umirući s imenom Lisa na njegovim usnama, opet zvuči jasno i nezamućeno. Dolazi trenutak katarze, pročišćenja - užasne zablude se raspršuju, a svijetli osjećaj ljubavi trijumfuje nad svim strahotama i noćnim morama.

Visok stepen simfonijske opštosti kombinuje se u „Pikovoj dami“ sa svetlom i živopisnom scenskom radnjom, prepunom oštrih kontrasta, promena svetla i senke. Akutne konfliktne situacije izmjenjuju se s ometajućim pozadinskim epizodama svakodnevne prirode, a razvoj teče u smjeru sve veće psihološke koncentracije i zgušnjavanja sumornih, zloslutnih tonova. Žanrovski elementi koncentrisani su uglavnom u prve tri scene opere. Svojevrsni screensaver za glavnu radnju je scena veselja u Ljetnoj bašti, dječjih igara i bezbrižnog brbljanja dadilja, medicinskih sestara i guvernanta, na čijoj pozadini se ističe sumorna figura Hermana, potpuno zaokupljena mislima o svom beznadežnom ljubav. Idilična scena zabave društva mladih dama na početku druge slike pomaže da se istakne tužna zamišljenost i skrivena duhovna tjeskoba Lise, koju proganja misao o tajanstvenom strancu, i Polinina romansa, sa svojim sumornim koloritom kontrastnim. uz pastoralni duet dvoje prijatelja, doživljava se kao direktan predosjećaj onoga što junakinju čeka tragicni kraj (Kao što je poznato, prema prvobitnom planu, ovu romansu je trebala otpjevati sama Liza, a kompozitor ju je potom predao Polini iz čisto praktičnih pozorišnih razloga, kako bi izvođaču ovog dijela obezbijedio samostalnu solo numeru .).

Treća slika bala odlikuje se posebnim dekorativnim sjajem, čiji je niz epizoda kompozitor namjerno stilizirao u duhu muzike 18. stoljeća. Poznato je da je Čajkovski pri komponovanju interludija „Iskrenost pastirice“ i završnog hora dobrodošlice pribjegao direktnim pozajmicama iz djela kompozitora tog vremena. Ovoj briljantnoj slici svečane proslave suprotstavljaju se dvije kratke Hermanove scene, koje su pratili Surin i Čekalinski, i njegov susret s Lizom, gdje uznemireno i zbunjeno zvuče fragmenti tema o tri karte i ljubavi. Krećući radnju dalje, oni direktno pripremaju centralnu sliku u njenom dramatičnom značaju u groficinoj spavaćoj sobi.

U ovoj sceni, izvanrednoj po dramskom integritetu i stalno rastućoj snazi ​​emocionalne napetosti, sve linije radnje su vezane u jedan čvrst čvor i glavni lik suočava se licem u lice sa svojom sudbinom, personifikovanom u liku stare grofice. Senzibilno reagujući i na najmanje pomake u svemu što se dešava na sceni, muzika se razvija u isto vreme kao jedinstven neprekidni tok u bliskoj interakciji vokalnih i orkestarsko-simfonijskih elemenata. Osim pesme iz Gretrijeve opere "Richard Lavlje Srce", koju je kompozitor stavio u usta grofice koja zaspi (Mnogo puta je skrenuta pažnja na anahronizam Čajkovskog u ovom slučaju: opera „Ričard Lavlje Srce” napisana je 1784. godine, odnosno otprilike u isto vreme kada se dešava radnja „Pikove dame” i stoga ne može se povezati sa uspomenama na groficu mladost, ali na opštoj pozadini operske muzike, doživljava se kao nešto daleko, zaboravljeno i u tom smislu odgovara insceniranom umetnički zadatak, kao za istorijska tačnost, onda očito kompozitor nije mnogo mario za to.), onda na ovoj slici nema završenih solo vokalnih epizoda. Fleksibilno korištenje različite vrste muzičkom recitacijom od monotone recitacije na jedan zvuk ili kratkih uzbuđenih povika do milozvučnijih konstrukcija koje se približavaju nastalom pjevanju, kompozitor vrlo suptilno i ekspresivno prenosi duhovne pokrete likova.

Dramatični vrhunac četvrte slike je tragično završen "dvoboj" Hermana i grofice. (U ovoj sceni originalni Puškinov tekst je libretista sačuvao gotovo bez izmjena, što je Čajkovski s posebnim zadovoljstvom primijetio. L.V. Karagičeva, iznoseći niz zanimljivih zapažanja o odnosu riječi i muzike u Hermanovom monologu, navodi da je „Čajkovski preveo na jezik muzike ne samo smisleno značenje, već i mnoga strukturna i izražajna sredstva Puškinovog teksta." Ova epizoda može poslužiti kao jedna od divni primjeri osjetljiv prijevod govorne intonacije u vokalnu melodiju Čajkovskog.). Ova scena se ne može nazvati dijalogom u pravom smislu, jer jedan od njenih učesnika ne izgovara ni jednu jedinu reč - na sve Hermanove molbe i pretnje, grofica ćuti, ali orkestar govori umesto nje. Ljutnja i ogorčenje starog aristokrate ustupaju mjesto omamljenosti užasa, a "klokotanje" klarineta i fagota (kojima se zatim pridružuje flauta) gotovo naturalističkim slikama prenose umiruće drhtanje beživotnog tijela.

Grozničavo uzbuđenje emotivne atmosfere spojeno je u ovoj slici sa velikom unutrašnjom zaokruženošću forme, postignutom kako doslednim simfonijskim razvojem glavnih tema opere, tako i elementima tematske i tonske reprize. Prošireni prethodnik je velika struktura od pedeset taktova na početku slike s nemirno uzdižućim, a zatim tužno tonućim frazama prigušenih violina na pozadini tupo vibrirajuće dominantne tačke organa u violama. Dugo akumulirana harmonska nestabilnost prenosi Hermanovo osećanje anksioznosti i nevoljnog straha od onoga što ga čeka. Dominantna harmonija ne dobija rezoluciju unutar ove deonice, već je zamenjena nizom modulirajućih poteza (b-mol, a-mol, cis-mol). Tek u olujnom, brzom Vivaceu koji završava četvrtu sliku, pojavljuje se ujednačeno zvučni tonički trozvuk glavnog tonaliteta f-s-mola i ponovo se čuje ista alarmantna melodijska fraza u sprezi s temom tri karte, izražavajući Hermanov očaj i Lisin užas zbog onoga što se dogodilo.

Sljedeću sliku, prožetu tmurnom atmosferom ludog delirija i strašnih, jezivih vizija, odlikuje isti simfonijski integritet i intenzitet razvoja: noć, kasarna, Herman sam na dužnosti. Vodeća uloga pripada orkestru, Hermanova uloga je ograničena na pojedinačne napomene recitatorske prirode. Pogrebno pjevanje dopire izdaleka crkveni hor, zvuci signalne vojne fanfare, "zviždanje" pasaža visokog drveta i žica, prenoseći zavijanje vjetra izvan prozora - sve se to stapa u jednu zloslutnu sliku, izazivajući alarmantne slutnje. Užas koji je obuzimao Hermana dostiže vrhunac pojavom duha mrtve grofice, praćen njenim lajtmotivom, isprva dosadnim, skrivenim, a zatim zvučeći sve jače u sprezi s temom tri karte. U poslednjem delu ove slike, eksplozija paničnog užasa smenjuje se iznenadnom obamrlošću, a izbezumljeni Herman automatski, kao hipnotizovan, u jednom zvuku ponavlja reči grofice „Tri, sedam, kec!“, dok je u orkestar transformisana tema tri zvuka isto tako glatko i nepristrasno karta sa elementima uvećanog praga.

Nakon toga, radnja brzo i postojano ide ka katastrofalnom raspletu. Određeno kašnjenje izaziva scena na Zimskom kanalu, koja sadrži ranjive momente ne samo sa dramske, već i sa muzičke tačke gledišta (Različiti autori su, ne bez razloga, primijetili da Lizina arija u ovom filmu stilski ne odgovara u potpunosti općoj melodijsko-intonacijskoj strukturi njenog dijela.). Ali kompozitoru je to bilo potrebno "kako bi gledalac znao šta se dogodilo Lizi", čija bi sudbina bez toga ostala nejasna. Zato je tako tvrdoglavo branio ovu sliku uprkos prigovorima Modesta Iljiča i Laroša.

Nakon tri "noćne" slike, sumorne boje, posljednja, sedma, odvija se u jakom svjetlu, čiji izvor, međutim, nije dnevno sunce, već nemirno treperenje svijeća u kockarnici. Refren igrača „Pevajmo i zabavimo se“, prekinut kratkim, naglim primedbama učesnika igre, zatim nepromišljena „grčka“ pesma „Tako su se skupljali za kišnih dana“ stvara atmosferu mahnitog uzbuđenja u kojoj Desi se Hermanova posljednja očajnička igra, koja se završava gubitkom i samoubistvom. Groficina tema, koja se pojavljuje u orkestru, ovdje postiže snažan, prijeteći zvuk: tek smrću Hermana nestaje strašna opsesija i opera se završava temom ljubavi koja tiho i nježno zvuči u orkestru.

Veliko stvaralaštvo Čajkovskog postalo je nova reč ne samo u stvaralaštvu samog kompozitora, već i u razvoju čitave ruske opere prošlog veka. Niko od ruskih kompozitora, osim Musorgskog, nije uspeo da postigne tako neodoljivu snagu dramatičnog uticaja i dubinu prodora u najskrivenije kutke. ljudska duša, otkriti složeni svijet podsvesno, nesvesno upravlja našim radnjama i akcijama. Nije slučajno što je ova opera izazvala tako veliko zanimanje kod niza predstavnika novih mladih umjetničkih pokreta koji su se pojavili na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Dvadesetogodišnjeg Aleksandra Benoa, nakon premijere “Pikove dame”, obuzela je, kako se kasnije prisećao, “neka vrsta mahnitosti oduševljenja”. „Nema sumnje“, napisao je, „da je i sam autor znao da je uspeo da stvori nešto lepo i jedinstveno, nešto u čemu je izražena cela njegova duša, čitav njegov pogled na svet“.<...>Imao je pravo da očekuje da će mu ruski narod zahvaliti na tome<...>Što se mene tiče, moje oduševljenje “Pikovom damom” uključivalo je upravo taj osjećaj hvala. Kroz ove zvukove, mnoge misteriozne stvari koje sam vidio oko sebe zaista su mi otkrivene.” Poznato je da su A. A. Blok, M. A. Kuzmin i drugi pesnici s početka 20. veka bili zainteresovani za „Pikovu damu“. Uticaj ove opere Čajkovskog na razvoj ruske umetnosti bio je snažan i dubok; brojna književna i slikovna (u manjoj meri muzička) dela direktno su odražavala utiske upoznavanja s njom. I do danas “Pikova dama” ostaje jedan od nenadmašnih vrhunaca klasičnog operskog nasljeđa.

Yu Keldysh

Diskografija: CD - Dante. Dir. Linč, German (Khanaev), Lisa (Deržinskaya), grofica (Petrova), Tomsky (Baturin), Eletsky (Selivanov), Polina (Obukhova) - Philips. Dir. Gergijev, German (Grigorjan), Liza (Gulegina), grofica (Arhipova), Tomski (Putilin), Elecki (Černov), Polina (Borodina) - RCA Viktor. Dir. Ozawa, German (Atlantov), ​​Lisa (Freni), grofica (Forrester), Tomsky (Leiferkus), Yeletsky (Hvorostovski), Polina (Catherine Chesinski).

Radio stanica "Mayak" i "Firma "Melodija" predstavljaju zajednički projekat "Noć u operi" - kompletne snimke izuzetnih operskih produkcija.

P.I. Chaikovsky(1840-1893)

"KRALJICA SVEMIRA"

(Op. 68, 1890.)

Opera u 3 čina, 7 scena

Radnja je posuđena iz istoimene priče A.S. Puškin

Libreto M.I. Čajkovski

Radnja se odvija u Sankt Peterburgu krajem 18. veka.

Likovi i izvođači:

Hermann- Z. Andzhaparidze, tenor

Grof Tomski- M. Kiselev, bariton

Knez Jelecki- Yu. Mazurok, bariton

Chekalinsky- A. Sokolov, tenor

Surin- V. Jaroslavcev, bas

Chaplitski- V. Vlasov, tenor

Narumov- Yu Dementiev, bas

Menadžer- A. Mišutin, tenor

Grofice- V. Levko, mecosopran

Lisa- T. Milaškina, sopran

Pauline- I. Arkhipova, kontralto

Guvernanto- M. Mityukova, mecosopran

Masha- M. Miglau, sopran

Likovi u međumeđu" Cowgirl's Sincerity»:

Prilepa- V. Firsova, sopran

Milovzor- I. Arkhipova, kontralto

Zlatogor- V. Nečipajlo, bariton

Dadilje, guvernante, medicinske sestre, kolica, gosti, djeca, igrači itd.

Hor, dečiji hor i orkestar Boljšoj teatra

Horovođa - A. Rybnov

Direktor dječjeg hora - I. Agafonnikov

Dirigent - B. Khaikin

Snimljeno 1967

Tonski inženjer - A. Grossman

Remastering - E. Barykina

Radnja opere se odvija u Sankt Peterburgu krajem 18. veka.

Prva akcija

Prva slika. Sunčana letnja bašta ispunjena pešačkom gomilom. Policajci Surin i Chekalinsky dijele svoje utiske o čudnom ponašanju njihovog prijatelja Germana: on provodi noći u kockarnici, ali nikada ne diže karte. Ubrzo se pojavljuje i sam Herman, u pratnji grofa Tomskog. Priznaje da je strasno zaljubljen, ali ne zna kako se zove njegova izabranica. U međuvremenu, princ Jelecki, koji se pridružio četi oficira, deli svoju radost u vezi sa skorom ženidbom: „Svetli anđeo je pristao da spoji svoju sudbinu sa mojom!“ Herman je užasnut saznanjem da je predmet njegove strasti prinčeva nevjesta, kada grofica prolazi u pratnji svoje unuke Lize. Obe žene, koje su primetile Hermanov gorući pogled, obuzele su teške slutnje.

Tomsky svojim prijateljima priča društveni vic o grofici koja je, kao mlada "Moskovska Venera", izgubila cijelo svoje bogatstvo. „Po cenu jednog susreta“, naučila je od grofa od Sen Žermena kobnu tajnu tri uvek dobitne karte kako bi vratila svoj novac. Od tog trenutka ona je bila čvrsto povezana sa tom tajnom. dalje sudbine: “Jednom je rekla mužu te karte, drugi put ih je zgodni mladić prepoznao, ali iste noći, čim je ostala sama, ukazao joj se duh i prijeteći rekao: “Ako dobiješ smrtonosni udarac, ti doći će da na silu nauči tri karte od tebe, tri karte, tri karte!” Nakon ove priče, Surin i Chekalinsky ismijavaju Germana i nude da otkriju tajnu karata od starice, ali Germanove misli usmjerene su na Lizu. Počinje grmljavina. Vrt se prazni. Među besnim elementima, Herman uzvikuje: „Ne bojim se oluje! U meni su se sve strasti probudile takvom ubilačkom silinom da je ova grmljavina ništa u poređenju! Ne, kneže! Dok sam živ, ne dam ti je, ne znam kako, ali uzeću! ... Ona će biti moja, moja ili ću umrijeti!

Druga slika. Twilight. Devojke pokušavaju da razvesele tužnu Lizu, ali ona krije svoje misli. Tek kada ostane sama, Lisa joj vjeruje mračna tajna noći. Ona oseća ljubav prema misterioznom strancu, on je prelep" pali andjeo", u njegovim očima je "vatra užarene strasti". Odjednom se na balkonu pojavljuje Herman. Otkriva svoju ljubav Lizi i moli je da prihvati ovo priznanje, jer je u suprotnom spreman da se odrekne života. Njen odgovor suze sažaljenja.Prekine ih kucanjem na vratima.Grofica ulazi u sobu, a Herman, koji se skrivao iza zavese, iznenada se seti kada ju je ugledao. strašna tajna tri karte. U licu starice zamišlja strašnog duha smrti. Ali ona odlazi i Hermanovo naglo objašnjenje završava Lizinim recipročnim priznanjem.

Drugi čin

Prva slika. Lopta. Yeletsky, uznemiren Lizinom hladnoćom, uvjerava je u svoju ljubav, ali joj istovremeno plemenito daje slobodu. Surin i Čekalinski, noseći maske, rugaju se Hermanu: "Zar ti nisi treći koji će, strasno ljubeći, doći da uči iz njene tri karte, tri karte, tri karte?" Herman je uplašen ovih riječi. Na kraju interludija "Iskrenost pastirice" susreće groficu. Nakon što je od Lize dobio ključeve groficinih tajnih vrata, German to doživljava kao fatalni znak. Večeras će naučiti tajnu tri karte.

Druga slika. Herman se ušulja u groficinu spavaću sobu. Sa strepnjom gleda u njen portret u mladosti i osjeća tajnu fatalnu silu koja ga povezuje s njom: „Gledam te i mrzim te, ali ne mogu se zasititi.“ Pojavljuje se i sama grofica, u pratnji svojih vješalica. Mrzovoljno se prisjeća prošlosti i postepeno zaspi u stolici. Odjednom se pred njom pojavljuje Herman, moleći je da otkrije tajnu tri karte: "Možeš nadoknaditi sreću cijelog svog života, a to te neće koštati ništa!" Ali grofica, otupjela od straha, ostaje nepomična. Bijesan, Herman prijeti pištoljem i starica pada mrtva. Proročanstvo se obistinilo, ali Hermanu je tajna ostala nepoznata. Lisa dolazi do buke i vidi Hermana u stanju ludila. Ona shvata da je Hermanu bila potrebna tajna tri karte.

Treći čin

Prva slika. Herman u kasarni. On čita Lizino pismo, gdje mu ona zakazuje termin na nasipu. U sjećanju prelazi preko prošlosti i u mašti mu nastaju slike sahrane starice, a čuje se sablasno pogrebno pjevanje. Čuje se kucanje na prozor. Svijeća se gasi. Užasnuti Herman ugleda duha grofice i čuje njene riječi: „Došao sam k tebi protiv tvoje volje. Ali mi je naređeno da ispunim tvoj zahtjev. Spasite Lizu, oženite je i tri karte će dobiti zaredom. Zapamtite! Trojka! Sedam! As!" "Tri... Sedam... As..." Herman ponavlja kao čini.

Druga slika. Lisa čeka Hermana na nasipu kod Zimskog kanala. Ona doživljava užasne muke sumnje: "Oh, umorna sam, iscrpljena sam." Kada sat otkuca ponoć i Lisa konačno izgubi nadu, pojavljuje se Herman, koji isprva ponavlja Lizine riječi ljubavi, ali je već opsjednut drugom idejom. Lisa postaje uvjerena da je Herman krivac za smrt grofice. Njegovo ludilo se pojačava, on je ne prepoznaje, misli su mu samo na kockarnicu: „Tamo su gomile zlata, a pripadaju samo meni.“ On bježi u kockarnicu, a Lisa, dovedena do očaja, baca se u vodu.

Treća slika. Igrači se zabavljaju za kartaškim stolom. Tomsky ih zabavlja razigranom pjesmom. Usred igre pojavljuje se uzbuđeni Herman. Dvaput zaredom, nudeći velike opklade, pobjeđuje. “Sa vama se u isto vrijeme igra i sam đavo”, poručuju prisutni. Igra se nastavlja. Ovoga puta knez Jelecki je protiv Hermana. I umjesto win-win asa, pikova dama završava u njegovim rukama. Herman vidi crte mrtve starice na karti: „Prokletstvo! Šta ti treba! Moj život? Uzmi, uzmi!” i ubode se. Prekrasna slika Lise pojavljuje se u umu umirućeg heroja: „Ljepoto! Boginjo! Anđeo!" Sa ovim rečima Herman umire.

LIBRETTO

Pikova dama

ČIN PRVI

SLIKA PRVA

Platforma u letnjoj bašti okupana prolećnim suncem. Dadilje, tutori i medicinske sestre šetaju ili sjede na klupama. Djeca se igraju gorionika, skaču preko konopa i bacaju loptice.

Gori, gori jasno

da se ne ugasi,

Jedan dva tri!

(Smijeh, uzvici, trčanje okolo.)

Nanny Choir

Zabavite se, draga djeco!

Rijetko je sunce za vas, dragi moji,

Zabavlja me sa radošću!

Ako ste, dragi moji, slobodni

Počinješ igre i šale,

To je malo za tvoje dadilje

Onda donosiš mir.

Zagrijte se, trcite draga djeco,

I zabavite se na suncu!

Hor guvernante

Nazdravlje,

Bar se možeš malo odmoriti,

Udahni prolećni vazduh,

Vidite nešto!

Ne vičite, provodite vrijeme bez komentara,

Zaboravite na sugestije, kazne, lekciju.

Nanny Choir

Držite toplo!

trčite, draga djeco,

I zabavite se na suncu!

Hor medicinskih sestara

Ćao, ćao, ćao!

Ćao, ćao, ćao!

Spavaj, draga, odmori se!

Ne otvaraj oči!

(Iza bine se čuju bubnjevi i dječje trube.)

Hor dadilja, medicinskih sestara i guvernanta.

Evo naših ratnika, malih vojnika.

Kako vitak!

Skloniti se u stranu!

Places! Places!

Jedan, dva, jedan, dva,

Jedan, dva, jedan, dva!

Ulaze dječaci koji nose oružje igračke, koji se predstavljaju kao vojnici; ispred je dečak komandant.

Dječački hor

Jedan, dva, jedan, dva!

Lijevo, desno, lijevo, desno!

Zajedno, braćo!

Nemojte se izgubiti!

Boy Commander

Desno rame napred! Jedan, dva, stani!

(Momci staju.)

Slušaj! Mušket ispred vas!

Držite ga za pištolj! Mušket u nogu!

(Momci slijede komandu.)

Dječački hor

Svi smo se okupili ovde

Zbog straha od ruskih neprijatelja.

Zli neprijatelj, čuvaj se

I sa zlobnom mišlju

Trči ili pošalji!

Ura, ura, ura!

Spasite otadžbinu

Bila nam je sudbina

Borićemo se

I neprijatelji u zarobljeništvu

Preuzimanje bez fakture!

Ura, ura, ura!

živjela žena,

mudra kraljica,

Ona je majka svih nas,

Carice ovih zemalja

I ponos i lepota!

Ura, ura, ura!

Dječak komandant. Bravo momci!

Momci.

Drago nam je da pokušamo, vaša visosti!

Boy Commander

Slušaj! Mušket ispred vas!

Tačno! Na straži! mart!

(Momci odlaze bubnjajući i trubeći.)

Hor dadilja, medicinskih sestara i guvernanta

Bravo naši vojnici!

I zaista će unijeti strah neprijatelju.

Dobro urađeno! Kako vitak!

Dobro urađeno!

Ostala djeca slijede dječake. Dadilje i guvernante se razilaze, ustupajući mjesto drugim šetačima. Ulaze Čekalinski i Surin.

CHEKALINSKY. Kako je utakmica završila jučer?

SURIN. Naravno, užasno sam uprskao! Ja nemam sreće.

CHEKALINSKY. Jesi li opet igrao do jutra?

SURIN. Da, užasno sam umoran... Prokletstvo, voleo bih da mogu da pobedim bar jednom!

CHEKALINSKY. Da li je Herman bio tamo?

Bio. I, kao i uvek, od osam do osam ujutru,

Prikovan za kockarski sto, sjedio je i ćutke puhao vino.

CHEKALINSKY. Ali samo?

SURIN. Da, gledao sam druge kako igraju.

CHEKALINSKY. Kakav je on čudan čovek!

SURIN. Kao da ima najmanje tri zločina u srcu.

CHEKALINSKY. Čuo sam da je jako siromašan...

SURIN. Da, nije bogat.

Herman ulazi, zamišljen i tmuran; Grof Tomski je sa njim.

SURIN. Evo ga, vidi. Kao demon pakla, tmuran... bled...

Surin i Čekalinski prolaz.

TOMSKY. Reci mi, Hermane, šta ti je?

HERMANN. Sa mnom?.. Ništa...

TOMSKY. Jesi li bolestan?

HERMANN. Ne, zdrav sam.

Postali ste nekako drugačiji... Nezadovoljni ste nečim...

Desilo se: rezervisano, štedljivo,

Bar si bio veseo;

Sad si mračan, ćutljiv

I, - ne verujem svojim ušima:

Ti, gori od nove strasti,

Kako kažu, do jutra

Provodiš noći igrajući se.

Da! Mirna noga prema golu

ne mogu hodati kao prije,

ni sama ne znam šta mi je,

Izgubljen sam, ogorčen sam na slabost,

Ali ne mogu više da se kontrolišem...

Volim! Volim!

TOMSKY. Kako! Da li si zaljubljen? u kome?

Ne znam njeno ime

I ne želim da saznam

Ne želeći zemaljsko ime

nazovi je...

(Sa strašću.)

Prolazeći kroz sva poređenja,

Ne znam sa kim da uporedim...

ljubavi moja, blaženstvo raja,

Voleo bih da ga zadržim zauvek!

Ali ljubomorni su mislili da je to

da drugi poseduje,

Kad se ne usudim ostaviti trag

Poljubi je

Muči me; i zemaljske strasti

Uzalud želim da se smirim

I onda zelim da zagrlim sve,

I još želim da zagrlim svog sveca...

Ne znam njeno ime

I ne želim da saznam!

A ako jeste, brzo se bacite na posao!

Hajde da saznamo ko je ona, a onda

I ponudi hrabro,

I - stvar je riješena...

O ne, avaj!

Ona je plemenita i ne može mi pripadati!

To je ono što me muči i grize!

TOMSKY. Hajde da nađemo drugog... Ne jedinog na svetu...

Ne znaš me!

Ne, ne mogu prestati da je volim!

Ah, Tomsky! Ne razumiješ!

Mogao sam samo da živim u miru

Dok su strasti spavale u meni...

Tada sam mogao da se kontrolišem

Sada kada duša ima kontrolu

Jedan san, zbogom mir,

Zbogom mir!

Otrovan, kao opijen,

Bolestan sam, bolestan

Zaljubljen sam!

Jesi li to ti, Hermane? Priznajem

Ne bih nikome vjerovao da si u stanju tako voljeti!

Nemački i Tomski prelaz. Veselici ispunjavaju pozornicu.

Opšti hor svih onih koji hodaju.

Konačno nas je Bog poslao

Sunčan dan!

Kakav vazduh! Kakvo nebo!

Ovdje je definitivno maj!

Oh, kakvo oduševljenje, zaista,

Voleo bih da mogu da šetam ceo dan!

Jedva čekam ovakav dan

Opet dugo vremena za nas.

Ovakve dane nismo videli godinama,

I dešavalo se da smo ih često viđali.

U dane Elizabete - divno vrijeme -

Ljeto, jesen i proljeće su bili bolji!

Starice (u isto vrijeme kad i stari ljudi).

Prije smo živjeli bolje i ovakvih dana

Posjećivali smo ga svake godine u rano proljeće.

Da, posjećivali smo se svake godine!

A sada im je to retkost

Sunce ujutru

Postalo je gore, stvarno, postalo je gore,

Zaista, vrijeme je za smrt!

Kakva radost! Kakva sreća!

Kako je radosno, kako je radosno živjeti!

Kako je lepo ići u letnju baštu,

Divno je kako je lepo ušetati u letnju baštu!

Vidi, vidi

Koliko mladih ljudi

I vojnih i civilnih

Mnogo luta sokacima,

Vidi, vidi

Ima toliko ljudi koji lutaju okolo,

I vojnih i civilnih

Kako graciozno, kako lepo, kako lepo!

Vidi, vidi!

Mladi ljudi (u isto vrijeme kad i mlade dame).

Sunce, nebo, vazduh, pesma slavuja

I blistavo rumenilo na obrazima djevojaka -

Tada proljeće daje, a sa njim i ljubav

Slatko uzbuđuje mladu krv!

Nebo, sunce, čist vazduh,

slatka pjesma slavuja,

Radost života i grimizno rumenilo na obrazima djevojaka -

Ili darovi lijepog proljeća, ili darovi proljeća!

Srećan dan, divan dan, kako je lepo

O radosti, proljeće nam donosi ljubav i sreću!

Opšti hor svih onih koji hodaju.

Konačno nas je Bog poslao

Sunčan dan!

Kakav vazduh! Kakvo nebo!

Ovdje je definitivno maj!

Oh, kakvo oduševljenje, zaista,

Voleo bih da mogu da šetam ceo dan!

Jedva čekam ovakav dan

Opet nam dugo vremena!

Herman i Tomsky ulaze.

Jeste li sigurni da vas ona ne primjećuje?

Kladim se da je zaljubljena i da joj nedostaješ...

Samo da imam prijatnu sumnju

izgubio sam

Da li bih izdržao muke?

Moja duša?

Vidiš, živim, patim,

Ali u strašnom trenutku, kada saznam,

Da mi nije suđeno da je preuzmem,

Onda će ostati samo jedna stvar...

TOMSKY. Šta?

HERMANN. Umri!..

Princ Jelecki ulazi. Čekalinski i Surin mu prilaze.

CHEKALINSKY (Jeletskom). Mogu li ti čestitati?

SURIN. Kažu da si mladoženja?

Da, gospodo, ženim se;

Svetli anđeo je dao pristanak

Spoji svoju sudbinu sa mojom zauvijek!

CHEKALINSKY. Dobro jutro!

SURIN. Drago mi je svim srcem. Budi srećan, prinče!

TOMSKY. Yeletsky, čestitam!

ELETSKY. Hvala vam, prijatelji!

ELETSKY (sa osjećajem)

WITH sretan dan

Blagoslovim te!

Kako se sve spojilo

Da se raduješ sa mnom!

To se odrazilo svuda

Blaženstvo nezemaljskog života...

Sve se smeje, sve sija,

kao u mom srcu,

Sve veselo drhti,

U blaženstvo neba poziva!

Kakav srećan dan

Blagoslovim te!

HERMANN (za sebe, u isto vreme kada i Yeletsky).

Nesretan dan

Proklinjem te!

Kao da se sve poklopilo

Da se pridružiš borbi sa mnom!

Radost se ogledala svuda,

Ali ne u mojoj duši je bolesno.

Sve se smeje, sve sija,

U mom srcu

Paklena dosada drhti.

Nerviranje pakla drhti,

Ne obećava ništa osim muke.

O da, ništa osim muke, muka mi je obećana!

TOMSKY. Reci mi za koga ćeš se udati?

HERMANN. Prinče, ko je tvoja mlada?

Grofica i Lisa ulaze.

ELETSKY (pokazuje na Lizu). Evo je.

HERMANN. Ona?! Ona je njegova nevesta! O moj boze! O moj boze!

LISA., GROFICA. Opet je tu!

TOMSKY (Hermanu). Eto ko je tvoja bezimena lepotica!

Bojim se!

Ponovo je ispred mene

Tajanstveni i mračni stranac!

U njegovim očima je tihi prijekor

Zamijenjen vatrom lude, goruće strasti...

Ko je on? Zašto me prati?

Uplašen sam, uplašen, kao da sam na vlasti

Njegove oči zlokobne vatre!

Bojim se! Bojim se!

Bojim se!

GROFICA (istovremeno).

Bojim se!

Ponovo je ispred mene

Tajanstveni i strašni stranac!

On je duh fatalnog

Pun neke vrste divlje strasti.

Šta hoće jureći me?

Zašto je opet ispred mene?

Uplašen sam, kao da sam na vlasti

Njegove oči zlokobne vatre!

Bojim se! Bojim se!

Bojim se!

HERMANN (istovremeno).

Bojim se!

evo opet preda mnom,

Kao fatalni duh

Pojavila se turobna starica...

Užasno u njenim očima

Pročitao sam svoju rečenicu u tišini!

Šta joj treba?

Šta joj treba, šta hoće od mene?

Kao da imam kontrolu

Njene oči zlokobne vatre!

Ko, ko je ona!

Bojim se! Bojim se!

Bojim se!

ELETSKY (istovremeno).

Bojim se!

Bože moj, kako joj je neugodno!

Odakle dolazi ovo čudno uzbuđenje?

U njenoj duši je malaksalost,

U njenim očima je neka vrsta tihog straha!

Iz nekog razloga u njima je vedar dan

Loše vrijeme se promijenilo.

Šta sa njom? Ona me ne gleda!

Oh, uplašen sam, kao da sam blizu

Prijeti neka neočekivana nesreća

Uplašen sam, uplašen!

TOMSKY (istovremeno).

O tome je pričao!

Kako ga je sramota zbog neočekivane vijesti!

Vidim strah u njegovim očima

Tihi strah zamenila je vatra lude strasti!

Šta je sa njom, šta sa njom? Kako bledo! Kako bledo!

Oh, bojim se za nju, bojim se!

Bojim se za nju!

Tomski prilazi grofici, Jelecki prilazi Lizi. Grofica pozorno gleda Hermana.

TOMSKY. Grofice! Dozvolite mi da vam čestitam...

GROFICA. Reci mi ko je ovaj oficir?

TOMSKY. Koji? Ovo? Herman, prijatelju.

GROFICA. Odakle je došao? Kako je strašan!

Tomsky je ispraća i vraća se.

ELETSKY (daje ruku Lisi).

nebeska očaravajuća ljepota,

Proljeće, lagani sljez šušti,

Vesela publika, zdravo prijatelji

Obećavaju mnogo godina u budućnosti

Mi smo sretni!

Lisa i Yeletsky odlaze.

Raduj se, druže! Zaboravili ste

Kakva se grmljavina desi u tihom danu,

Da je tvorac dao sreći suze, kantu groma!

Čuje se daleki udar grmljavine. Herman sjeda na klupu u sumornoj zamišljenosti.

SURIN. Kakva je vještica ova grofica!

CHEKALINSKY. Strašilo!

Nije ni čudo što je dobila nadimak "Pikova dama"!

Ne mogu da razumem zašto se ne pokaže.

SURIN. Kako! Starica? O cemu pricas?!

CHEKALINSKY. Osamdesetogodišnja veštica! Ha ha ha!

TOMSKY. Znači ne znaš ništa o njoj?

SURIN. Ne, stvarno, ništa!

CHEKALINSKY. Ništa!

Oh, slušaj!

Prije mnogo godina grofica je u Parizu bila poznata kao ljepotica.

Sva omladina je bila luda za njom,

Nazvavši je "Moskovskom Venerom".

grof Saint Germain između ostalih,

Tada je još bio zgodan, opčinjen njom,

Ali uzalud je uzdahnuo za groficom:

Ljepotica je igrala cijelu noć

I - avaj! - više volio "faraona"* od ljubavi.

Jednom davno u Versaju "Ai jeu de la Reine"**

“Venera moskovite” *** je potpuno izgubljena.

Među gostima je bio i grof Saint-Germain;

Dok je gledao utakmicu, čuo ju je

Prošaptala je usred uzbuđenja:

"O moj boze! O moj boze!

O Bože, mogao bih sve to ponoviti

Kada bi bilo dovoljno da ga ponovo stavim

Grafikon, birajući pravi trenutak kada

Kradomice napušta punu salu gostiju,

Ljepota je ćutke sjedila sama,

Prošaptao joj je s ljubavlju na uho

Riječi slađe od Mocartovih zvukova:

„Grofice, grofice!

Grofice, po cijeni jednog “rundez-vousa”****

Želiš li da ti kažem

Tri karte, tri karte, tri karte?”

Grofica je planula: "Kako se usuđujete?!"

Ali grof nije bio kukavica. I to za jedan dan

Ljepota se ponovo pojavila, avaj,

Bez novca, "Au jeu de la Reine"

Već je znala tri karte...

Hrabro ih postavljajući jednu za drugom,

Vratila je svoje... ali po koju cijenu!

O karte, o karte, o karte!

Pošto je rekla svom mužu te karte,

Drugi put ih je zgodni mladić prepoznao.

Ali te iste noći, ostao je samo jedan,

Duh joj se ukazao i rekao prijeteći:

„Dobićeš smrtonosni udarac,

Od trećeg, koji žarko, strastveno voli,

Tri karte, tri karte, tri karte,

Tri karte!

CHEKALINSKY. Se non e ver`e ben trovato.*****

Bljeskovi munja i grmljavina se mogu čuti kako se približavaju. Počinje grmljavina.

* "Faraon" - kartaška igra, koji je bio u modi na dvoru francuske kraljice.

** U kraljevskoj igri (francuski)

*** Venera od Moskve (francuski)

**** Datum (francuski)

***** “Čak i da nije istina, dobro je rečeno.” Latinska poslovica.

Smešno!.. Ali grofica može mirno da spava:

Teško joj je naći vatrenog ljubavnika!

CHEKALINSKY.

Slušaj, Hermane!

Evo odlične prilike da igrate bez novca.

(Svi se smiju.) Misli, misli!

ČEKALINSKI, SURIN.

„Od trećeg, koji žarko, strastveno voli,

Doći će da sazna od vas silom

Tri karte, tri karte, tri karte!”

Čekalički, Surin i Tomski odlaze. Čuje se snažan udar groma. Oluja izbija. Ljudi koji hodaju žure u različitim smjerovima.

Hodajući hor.

Kako je brzo došla oluja

Ko bi očekivao, kakve strasti!

Udarac za udarcem, sve glasniji, strašniji!

Trči brzo!

Požurite do kapije!

Idemo kući uskoro!

Svi beže. Oluja sa grmljavinom se pojačava. Iz daljine možete čuti glasove ljudi koji hodaju.

Požuri kući! O moj boze! Nevolja! Požurite do kapije! Trči ovamo! Požuri!

Snažan udar groma.

HERMANN (zamišljeno).

„Dobićeš smrtonosni udarac

Od trećeg, koji žarko, strastveno voli,

Doći će da sazna od vas silom

Tri karte, tri karte, tri karte!”

Oh, šta me briga za njih?

Čak i da ih imam!

Sad je sve izgubljeno...

Ja sam jedini ostao.

Ne plašim se oluje!

Sve moje strasti su se probudile u meni

Sa takvom smrtonosnom snagom,

Da ova grmljavina nije ništa u poređenju!

Ne, kneže!

Dokle god sam živ, ne dam ti je,

Ne znam kako, ali prihvatiću!

Grmljavina, munja, vetar!

U vašem prisustvu svečano se zaklinjem:

Ona će biti moja

Ona će biti moja, moja,

Moj ili ću umrijeti!

(Beži.)

SLIKA DRUGA

Lizina soba. Lisa sjedi za čembalom. Oko nje su prijatelji, među njima i Polina.

LISA, Polina.

Već je veče... Smračile su se ivice oblaka, *

Posljednja zraka zore na kulama umire;

Poslednji leteći potok u reci

Sa izumrlim nebom nestaje.

Sve je tiho... Šumovi spavaju, mir vlada okolo,

Prostrani na travi ispod savijene vrbe,

Slušam kako žubori, stapajući se sa rekom,

Potok zasjenjen grmljem.

Kako se aroma spaja sa hladnoćom biljaka,

Kako je slatko prskanje mlaznjaka u tišini uz obalu,

Kako tiho eter duva preko voda

I gipka vrba drhti.

Hor prijatelja.

Šarmantno! Šarmantno!

Divno! Lovely!

Oh, divno dobro!

Takođe, gospođice. Takođe, gospođice. Više više!

LISA. Pevaj, Polja, imamo jednu!

Pauline. Jedan? ali šta da pevam?

Hor prijatelja.

Molim te, šta ti znaš?

Ma shere**, golubice, otpjevaj nam nešto:

Otpevaću ti Lizinu omiljenu romansu.

(Sjeda za čembalo.)Čekaj... Kako je ovo?

(Preludiji.) Da! sjetio sam se.

(Peva sa dubokim osećanjem.)

Dragi prijatelji, dragi prijatelji, ***

U igrivoj nemarnosti,

Uz melodiju plesa, brčkate se na livadama.

I ja sam, kao i ti, živeo srećan u Arkadiji,

A ja sam u jutro dana u ovim gajevima i poljima

Okusio sam trenutke radosti,

Okusio sam trenutak radosti.

Ljubav u zlatnim snovima

Obećala mi je sreću;

__________________

* Pjesme Žukovskog

** Draga moja (francuski).

*** Pjesme Batjuškova.

Ali šta sam dobio na ovim radosnim mjestima,

Na ovim radosnim mjestima?

Grob, grob, grob!..

(Svi su dirnuti i uzbuđeni.)

pa sam odlučio da otpevam pesmu,

Tako sam uplakana! Pa, zašto?

Već si dovoljno tužna, Lisa,

Na taj i takav dan, razmislite!

Na kraju krajeva, zaručeni ste, ah-ah-ah!

(Djevojkama.)

Pa, zašto svi visite nosove?

Hajde da se zabavimo, hajde da imamo ruski,

U čast mladoženja i nevjeste!

Pa, ja ću početi, a ti pjevaj sa mnom!

Hor prijatelja. Zaista, hajde da se zabavimo, ruski!

Prijateljice plješću rukama. Lisa, ne sudjelujući u zabavi, zamišljeno stoji na balkonu.

Hajde mala Mašenka,

Znoji se, pleši!

Polina i hor prijatelja.

Aj, ljuli, ljuli, ljuli,

Znoji se, pleši!

Tvoje bele ruke

Podigni ga sa strane!

Polina i hor prijatelja

Aj, ljuli, ljuli, ljuli,

Podigni ga sa strane!

Tvoje brze male noge

Nemoj da ti bude žao, molim te!

Polina i hor prijatelja

Aj, ljuli, ljuli, ljuli, nemoj da ti žao, molim te!

(Polina i njeni prijatelji počinju plesati.)

Kada mama pita: "Srećna!" - govori.

Polina i hor prijatelja

Aj, lyuli, lyuli, lyuli - "Srećno!" - govori.

A na odgovor draga -

Kao, "Pio sam do zore!"

Polina i hor prijatelja.

Aj, Ljuli, Ljuli, ljudi -

Kao, "Pio sam do zore!"

Pauline. “Odlazi, odlazi!”

Polina i hor prijatelja.

Aj, ljuli, ljuli, ljuli,

“Odlazi, odlazi!”

Guvernanta ulazi.

Guvernanto.

Mesdemoiselles, kakva je to buka koju dižete ovdje?

Grofica je ljuta...

Ah ah ah! Zar vas nije sramota da igrate na ruskom?

Fi, quel žanr, mesdames *

Za mlade dame iz vašeg kruga

Morate znati malo pristojnosti!

Trebali biste imati jedno drugo

Uvedi pravila svijeta.

Kod devojaka samo da besne

Moguće, ne ovdje, mes mignones, **

Zar se ne možete zabaviti?

Ne zaboravljate bon ton?

Za mlade dame iz vašeg kruga

Morate znati pristojnost

Trebali biste imati jedno drugo

Uvedi pravila svijeta!

Vrijeme je za odlazak.

Poslan sam da te nazovem da se pozdravim.

Mlade dame se razilaze.

Pauline (prilazi Lisi). Lisa, zašto si tako dosadna?

Ja sam dosadan? Ne sve!

Pogledaj kakva je noć

Kao posle strašne oluje

Sve je odjednom ažurirano.

Vidi, požaliću se princu na tebe,

Reći ću mu da si na dan veridbi bila tužna.

LISA. Ne, za ime Boga, ne pričaj!

Onda molim te nasmiješi se sada.

Volim ovo! Sada zbogom!

(Ljube se.)

LISA. odvest ću te...

Polina i Lisa odlaze. Maša ulazi i gasi svijeće, ostavljajući samo jednu.

Tek što je prišla balkonu da ga zatvori, Lisa se vraća.

* Fi, koji žanr 6, dame. (fr)

** Dragi moji (francuski).

LISA. Nema potrebe da ga zatvarate, ostavite ga.

Masha. Nemojte se prehladiti, mlada damo!

LISA. Ne, Maša, noć je tako topla, tako dobra!

Masha. Hoćeš li da ti pomognem da se skineš?

LISA. Ne, ja lično. Idi u krevet!

Masha. Prekasno je, mlada damo...

LISA. Ostavi me, idi!

Maša odlazi. Lisa stoji duboko zamišljena, a zatim tiho plače.

Odakle dolaze ove suze?

Zašto su?

Moji devojački snovi

Varala si me

Moji devojački snovi

Varao si me!

Ovako ste se opravdali u stvarnosti!

Sada sam poverio svoj život princu,

Izabrani po svom srcu, suštini,

Inteligencija, lepota, plemenitost, bogatstvo

Dostojan prijatelj ne kao ja.

Ko je plemenit, ko zgodan, ko je dostojanstven kao on?

Niko! I šta?

puna sam ceznje i straha,

Tresem se i plačem!

Odakle dolaze ove suze?

Zašto su?

Moji devojački snovi

Varala si me

Moji devojački snovi

Varao si me!

Varao si me!

(Plače.)

I teško je i strašno!

Ali zašto se zavaravati?

Sam sam ovde, sve oko mene mirno spava...

(Strastveno, entuzijastično.)

Oh, slušaj, noć!

Mogu vam reći samo jednu tajnu

Moja duša.

Sumorna je kao i ti, tužna je

Kao pogled ociju,

Uzimajući mi mir i sreću...

Queen Night!

Kako si, lepotice, kao pali andjeo,

On je prelep

U njegovim očima gori vatra žarke strasti,

Kao divan san

Mami me, i cela moja duša je u njegovoj vlasti!

O noći! oh noc!..

Herman se pojavljuje na vratima balkona. Lisa se povlači u tihom užasu. Gledaju se ćutke. Lisa kreće da ode.

HERMANN. Stani, preklinjem te!

LISA. Zašto si ovde, ludače? Šta ti treba?

HERMANN. Reci zbogom!

(Lisa želi da ode.)

Ne odlazi! Ostani!

Idem sada

I neću se više vraćati ovde...

Samo trenutak!.. Šta ti to vredi?

Čovek na samrti te zove.

LISA. Zašto, zašto si ovde? Odlazi!.

HERMANN. Ne!

LISA. Vrištaću!

HERMANN. Vici! Pozovite sve!

(Vadi pištolj.)

Ionako ću umrijeti, sam ili sa drugima.

(Lisa spušta glavu i ćuti.)

Ali ako postoji, lepota, u tebi

Čak i iskra saosećanja,

Onda čekaj, ne idi!

LISA. O moj Bože, moj Bože!

Na kraju krajeva, ovo je moj poslednji čas smrti!

Danas sam saznao svoju presudu:

Ti, okrutni, predaj svoje srce drugome!

(Strastveno.)

Pusti me da umrem, blagoslovi te,

I ne psujući,

Mogu li preživjeti dan kada sam stranac

Ti si za mene!

Živeo sam za tebe; samo jedan osećaj

I jedna uporna misao me obuzela!

Ja ću umrijeti.

Ali prije nego što se oprostim od života,

daj mi bar jedan trenutak da budem sa tobom,

Zajedno u divnoj tišini noći,

Pusti me da pijem tvoju ljepotu!

Onda neka smrt i mir budu uz to!

(Lisa stoji i tužno gleda u Germana.)

Ostani tako! Oh, kako si lepa!

Divno! Boginjo! Angel!

Izvini, divno stvorenje,

Da sam poremetio tvoj mir

Izvini, ali strastveno

Ne odbijaj priznanje

Nemojte to odbaciti sa tugom!

Oh, šteta! ja, umirući,

Nosim vam svoju molitvu;

Pogledaj sa visina nebeskog raja

U smrtnu borbu

Duše izmučene mukom

Volim te, sažali se

I moj duh sa ljubavlju, žaljenjem,

Zagrij me svojim suzama!

(Lisa plače.)

Ti plačeš! Vi!

Šta znače ove suze?

Zar ne vozite i ne žalite?

Uzima je za ruku, koju ona ne oduzima.

Hvala ti! Divno! Boginjo! Angel!

Pada u Lisinu ruku i poljubi je. U tom trenutku čuje se zvuk koraka i kucanje na vratima.

GROFICA (Iza vrata). Lisa, otvori vrata!

LISA (zbunjeno). Grofice! Dobri Bože! Mrtav sam, beži!.. Prekasno je! Evo!

Kucanje na vratima postaje sve glasnije. Lisa pokazuje Hermanu na zavjesu, odlazi do vrata i otvara ih. Grofica ulazi u kućnom ogrtaču, okružena sobaricama sa svijećama.

GROFICA. Zašto ne spavaš? Zašto si obučen? Kakva je sva ova buka?

LISA (zbunjen) Ja sam baba šetala po sobi...ne mogu da spavam...

GROFICA (pokretom za zatvaranje balkona)

Pogledaj! Ne budi glup! Sada idi u krevet!

(Kuca štapom.)čuješ li?..

LISA. Ja, bako, sad!

Ne mogu da spavam!..Jeste li čuli za ovo!

Pa, vremena! Ne mogu da spavam!.. Sada idi u krevet!

LISA. Poslušam!.. Izvini!

GROFICA (odlazeći).

Ali čujem buku;

Uznemiravaš baku!

(Sluškinji.) Idemo!

(Lise.) I da se ne usuđuješ da probaš nešto glupo ovde!

(Odlazi sa sobaricama.)

HERMANN (O sebi).

„Ko, ljubeći strasno,

Verovatno će doći da sazna od vas

Tri karte, tri karte, tri karte!”

Hladnoća groba je duvala svuda okolo!

Oh strašni duh

Smrt, ne želim te!

Lisa, zatvorivši vrata za groficom, prilazi balkonu, otvara ga i pokazuje Hermanu da ode.

Oh, smiluj mi se!

Smrt prije nekoliko minuta

Činilo mi se kao spas, skoro sreća!

Sad nije tako: ona mi je strašna, ona je meni strašna!

Otkrio si mi zoru sreće,

Želim da živim i umrem sa tobom!

LISA. Ludi, šta hoćeš od mene, šta da radim?

HERMANN. Odluči moju sudbinu!

LISA. Imaj milosti, uništavaš me! Odlazi, molim te, zapovijedam ti!

HERMANN. Dakle, to znači da izričete smrtnu kaznu!

LISA. O Bože, postajem slab... Odlazi, molim te!

HERMANN. Reci onda: umri!

LISA. Dobri Bože!

HERMANN. Zbogom!

LISA. Nebeski Kreatoru! (Herman kreće da ode.) Ne! Live!

Herman grli Lizu; ona spušta glavu na njegovo rame.

HERMANN. Volim te!

LISA. Ja sam tvoj!

HERMANN. Divno! Boginjo! Angel!

DRUGI ČIN

SLIKA TREĆA

Maskenbal za bogatog uglednika. Velika sala. Sa strane, između stubova, nalaze se kutije. Dječaci i djevojčice u fensi haljinama plešu seoski ples. Pevači pevaju u horovima.

Hor pevača.

Radosno, veselo na ovaj dan *

Okupite se, prijatelji!

Odustanite od svog praznog hoda

Skačite i plešite hrabro!

Skoči, igraj hrabro,

Odustani, odustani od svog praznog hoda,

Skačite, plešite, plešite zabavnije!

Pljesnite rukama

Glasno klikni prstima!

okreni svoje crne oci,

Svi to kažete stasom!

Fertik ruke na bokove,

Lagano skačite

kucni na čobota,

Zviždite hrabrim koracima!

Menadžer ulazi.

Menadžer.

Vlasnik moli drage goste za dobrodošlicu

Pogledajte blistavu svjetla zabave!

Svi gosti izlaze na vrtnu terasu.

CHEKALINSKY.

Naš Herman je opet okačio nos,

Garantujem ti da je zaljubljen,

Bio je tmuran, a onda je postao veseo.

Ne, gospodo, on je zanesen,

Šta ti misliš?

Kako? Nadam se da ću naučiti tri karte.

CHEKALINSKY. Kakav čudak!

Ne vjerujem, morate biti neznalice

Za ovo. On nije budala!

SURIN. Sam mi je rekao...

TOMSKY. Laughing!

CHEKALINSKY. (Surinu).

Hajde, hajde da ga zadirkujemo! (Prolaz.)

Međutim, on je jedan od onih koji su ga jednom osmislili,

Mora sve da postigne! Jadnik! Jadnik!

(Tomski prolazi. Sluge pripremaju sredinu dvorane za pauzu. Ulaze knez Jelecki i Liza.)

Tako si tužna, draga moja,

Kao da imaš tugu...

Vjeruj mi!

LISA. Ne, kasnije, prince, drugi put... Preklinjem te!

(Želi da ode.)

Sačekaj trenutak!

Moram, moram ti reći!

Volim te, volim te neizmerno,

Ne mogu da zamislim da živim dan bez tebe.

I podvig neuporedive snage

Spreman sam da to uradim za tebe sada,

Ali znajte: vaša srca su slobodna

ne želim da te gnjavim ni sa čim,

Spreman sam da se sakrijem da ti ugodim

I smiri vrelinu ljubomornih osećanja,

Spremni na sve, sve za vas!

Ne samo voljeni supružnik,

Ponekad koristan sluga

Voleo bih da mogu biti tvoj prijatelj

I uvek utešitelj.

Ali ja jasno vidim, sada osecam,

Gdje ste se odveli u svojim snovima?

kako malo povjerenja imaš u mene,

Kako sam ti tuđ i dalek!

Oh, muci me ova daljina,

Saosećam sa tobom svim srcem,

Tužan sam zbog tvoje tuge

I plačem sa tvojim suzama...

Oh, muci me ova daljina,

Saosjećam s vama svim srcem!

Volim te, volim te neizmerno,

Ne mogu da zamislim da živim dan bez tebe,

Ja sam podvig neuporedive snage

Spremni to učiniti za vas sada!

O dušo, vjeruj mi!

Princ Jelecki i Liza prolaze. Herman ulazi bez maske, u odelu, držeći u ruci cedulju.

HERMANN (čita).

"Nakon nastupa, sačekaj me u sali. Moram da te vidim..."

Radije bih je vidio i odustao od ove misli...

(Sjeda.) Tri karte!.. Tri karte za znati - i ja sam bogat!..

I zajedno sa njom mogu da bežim od ljudi...

Prokletstvo!..

Ova pomisao će me izluditi!

Nekoliko gostiju se vraća u salu; među njima Čekalinski i Surin. Pokazuju na Hermana, prišunjaju se i, nagnuti nad njim, šapuću.

SURIN, ČEKALINSKI.

Zar ti nisi treći?

Ko, ljubeći strasno,

Doći će da sazna od nje

Tri karte, tri karte, tri karte?

Oni se kriju. Herman ustaje uplašen, kao da ne shvata šta se dešava. Kada se osvrne, Čekalinski i Surin već su nestali u gomili mladih ljudi.

ČEKALINSKI, SURIN i nekoliko gostiju.

Tri karte, tri karte, tri karte!

Smeju se i mešaju sa gomilom gostiju, koja malo po malo ulazi u salu.

Šta je ovo? Gluposti ili sprdnje? Ne! Šta ako?! (Pokriva lice rukama.)

Ludak, ja sam lud! (Misliti.)

Menadžer.

Vlasnik moli svoje drage goste da poslušaju pastoral pod naslovom: „Iskrenost pastirice“! *

Gosti sjede na pripremljenim mjestima. Dječaci i djevojčice, obučeni u kostime pastira i čobanica, izlaze na livadu. Vode kolo, plešu i pjevaju. Prilepa sama ne učestvuje u igrankama i u tužnoj zamišljenosti plete venac.

Zbor pastira i pastirica.

ispod guste senke,

U blizini mirnog potoka,

Došli smo danas u gužvi

Ugodi sebi

______________

* Zaplet i većina stihova ove pastorale su posuđeni istoimena pesma P. Karabanova.

Pevaj, zabavi se

A novosti su kolo,

Uživajte u prirodi

Pletenje cvjetnih vijenaca.

Pastiri i pastirice kreću u dubinu pozornice.

moj dragi mali prijatelju,

dragi pastiru,

Za kim uzdišem

I želim da otvorim strast,

Oh, nisam dosao da igram,

Milovzor (ulazak).

Ovde sam, ali sam dosadan, mlitav,

Pogledajte koliko ste smršali!

Neću više biti skroman

dugo sam krio svoju strast,

Neću više biti skroman

Dugo sam skrivao svoju strast.

Neću biti skroman

Dugo sam krio svoju strast!

moj dragi mali prijatelju,

dragi pastiru,

Nedostaješ mi mnogo,

kako patim za tobom,

Ah, ne mogu reći!

Ah, ne mogu reći!

Ne znam, ne znam zašto!

Milovzor.

Volim te dugo vremena

Nedostajao si mi bez tebe

A ti to ne znaš

I ovde se sakrij

Iz mog vida, iz mog vidokruga.

Ne znam, ne znam zašto,

Ne znam, ne znam zašto!

Zlatogorova pratnja u plesu donosi dragocene poklone. Zlatogor ulazi.

Zlatogor.

Kako si slatka i lijepa!

Reci mi: ko od nas?

Ja ili on

Da li se slažete da volite zauvek?

Milovzor.

Složio sam se srcem

Bio sam sklon da je volim,

Kome naređuje?

Kome gori?

Zlatogor.

Ja sam zlatne planine

A kamenje je skupo

Imam ga.

Obećavam da ću ukrasiti

koristim ih svuda po tebi,

Imam mrak

I zlato i srebro,

I sve najbolje!

Milovzor.

Moje jedino imanje -

Ljubav ima nelaskavu toplinu.

I u večni posed

Prihvati to kao poklon,

I ptice, i grane,

I vrpce i vijenci

Umesto pegavog

Dragocjena odjeća

ja cu ponijeti

I dajte ih vama!

Ne trebaju mi ​​nikakva imanja

Nema rijetkog kamenja

Ja sam sa svojom dragom usred polja

I drago mi je da živim u kolibi,

I drago mi je da živim u kolibi!

(Zlatogor.)

Pa majstore, sretno...

(Milovzoru.)

I budi miran!

Ovdje u samoći

Požurite na svoju nagradu

Tako lijepe riječi

Donesi mi gomilu cveća!

Prilepa i Milovzor.

Došao je kraj mukama,

Ljubavno divljenje

Uskoro će doći čas,

Ljubavi, veži nas!

Hor pastira i pastirica

Došao je kraj mukama,

Mladenka i mladoženja

Vrijedan divljenja

Ljubav, konjugiraj ih!

Kupidon i Himen sa svojom pratnjom ulaze da vjenčaju mlade ljubavnike. Prilepa i Milovzor, ​​držeći se za ruke, igraju. Pastiri i pastirice ih oponašaju, prave kolo, a onda svi odlaze u parovima.

Zbor pastira i pastirica.

Sunce sija crveno,

Zefiri su proleteli

Ti si sa divnim mladićem,

Prilepa, zabavi se!

Došao je kraj mukama,

Mladenka i mladoženja

Vrijedan divljenja

Ljubav, konjugiraj ih!

Svi odlaze u parovima. Na kraju pauze neki gosti ustaju, drugi živahno ćaskaju, ostajući na svojim mjestima. Herman prilazi prednjoj strani bine.

HERMANN (zamišljeno).

“Ko je vatren i strasno voli!”

Pa? zar te ne volim? Naravno da!

Okrene se i ugleda groficu ispred sebe. Obojica zadrhte, pažljivo se pogledaju.

SURIN (nosi masku).

Pogledaj, tvoj ljubavnik!

(Smije se i sakrije.)

Ko je to?.. Demon ili ljudi?

Zašto me prate?

Prokletstvo! Oh, kako sam jadan i smiješan!

Lisa dolazi sa maskom.

LISA. Slušaj, Hermane!

Ti, konačno!

Kako sam sretan što si došao!

Volim te!.. Volim te!..

Ovo nije mjesto...

Nisam te zato zvao!

Slušaj... Evo ključa od tajnih vrata u bašti...

Tu je stepenište... Popećeš se do bakine spavaće sobe...

HERMANN. Kako? u njenu spavaću sobu?..

Ona neće biti tamo...

U spavaćoj sobi pored portreta su vrata za mene.

Ja ću čekati!

Ti, želim da pripadam samo tebi!

Moramo sve da rešimo!

Vidimo se sutra, draga moja, voljena!

Hermann. Ne, ne sutra, ne, danas ću biti tamo!..

LISA (uplašen). Ali dušo...

HERMANN. Želim!

LISA. Neka bude! Na kraju krajeva, ja sam tvoj rob! Izvini...

(Skriva se.)

Sad nisam ja, sama sudbina tako hoće,

I ja ću znati tri karte!

(Beži.)

Menadžer (uzbuđen i u žurbi).

Njeno Veličanstvo želi da vam poželi dobrodošlicu sada...

Među gostima vlada veliko uzbuđenje. Upravitelj podijeli prisutne tako da se u sredini formira prolaz za maticu.

Gostujući hor.

Kraljice! Njeno Veličanstvo! Kraljice! Ona će stići...

Kakva čast za vlasnika, kakva sreća!..

Svima je radost gledati našu majku.

Kakva je to radost za nas!

Sa njom će biti i francuski ambasador!

Najsmireniji će također počastiti!

Pa, bio je to pravi praznik!

Kakva radost, kakva radost!

Pa, bio je to sjajan odmor.

Menadžer (pevačima). Ti "Slava ovome" sad grmi -

Gostujući hor.

Ovako je praznik uspio!

Zvuci "Slava ovome"!

Evo, evo, dolazi, dolazi, sad dolazi naša majka!

Svi se okreću prema srednjim vratima. Menadžer daje znak. pjevači za početak.

Hor gostiju i pjevača

Slava ovome Katarina,

Zdravo, majko nežna nama!

Vivat, vivat!

Muškarci zauzimaju niski dvorski naklon. Dame duboko čučnu. Stranice ulaze u parovima, a za njima Catherine, okružena svojom pratnjom. *

SLIKA ČETVRTA

Groficina spavaća soba, osvijetljena lampama. Herman tiho ulazi kroz tajna vrata. Pogleda po sobi.

* U predrevolucionarnim predstavama opere, ova akcija se završavala pojavom stranica koje su prethodile pojavi Katarine II. To je uzrokovano zabranom prikazivanja članova kraljevske porodice na sceni.

Sve je kako mi je rekla...

Šta? Plašim li se ili šta?

Ne! Tako je odlučeno, otkriću tajnu od starice!

(Misliti.)

Šta ako nema tajne?

A ovo je sve samo prazan delirijum moje bolesne duše!

Odlazi do Lisinih vrata. Dok prolazi, zaustavlja se kod portreta grofice. Udari ponoć.

I, evo ga - "Moskovska Venera!"

Nekom tajnom silom

S njom sam povezan sudbinom!

da li dobijam od tebe, da li dobijas od mene,

Ali osećam da je jedan od nas

Umri od nekog drugog!

Gledam te i mrzim te

I ne mogu se zasititi toga!

Hteo bih da pobegnem, ali nemam snage...

Radoznali pogled ne može skrenuti pogled

Sa strašnog i divnog lica!

Ne, ne možemo se rastati bez fatalnog sastanka!

Steps! Dolaze ovamo!.. Da!..

Oh, šta bude!

Herman se krije iza zavjese budoara. Sluškinja utrčava i žurno pali svijeće. Druge sobarice i vješalice trče za njom. Grofica ulazi, okružena užurbanim sobaricama i vješalicama.

Hor vješalica i sobarica.

naš dobrotvor,

Kako ste išli u šetnju?

Naša svetlost, mala damo

Verovatno želi da se odmori!

(Oni otprate groficu do budoara.)

Umoran, čaj?

Pa šta,

Ko je bolje gledao tamo?

Bili su, možda, mlađi

Ali nijedna nije ljepša!

(Iza scene.)

Naš dobrotvor...

Naše svjetlo, draga damo...

Umoran, čaj,

Verovatno želi da se odmori!

Ulazi Lisa, a za njom Maša.

LISA. Ne, Maša, pođi sa mnom!

Masha. Šta je s tobom, mlada damo - bleda si!

LISA. Nema ničega...

Masha (pogodivši). O moj boze! Stvarno?..

Da, doći će...

Šuti! Možda je već tamo... I čeka...

Čuvaj nas, Maša, budi mi prijatelj!

Masha. Oh, volio bih da to nismo dobili!

To je on naredio. Izabrala sam ga za muža...

I poslušni sluga, vjeran stadu,

Koga mi je sudbina poslala!

Lisa. i Maša odlazi. Vješalice i sobarice dovode groficu. Nosi kućni ogrtač i noćnu kapu. Stavljena je u krevet.

Hor vješalica i sobarica

dobročiniteljica,

Naša svetlost, draga damo,

Umoran, čaj,

Verovatno želi da se odmori!

dobročiniteljica,

A lepotica!

Idi u krevet, sutra ćeš opet biti ljepši

Morning Dawn!

Idi u krevet, sutra ćeš se bolje probuditi

Morning Dawn!

Dobročiniteljice!

Lezi u krevet

odmor, odmor,

Prestani da te lažem!.. Umoran sam!.. Umoran sam... Nemam mokraće...

Ne želim da spavam u krevetu!

(Sjedi u stolici i prekrivena jastucima)

Oh, mrzim ovo svjetlo! Pa, vremena!

Oni zapravo ne znaju kako da se zabavljaju.

Kakvi maniri! Kakav ton! I ne bih gledao...

Ne znaju plesati ni pjevati!

Ko su plesači? ko pjeva? cure!

I dogodilo se: ko je plesao? ko je pevao?

Le duc d`Orlean, la duc d`Ayen, de Coigni,.. la comtesse d`Estrades,

La Duchnesse de Brancas... *

Kakva imena!..

Pa čak ponekad i sama markiza Pompadour!..

pevao sam pred njima...

Le duc de la Valliere ** me pohvalio!

Jednom, sećam se, u Chantili ***, u Rripce de Conde****,

Kralj me je čuo!

Sad mogu sve da vidim...

___________________

* Vojvoda od Orleana, vojvoda d'Ajen, vojvoda de Coigny, grofica d'Estrade, vojvotkinja de Branca. (francuski).

** Duke de la Vallière (francuski)

*** Chantilly, - kraljevski dvorac u blizini Pariza (francuski)

**** Prince de Condé (francuski)

(pjevuši.)

Il me dit: “je vois fime”

Et je sens malgre moi

Mon Coeur qui bat...

Je ne sais pas porqoui... *

(Kao da se budi, gleda oko sebe.)

Zašto stojiš ovde? Izlazi tamo!

Sluškinje i vješalice, pažljivo koračajući, razilaze se. Grofica drijema i pjevuši kao u snu.

Je cranes de lui parler la nuit

J`ecoute trop tout ce qu`il dit,

Il me dit: “je vois fime”

Et je sens malgre moi

Mon Coeur qui bat...

Je ne sais pas porqoui...

Herman izlazi i suočava se s groficom. Ona se budi i tiho pomiče usne u tihom užasu.

Ne boj se!

Za ime boga, ne boj se!..

Neću te povrijediti!

Došao sam da te molim za jednu milost!

Grofica ga šutke gleda kao i prije.

Možete ispuniti svoje životne ciljeve srećom! I neće vas ništa koštati! Znate li tri karte... .

(Grofica ustaje.)

Za koga treba da čuvate svoju tajnu?

Herman kleči.

Ako ste ikada upoznali osećaj ljubavi,

Ako se sjećaš žara i oduševljenja mlade krvi,

Ako ste se ikada nasmejali naklonosti deteta,

Ako ti je srce ikada kucalo u grudima,

Onda te molim sa osećajem žene, ljubavnice, majke,

Svemu što ti je sveto u životu,

Reci mi, reci mi, reci mi svoju tajnu!

Šta ti treba?!

__________________

* Bojim se da pričam s njim noću,

Previše slušam sve što kaže.

Kaže mi: volim te,

I osećam, protiv svoje volje,

Osjećam svoje srce

Koji bije, koji bije,

Ne znam zašto! (sa francuskog)

Možda,

Povezuje se sa strašnim grijehom,

Sa uništenjem blaženstva,

Sa đavolskim stanjem?

Razmisli o tome, star si, nećeš dugo živeti,

I spreman sam da preuzmem tvoj greh!..

Otvori mi! Reci!..

Grofica, uspravljajući se, prijeteći gleda u Hermana.

Stara veštica!

Pa ću te naterati da odgovoriš!

Herman vadi pištolj. Grofica klima glavom, podiže ruke da se zaštiti od metka i pada mrtva.

Prestani da budeš detinjast!

Želite li mi dodijeliti tri karte?

Da ili ne?

On prilazi grofici i uzima je za ruku. Sa užasom vidi da je grofica umrla.

Ona je mrtva! Obistinilo se!..

Ali nisam otkrio tajnu!

(Stoji kao skamenjen.)

Mrtav!.. Ali nisam otkrio tajnu...

Smrt! Smrt!

Lisa ulazi sa svijećom.

LISA. Kakva je to buka ovdje? (Vidjeti Hermana.) Jesi li, jesi li ovdje?

HERMANN (juri ka njoj, sa strahom).

Šuti! Šuti!

Ona je mrtva, ali nisam otkrio tajnu!..

LISA. Ko je mrtav? O cemu pricas?

HERMANN (pokazuje na leš).

Obistinilo se! Ona je mrtva, ali nisam znao tajnu!..

LISA (juri do groficinog leša)

Da! umro! O moj boze! I ti si ovo uradio?

(Jecajući.)

HERMANN. Nisam želeo smrt, samo sam hteo da znam tri karte!

Zato si ovde!

Ne za mene!

Hteli ste da znate tri karte!

Nisam ti ja trebao, nego karte!

O moj Bože, moj Bože!

I voljela sam ga

Umrla je zbog njega!..

Monster! Ubico! Monster!

Herman želi da progovori, ali ona vlastoručnim pokretom pokazuje na tajna vrata.

Away! Away! Zlikovac! Away!

HERMANN. Ona je mrtva!

LISA. Away!

Herman beži. Lisa, jecajući, pada na groficin leš.

ČIN TREĆI

SLIKA PETA

Kasarna. Hermanova soba. Zima. Kasno uveče. Mjesečina ili obasjava sobu kroz prozor, a zatim nestaje. Čuje se zavijanje vjetra. Soba je slabo osvijetljena svijećom koja stoji na stolu. Iza bine se čuje vojni signal. Herman sjedi za stolom.

HERMANN (čita pismo).

"...Ne verujem da ste hteli da grofica umre... Muči me svest moje krivice pred vama! Smirite me! Danas vas čekam na nasipu, kada niko ne može Vidite nas tamo. Ako ne dođete prije ponoći, "morat ću priznati strašnu pomisao koju tjeram od sebe. Oprostite mi, oprostite, ali toliko patim!.."

Jadnica! U kakav sam je ponor odvukao sa sobom!

Oh, kad bih samo mogao da se zaboravim i da zaspim!

Tone u stolicu duboko zamišljen i kao da... drijemajući. Čini mu se da opet čuje crkveni hor kako pjeva zadušnicu za preminulu groficu.

Hor pevača (iza bine u daljini).

Molim se Gospodu

Da čuje moju tugu,

Jer je moja duša puna zla

I bojim se zatočeništva pakla,

O Bože, pogledaj patnju

Ti si tvoj rob!

HERMANN (ustaje u strahu).

Sve iste misli

I dalje isti strašni san i sumorne slike sahrana

Preda mnom stoje kao živi...

(Sluša.)

Pjevanje ili zavijanje vjetra?

ne mogu da shvatim...

(Čuje se udaljeno pogrebno pjevanje.)

Baš kao tamo... da, da, pjevaju!

A evo i crkve, i gomile, i svijeća,

I tamjan, i jecaji...

(Pevanje jasnije.)

Evo mrtvačkih kola, evo kovčega...

A u tom kovčegu je starica bez pokreta, bez disanja

Neka sila me uvuče, idem crnim stepenicama!

Strašno je, ali nema snage za povratak!..

Gledam u mrtvo lice...

I odjednom, škiljeći podrugljivo,

Trepnuo mi je!

Dalje, užasna vizija! Away!

(Tone u stolicu, pokriva lice rukama.)

Hor pevača. Dajte joj beskrajan život!

Na trenutak se zavijanje oluje stiša i u tišini se začuje kratko kucanje na prozor. Herman podiže glavu i sluša. Opet dolazi nalet vjetra. Nečija senka bljesne na prozoru. Ponavlja se kucanje na prozor. Novi impuls vjetar otvara prozor i gasi svijeću, a na prozoru se opet pojavljuje sjena. Herman stoji kao skamenjen.

Bojim se! Strašno!

Eno... tamo... stepenice... Otvaraju vrata...

Ne, ne, ne mogu to podnijeti!

Trči prema vratima, ali u tom trenutku na vratima se pojavljuje duh grofice u bijelom pokrovu.Herman se povlači, duh mu prilazi.

Ghost of the Countess.

Došao sam k tebi protiv tvoje volje

Ali mi je naređeno da ispunim tvoj zahtjev.

Spasi Lisu, oženi je,

I tri karte, tri karte,

Tri karte će osvojiti zaredom.

Trojka! Sedam! Ace! Tri, sedam, as!

(Nestaje.)

HERMANN (sa pogledom ludila).

Tri, sedam, as! Tri... Sedam... As...

SLIKA ŠESTA

Noć. Zimski kanal. Sa zadnje strane bine je nasip i Tvrđava Petra Pavla, obasjan mjesecom. Ispod luka, u mračnom uglu, Lisa stoji sva u crnom.

Bliži se ponoć

Ali Hermana još uvek nema, još uvek nema.

Znam da će doći i odagnati sumnju.

On je žrtva slučajnosti

I ne može, ne može počiniti zločin!

Oh, umorna sam, iscrpljena!..

Oh, iscrpljen sam od tuge...

Bilo noću ili danju, samo o njemu

Mučio sam se mislima...

Gdje si, doživljena radost?

Oh, umorna sam, umorna sam!

Život mi je samo radost obećavao,

Oblak našao, grom doneo,

Sve što sam voleo na svetu

Sreća, moje nade su propale!

Oh, umorna sam, umorna sam!

Bilo noću ili danju, samo o njemu,

Joj, mučio sam se mislima...

Gdje si, doživljena radost?

Došao je oblak i doneo oluju,

Sreća, moje nade su propale!

Umoran sam! Iscrpljen sam!

Melanholija me grize i grize...

I ako sat otkuca kao odgovor,

Da je ubica, zavodnik?

Oh, bojim se, bojim se!..

Sat otkucava na tvrđavskoj kuli.

Čekaj, on će sada biti ovdje...

(Sa očajem.)

Oh, draga, dođi, smiluj se,

Smiluj se na mene

Moj muž, gospodaru!

Dakle, istina je! Sa zlikovcem

Vezao sam svoju sudbinu!

Ubica, čudovište zauvek

Moja duša pripada!..

njegovom zločinačkom rukom

I moj život i moja čast su oduzeti,

Ja sam sudbonosna volja neba

Proklet zajedno sa ubicom!

Lisa želi da pobegne, ali u to vreme se pojavljuje Herman.

Ovdje ste, ovdje ste! Ti nisi zlikovac! Jesi li tu!

Muci je došao kraj,

I ponovo sam postao tvoj!

Daleko od suza, muke i sumnji!

Opet si moj i ja sam tvoj!

Pade mu u naručje.

HERMANN. Da, evo me, draga moja! (Poljubi je.)

LISA. O da, patnja je gotova, opet sam s tobom, prijatelju!

HERMANN. Opet sam sa tobom, prijatelju!

LISA. Blaženstvo datuma je stiglo!

HERMANN. Blaženstvo datuma je stiglo!

LISA. Kraj naše bolne muke!

HERMANN. Kraj naše bolne muke!

LISA. O da, patnja je gotova, opet sam s tobom!

HERMANN. To su bili teški snovi, obmana praznog sna.

LISA. Prevara sna je prazna.

Jadikovke i suze su zaboravljene!

Opet sam sa tobom

Da, opet sam s tobom!

Naše muke i patnje su gotove,

Došao je blagosloveni čas zbogom,

O anđele moj, opet sam s tobom!

LISA (u isto vrijeme kad i Herman)

Jadikovke i suze su zaboravljene!

O draga moja, željeni,

Opet sam sa tobom, ponovo

Naša patnja je zauvek prošla,

muci je kraj,

draga moja, voljena,

Opet sam sa tobom!

Ali, dušo, ne možemo da oklijevamo, sati teku...

Da li si spreman? bježimo!

LISA. Gdje da trčim? S tobom do kraja svijeta!

Kuda bježati?.. Gdje?..

U kockarnicu!

LISA. O moj boze! Šta nije u redu s tobom, Hermane?

Tamo su gomile zlata

I meni, samo meni, pripadaju!

Hermane, šta to govoriš? Dodjite sebi!

Oh, zaboravio sam, ti još ne znaš!

Tri karte, sećaš se?

Šta sam još htela da saznam od stare veštice?

LISA. O moj boze! On je lud!

Tvrdoglavi! Nije htela da mi kaže!

Uostalom, danas sam ga imao

I dala mi je ime tri karte.

LISA. Dakle, da li to znači da ste je ubili?

O ne! Za što?

Upravo sam podigao pištolj

I stara vještica je iznenada pala!

(Smijeh.)

LISA. Dakle, istina je! Da li je istina!

Da! Da! Istina je, znam tri karte!

Ubica ima tri karte,

Nazvala je tri karte!

Bilo je suđeno da tako bude

Tri karte po ovoj cijeni

Samo sam ga ja mogao kupiti!

Morao sam počiniti zločin

Tako da po ovoj strašnoj cijeni

Mogao sam prepoznati svoje tri karte.

LISA (u isto vrijeme kad i Herman).

Dakle, istina je! Sa zlikovcem

Vezao sam svoju sudbinu!

Ubica, čudovište zauvek

Moja duša pripada!

njegovom zločinačkom rukom

I moj život i moja čast su oduzeti,

Ja sam sudbonosna volja neba

Proklet zajedno sa ubicom,

Zajedno sa ubicom i ja sam proklet!

Ali ne, ne može biti! Urazumi se, Hermane!

HERMANN (u ekstazi).

Da! Ja sam treći koji, strasno voleći,

Došao sam da učim od tebe

Oko tri, sedam, as!

Bez obzira ko si, ja sam i dalje tvoj!

Trči, pođi sa mnom, ja ću te spasiti!

Da! Naučio sam, naučio sam od tebe

Oko tri, sedam, as!

(Smije se i odgurne Lisu.)

Ostavi me na miru!

Ko si ti? Ne poznajem te! Away! Away!

(Beži.)

LISA. Mrtav je, mrtav je! I sa njim i sa mnom!

Trči na nasip i baca se u rijeku.

SLIKA SEDMA

Kockarnica.

Večera. Neki igraju karte.

Hor gostiju i igrača.

Hajde da pijemo i zabavimo se!

Igrajmo se sa životom!

Mladost ne traje večno

Starost se ne čeka dugo!

Ne moramo dugo čekati.

Neka se naša mladost udavi

U blaženstvu, kartama i vinu!

Oni su jedina radost na svetu,

Život će proleteti kao u snu!

Hajde da pijemo i zabavimo se!

Igrajmo se sa životom!

Mladost ne traje večno

Starost se ne čeka dugo!

Ne moramo dugo čekati.

SURIN (iza karata). Dana!..

Chaplitski. Pogađam lozinke!

Narumov. Ubijen!

Chaplitski. Nema lozinki!

CHEKALINSKY (baca).Želite li se kladiti?

Narumov. Atande!

CHEKALINSKY. Ace!

Princ Jelecki ulazi.

SURIN. Ja sam Mirandolem...

TOMSKY (Jeletskom).

Kako si došao ovamo? Nisam te ranije vidio sa igračima.

Da! Prvi put sam ovdje.

Znate šta kažu:

Oni koji su nesretni u ljubavi sretni su u igri.

TOMSKY. Šta hoćeš da kažeš?

Nisam više mladoženja.

Ne pitaj me-

Previse me boli prijatelju...

Ovde sam da se osvetim...

Na kraju krajeva, sreća je u ljubavi

Unosi nesreću sa sobom u igru.

Objasnite šta ovo znači.

Hor gostiju i igrača.

Hajde da pijemo i zabavimo se!

ELETSKY. Videćete!

Hor gostiju i igrača.

Igrajmo se sa životom!

Mladost ne traje večno

Starost se ne čeka dugo!

Ne moramo dugo čekati.

Igrači se pridružuju onima koji večeraju.

CHEKALINSKY. Hej gospodo! Neka nam Tomski otpeva nešto!

Hor gostiju i igrača.

Pjevaj, Tomsky, pjevaj, nešto zabavno i smiješno!

TOMSKY. Ne mogu da pevam nesto...

CHEKALINSKY.

Eh, hajde, kakve gluposti! Pijte i pevajte!

Dobro zdravlje Tomskyju, prijatelji! Ura!

Hor gostiju i igrača.

Dobro zdravlje Tomskyju, prijatelji! Ura! Ura! Ura! Ura!

TOMSKY (pjeva).

Kad bi samo ljupke cure*

Da bi mogli da lete kao ptice,

I seli su na grane,

Voleo bih da sam kučka

Tako da hiljade devojaka

Sedi na moje grane

Sedi na moje grane!

Hor gostiju i igrača

Bravo! Bravo! O, otpevaj još jedan stih!

Neka sjede i pjevaju,

Gradili su gnezda i zviždali,

* Pjesme Deržavina.

Izlegle bismo piliće!

Nikad se ne bih savio

divio bih im se zauvijek,

Bila sam najsretnija od svih kuja

Bio je najsrećniji od svih kuja!

Hor gostiju i igrača.

Bravo! Bravo! To je pjesma! Ovo je lijepo! Bravo! Dobro urađeno!

"Nikada se ne bih savio,

divio bih im se zauvijek,

Bila sam najsrećnija od svih kuja!”

CHEKALINSKY. Sada, po običaju, prijatelji, "Igretskaya"!

CHEKALINSKY. Chaplitsky, Narumov i SuriN.

Oh, gdje su ta ostrva, *

Gdje raste trin-trava, -

Dakle, u kišnim danima

Išli su

Hor gostiju i igrača.

Dakle, u kišnim danima

Često su se okupljali.

Pognuli su se, boze oprosti,

Od pedeset

Hor gostiju i igrača.

Pognuli su se, boze oprosti,

Od pedeset

ČEKALINSKI, Čaplicki, Narumov i SURIN.

I pobedili su

I oni su otkazali pretplatu

Hor gostiju i igrača.

I pobedili su

I oni su otkazali pretplatu

ČEKALINSKI, Čaplicki, Narumov i SURIN.

Dakle, u kišnim danima

Učili su

Hor gostiju i igrača.

Dakle, u kišnim danima

Učili su

* Rilejevljeve pjesme

ČEKALINSKI, Čaplicki, Narumov i SURIN.

Pognuli su se, boze oprosti,

Od pedeset

Hor gostiju i igrača.

Pognuli su se, boze oprosti,

Od pedeset

ČEKALINSKI, Čaplicki, Narumov, SURIN i hor gostiju.

I pobedili su

I oni su otkazali pretplatu

Dakle, u kišnim danima

Učili su

Pognuli su se, boze oprosti,

Od pedeset

(Zviždanje, vika i ples.)

Sto, sto, sto, sto!

CHEKALINSKY. Krenimo na posao, gospodo, na karte! Vino, vino! (Sednu da se igraju.)

Hor gostiju i igrača. Vino, vino!

Chaplitski. Devet!

Narumov lozinke...

Chaplitski. U odvod!

SURIN. Kladim se na root...

Chaplitski. Dana!

Narumov. Deset minuta od transporta!

Herman ulazi.

ELETSKY (videvši ga).

Moj predosjećaj me nije prevario.

(Tomsky.)

Možda će mi trebati sekund.

Zar nećeš odbiti?

Osloni se na mene!

Hor gostiju i igrača

A! Hermanne! prijatelju! Buddy!

Tako kasno? Gdje?

CHEKALINSKY.

Sedi sa mnom, donosiš sreću.

Odakle si? Gdje si bio? Zar nije u paklu?

Pogledajte kako izgleda!

CHEKALINSKY. Ne može biti strašnije! Jeste li zdravi?

HERMANN. Pusti me da spustim karticu.

(Čekalinski se tiho klanja u znak slaganja.)

SURIN. Kakvo čudo, počeo je da svira!

Hor gostiju i igrača.

Kakvo čudo, počeo je da priča, naš Herman!

Herman odlaže karticu i pokrije je novčanicom.

Narumov. Mate, čestitam na rješavanju ovako dugačkog posta!

Hermann (postavljanje kartice). Da li dolazi?

CHEKALINSKY. Koliko?

HERMANN. Četrdeset hiljada!

Hor gostiju i igrača.

Četrdeset hiljada!

Ti si lud! Kakav džekpot!

SURIN. Zar niste prepoznali groficine tri karte?

HERMANN (iritiran). Pa, udaraš li ili ne?

CHEKALINSKY. Dolazi! Koju karticu?

HERMANN. Trojka.

(Čekalinska džamija.)

Pobijedio!

Hor gostiju i igrača.

On je osvojio! Kakav srecnik!

CHEKALINSKY.

Nešto nije u redu!

Kao da je u nesvesti!

Ne, nešto nije u redu!

Oči mu lutaju

To sluti na zlo!

SURIN

Nešto nije u redu!

Lutanje njegovih očiju sluti na zlo,

Čini se da je u delirijumu, bez svijesti!

Ne, nešto nije u redu!

ne,

ELETSKY (istovremeno sa Čekalinskim).

Nešto nije u redu!

Ali kazna je blizu, blizu!

Osvetiću ti se

osvetiću ti se, zloče, svoju patnju,

Ja ću ti se osvetiti!

Narumov (istovremeno sa Čekalinskim).

Nešto nije u redu!

Lutanje njegovih očiju sluti na zlo,

To sluti na zlo!

Ne, nešto nije u redu!

Njegove lutajuće oči slute na zlo!

Chaplitski (istovremeno sa Čekalinskim).

Nešto nije u redu!

Njegove lutajuće oči slute na zlo!

Kao da je u nesvesti!

Ne, nešto nije u redu

Njegove lutajuće oči slute na zlo!

TOMSKY (istovremeno sa Čekalinskim).

Nešto nije u redu ovdje, nešto nije u redu!

Oči mu lutaju

Njegove lutajuće oči slute na zlo!

Ne, tu nešto nije u redu, nešto nije u redu!

HERMANN (istovremeno sa Čekalinskim).

Moja najveća želja se ostvaruje.

Ne ne! Predviđanje starice nije varljivo!

Hor gostiju i igrača (istovremeno sa Čekalinskim).

Nešto nije u redu!

Lutanje njegovih očiju sluti na zlo.

Hor gostiju i igrača. Kao da je u nesvesti!

CHEKALINSKY. Da li želite da primite?

HERMANN. Ne! Idem iza ugla!

Hor gostiju i igrača.

On je lud! Da li je moguće?

Ne, Čekalinski, ne igraj se s njim,

Vidi, on nije svoj!

HERMANN. Da li dolazi?

CHEKALINSKY. Dolazi. A karta?

HERMANN. Evo, sedam!

(Čekalinska džamija.) Moj!

Hor gostiju i igrača.

Opet on!

Nešto čudno mu se dešava.

Zašto visiš nosove?

Jesi li uplašen? Jesi li uplašen?

(Histerično se smije.) Vino, vino!

Hor gostiju i igrača.

Hermane, šta je s tobom?

HERMAN (sa čašom u ruci).

Šta je naš život?

Dobro i zlo su samo snovi!

Rad i poštenje su ženske priče.

Ko je u pravu, ko je srećan ovde, prijatelji!

Danas ti, a sutra ja!

Zato odustani od borbe

Iskoristite svoj trenutak sreće!

Neka gubitnik plače

Neka gubitnik plače

Proklinjem, proklinjem svoju sudbinu!

sta je istina?

Postoji samo jedna smrt!

Kao obala mora taštine,

Ona je utočište za sve nas.

Ko joj je od nas draži, prijatelji?

Danas ti, a sutra ja!

Zato odustani od borbe

Iskoristite svoj trenutak sreće!

Neka gubitnik plače

Neka gubitnik plače

Proklinjem moju sudbinu!

Da li i dalje ide?

CHEKALINSKY.

Ne, uhvati ga! Sam đavo se igra s tobom!

(Stavlja gubitak na sto.)

I ako jeste, kakav problem!

bilo ko?

Je li sve ovo u pitanju? A?

ELETSKY (korak naprijed). Meni.

Hor gostiju i igrača.

Prinče, šta je s tobom? Prestani to da radiš!

Ovo nije igra, to je ludilo!

Znam šta radim!

Moramo s njim poravnati račune!

HERMANN (postiđen). Za tebe? Da li želite?

Meni. Samo napred, Čekalinski!

(Čekalinska džamija.)

HERMANN (otvaranje karte). Moj as!

ELETSKY. Ne! Tvoja dama je pretučena!

HERMANN. Koju damu?

Onaj koji imaš u rukama -

Pikova dama!

Pojavljuje se duh. Grofice. Svi se povlače od Hermana.

HERMANN (užasnut).

Stara zena!..

Vi! Jesi li tu!

Zašto se smiješ?

Izludio si me!

Prokletstvo!

Šta... šta ti treba?

Život, moj život?

Uzmi je, uzmi je!

Uboden. Duh nestaje. Nekoliko ljudi žuri do palog Hermana.

Hor gostiju i igrača.

Nesretan!

Kako je užasno izvršio samoubistvo!

Još je živ!

Herman dolazi k sebi. Ugledavši Jeleckog, pokušava da ustane.

Prince! Kneže, oprosti mi!

Boli, boli, umirem!

Šta je ovo? Lisa?

Jesi li tu! Moj bože!

Zasto zasto?

Oprostite! Da?

Zar ne psuješ? Da?

Divno! Boginjo! Angel!

(Umire.)

Hor gostiju i igrača.

Gospode! Oprosti mu!

I odmori njegovog buntovnika

I izmučenu dušu.

Istorija stvaranja

Čajkovskom je u više navrata nuđeno da napiše operu zasnovanu na Puškinovoj radnji; čak su ga, kako se prisjetio kompozitor, "gnjavili dvije godine", ali on nije vidio odgovarajuću scensku kvalitetu u Puškinovoj priči i nije bio posebno zadivljen njenim likovima. . Zaista, priča je napisana prilično odvojenim jezikom i ima protagonista koji ne izaziva iskrenu simpatiju. Puškinov Herman je hladan i proračunat, nikada neće "žrtvovati ono što je potrebno u nadi da će steći ono što je suvišno", Liza je za njega samo sredstvo na putu bogaćenja - lako je složiti se da takav lik ne bi mogao očarati Čajkovskog, koji je oduvek imao potrebu da voli svog heroja. I tek kada je, po sopstvenim rečima, shvatio da je „scena u groficinoj spavaćoj sobi veličanstvena“, nastajanje opere je „proteklo.

Mnogo toga u operi ne odgovara Puškinovoj priči: vrijeme radnje, karakteri likova. Herman Čajkovskog je vatreni, romantični junak sa jakim strastima i vatrenom maštom; voli Lisu, i to samo postepeno tajna troje karta istiskuje njenu sliku iz Hermanove svijesti. Liza Čajkovskog nije siromašna učenica Lizaveta Ivanovna, ona je unuka i naslednica Stare grofice - a to je već društveni sukob. Događaji opere odvijaju se u vrijeme Katarine II (reditelj je insistirao na tome Carska pozorišta, koji je bio zabrinut zbog pompe produkcije), ali junaci Čajkovskog nisu ljudi 18. veka, nisu čak ni Puškinovi savremenici, oni su savremenici samog kompozitora, posebno Hermana, koji je bukvalno rođen iz duha godine kada je opera nastala.

“Pikova dama” napisana je u neobično kratkom roku, za samo 44 dana, i jedno je od onih velikih djela u kojima je autor uspio da iskaže sebe i svoje vrijeme.

likovi

• Herman -
• grof Tomski -
• Knez Jelecki - bariton
• Čekalinski - tenor
• Surin -
• Čaplicki - tenor
• Arumov - bas
• Menadžer - tenor
• grofica -
• Lisa -
• Pauline -
• Guvernanta - mecosopran
• Maša - sopran
• Boy Commander - bez pjevanja

Likovi u međumeđu:

• Prilepa - sopran
• Milovzor (Polina) - conralto
• Zlatogor (Grof Tomski) - bariton

Dadilje, guvernante, kolica, gospodar lopte, gosti, djeca, igrači.

Sažetak

Radnja opere se odvija u Sankt Peterburgu krajem 18. veka.

Prva akcija

Prva slika. Sunčana letnja bašta ispunjena pešačkom gomilom. Policajci Surin i Chekalinsky dijele svoje utiske o čudnom ponašanju njihovog prijatelja Germana: on provodi noći u kockarnici, ali čak ni ne okuša sreću. Ubrzo se pojavljuje i sam Herman, u pratnji grofa Tomskog. Herman priznaje da je strasno zaljubljen, iako ne zna kako se zove njegova izabranica. Princ Jelecki, koji se pridružio četi oficira, govori o svom skorom braku: "Svetli anđeo je pristao da spoji svoju sudbinu sa mojom!" Herman je užasnut saznanjem da je prinčeva nevjesta predmet njegove strasti kada grofica prolazi, u pratnji svoje unuke Lize.

Obe žene, koje su primetile gorući pogled nesrećnog Hermana, obuzele su teške slutnje. Tomsky svojim prijateljima priča društvenu anegdotu o grofici koja je kao mlada moskovska „lavica“ izgubila čitavo bogatstvo i „po cenu jednog sastanka“, saznavši kobnu tajnu tri uvek dobitne karte, pobedila sudbinu: „Jednom rekla je mužu te karte, drugi put je saznao njihov zgodan mladić, ali te iste noći, čim je ostala sama, ukazao joj se duh i prijeteći rekao: „Primit ćeš smrtni udarac od trećeg, koji , vatreno, strastveno ljubeći, doći će da na silu nauči od tebe tri karte, tri karte, tri karte.” “” Herman sluša priču sa posebnom napetošću. Njegovi prijatelji ga ismijavaju i nude da otkriju tajnu karata od starice. Počinje grmljavina. Bašta postaje prazna. Među razjarenim elementima Herman uzvikuje: „Ne, kneže! Dok sam živ, ne dam ti je, ne znam kako, ali ću ti je oduzeti!”

Druga slika. Twilight. Djevojke pokušavaju razveseliti tužnu Lizu. Ostavši sama, Lisa povjerava svoju tajnu noći: "I cijela moja duša je u njegovoj vlasti!" - priznaje ljubav misterioznom strancu. Odjednom se na balkonu pojavljuje Herman. Njegovo strastveno objašnjenje očarava Lizu. Prekine ih kucanje probuđene grofice. Herman, skrivajući se iza zavese, uzbuđen je samim pogledom na staricu na čijem licu zamišlja strašnu avetu smrti. Nesposobna više da skriva svoja osećanja, Liza se predaje Hermanovoj moći.

Drugi čin

Prva slika. Lopta. Yeletsky, uznemiren Lizinom hladnoćom, uvjerava je u svoju ljubav. Prijatelji u maskama se rugaju Hermanu: "Zar ti nisi treći koji će, strasno ljubeći, doći da uči od njene tri karte, tri karte, tri karte?" Herman je uzbuđen, njihove riječi pobuđuju njegovu maštu. Na kraju interludija "Iskrenost pastirice" susreće groficu. Nakon što je od Lize dobio ključeve groficinih tajnih vrata, German to doživljava kao znak. Večeras će naučiti tajnu tri karte.

Druga slika. Herman se ušulja u groficinu spavaću sobu. Sa strepnjom gleda u njen portret u mladosti. Pojavljuje se i sama grofica, u pratnji svojih vješalica. Sa čežnjom se prisjeća prošlosti i zaspi u stolici. Odjednom se pred njom pojavljuje Herman, moleći je da otkrije tajnu tri karte: "Možeš nadoknaditi sreću cijelog svog života, a to te neće koštati ništa!" Ali grofica, otupjela od straha, ostaje nepomična. Pobesneli Herman preti pištoljem. Starica pada. "Ona je mrtva, ali nisam otkrio tajnu", jada se German, koji je blizu ludila, odgovarajući na zamjerke Lize koja je ušla.

Treći čin

Prva slika. Herman u kasarni. On čita Lizino pismo, gdje mu ona zakazuje termin na nasipu. U mašti mi se pojavljuju slike sahrane starice i čuje se pogrebno pjevanje. Duh grofice pojavljuje se u bijelom pogrebnom pokrovu i govori: „Spasi Lizu, oženi je i tri karte će dobiti zaredom. Zapamtite! Trojka! Sedam! As!" “Tri... Sedam... As...” - Herman ponavlja kao čini.

Druga slika. Lisa čeka Hermana na nasipu kod Zimskog kanala. Razdiru je sumnje: "Oh, umorna sam, patila sam." Kada sat otkuca ponoć i Lisa konačno izgubi nadu, pojavljuje se Herman, koji isprva ponavlja Lizine riječi ljubavi, ali je već opsjednut drugom idejom. Lisa postaje uvjerena da je Herman krivac za smrt grofice. Trči vrišteći u kockarnicu. Lisa se u očaju baca u vodu.

Treća slika. Igrači se zabavljaju za kartaškim stolom. Tomsky ih zabavlja razigranom pjesmom. Usred igre pojavljuje se uzbuđeni Herman. Dvaput zaredom, nudeći velike opklade, pobjeđuje. “Sa vama se u isto vrijeme igra i sam đavo”, poručuju prisutni. Igra se nastavlja. Ovoga puta knez Jelecki je protiv Hermana. I umjesto win-win asa, pikova dama završava u njegovim rukama. Herman vidi crte mrtve starice na karti: „Prokletstvo! Šta ti treba! Moj život? Uzmi, uzmi!” On se ubode nožem. U razbistrenoj svijesti pojavljuje se Lizina slika: „Ljepoto! Boginjo! Anđeo!" Sa ovim rečima Herman umire.

ČIN PRVI

Scena prva

Petersburg. Ljetnom baštom šeta puno ljudi, djeca se igraju pod nadzorom dadilja i guvernanta. Surin i Chekalinsky pričaju o svom prijatelju Germanu: on provodi cijelu noć, tmuran i ćutljiv, u kockarnici, ali ne dira karte. Grof Tomski je takođe iznenađen Hermanovim čudnim ponašanjem. Herman mu otkriva tajnu: on je strastveno zaljubljen u prelijepu neznanku, ali ona je bogata, plemenita i ne može mu pripadati. Princ Jelecki se pridružuje prijateljima. Najavljuje svoj predstojeći brak. U pratnji stare grofice prilazi Liza, u kojoj Herman prepoznaje svoju izabranicu; u očaju, postaje uvjeren da je Lisa zaručnica Jeleckog.

Pri pogledu na sumorni lik Hermana, čiji pogled plamti od strasti, zloslutne slutnje obuzimaju groficu i Lizu. Tomsky raspršuje bolnu obamrlost. On priča sekularni vic o grofici. U mladosti je jednom izgubila čitavo bogatstvo u Parizu. Po cijenu ljubavnog sastanka, mlada ljepotica je saznala tajnu tri karte i, kladeći se na njih, vratila gubitak. Surin i Čekalinski odlučuju se našaliti s Germanom - pozivaju ga da od starice nauči tajnu tri karte. Ali Hermanove misli su zaokupljene Lizom. Počinje grmljavina. U nasilnom izlivu strasti, Herman se zaklinje da će postići Lizinu ljubav ili umrijeti.

Scena dva

Lizina soba. Pada mrak. Devojke zabavljaju svoju tužnu prijateljicu ruskim plesom. Ostavši sama, Lisa kaže noću da voli Hermana. Odjednom se na balkonu pojavljuje Herman. Strastveno priznaje svoju ljubav Lizi. Kucanje na vratima prekida sastanak. Ulazi stara grofica. Skrivajući se na balkonu, Herman se prisjeća tajne tri karte. Nakon što grofica ode, u njemu se s novom snagom budi žeđ za životom i ljubavlju. Lisa je oduševljena odgovorom.

DRUGI ČIN

Treća scena

Bal u kući bogatog metropolitanskog dostojanstvenika. Kraljevska osoba stiže na bal. Svi sa oduševljenjem dočekuju caricu. Princ Jelecki, uznemiren hladnoćom neveste, uverava je u svoju ljubav i odanost.

Herman je među gostima. Prerušeni Čekalinski i Surin nastavljaju da se rugaju svom prijatelju; njihovo misteriozno šaputanje magične karte djeluju depresivno na njegovu frustriranu maštu. Počinje predstava - pastoral „Iskrenost pastirice“. Na kraju predstave, Herman nailazi na staru groficu; ponovo pomisao na bogatstvo koje obećavaju tri karte preuzima Hermana. Nakon što je od Lize dobio ključeve tajnih vrata, odlučuje da otkrije tajnu od starice.

Četvrta scena

Noć. Groficina prazna spavaća soba. Herman ulazi; sa uzbuđenjem gleda portret grofice u mladosti, ali, čuvši korake koji se približavaju, sakrije se. Grofica se vraća u pratnji svojih vješalica. Nezadovoljna loptom, prepušta se uspomenama na prošlost i zaspi. Odjednom se Herman pojavljuje ispred nje. Moli da otkrije tajnu tri karte. Grofica ćuti od užasa. Pobesneli Herman preti pištoljem; uplašena starica pada mrtva. Herman je u očaju. Blizu ludila, ne čuje prigovore Lise, koja je dotrčala kao odgovor na buku. Samo jedna misao dominira njime: grofica je mrtva, a on nije saznao tajnu.

ČIN TREĆI

Peta scena

Hermanova soba u kasarni. Kasno uveče. Herman ponovo čita Lizino pismo: ona ga zamoli da dođe u ponoć na sastanak. Herman ponovo proživljava ono što se dogodilo, a u njegovoj mašti se pojavljuju slike smrti i sahrane starice. U zavijanju vjetra čuje pogrebno pjevanje. Herman je prestravljen. Želi da pobegne, ali ugleda duha grofice. Ona mu kaže dragocjene karte: "Tri, sedam i kec." Herman ih ponavlja kao u delirijumu.

Šesta scena

Winter groove. Ovdje se Lisa mora sastati s Hermanom. Želi vjerovati da njen voljeni nije kriv za smrt grofice. Sat kule otkucava ponoć. Lisa gubi poslednju nadu. Herman stiže veoma kasno: za njega više ne postoje ni Liza ni njena ljubav. U njegovom izbezumljenom mozgu postoji samo jedna slika: kockarnica u kojoj će se obogatiti.
U naletu ludila odgurne Lizu od sebe i poviče: "U kockarnicu!" - beži.
Lisa se u očaju baca u rijeku.

Scena sedma

Hala kockarnice. Herman stavlja dvije karte, zvane Grofica, jednu za drugom i pobjeđuje. Svi su zapanjeni. Opijen pobedom, Herman stavlja sav dobitak na kocku. Princ Jelecki prihvata Hermanov izazov. Herman najavljuje asa, ali... umjesto asa, u rukama ima pikovu damu. Izbezumljen, gleda kartu, na njoj zamišlja đavolski osmijeh stare grofice. U naletu ludila izvrši samoubistvo. U posljednjem trenutku, svijetla slika Lise pojavljuje se u Hermanovom umu. Sa njenim imenom na usnama on umire.

Povratak