Ruski jezik je složen i istovremeno harmoničan sistem. Riječi se sastoje od morfema, rečenica riječi, tekstova rečenica. Svaka imenovana kategorija dio je određenog odjeljka: vokabular, fonetika, tvorba riječi,. Sve riječi u ruskom jeziku podijeljene su u velike leksičke i gramatičke kategorije. Ova pražnjenja se proučavaju u morfologiji. Ovaj dio proučava dijelove govora i njihove gramatičke karakteristike. Možda najveća grupa je grupa imenica.
Bitan! Imenica ima opšte kategoričko značenje objekta.
Podijeljeni su u grupe iz različitih razloga. Imenice mogu biti prave i zajedničke, žive i nežive, muškog, srednjeg i ženskog roda, indeklinabilne, indeklinabilne i heterodeklinabilne. Vlastite i zajedničke imenice su predmet ovog članka.
Pišu se kao dio rečenice malim slovom, osim u slučajevima kada pravila interpunkcije to zahtijevaju. Na primjer, ovo može biti početak rečenice ili rečenice s direktnim govorom.
Sve zajedničke imenice su podijeljene u podgrupe prema značenju:
- Specifično. To su riječi koje označavaju koncepte koji su opipljivi. Drugim riječima, ovi predmeti su stvarni, možete ih držati u rukama. Na primjer: štampač, sto, kašika, telefon, pernica, organizator, lisica, klavir, dvorac, drvo, bor, zemlja, mesec, sponzor, časopis.
- Abstract. Odnosno one koje označavaju pojmove koje osoba može osjetiti, ali ih ne može dodirnuti. primjeri: ljubav, prijateljstvo, zbunjenost, strah, emocije, malaksalost, mržnja, simpatija, naklonost, novost, lukavstvo, privlačnost.
- Kolektivno. Oni označavaju grupe ljudi ujedinjenih zajedničkom karakteristikom. npr.: djeca, studenti, nastavnici, omladina, penzioneri, školarci.
- Real. Oni označavaju bilo koje supstance. Na primjer: griz, zlato, ulje, plastika, staklo, kukuruz, biserni ječam, grašak.
Odgovarajuće imenice
Dovoljno se ističe velika grupa imenice koje imaju značenje posebnosti, posebnosti, posebnosti. Odnosno, nekako se izdvajaju iz opšteg spektra predmeta, pojava i pojmova.
Na ruskom se obično nazivaju pravim. Vlastita imenica se uvijek piše sa veliko slovo. U nekim slučajevima mogu se pisati ne samo velikim slovom, već i pod navodnicima.
Informativno! Lekcije ruskog: – u susret ili prema
Vlastite imenice se dijele na vrste:
- Prezimena, imena i patronimi ljudi, kao i pseudonimi: Ivan Bunin, Aleksandar Grin, Mihail Jurijevič Ljermontov, Antoša Čehonte, Teodor Drajzer, Viktor Igo, Prosper Merime.
- Imena životinja: Murka, Mukhtar, buket, Zhdanka, Milka, Chernysh, Bijela, Hrabra, Fluff.
- Imena iz oblasti geografije i astronomije: Mars, Pluton, Big Dipper, Transbaikalija, Dnjestar, Pripjat, Moskva, planine Sayan, Karpati, Volga, Jenisej, Aldebaran, mikrookrug Izumrudny, selo Vasiljevka, Bajkal, Viktorija, Australija, Evroazija.
- Imena najvažnijih istorijskih događaja, kao i praznici: bitka kod Borodina, Nova godina, Bitka kod Vaterloa, Kurska izbočina, Bitka za Staljingrad, Mamaev kurgan.
- Nazivi umjetničkih djela i književna djela: « Tihi Don"", "Mlada garda", "Očevi i sinovi", "Život i izuzetne avanture Robinsona Krusoa", " Moonlight Sonata", "Muzika suza", " Leningrad Symphony", "Jutro u šumi", "Neverovatne Nilsove avanture sa divljim guskama".
- Nazivi štampanih časopisa, televizijskih i radijskih programa, nazivi institucija: “Događaji”, “Novosti-svetionik”, Grand Theatre, Moskovsko umjetničko pozorište, rudnik Novoshirokinski, " Književne novine", "Danas", "Vjenčanje u Malinovki", Novoorlovskaya škola.
Posebnosti
Mora se imati na umu da postoji jasna podjela na ispravne i česte imenice br.
Bitan! Imenice mogu mijenjati svoj status ovisno o kontekstu i govornoj situaciji.
Upečatljiv primjer situacije kada je vlastito ime postalo poznato je priča o marki automobila Mercedes, kada je ova riječ počela označavati svaki veliki i skupi automobil, a kompanija Xerox je počela značiti i kopiranje općenito. I obrnuto, primjer prijelaza zajedničke imenice u pravu: grudva snijega - pas Snowball; proizvodi – prodavnica „Proizvodi“.
Ispravan pravopis vlastitih i zajedničkih imenica objašnjava se prilično lako.
Prvi se uvijek pišu velikim slovom. Ovim drugim uvijek treba pisati malo slovo, osim u slučajevima koji podliježu strogim zakonima o interpunkcijskim pravilima ruskog jezika.
Postoje neke druge karakteristike vlastitih i zajedničkih imenica. Ove karakteristike će vam pomoći da tačno odredite kojoj kategoriji reč pripada:
- Vlastita imena imenice ne mogu tvoriti oblike množine. Izuzetak mogu biti imena osoba iz iste porodice: par Vasiljev, porodica Ignjatijev, Silin, Četverjakov.
- Zajedničke imenice mogu formirati oblik množine. Jedini izuzeci su oni koji uvijek imaju samo oblik jednine ( mlijeko, djeca, podučavanje).
Koristan video
Hajde da sumiramo
Naravno, izvornim govornicima nije teško odrediti pripada li imenica jednoj ili drugoj grupi. Ali strancima može biti prilično teško da to urade kada uče ruski jezik. Iz tog razloga su važni gramatički pokazatelji pravilnog i. Najveća poteškoća leži u onim slučajevima kada dolazi do procesa prijelaza iz jedne grupe imenica u drugu. Anton Pavlovič Čehov je bio u pravu kada je rekao da je nepoznavanje jezika slično stanju kada osoba nema pasoš. Zaista, ruski jezik je s pravom jedan od najtežih jezika u smislu gramatike u modernom svijetu.
Učenici se često pitaju: „Šta je zajednička imenica i vlastito ime?“ Unatoč jednostavnosti pitanja, ne znaju svi definicije ovih pojmova i pravila za pisanje takvih riječi. Hajde da to shvatimo. Uostalom, u stvari, sve je krajnje jednostavno i jasno.
Zajednička imenica
Najznačajniji sloj imenica čine One označavaju nazive klase predmeta ili pojava koje imaju niz karakteristika po kojima se mogu pripisati navedenoj klasi. Na primjer, zajedničke imenice su: mačka, stol, kut, rijeka, djevojka. Oni ne imenuju određeni predmet ili osobu ili životinju, već označavaju cijelu klasu. Koristeći ove riječi, mislimo na bilo koju mačku ili psa, bilo koji sto. Takve imenice se pišu malim slovom.
U lingvistici se zajedničke imenice nazivaju i apelativi.
Pravo ime
Za razliku od zajedničkih imenica, one čine beznačajan sloj imenica. Ove riječi ili fraze označavaju specifičan i specifičan objekt koji postoji u jednoj kopiji. Vlastita imena uključuju imena ljudi, imena životinja, imena gradova, rijeka, ulica i država. Na primjer: Volga, Olga, Rusija, Dunav. Uvek se pišu sa veliko slovo i ukazuju na određenu osobu ili jedan objekt.
Nauka onomastika bavi se proučavanjem vlastitih imena.
Onomastika
Dakle, shvatili smo šta su zajednička imenica i vlastito ime. Hajdemo sada o onomastici - nauci koja se bavi proučavanjem vlastitih imena. Pri tome se ne razmatraju samo imena, već i istorija njihovog nastanka, kako su se menjala tokom vremena.
Onomastolozi identifikuju nekoliko pravaca u ovoj nauci. Dakle, antroponimija proučava imena ljudi, a etnonimija imena naroda. Kosmonimika i astronomija proučavaju imena zvijezda i planeta. Zoonimika proučava imena životinja. Teonimika se bavi imenima bogova.
Ovo je jedno od najperspektivnijih područja u lingvistici. Istraživanja o onomastici se i dalje provode, objavljuju se članci, održavaju se konferencije.
Prelazak zajedničkih imenica u vlastite imenice i obrnuto
Zajednička i vlastita imenica mogu prelaziti iz jedne grupe u drugu. Često se dešava da zajednička imenica postane vlastita.
Na primjer, ako se osoba zove imenom koje je ranije bilo dio klase zajedničkih imenica, ono postaje vlastito ime. Upečatljiv primjer takva transformacija - imena su Vjera, Ljubav, Nada. Nekada su to bila kućna imena.
Prezimena nastala od zajedničkih imenica također postaju antroponimi. Tako možemo izdvojiti prezimena Mačak, Kupus i mnoga druga.
Što se tiče vlastitih imena, ona vrlo često prelaze u drugu kategoriju. Ovo se često odnosi na prezimena ljudi. Mnogi izumi nose imena svojih autora ponekad su imena naučnika pripisana količinama ili pojavama koje su otkrili. Dakle, znamo mjerne jedinice amper i njutn.
Imena junaka djela mogu postati kućna imena. Tako su imena Don Kihot, Oblomov, Čiča Stjopa počela da označavaju određene osobine izgleda ili karaktera karakteristične za ljude. Imena i prezimena istorijske ličnosti a poznate ličnosti se takođe mogu koristiti kao kućna imena, na primer Šumaher i Napoleon.
U takvim slučajevima potrebno je razjasniti šta tačno adresar znači kako bi se izbjegle greške pri pisanju riječi. Ali često je to moguće iz konteksta. Mislimo da razumete šta je uobičajeno i pravilno ime. Primjeri koje smo naveli to sasvim jasno pokazuju.
Pravila za pisanje vlastitih imena
Kao što znate, svi dijelovi govora podliježu pravopisnim pravilima. Imenice - uobičajene i vlastite - također nisu bile izuzetak. Zapamtite nekoliko jednostavnih pravila koja će vam pomoći da izbjegnete dosadne greške u budućnosti.
- Vlastita imena se uvijek pišu velikim slovom, na primjer: Ivan, Gogolj, Katarina Velika.
- I nadimci ljudi pišu se velikim slovom, ali bez upotrebe navodnika.
- Vlastita imena koja se koriste u značenju zajedničkih imenica pišu se malim slovom: Don Kihot, Don Žuan.
- Ako se pored vlastitog imena nalaze funkcijske riječi ili generički nazivi (rt, grad), onda se pišu malim slovom: rijeka Volga, jezero Baikal, ulica Gorkog.
- Ako je vlastiti naziv naziv novina, kafića, knjige, onda se stavlja pod navodnike. U ovom slučaju, prva riječ se piše velikim slovom, a ostale, ako se ne odnose na vlastita imena, pišu se malim slovom: „Majstor i Margarita“, „Ruska istina“.
- Zajedničke imenice pišu se malim slovom.
Kao što vidite, prilično jednostavna pravila. Mnogi od njih su nam poznati od djetinjstva.
Hajde da sumiramo
Sve imenice su podijeljene u dvije velike klase - vlastite imenice i zajedničke imenice. Prvih je mnogo manje nego potonjih. Riječi se mogu kretati iz jedne klase u drugu, dobijajući novo značenje. Vlastita imena se uvijek pišu velikim slovom. Zajedničke imenice - s malom.
Svaka osoba koristi nekoliko stotina imenica u svom govoru svaki dan. Međutim, neće svi moći odgovoriti na pitanje kojoj kategoriji pripada ova ili ona riječ: vlastita imena ili zajedničke imenice i postoji li razlika između njih. U međuvremenu, od ovog jednostavnog znanja ne zavisi samo pismenost, već i sposobnost pravilnog razumevanja pročitanog, jer često, samo čitajući reč, možete razumeti da li je reč o imenu ili samo o nazivu stvari.
Šta je ovo
Prije nego što shvatite koje se imenice nazivaju vlastite, a koje zajedničke, vrijedi zapamtiti koje su.
Imenice su riječi koje odgovaraju na pitanja "Šta?", "Ko?" i označavajući nazive stvari ili osoba (“sto”, “osoba”), mijenjaju se prema deklinacijama, rodovima, brojevima i padežima. Osim toga, riječi koje se odnose na ovaj dio govora su vlastite/zajedničke imenice.
Koncept o i vlastitom
Osim rijetkih izuzetaka, sve imenice spadaju u kategoriju vlastitih ili zajedničkih imenica.
Zajedničke imenice uključuju sažete nazive homogenih stvari ili pojava koje se mogu razlikovati jedna od druge na neki način, ali će se i dalje zvati jednom riječju. Na primjer, imenica "igračka" je zajednička imenica, iako generalizira imena razne predmete: autići, lutke, medvjedi i ostalo iz ove grupe. U ruskom, kao iu većini drugih jezika, zajedničke imenice se uvijek pišu malim slovom.
imenice su imena pojedinaca, istaknutih stvari, mjesta ili osoba. Na primjer, riječ “lutka” je zajednička imenica koja imenuje čitavu kategoriju igračaka, ali naziv popularne marke lutaka “Barbie” je vlastita imenica. Sva vlastita imena pišu se velikim slovima.
Vrijedi napomenuti da zajedničke imenice, za razliku od vlastitih, nose određeno leksičko značenje. Na primjer, kada se kaže „lutka“, to postaje jasno mi pričamo o tome o igrački, ali kada jednostavno nazovu ime "Maša" van konteksta zajedničke imenice, nije jasno ko je ili šta je - devojčica, lutka, naziv brenda, frizerskog salona ili čokolada bar.
Etnonimi
Kao što je već spomenuto, imenice mogu biti vlastite i zajedničke. Do sada lingvisti još nisu došli do konsenzusa o pitanju povezanosti ove dvije kategorije. Postoje dva zajednička gledišta o ovom pitanju: prema jednom, postoji jasna linija razdvajanja između zajedničkih i vlastitih imenica; prema drugom, linija razdvajanja između ovih kategorija nije apsolutna zbog čestog prelaska imenica iz jedne kategorije u drugu. Stoga postoje takozvane „srednje“ riječi koje se ne odnose ni na vlastite ni na zajedničke imenice, iako imaju karakteristike obje kategorije. Takve imenice uključuju etnonime - riječi koje označavaju imena naroda, narodnosti, plemena i druge slične pojmove.
Zajedničke imenice: primjeri i vrste
Rječnik ruskog jezika sadrži najčešće imenice. Svi se oni obično dijele u četiri tipa.
1. Beton - označavaju predmete ili pojave koje se mogu prebrojati (ljudi, ptice i životinje, cvijeće). Na primjer: “odrasla osoba”, “dijete”, “drozd”, “ajkula”, “pepeo”, “ljubičasta”. Određene zajedničke imenice gotovo uvijek imaju oblik množine i jednine i kombiniraju se s kvantitativnim brojevima: "odrasla osoba - dvije odrasle osobe", "jedna ljubičica - pet ljubičica".
2. Apstraktni – označavaju pojmove, osjećaje, objekte koji se ne mogu prebrojati: “ljubav”, “zdravlje”, “inteligencija”. Najčešće se ova vrsta zajedničke imenice koristi samo u jednini. Ako, iz ovog ili onog razloga, imenica ove vrste dobije oblik množine („strah - strahovi“), ona gubi svoje apstraktno značenje.
3. Real - označava supstance koje su homogene po sastavu i nemaju odvojene objekte: hemijski elementi(živa), hrana (tjestenina), lijekovi (citramon) i drugi slični pojmovi. Prave imenice se ne mogu prebrojati, ali se mogu izmjeriti (kilogram tjestenine). Riječi ove vrste zajedničke imenice imaju samo jedan oblik broja: množinu ili jedninu: "kisik" je jednina, "krema" je množina.
4. Zbirne imenice označavaju skup sličnih predmeta ili osoba, kao jedinstvenu, nedjeljivu cjelinu: „bratstvo“, „čovječanstvo“. Imenice ove vrste se ne mogu brojati i koriste se samo u obliku jednine. Međutim, kod njih možete koristiti riječi “malo”, “nekoliko”, “malo” i slične: puno djece, puno pješadije i dr.
Vlastite imenice: primjeri i vrste
Ovisno o leksičkom značenju, razlikuju se sljedeće vrste vlastitih imenica:
1. Antroponimi - imena, prezimena, pseudonimi, nadimci i nadimci ljudi: Vasiljeva Anastasija,
2. Teonimi - imena i titule božanstava: Zevs, Buda.
3. Zoonimi - nadimci i nadimci životinja: pas Barbos, mačka Marie.
4. Sve vrste toponima - geografska imena, gradovi (Volgograd), rezervoari (Bajkal), ulice (Puškin) i tako dalje.
5. Aeronautonimi - nazivi raznih svemirskih i letjelica: svemirski brod"Vostok", interorbitalna stanica "Mir".
6. Nazivi umjetničkih, književnih, bioskopskih, televizijskih programa: „Mona Liza“, „Zločin i kazna“, „Vertikala“, „Zbrka“.
7. Nazivi organizacija, web stranica, brendova: “Oxford”, “Vkontakte”, “Milavitsa”.
8. Nazivi praznika i drugih društvenih događaja: Božić, Dan nezavisnosti.
9. Nazivi jedinstvenih prirodnih fenomena: Uragan Isabel.
10. Nazivi jedinstvenih zgrada i objekata: kino Rodina, sportski kompleks Olimpiysky.
Prijelaz vlastitih u zajedničke imenice i obrnuto
Budući da jezik nije nešto apstraktno i da je pod stalnim utjecajem vanjskih i unutrašnjih faktora, riječi često mijenjaju svoju kategoriju: vlastite imenice postaju zajedničke, a zajedničke imenice vlastite. Primjeri ovoga se javljaju prilično često. Tako je prirodni fenomen "mraz" - od zajedničke imenice pretvoren u vlastitu imenicu, prezime Moroz. Proces pretvaranja zajedničkih imenica u prave naziva se onimizacija.
Istovremeno, ime poznatog njemačkog fizičara koji je prvi otkrio rendgensko zračenje, u kolokvijalnog govora Ruski jezik je odavno postao naziv za proučavanje nečega pomoću “rendgenskog” zračenja koje je otkrio. Ovaj proces se zove apel, a takve riječi se nazivaju eponimi.
Kako razlikovati
Osim semantičkih razlika, postoje i gramatičke koje omogućavaju jasnu razliku između vlastitih i zajedničkih imenica. Ruski jezik je u tom pogledu prilično praktičan. Kategorija zajedničkih imenica, za razliku od vlastitih, u pravilu ima oblike množine i jednine: "umjetnik - umjetnici".
Istovremeno, druga kategorija se gotovo uvijek koristi samo u jednini: Picasso je prezime umjetnika, jednina. Međutim, postoje izuzeci kada se vlastite imenice mogu koristiti u množini. Primjeri za to su nazivi koji su izvorno korišteni u množini: selo Bolshiye Kabany. U ovom slučaju, ove vlastite imenice su često lišene jednine: Karpatske planine.
Ponekad se vlastita imena mogu koristiti u množini ako označavaju različite osobe ili pojave, ali sa identičnim imenima. Na primjer: U našem razredu su tri Ksenije.
Kako se speluje
Ako je kod pisanja zajedničkih imenica sve prilično jednostavno: sve su napisane malim slovom, a inače bi se trebali pridržavati uobičajenih pravila ruskog jezika, onda druga kategorija ima neke nijanse koje morate znati da biste pravilno napisati vlastite imenice. Primjeri pogrešnog pravopisa često se mogu naći ne samo u bilježnicama nemarnih školaraca, već iu dokumentima odraslih i uglednih ljudi.
Da biste izbjegli takve greške, trebali biste naučiti nekoliko jednostavnih pravila:
1. Sva vlastita imena, bez izuzetka, pišu se velikim slovima, posebno kada su u pitanju nadimci legendarnih heroja: Ričard Lavljeg Srca. Ako se dato ime, prezime ili naziv mjesta sastoji od dvije ili više imenica, bez obzira na to da li se pišu odvojeno ili sa crticom, svaka od ovih riječi mora početi velikim slovom. Zanimljiv primjer može poslužiti kao nadimak za glavnog negativca epa o Harryju Potteru - Mračnog Gospodara. Bojeći se da ga nazovu imenom, junaci su zlog čarobnjaka nazvali „Onaj koji se ne smije imenovati“. U ovom slučaju, sve 4 riječi su napisane sa velika slova, pošto je ovo nadimak lika.
2. Ako ime ili naslov sadrži članke, partikule i druge pomoćne čestice govora, pišu se malim slovom: Albrecht von Graefe, Leonardo da Vinci, ali Leonardo DiCaprio. U drugom primjeru čestica “di” je napisana velikim slovom, budući da se u izvornom jeziku piše zajedno s prezimenom Leonardo DiCaprio. Ovaj princip se primjenjuje na mnoga vlastita imena stranog porijekla. U istočnim nazivima označavaju društveni statusčestice “beg”, “zul”, “zade”, “paša” i sl., bez obzira da li su u sredini riječi ili napisane na kraju malim slovom. Isti princip vrijedi i za pisanje vlastitih imena s partikulama u drugim jezicima. njemački “von”, “zu”, “auf”; španski "de" holandski “van”, “ter”; Francuski “deux”, “du”, “de la”.
3. Čestice “San-”, “Saint-”, “Saint-”, “Ben-” koje se nalaze na početku prezimena stranog porijekla pišu se velikim slovom i crticom (Saint-Gemain); iza O uvijek stoji apostrof, a sljedeće slovo je veliko (O’Henry). Dio "Mc-" treba pisati kao crticu, ali se često piše zajedno jer je pravopis bliži originalu: McKinley, ali McLain.
Kada shvatite ovu prilično jednostavnu temu (što je imenica, vrste imenica i primjeri), možete se jednom zauvijek riješiti glupih, ali prilično neugodnih pravopisnih grešaka i potrebe da stalno gledate u rječnik kako biste se provjerili.
Zajedničke i vlastite imenice.
Svrha lekcije:
razvijati znanja i vještine za razlikovanje vlastitih od zajedničkih imenica,
naučiti pravilno pisati vlastita imena (velikim slovima i navodnicima).
Vrsta lekcije:
Obrazovanje i vaspitanje.
Zajedničke imenice služe za imenovanje klasa homogenih predmeta, stanja i radnji, osoba, biljaka, ptica i životinja, prirodnih pojava, javni život. Većina njih ima oblike jednine i množine (planina - planine, kamilica - tratinčice, kiša - kiše, pobjeda - pobjede, demonstracije - demonstracije itd.). Zajedničke imenice pišu se malim slovom.
Vježba: Pregledajte priču. Imenujte slike koje ste vidjeli (primjer: planine, mora, itd.). Da li se uklapaju u grupu zajedničkih imenica?
Vlastite imenice se koriste za imenovanje pojedinačnih (pojedinačnih) objekata koji mogu biti jedinstveni.
Vlastite imenice uvijek se pišu velikim slovom i u većini slučajeva imaju oblik jednine. Mogu se sastojati od jedne riječi (Zhuchka, Alexander, Boeing, Sahara) ili nekoliko riječi (Ivan Vasiljevič, Crveno more, Sofievskaya Square).
Vježba: Poslušajte pjesmu Crvenkapice. Zapišite sve vlastite i zajedničke imenice kojih se sjećate
Napisano velikim slovom, ali NE stavlja se u navodnike:
1. Prezimena, imena i patronimi (Ivanov Sergej Nikonorovič), pseudonimi (Maxim Gorky, Lesya Ukrainka), imena karaktera u bajkama (Ivanuška, Aljonuška, Pinokio, Malvina), pripovetkama (Ovsov /Čehov „Prezime konja”/), basnama („Šagalica, majmun, magarac, jarac i klupkonogi medvjed Planirali smo da sviramo kvartet.” (I. Krylov.).
2) Imena životinja (pas Džulka, mačka Džim, papagaj Goša, hrčak Peršun).
3) Geografska imena(Ukrajina, Južni Arktički okean, Bajkalsko jezero, planine Tibeta, Crno more).
4) Titule nebeska tela(Mjesec, Sunce, Jupiter, Orion, Kasiopeja).
5) Nazivi ulica i trgova (Pirogovska ulica, Lenjingradska trg, Gamarnikova ulica).
8) Imena sa rečju ime (im.), čak i u slučajevima kada se podrazumeva, ali nije napisano (Park imena T. G. Ševčenka, Park Gorkog, škola imena V. Čkalova).
9) Nazivi organizacija i više vladine agencije(Ministarstvo obrazovanja i nauke Ukrajine, Vrhovni sud Ukrajine).
10) Nazivi ordena, spomenika (Red Bohdana Khmelnitskog, Orden Velikog Otadžbinski rat, Orden slave; spomenik M.Yu. Lermontov, spomenik Neznanom mornaru).
11) nazivi praznika, nezaboravni datumi(dani), istorijski događaji (Dan pobjede, Nova godina, Dan medicinskog radnika, Dan učitelja, Dan majki)
Napisano velikim slovom i pod navodnicima:
1) nazive novina i časopisa, televizijski programi(galette " TVNZ", "Argumenti i činjenice", časopis "The One", "Ribar Ukrajine", program "Polje čuda", "Šta? Gdje? Kada").
2) Nazivi književnih i muzička djela, slikarska djela, nazivi filmova (roman “Zločin i kazna”, “Majstor i Margarita”, pjesma “Zatvorenik”, “Svijeća”, slika “Crni kvadrat”, “Kupanje crvenog konja”, film „Gost iz budućnosti“, „Peterburške tajne“) itd.
3) Nazivi pogona, fabrika, brodova, aviona, bioskopa, hotela i tako dalje (pod uslovom da ne postoji i da se reč "ime" ne podrazumeva (fabrika Krayan, fabrika Roshen, motorni brod Taras Ševčenko, Hadžibej), avioni Boeing , Tu-124, bioskop Zvezdny, Moskva, hotel Krasnaya, Londonskaya).
4) Nazivi raznih proizvoda (automobil Žiguli, parfem Chanel, Samsung frižider, Thomson TV, itd.).
Vježbajte. Pročitajte odlomak iz pjesme Korneja Čukovskog "Aibolit". Podvuci vlastite imenice jednom linijom, a zajedničke imenice dvostrukom linijom.
Odjednom je odnekud došao šakal
Jahao je na kobilu:
„Evo telegrama za vas
Od nilskog konja!"
„Hajde doktore,
Uskoro u Afriku
I spasi me doktore,
Naše bebe!"
„Šta je to? Je li zaista
Jesu li vam djeca bolesna?"
„Da, da, da! Imaju upalu grla,
šarlah, kolera,
difterija, upala slijepog crijeva,
Malarija i bronhitis!
Dođi brzo
Good Doctor Aibolit!"
„Dobro, dobro, trčaću,
Ja ću pomoći vašoj djeci.
Ali gdje ti živiš?
Na planini ili u močvari?
„Živimo na Zanzibaru,
U Kalahari i Sahari,
na planini Fernando Po,
Gdje Hippo hoda?
Duž širokog Limpopa."
Vježbajte. Istaknite vlastite imenice.
Susret „Kluba slavnih kapetana“ okupio je najpoznatije pomorce, putnike, heroje avanturistički romani. Najmlađi među njima bio je Dik Sand, junak romana Žila Verna Petnaestogodišnji kapetan. Tartarina od Taraskona, junaka romana Alphonsa Daudeta, svi su smatrali najveselijim, a najistinitijim je, naravno, bio baron Minhauzen iz Raspeove knjige. Svi članovi kluba uzeli su u obzir mišljenje najmudrijeg od njih, kapetana Nema, jednog od junaka knjige Žila Verna “ Misteriozno ostrvo».
Vježbajte. Poslušajte pjesmu iz filma "Tri musketara". Odgovorite na pitanje: Da li su Burgundija, Normandija, Šampanjac, Provansa, Gaskonija vlastite ili zajedničke imenice?
U ruskom jeziku postoji mnogo primjera prelaska vlastitog imena u zajedničku imenicu.
Evo nekoliko primjera:
1. Napoleon torta je dobila ime po voljenoj osobi ovaj tip poslastičarnica cara Napoleona Bonaparte.
2. Saksofon - tako je belgijski majstor Saks nazvao duvački instrument.
3. Izumitelji Colt, Nagant, Mauser dali su imena oružju koje su stvorili.
4. Narandža (holandska riječ appelsien), breskva (Perzija), kafa (kafe zemlja u Africi), pantalone (Briž - grad u Holandiji) dobile su nazive po mjestu iz kojeg su uvezene.
5. Narcis je cvijet koji je dobio ime po mitološkom mladiću Narcisu, koji je razljutio bogove jer je zbog toga što se zaljubio u sebe samo gledao u svoj odraz u vodi i nije primijetio ništa ili nikoga drugog. Bogovi su ga pretvorili u cvijet.
Pitanja za konsolidaciju nova tema:
1. Koje imenice imaju oblik jednine i množine?
2. Kako pravilno pisati: kino Puškin, kino Puškin?
3. Pogodi zagonetke:
“Leteći” grad - ______________________________.
“Neživo” more - ________________________________.
“Obojena” mora - ________________________________.
“Tihi” okean je __________________________.
Cvijeće sa ženska imena - _______________________.
Samostalno osmislite 5-7 zagonetki, čiji će odgovor sadržavati zajedničku imenicu (na primjeru onih napravljenih u razredu) o temama - Zanimljivosti Zemlja, grčka mitologija, ruske narodne priče.