Jednog dana došao je predavač u treći razred u kojem je Maša studirala. Bio je star, preko trideset godina, vau, u sivom odijelu i odmah je rekao:

Zdravo, moje ime je profesor Barinov. Sada ćemo svi uzeti olovke i napisati esej: “Šta bih ja radio da sam predsjednik gradskog vijeća.” To je jasno?

UVOD

Dragi kolege studenti! (U ovom slučaju radi se o djeci od šest do devet godina.)

Ostavite po strani štapove za hokej, automobile na pedale, mačiće, piliće, štence i druge ometanja i sedite pored tate, mame, dede ili bake na sofu.

Započnimo prvu lekciju.

Ova knjiga je vodič za nadobudne milionere.

Devojka Vera sada ima devojku,

Ona nije mače, nije igračka

Ona je stranac, ona je strana turistkinja,

Ona je majmun po imenu Anfiska.

Jednog dana stigao je paket za ujaka Fjodora u Prostokvašino, a u njemu je bilo pismo:

„Dragi ujače Fedore! Piše Vam Vaša voljena tetka Tamara, bivša pukovnica Crvene armije. Vrijeme je da se bavite poljoprivredom - i za obrazovanje i za žetvu.

Šargarepu treba saditi pažljivo. Kupus - u redu kroz jedan.

Bundeva - na komandu "opušteno". Po mogućnosti u blizini stare deponije smeća. Bundeva će "isisati" cijelu hrpu smeća i postati ogromna. Suncokret dobro raste dalje od ograde da ga komšije ne jedu. Paradajz treba saditi naslonjen na štapiće. Krastavci i beli luk zahtevaju stalnu prihranu.

Prvo poglavlje MAGIČNI PUT

U jednom selu živio je jedan gradski dječak sa jednom bakom. Zvao se Mitya. Praznike je provodio na selu.

Cijeli dan je plivao u rijeci i sunčao se. Uveče se penjao na šporet, gledao svoju baku kako pređe i slušao njene bajke.

„A ovde u Moskvi sada svi pletu“, rekao je dečak svojoj baki.

„Ništa“, odgovorila je, „uskoro će početi da se vrte“.

I pričala mu je o Vasilisi Mudroj, o Ivanu Careviču i o strašnom Koshcheju Besmrtnom.

Poglavlje 1. Početak ljetne sezone

U okrugu Opalikha blizu Moskve nalazi se selo Dorokhovo, a u blizini je letnjikovac Letchik. Svake godine u isto vrijeme jedna porodica seli se iz Moskve u svoju daču - majka i kćerka. Tata retko dolazi, jer se selo ne zovu "Pilot".

Mama se zove Sveta, kćerka Tanja. Svaki put prije preseljenja prevoze potrebne stvari na dachu.

I ove godine, kao i uvijek, isti kamion je stigao na istu daču, otprilike u isto vrijeme. Ponijela je frižider, radio, usisivač i puno raznih kućnih aparata. Lepi plavouniformisani selidbe su sve postavili na svoje mesto i otišli.

Ali sami ljetni stanovnici još nisu bili tamo.

Najprije je u velikoj prostoriji vladala tišina, a onda su se začuli tihi metalni zvuci. To nisu bili samo zvuci popravke, to su bili signali: „Ovdje sam. Došao sam. Ko si ti?

Prvo poglavlje DOLAZAK FRIŽIDERA

Za vedrog sunčanog dana u stan je dostavljen frižider. Poslovni i ljuti selidbe su ga odnijeli u kuhinju i odmah otišli sa domaćicom. I sve je postalo tiho i tiho. Iznenada, kroz pukotinu na rešetki, izašao je iz frižidera na pod. mali čovek pomalo čudnog izgleda. Imao je kanister za plin visio iza leđa, kao ronilac, a imao je velike gumene gumene čepove na rukama i nogama.

Prvo poglavlje PISMO IZ HOLANDIJE

Počelo je u ranu toplu žutu jesen na samom početku školske godine. Tokom velikog odmora, razrednica Ljudmila Mihajlovna ušla je u razred u kojem je studirao Roma Rogov. Ona je rekla:

Momci! Imali smo veliku radost. Direktor naše škole se vratio iz Holandije. Želi razgovarati s tobom.

U učionicu je ušao direktor škole Pjotr ​​Sergejevič Okunkov.

Momci! - on je rekao. - Bio sam u Holandiji tri dana i shvatio sam mnogo. Veoma su zainteresovani za našu zemlju. Donio sam vam pisma holandskih dječaka i djevojčica. Dopisivaćete se sa njima. Pisma će dobiti oni studenti koji bolje uče.

Uzeo ga je sa stola cool magazin.

Prvo poglavlje POČETAK

Dragi dečko! Draga devojko! Draga djeco!

Svako od vas je slušao, a možda čak i čitao bajke o Babi Yagi, o Koshchei besmrtnom, o Slavuju razbojniku i o Emeliji na peći.

Ali malo vas zna da Baba Yaga ima ćerku, malu Babešku-Jagešku. Koshchei Besmrtni ima sina Koshcheyka, a Emelya na šporetu, iako je sve vrijeme ležao na šporetu, takođe je uspeo da stekne sina Emeliana.

Ovaj Emelyan Emelyanovich uskoro će napuniti šesnaest godina, ali ne zna ni pisati ni čitati. Samo se stalno vozi okolo na očevoj šporeti po punomoćju i uvek izgleda kao jabuka iz tanjira, a da ne siđe sa ovog šporeta.

Radovi su podijeljeni na stranice

Bajke, priče i priče Eduarda Uspenskog

Priče Uspenskog upijaju mnoge neočekivane komponente. Osim inženjerskog smisla koji je velikodušno uliven u njih, popularna goruća pitanja današnjice također nalaze mjesto ovdje. Drugim riječima, postoji „pravo“ novinarstvo u onom obliku u kojem se može predati dječjoj svijesti.

Figura šefa iz čuvene priče Uspenskog, koji svojim prijateljima Genu i Čeburaški upravlja distribucijom cementa za gradnju, napravljena je na pametan, zabavan i detinjast način. Šef ima pravilo: sve se mora uraditi na pola puta. Pitaj zašto? "Ako ja", kaže, "uvijek sve radim do samog kraja i stalno svima sve dozvoljavam, onda za mene definitivno mogu reći da sam neobično ljubazan i da svako redovno radi šta hoće. Ali šta ako ja ne radim baš ništa ?” „Ako ništa ne radim i nikada nikome ne dozvolim da uradi bilo šta, onda će za mene sigurno reći da se stalno petljam i uznemiravam sve. Ali niko nikada neće reći ništa strašno o meni.” I gotovo potpuno u skladu sa sopstvenom paradigmom, naš heroj uvek dozvoljava svojim prijateljima da daju polovinu onoga što treba da nose – odnosno polovinu automobila. I sjetivši se da pola kamiona neće ići, brzo daje kamionu samo pola puta...

Ne, priče Uspenskog ne podstiču djecu da ih gledaju svijet kroz roze staklo. Uvijek vas podstiču da sve što im je dostupno prebacite u kanal ljubavi i dobrote. Govoreći o jednoj od svojih priča, pisac je napomenuo: "U novoj knjizi apsolutno su svi ljubazni. Ako redovno razgovarate s djecom o loše straneživot, sigurno će im se činiti da je svijet općenito strašan i loš. I uvijek im želim dati pojam veselog i dobrog svijeta!”

Svaki Rus će vam to reći sve priče, kratke priče i bajke Eduarda Uspenskog, koje možete pročitati na našoj web stranici, divno dječiji pisac sa tehničkim obrazovanjem i ljubaznom dušom šaljivog pripovjedača - poklon za djecu, topao i ljubazan.

Mali Edik je imao Čeburašku. To je plišana igračka. Uši su velike, rep je zakopčan. Nećete shvatiti - to je ili medvjed, ili zec, ili pas. Jednom rečju, zver nepoznata nauci.
Kada je Edik bio glupo dijete, igrao je ovu Čeburašku. A onda je odrastao i zaboravio na svoju plišanu životinju. Čovjek je imao druge stvari da radi. Na primjer, bilo je hitno iskopati širok i dug snijegom prekriven prolaz u "neprijateljski" logor. Ili gledajte neku "neopasnu" staricu u dvorištu i plašite je klipom koji eksplodira.
Vrijeme je, naravno, istjecalo. Nedostajao je i na časovima. Zato je Edik slabo učio. I da me roditelji ne bi previše grdili, savladam jednu važnu stvar i neophodna art. Kako iseći dvojke iz dnevnika. Neprimetno, sa britvom.
Ne, Edik uopće nije namjeravao cijeli život ostati siromašan student. U dubini duše gajio je san - da postane ministar ili akademik. U najgorem slučaju, veoma srećni kopač zlata!
S obzirom da nema propalih akademika, Edik je uvijek planirao da "požuri" - da od ponedjeljka počne dobro da uči. Ali još uvijek nije uspjelo "skočiti".
Incident je pomogao školarcu Uspenskom. Jednog dana dječak je, ne razmišljajući dobro, skočio sa krova. Kao rezultat toga, završio je u bolnici sa slomljenom nogom. Tu nije bilo šta da se radi, pa je zamolio roditelje da mu donesu razne knjige i, na zaprepašćenje okoline, počeo je da uči. Da, toliko tvrdoglavo da je kasnije mogao dobro završiti školu, upisati zrakoplovni institut, pa čak i postati inženjer.
Uspenski je radio na svojoj specijalnosti tri godine. A onda sam odjednom shvatio da radim nešto pogrešno u svom životu. Ispostavilo se da je aktivan, ali glup inženjer. Eduard Nikolajevič je razmišljao i razmišljao... i postao odrasli komičar. A onda se isto tako brzo prekvalificirao u pisca za djecu.
Šansa mu je pomogla i ovoga puta.
Jednog ljeta Uspenski je radio u pionirskom kampu. A kako bi smirili četu žednu utisaka, čitali su razne zanimljive knjige. Onda su sve zanimljive knjige odjednom nestale, ekipa nije htela da sluša one dosadne, a Uspenski nije imao izbora nego da počne da izmišlja sebe: “U jednom gradu živio je krokodil po imenu Gena, a radio je kao krokodil u zoološkom vrtu.”. Ova fraza mu se vrtjela u glavi.
I odjednom…
I odjednom su se iz ugla pojavile dvije osobe dug nos- pitoma pacova Lariska i huliganska starica Shapoklyak. Vrata telefonske govornice su zalupila, a neshvatljiva plišana životinja je iskočila. "Ovo je Čeburaška!" - Uspenski je pogodio. I počeo je da priča svoju čuvenu priču.
Priča o Čeburaški i krokodilu Geni zaista se dopala malim slušaocima. Ali iz nekog razloga, odrasli šefovi me uopće nisu voljeli. "Čeburaška nema domovinu!"- uzviknuli su. „A uopšte je nepoznato kakvo je ovo voće (tj. izvinite, zver)!“
Uprkos svemu, knjiga je ipak objavljena. A onda se pojavilo nešto drugo, ni manje ni više poznati esej- "Ujka Fjodor, pas i mačka."
Ali brojni čitaoci su se rano obradovali. Zato što su odrasli ujaci i tetke jednom odlučili da uopće ne objavljuju knjige Eduarda Uspenskog (nije bilo dovoljno papira za sve?). Ali su iz nekog razloga dozvolili da se po njima napravi nekoliko crtanih filmova (vjerovatno su i sami uveče gledali crtiće sa svojim unucima).
Ali Uspenski je ipak nastavio da komponuje. Ne samo pjesme i bajke, već i drame i filmski scenariji; emitovano na radiju i televiziji. Naravno, "Baby Monitor" i "ABVGDeyka" sada pamte samo očevi i majke ili čak bake i djedovi, ali program "Brodovi su došli u našu luku", koji je Eduard Nikolajevič izmislio i vodi već dvadeset godina, velika količina sasvim mladi fanovi.
Ali šta je sa TV i radio emisijama! Jednog dana, Uspenski je smislio čitavu izdavačku kuću za knjige - zove se "Samovar". Eduard Nikolajevič općenito ima mnogo raznih ideja. Na primjer, sada sanja o svom studiju za animaciju i pravom Diznilendu u gradu Anapa. Definitivno će biti džungla sa krokodilom Genom, toboganom Plava kočija i još mnogo, mnogo više, a zvaće se Uspenski park.
Šta je sa knjigama? Sa njima i pisac puni red. Eduard Nikolajevič ih piše i objavljuje sa zavidnom dosljednošću. Dakle, njegovo društvo književnih heroja stalno raste. Nedavno se tamo pojavila djevojka sa čudno ime Maksha i gutaperča dječak Geveychik.
Kako dobar otac, Eduard Uspenski brine o svojoj brojnoj porodici i uvek tačno zna šta se kome dešava i ko gde putuje. Na primjer, „Finci obožavaju ujaka Fjodora, u Americi je omiljena starica Šapokljak. Tamo su svi zaljubljeni u nju. Pa, Japanci su jednostavno opsednuti Čeburaškom...” Ko će biti sljedeći heroj? Na ovo pitanje može odgovoriti samo pisac. Ali on baš i ne voli odgovarati na takva pitanja. On uopšte ne voli nikakve intervjue.
Ono što zaista voli je da se odselio iz grada zatvori u svoju kuću da ga niko ne uznemirava i piše, piše, piše...

Nadežda Voronova, Irina Kazjulkina

DJELA E.N.USPENSKOG

OPŠTA ZBIRKA JUNAKA, PRIPOVEDAKA, PRIPOVEDAKA, PESMA I PREDSTAVA: u 10 tomova / Eduard Uspenski. - Sankt Peterburg: Comet, 1993-1994.
Dvadeset godina je prošlo od objavljivanja ove prve zbirke djela Eduarda Uspenskog. Proteklih godina autor je napisao mnogo novih knjiga, tako da je odavno došlo vrijeme za sljedeće, opsežnije izdanje.

UJAK FEDOR, PAS I MAČKA: [predstave] / Eduard Uspenski; predgovor B. Goldovsky; ilustracije M. Belov. - Moskva: Umetnost, 1990. - 175 str. : ill.
Junaci bajki Eduarda Nikolajeviča Uspenskog žive ne samo na stranicama knjiga i u crtanim filmovima, već i na sceni lutkarskih pozorišta, za koje je autor svoje priče posebno pretvarao u drame. Ovakvih predstava u ovoj zbirci ima tačno sedam: „Krokodil Genin odmor“, „Čika Fjodor, pas i mačka“, „Garanci“, „O Veri i Anfisi“, „Istragu vodi Koloboks“, „Učiteljica“ (prema knjizi “Škola za krzno”) i “Jezivi gospodin Au” (prema knjizi “Gospodin Au” Hannua Mäkela).

- Čeburaška, krokodil Gena, njihovi prijatelji i neprijatelji -

SVE PRIČE O ČEBURAŠKI: [priče-bajke] / Eduard Uspenski. - Moskva: Astrel, 2012. - 544 str. : ill.
“Naši heroji su polako hodali ulicom. Bilo im je veoma drago da šetaju i razgovaraju.
Ali odjednom se začuo zvuk: b-b-bum! - i nešto je jako bolno udarilo krokodila po glavi.
- To nisi ti? - upitala je Gena Čeburašku...
U to vrijeme ponovo se začulo: b-b-bum! - i nešto je veoma bolno pogodilo samog Čeburašku.
Šta bi to moglo biti?"
Ali zaista, šta bi to moglo biti? Ili, tačnije, SZO može li ovo biti? Jeste li slučajno pogodili?
Inače, junaci bajke Uspenskog poznati su ne samo našim čitaocima. U Švedskoj je, na primjer, objavljen cijeli časopis - "Krokodil Gena i Čeburaška".

SVE O ČEBURAŠKI I GENU KROKODILA: bajke i bajke/ Eduard Uspenski. - Moskva: AST, 2006. - 527 str. : ill.
KROKODIL GENA I NJEGOVI PRIJATELJI: u 2 knjige. / Eduard Uspenski; crteži S. Bordyuga, N. Trepenok. - Moskva: Planeta detinjstva, 2008. - (Čitamo kod kuće i u vrtić. 5 godina).

ČEBURAŠKA IDE U SOČI U POTRAGU ZA STARICOM ŠAPOKLJAK: [bajke] / Eduard Uspenski; [čl. M. Zotova i dr.]. - Moskva: Planet detinjstva, 2010. - 127 str. : ill.

- Prostokvashino i njegovi stanovnici -

SVE PRIČE O PROSTOCKVAŠINU, ILI UJAKU FEDORU, PSU I MAČKU / Eduard Uspenski. - Moskva: AST: Astrel, 2010. - 784 str. : ill.
Eh, uzalud su roditelji ničije mačke izbacili iz kuće! Tako su jednog dana došli kući s posla, a na stolu je bila poruka:
„Otac i majka!
Volim te mnogo... I ovu mačku takođe. I ne dozvoljavate mi da ga imam... Idem u selo i tamo ću živeti... I neću uskoro u školu. Samo za sledeću godinu.
Doviđenja.
Vaš sin je ujak Fjodor".
Šta se dalje desilo, znate i bez nas. Svi su, naravno, gledali crtane filmove o Prostokvashinu. Međutim, crtani filmovi su crtani, ali nakon njih, Eduard Nikolajevič je smislio još mnogo priča iz života sela Prostokvashino.

SVE JE ŠTRAK VAŠIN: bajke i priče / Eduard Uspenski. - Moskva: AST, 2005. - 672 str. : ill.

UJAK FEDOR, PAS I MAČKA: [bajke] / Eduard Uspenski; umjetnica O. Bogolyubova. - Moskva: Astrel, 2012. - 200 str. : ill.

UJAK FEDOR IDE U ŠKOLU, ILI NENSI SA INTERNETA U PROSTOKVAŠINO: [bajka] / Eduard Uspenski. - Sankt Peterburg: Svijet djeteta, 1999. - 95 str. : ill.

TRI U PROSTOKVAŠINU / Eduard Uspenski. - Moskva: AST: Astrel: Žetva, 2010. - 48 str. : ill. - (Soyuzmultfilm predstavlja).

ODMOR U PROSTOKVAŠINU / Eduard Uspenski. - Moskva: AST: Astrel, 2011. - 48 str. : ill. - (Soyuzmultfilm predstavlja).

INCIDENTI U PROSTOKVAŠINU, ILI IZUMI POŠTARA PEČKINA: bajke / Eduard Uspenski; umjetnica O. Bogolyubova. - Moskva: Astrel: AST, 2009. - 63 str. : ill.

NAJNOVIJE PRIČE O PROSTOKVAŠINU: [bajke] / Eduard Uspenski. - Moskva: Planeta detinjstva, 2011. - 479 str. : ill.

TETKA UJAKA FEDORA, ILI BIJEG IZ PROSTOKVAŠINA: bajka / Eduard Uspenski. - Moskva: Oniks, 2001. - 120 str. : ill. - (Omiljena knjiga).
Tetka od strica Fjodora je bila ozbiljna, paravojska žena. Nije ni čudo što je trideset godina služila vojsku. Sada se povukla u rezerve i odlučila ozbiljno da se bavi odgojem svog nećaka, ujaka Fjodora. A istovremeno organizuj život u Prostokvashinu na nov način...

- Tako različiti heroji! -

NIZ ČAROBNU RIJEKU: [bajka] / Eduard Uspenski; crteži Olge Ionaitis. - Moskva: Planeta detinjstva, 2009. - 129 str. : ill. - (Porodična biblioteka).
Jednog ljeta dječak Mitya je otišao u posjetu svojoj baki u selo. Jedna baka je ispala najobičnija, a druga - prava fantastična Baba Yaga. Samo izuzetno ljubazni.

SVE O ŽABAMA / Eduard Uspenski. - Moskva: AST, 2007. - 272 str. : ill.
Kada su Eduarda Uspenskog pitali ko je Zhab Zhabych, on je odgovorio: “U biološkoj laboratoriji u aparat su stavili žabu, a kada su napravili elektroencefalogram, svijest starijeg istraživača se prebacila na nju. I postala je žaba koja razmišlja. Odmah sam pobjegao sa instituta, došao u jednu porodicu i rekao: „Neću se vraćati tamo. Živeću sa tobom!” "Šta ćeš učiniti?" - pitali su je. “Čuvaću kuću!” - "Kako?" “I zvaću policiju ako dođu pljačkaši.”.

LJUDI OD GARANCIJE: [ bajka] / Eduard Uspenski; umjetnik V. Dmitryuk. - Moskva: Planeta detinjstva, 2011. - 159 str. : ill.
Ako su vam roditelji doneli kući televizor ili, recimo, novi frižider, znajte da vam je s njim došao sićušni garant. Samo ne pokušavaj da ga nađeš. Garancija je striktno naređena da je djeca ne mogu vidjeti.

GARANCIJA LJUDI SE VRAĆAJU: [bajka] / Eduard Uspenski; umjetnik V. Dmitryuk. - Moskva: Planeta detinjstva, 2011. - 110 str. : ill.
Svaki garant koji poštuje sebe ima svoj glavni posao: Kholodilin ima frižider, Bobbin ima šivaću mašinu, a Usisivač ima usisivač. Istina, ovoga puta imaju zajednički cilj. Morat će ujediniti svoje snage protiv strašnog neprijatelja kako bi spasili sebe i cijelo čovječanstvo.

25 PROFESIJA MAŠE FILIPENKO: priča / Eduard Uspenski. - Moskva: AST: Astrel, 2006. - 222 str. : ill. - (Omiljeno štivo).
Učenica trećeg razreda Maša ima toliko zanimanja jer je pozvana da radi "poboljšivač"- sa svojim "nezamućeni mozgovi" ona poboljšava stvari tamo gdje su ih odrasli doveli u zastoj: u poljoprivreda, u prodavnici, u trolejbuskom parku...

PRIČE O DEČAKU JAŠI / Eduard Uspenski. - Moskva: Omega, 2006. - 48 str. : ill.
Yasha „Uvek sam voleo da se penjem svuda i uđem u sve”, “Crtao sam svuda”, “Voleo sam da šetam kroz lokve”, "loše jeo", “Sve sam strpao u usta”. Općenito, vrlo običan dječak.

PRIČA O GEVEYČIKU, ČOVEKU GUTATA / Eduard Uspenski; [umjetnik G. Sokolov]. - Moskva: AST: Astrel, 2011. - 159 str. : ill.
Prvo je Gala dobila nevjerovatnu igračku - malog gumenog dječaka Geveychika. Tada su se iznenada pojavili bog mačaka Asirije i duh iz gusarskih grudi i konačno je uletjela svraka Zoyka, vrlo cijenjena učiteljica. Tada je sve počelo!

PRIČA O DEVOJČICI ČUDNOG IMENA / Eduard Uspenski; umjetnik I. Pankov. - Moskva: AST, 2009. - 127 str. : ill.
Da, djevojka je definitivno imala sreće sa svojim imenom; niko drugi nema takvo - Maksha! I ona takođe ima “oštro zelene oči veličine dvije supene kašike” i nezavisnog karaktera. U Makshinom životu se dešavaju razne neobične stvari: ili je pozvana da se pojavi u reklami za testeninu, ili učestvuje u televizijska emisija"Ja i moj pas", tada joj dolazi dječak Yangwa, nasljednik Ministarstva za prodaju nafte Nigerije, sa cijelom pratnjom...
Pa, ako nešto krene po zlu, Maksha uvijek može reći: to se ne računa!

KOLOBOK PRATI TRAGOM: detektivska priča / Eduard Uspenski; umjetnik Yu. Pronin. - Moskva: AST: Astrel, 2007. - 63 str. : ill. - (Bajke-crtani).
ISTRAGU VODI KOLOBOKI / Eduard Uspenski; umjetnik E. Nitylkina. - Moskva: Rosman, 1999. - 127 str. : ill. - (Čitamo u školi i kod kuće).
Čuveni detektivi Koloboksa će razotkriti svaki slučaj: mogu pronaći čak i predškolca Ljošu, čak i nestalog bijelog slona.

FUR BOARDING: poučna priča o učiteljici i njenim krznenim prijateljima / Eduard Uspenski; umjetnik V. Čižikov. - Moskva: Planet detinjstva: Astrel, 2000. - 157 str. : ill.
„Inotu za krzno je potreban učitelj lijepog ponašanja i pisanja. Pozivaju se devojčice iz trećeg i četvrtog razreda. Nastava će biti nedjeljom. Plaćanje od strane Hendriksa, dogovorićemo se koliko”. Tako čudna reklama visila je u jednom od dacha sela. Šta je ovo? Šala? Ili ozbiljno?..

PLASTIČNI DJED: fantastična priča / Eduard Uspenski. - Moskva: Dragonfly, 1999. - 92 str. : ill. - (Studentska biblioteka).
Jednog dana sletjela je svemirska raketa iz sazviježđa Bačene kugle. Kosmički deda, profesor Konstantin Mihajlovič, glavni specijalista na planeti Zelena Jula, došao je da proučava zemljane. Tako su stanovnici Bačenih lopti zvali našu Zemlju.

PODVODNE BERETKE: fantastična priča / Eduard Uspenski. - Moskva: Bambus, 1999. - 109 str. : ill. - (Studentska biblioteka).
“O tome u jednoj mirnoj uvali pacifik Otvara se nova specijalna sabotažna i podvodna škola, malo ko od prezrenih kopnenih duša je znao.
Zato što je reklama za ovu školu postavljena pod vodom.
Diverzantska škola, od svojih kadeta, uglavnom delfina, trebala je da obučava specijalne podvodne trupe nejasnog naziva „Podvodne beretke“. Zadatak “beretki” je uključivao: likvidaciju, uništavanje, hvatanje, potapanje i pretragu. Za tako opasno i težak posao Trebali su nam momci sa gvozdenim živcima, perajama i mozgom. Mrtvi delfin Henry nije imao ništa slično..."

O DJEVOJČICI VERI I MAJMUNU ANFISI / Eduard Uspenski; umjetnik G. Sokolov. - Moskva: Planeta detinjstva, 2010. - 144 str. : ill.
Tako ih je lako zbuniti - djevojku i majmuna!

CRVENA, CRVENA, OKVIR / Eduard Uspenski; umjetnici I. Glazov, O. Zotov, I. Oleynikov. - Moskva: Planeta djetinjstva: Astrel: AST, 2001. - 181 str. : ill.
Pjesme i priče o crvenokosima. I nema potrebe za zadirkivanjem.

- Veoma strašne priče! -

VELIKA KNJIGA HOROR PRIČA / Eduard Uspenski, Andrej Usačev. - Moskva: AST: Astrel: Žetva, 2007. - 384 str. : ill. - (Planeta djetinjstva).

HOROR KOĆNE MORE: nadrealne horor priče, šarene, najstrašnije / A. Usačev, E. Uspenski; umjetnik I. Oleinikov. - Moskva: Planeta detinjstva: Astrel, 2001. - 78 str. : ill.
Pa šta da kažem? Užas i ništa više!

JEZIVI DJEČJI FOLKLOR / Eduard Uspenski; umjetnik E. Vasiliev. - Moskva: Rosman, 1998. - 92 str. : ill.

CRVENA RUKA, CRNA čaršava, ZELENI PRSTI: strašna priča za neustrašivu djecu / Eduard Uspenski, A. Usačev. - Moskva: Seeker Books, 2003. - 160 str. : ill. - (Eduard Uspenski. Horor filmovi).
Ruke... Listovi... Prsti... Šta je ovo? Vanzemaljci iz svemira? Đavolje moći? Ili možda samo hir prirode?
Istražni pripravnik Viktor Rahmanin još nije imao odgovor na ova pitanja...

- zabavni univerziteti -

BIZNIS GENA KROKODILA / E. Uspenski, I. Agron; umjetnik V. Yudin. - Moskva: Rosman, 2003. - 92 str. : ill.
Svojevrsni vodič za nadobudne milionere. Upravo to će mladi biznismeni od 6-9 godina sigurno postići ako zajedno sa svojim starim prijateljem krokodilom Genom pokušaju da shvate značenje takvih „odraslih“ pojmova kao što su „razmjena“, „banka“, „patent“ , "korporacija"...

LITERATURA ZA KOSCHEY: knjiga za jednog čitaoca i deset nepismenih / E. Uspenski. - Moskva: “Seeker” Books, 2002. – 158 str. : ill. - (Biblioteka dječije književnosti).
Djeci je lakše naučiti čitati i pisati sa voljenim osobama bajkoviti likovi. Tada se prve i najvažnije riječi mnogo lakše pamte: "Tata, mama, baka, Uspenski".

KAKO PRAVILNO VOLJETI PSE: priče / Eduard Uspenski; crteži K. Pavlove. - Moskva: Planeta detinjstva, 2009. - 63 str. : ill.
Eduard Nikolajevič Uspenski zna iz prve ruke o psima. U njegovoj kući duge godine live četvoronožni prijatelji. Pa ko bolje zna koje su pasmine pasa, kako se brinuti o njima i kako ih pravilno voljeti?..

PREDAVANJA PROFESORA ČAJNIKOVA / E. Uspenskog. - Moskva: Bambus, 1999. - 138 str. : ill. - (Studentska biblioteka).
“Ako rastavite televizor, hoće li mali ljudi ostati u njemu?”Čuvši ovo pitanje, profesor Čajnikov je shvatio da su zemlji potrebna predavanja o radio talasima i elektronici.
Verovatno se sećate da je u svojoj prvoj profesiji, autor ove knjige, Eduard Nikolajevič Uspenski, bio inženjer, pa će zajedno sa profesorom Čajnikovom moći da odgovore na mnoga složena i iznenađujuća pitanja.

AVANTURE MALOG ČOVEKA: (Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima prepričavana za decu i odrasle) / A. Usačev, E. Uspenski; umjetnik A. Ševčenko. - Moskva: Samovar, 1997. - 94 str. : ill. - (Smiješni udžbenici).
Ispostavilo se da možete napisati smiješnu bajku o tako ozbiljnim stvarima kao što su ljudska prava.

ŠKOLA KLOVNOVA: priča / E. Uspenski. - Moskva: Planeta detinjstva, 2001. - 191 str. : ill.
Nekada davno u Moskvi je otvorena potpuno neobična škola: za one koji vole da nasmiju i zabavljaju ljude - škola klovnova. Naravno, shvatate da je učenje u takvoj školi jako zabavno. Čak i abeceda i brojanje.

- Poezija -

ILI MOŽDA VRANA... / Eduard Uspenski; umjetnik O. Gorbušin. - Moskva: Samovar: Teremok, 2005. - 107 str. : ill. - (Dječji klasici).

Jedna jednostavna bajka Ili možda nije bajka, Ili možda nije jednostavno Želim ti reći. Secam je se iz detinjstva, Ili možda ne od detinjstva, Ili se možda ne sjećam Ali zapamtiću...

ČUVAJTE IGRAČKE: pjesme / E. N. Uspensky; umjetnik I. Glazov. - Moskva: Planeta detinjstva, 2008. - 11 str. : ill.

SVE JE OK: poezija / Eduard Uspenski. - Moskva: Eksmo-Press, 2005. - 48 str. : ill. - (Bubamara).

PLAVI AUTO: pjesme / Eduard Uspenski. - Moskva: Astrel: AST, 2004. - 174 str. : ill. - (Školska čitanka).

„PLASTICINSKA VRANA“ I DRUGE PESME / Eduard Uspenski. - Moskva: OLMA-PRESS, 2002. - 156 str. : ill. - (Zlatne stranice).

PESME ZA MALU DJECU / Eduard Uspenski; crteži B. Tržemetskog. - Moskva: AST: Astrel, 2010. - 47 str. : ill. - (Planeta djetinjstva).

TRAŽI SE DADILJA: pjesme / Eduard Uspenski. - Moskva: Eksmo, 2005. - 48 str. : ill.

- Prepričavanja sa drugih jezika -

Eduard Nikolajevič Uspenski ne samo da brine o svojim herojima, već je spreman da se brine i o strancima. U svakom slučaju, i stric Au finskog pisca Hannua Mäkeläa, i najbolji Carlson na svijetu, Astrid Lindgren, ponekad govore ruski uz njegovu pomoć:

UJAK AU: priča-bajka / H. Mäkelä, E. Uspensky; umjetnik V. Korkin. - Moskva: Drfa, 2000. - 92 str. : ill. - (Priča za pričom).
U početku, ovaj stric Au sa finskim naglaskom nekome može izgledati strogo, zastrašujuće i sumorno. Ali ovo je samo na početku...

KARLSON S KROVA, ILI NAJBOLJI KARLSON NA SVIJETU: bajke / Astrid Lindgren; prepričavanje E. Uspenskog. - Moskva: Astrel: AST, 2008. - 446 str. : ill.

Nadežda Voronova, Olga Murgina, Irina Kazjulkina

LITERATURA O ŽIVOTU I DELU E.N.USPENSKOG

Uspenski E. Iz života brendova: [intervju s piscem E. Uspenskim] / razgovor vodi V. Vyzhutovich // Ruske novine. - 2010. - 29. jul. - str. 26-27.
Uspensky E. Pisma s Jalte // Kukareku. - Moskva: JV “Slovo”, . - Str. 26, 51, 79, 97, 115, 132-133, 163, 199.
Uspenski E. „Čitam knjige svih svojoj deci dobri pisci": [o modernom det. književnosti i o njihovom stvaralaštvu] / razgovor vodili M. Koryabina, I. Bezuglenko // Predškolsko obrazovanje. - 2002. - br. 6. - str. 20-22.
Uspenski E. Čeburaška je muškarac! : [povodom 70. godišnjice rođenja pisca] / razgovor vodio I. Svinarenko // Rossiyskaya Gazeta. - 2008. - 3-9. april. - str. 20-21.

Arzamastseva I. Zajamčeni pripovjedač Eduard Uspenski // Dječja književnost. - 1993. - br. 1. - str. 6-12.
Begak B. Radost dobra // Begak B. Istina bajki. - Moskva: Dječija književnost, 1989. - S. 102-110.
Valkova V. Eduard Nikolajevič Uspenski: (do 65. godišnjice pisca) // Osnovna škola. - 2002. - br. 12. - str. 10-12.
Goldovsky B. Kazalište Eduarda Uspenskog // Uspenski E. Ujak Fjodor, pas i mačka. - Moskva: Umetnost, 1990. - S. 7-21.
Lobanova T. Rad E. N. Uspenskog u ocjeni kritike // Svjetska književnost za djecu i o djeci: dio 1. - Moskva, 2004. - str. 160-164.
Sakai H. Tajna popularnosti "Čeburaške" // Svjetska književnost za djecu i o djeci: 2. dio. - Moskva, 2004. - str. 261-262.
Sivokon S. Najbolje, naravno, tek dolazi // Sivokon S. Vaši veseli prijatelji. - Moskva: Dječija književnost, 1986. - S. 232-249.
Tubelskaya G. Dječji pisci Rusije: sto trideset imena: biobibliografska referentna knjiga / G. N. Tubelskaya. - Moskva: Rusko udruženje školskih biblioteka, 2007 - 492 str. : ill.
Pročitajte biografsku crtu o Eduardu Uspenskom na str. 350-353.

N.V., O.M.

DIMENZIJE EKRANA RADOVA E.N.USPENSKOG

- UMETNIČKI FILMOVI -

Godina dobro dete. Zasnovan na istoimenoj priči E. Uspenskog i E. de Gruna. Dir. B.Konunov. SSSR-FRG, 1991.

Tamo, na nepoznatim stazama. Bazirano na priči “Down the Magic River” E. Uspenskog. Dir. M. Yuzovsky. Comp. V. Dashkevich. SSSR, 1982. Glumci: R. Monastyrsky, T. Peltzer, A. Zueva, L. Kharitonov, A. Filippenko, Yu. Chernov i drugi.

- CRTANI -

akademik Ivanov. Zasnovan na pjesmi E. Uspenskog. Scena E. Uspensky. Dir. V.Popov. Comp. E. Krylatov. SSSR, 1986. Glasove su dali: O. Tabakov, S. Stepchenko.

Antoška: [iz almanaha „Veseli vrtuljak“: knj. 1]. Scena E. Uspensky. Dir. L. Nosyrev. SSSR, 1969.

Baba Yaga protiv!: vol. 1. Scena. E. Uspensky, G. Oster, A. Kurlyandsky. Dir. V. Pekar. Comp. E. Artemyev. SSSR, 1980. Baba Yaga oglašava O. Aroseva.
Baba Yaga protiv!: vol. 2. Scena. E. Uspensky, G. Oster, A. Kurlyandsky. Dir. V. Pekar. Comp. E. Artemyev. SSSR, 1980. Baba Yaga oglašava O. Aroseva.
Baba Yaga protiv!: vol. 3. Scena. E. Uspensky, G. Oster, A. Kurlyandsky. Dir. V. Pekar. Comp. E. Artemyev. SSSR, 1980. Baba Yaga oglašava O. Aroseva.

Divan je dan. Scena A. Khrzhanovsky, E. Uspensky. Dir. A. Khrzhanovsky. Comp. V. Martynov. SSSR, 1975.

Uncle Au. Baziran na bajci finskog pisca H. Mäkela. Scena E. Uspenski, H. Mäkel. Dir. I. Douksha, M. Buzinova. Comp. A. Zhurbin. SSSR, 1979. Glasove su dali: V. Livanov, T. Rešetnikova, M. Lobanov, V. Ferapontov, A. Grave.
Ujak Au je u gradu. Scena H. Mäkel, E. Uspensky. Dir. M.Muat. Comp. A. Zhurbin. SSSR, 1979. Uloge su dali glas: V. Livanov, A. Grave, T. Reshetnikova, S. Kryuchkova.
Ujak Au: Ujka Auova greška. Scena E. Uspenski, H. Mäkel. Dir. L. Surikova. Comp. A. Zhurbin. SSSR, 1979. Uloge su dali glas: V. Livanov, A. Grave, B. Levinson, A. Shchukin.

Ujak Fjodor, pas i mačka: Matroskin i Šarik. Scena E. Uspensky. Dir. L. Surikova, Yu. Klepatsky. Comp. A. Bykanov. Tekstovi pjesama I.Shaferana. SSSR, 1975. Glasove su dali: Z. Andreeva, E. Khromova, V. Baykov, S. Harlap, A. Goryunova, A. Verbitsky.
Stric Fjodor, pas i mačka: Mama i tata. Scena E. Uspensky. Dir. Yu Klepatsky, L. Surikova. Comp. A. Bykanov. Tekst pjesama (pjesme) I. Shaferana. SSSR, 1976.
Stric Fjodor, pas i mačka: Mitya i Murka. Scena E. Uspensky. Dir. Yu Klepatsky, L. Surikova. Comp. A. Bykanov. Tekstovi pjesama I.Shaferana. SSSR, 1976.

Zagonetka: [iz almanaha “Veseli vrtuljak”: knj. 19]. Scena E. Uspensky. Dir. E. Fedorova. Comp. M. Link, Gr. Gladkov. SSSR, 1988. Tekst čita A. Filippenko.

Zašto je kamili potrebna narandža? Scena A. Vatyan. Dir. Yu Kalisher. Autori teksta: E. Uspenski, V. Lunin. SSSR, 1986.

Ivaška iz Palate pionira. Scena G. Sokolsky, E. Uspenski. Dir. G. Sokolsky. Comp. M. Meerovich. SSSR, 1981. Uloge su dali glas: G. Bardin, E. Katsirov, S. Kharlap.

Slikarstvo. Vanya je vozio. Scena E. Uspensky. Dir. F. Epifanova. Comp. M. Ziv. SSSR, 1975.

Mrlja. Scena E. Uspensky. Dir. A. Reznikov. SSSR, 1980.

Krokodil Gena. Scena E. Uspenski, R. Kačanov. Dir. R. Kachanov. Comp. M. Ziv. SSSR, 1969. Glasove su dali: V. Rautbart, K. Rumyanova, T. Dmitrieva, V. Livanov.
Cheburashka. Scena E. Uspenski, R. Kačanov. Dir. R. Kachanov. Comp. V. Shainsky. SSSR, 1971. Glasove su dali: K. Rumyanova, T. Dmitrieva, V. Livanov, V. Ferapontov.
Shapoklyak. Scena R. Kačanov, E. Uspenski. Dir. R. Kachanov. Comp. V. Shainsky. SSSR, 1974. Glasove su dali: V. Livanov, I. Mazing, K. Rumyanova, V. Ferapontov.
Čeburaška ide u školu. Scena E. Uspenski, R. Kačanov. Dir. R. Kachanov. Comp. V. Shainsky. SSSR, 1983. Glasove su dali: K. Rumyanova, G. Burkov, V. Livanov, Y. Andreev.

Naslijeđe čarobnjaka Bahrama. Scena E. Uspensky. Dir. R. Kachanov. Comp. M. Meerovich. SSSR, 1975. Uloge su dali glas: R. Mirenkova, G. Vitsin, M. Vinogradova, V. Livanov.

Jonah. Scena R. Kačanov, E. Uspenski. Dir. V. Golikov. SSSR, 1972.

Novogodišnja pesma Deda Mraza. Scena E. Uspensky. Dir. A. Tatarsky. Comp. A. Zhurbin. SSSR, 1983.

Olimpijski karakter. Scena V. Vinnitsky, E. Uspensky, Y. Shmalko. Dir. B. Akulinichev. Comp. M. Minkov. SSSR, 1979.

Hobotnice. Zasnovan na pjesmi E. Uspenskog. Scena E. Uspensky. Dir. R. Strautman. Comp. I. Efremov. SSSR, 1976.

Plastelin vrana. Scena A. Tatarsky. Dir. A. Tatarsky. Comp. Gr.Gladkov. Tekst pesama (pesme) E. Uspenskog. SSSR, 1981. Glasove su dali: A. Levenbuk, A. Pavlov, L. Bronevoj, Gr. Gladkov, L. Šimelov.

Podvodne beretke: [zbirka priča o rendžerima delfina prema filmovima „Tajna okeanska deponija“, „Vrh ledenog brega“, „Jezero na dnu mora“ itd.]. Scena E. Uspensky. Dir. P. Lobanova, V. Tarasov, A. Mazaev, R. Strautmane, A. Gorlenko. Comp. E. Artemyev. Rusija, 1991.
Tajna okeanska deponija: [iz serije Dolphin]. Scena E. Uspensky. Dir. R. Strautman. Comp. F. Koltsov, T. Hayen. SSSR, 1989.
Površina ledenog brega: [iz serije o delfinima]. Scena E. Uspensky. Dir. A. Gorlenko. Comp. T. Hayen, E. Artemyev. SSSR, 1989.
Jezero na dnu mora: [iz serije o delfinima]. Scena E. Uspensky. Dir. A. Mazaev. Comp. T. Hayan. SSSR, 1989.
Miko - Pavlov sin: [iz serije o delfinima]. Scena I. Margolina, E. Uspenski. Dir. E. Prorokova. SSSR, 1989.
Sretan početak-1: [iz serije o delfinima]. Scena E. Uspensky. Dir. V. Tarasov. Comp. T. Hayan. SSSR, 1989.
Sretan početak-2: [iz serije o delfinima]. Scena E. Uspensky. Dir. V. Tarasov. Comp. T. Hayan. SSSR, 1989.
Sretan početak-3: [iz serije o delfinima]. Scena E. Uspensky. Dir. V. Tarasov. Comp. T. Hayan. SSSR, 1989.
Sretan početak-4: [iz serije o delfinima]. Scena E. Uspensky. Dir. V. Tarasov. Comp. T. Hayan. SSSR, 1990.

O Veri i Anfisi: [prvi film u trilogiji o devojčici Veri i majmunu Anfisi]. Scena E. Uspensky. Dir. V. Fomin. Comp. Gr.Gladkov. SSSR, 1986. Tekst čita O. Basilashvili.
O Veri i Anfisi: Vera i Anfisa su ugasile požar: [drugi film u trilogiji]. Scena E. Uspensky. Dir. V. Fomin. Comp. Gr.Gladkov. SSSR, 1987. Tekst čita O. Basilashvili.
O Veri i Anfisi: Vera i Anfisa na lekciji u školi: [zaključuje. filmska trilogija]. Scena E. Uspensky. Dir. V. Fomin. Comp. Gr.Gladkov. SSSR, 1988.

O Sidorov Vovi. Zasnovan na pjesmi E. Uspenskog. Scena E. Uspenski, E. Nazarov. Dir. E. Nazarov. SSSR, 1985. Tekst čita S. Yursky.

O frižideru, sivim miševima i ljudima iz garancije. Scena E. Uspensky. Dir. L. Domnin. SSSR. 1979.

Bird Market. Scena E. Uspensky. Dir. M.Novogrudskaya. SSSR, 1974.

Destrukcija: [iz almanaha “Veseli vrtuljak”: knj. 3]. Zasnovan na istoimenoj pjesmi E. Uspenskog. Scena E. Uspensky. Dir. V. Ugarov. Comp. Sh.Kallosh. SSSR, 1971. Tekst čitaju: A. Livšits, A. Levenbuk.

Crvenokosa, crvenokosa, pjegava: [iz almanaha „Veseli vrtuljak“: knj. 3]. Scena E. Uspensky. Dir. L. Nosyrev. SSSR, 1971. Uloge su dali glasove: G. Dudnik, S. Shurkhina, Yu. Yulskaya, T. Dmitrieva, A. Babaeva, K. Rumyanova, M. Korabelnikova.

Danas u našem gradu. Scena E. Uspensky. Dir. E. Fedorova. SSSR, 1989. Tekst čita A. Filippenko.

Istragu vode Kolobokovi. Scena E. Uspensky. Dir. A. Zyablikova. Comp. N. Bogoslovsky. SSSR, 1983. Glasove su dali: T. Peltzer, V. Nevinny, V. Abdulov, L. Koroleva, Z. Naryshkina.
Istragu vode Kolobokovi. Pljačka veka. Scena E. Uspensky. Dir. A. Zyablikova. Comp. M. Meerovich. SSSR, 1983. Uloge su dali glas: V. Abdulov, G. Vitsin, V. Nevinny.
Istragu vode Kolobokovi. Krađa veka. Scena E. Uspensky. Dir. A. Zyablikova. Comp. N. Bogoslovsky. SSSR, 1983. Uloge su dali glas: T. Peltzer, G. Vitsin, V. Abdulov, V. Nevinny.

Istragu vodi Koloboki: [1. i 2. epizoda]. Scena E. Uspensky. Dir. I. Kovalev, A. Tatarsky. Comp. Yu Chernavsky. SSSR, 1986. Uloge su dali glas: L. Bronevoj, S. Fedosov, A. Ptitsyn.
Istragu vodi Koloboki: [epizode 3 i 4]. Scena E. Uspensky. Dir. I. Kovalev, A. Tatarsky. Comp. Yu Chernavsky. SSSR, 1987.

Slon-dilo-sin. Scena E. Uspensky. Dir. B. Ardov. Comp. I. Kataev. SSSR, 1975.

Tri vrste i violinista. Zasnovan na pjesmi E. Uspenskog. Scena N. Lerner, E. Uspenski. Dir. N. Lerner. Comp. M. Meerovich. Film koristi muziku J.-S.Bacha i A. Vivaldija. Rusija, 1993.

Trojica iz Prostokvashina. Scena E. Uspensky. Dir. V.Popov. Umjetnik N.Erykalov, L.Khachatryan. Comp. E. Krylatov. SSSR, 1978. Glasove su dali: B. Novikov, G. Kačin, M. Vinogradova, V. Talyzina, O. Tabakov, L. Durov.
Odmor u Prostokvashino. Scena E. Uspensky. Dir. V.Popov. Comp. E. Krylatov. SSSR, 1980. Glasove su dali: B. Novikov, G. Kachan, M. Vinogradova, L. Durov, V. Talyzina, O. Tabakov.
Zima u Prostokvashinu. Scena E. Uspensky. Dir. V.Popov. Comp. E. Krylatov. Autori teksta: Yu Entin, E. Uspensky. SSSR, 1984. Glasove su dali: B. Novikov, G. Kačin, M. Vinogradova, Z. Nariškina, O. Tabakov, V. Talyzina, L. Durov.

U Rusiji nećete naći osobu koja nije upoznata sa radom Eduarda Uspenskog. Ovaj čovjek je cijeli svoj život posvetio djeci i načinima da ih usreći. Priče pisca odgojile su mnoge generacije djece koja vjeruju u dobrotu i prijateljstvo, hrabrost i poštenje, pa su u stanju da pomognu svojim najmilijima u Tesko vreme.

I, sigurno, nema ljudi u Rusiji koji nisu vidjeli crtane filmove stvorene prema knjigama Eduarda Nikolajeviča. Zbog toga je stekao popularno priznanje i ljubav divni radovi, koji prikazuju prave vrijednosti na jasan i pristupačan način.

Djetinjstvo i mladost

Biografija Eduarda Nikolajeviča počela je 22. decembra 1937. u Jegorjevsku. Roditelji budućeg autora nisu imali nikakve veze sa stazom pisanja. Otac Nikolaj Mihajlovič radio je kao voditelj pasa u lovačkom odjelu Centralnog komiteta CPSU, tako da je u kući bilo mnogo životinja. Moja majka je po obrazovanju bila mašinski inženjer. Pored Edika, porodica je podigla još dva sina: starijeg brata Igora i mlađeg brata Jurija. Po nacionalnosti, otac Uspenskog je bio Jevrej, a majka Ruskinja.

Kada je Edward imao 10 godina, njegov voljeni otac je preminuo, a djeca su ostala s majkom. Porodica je živjela u stanu na Kutuzovskom prospektu.

IN rane godine Edik je odrastao kao nestašan dječak. Dijete nije išlo u studiju, pa se naviklo da sječivom odsijeca loše ocjene iz dnevnika. Loša finansijska podrška je uticala: nakon smrti oca, porodica je živjela u siromaštvu. Ali uprkos svemu ovome budući pisac sanjao o karijeri ministra ili akademika.

Jednog dana Eduard je slomio nogu i hospitaliziran. Tada je dječak zamolio majku da donese udžbenike i počeo da uči. Ubrzo se akademski uspjeh Eduarda Uspenskog poboljšao, a mladić je završio školu sa svjedodžbama za pobjede na olimpijadama. Mladić je bio posebno dobar u matematici.

Visoko obrazovanje stekao je na Moskovskom vazduhoplovnom institutu. Nakon studija otišao sam da radim kao inžinjer, i u slobodno vrijeme počeo pisati scenarije i priče za djecu. Interes Uspenskog za kreativnost pojavio se u mladosti - u školi je momak bio stalni vođa grupa sa mladim učenicima, za koje je smislio smiješne dječje pjesme i pjesme. Mladić je svoje fakultetsko obrazovanje spojio sa stvaranjem i održavanjem studentskih skečeva i lokalnih predstava.

Nakon što je kratko radio u svojoj specijalnosti, Uspenski je počeo da razvija svoju karijeru kao pisac. Komponovao je priče i pesme za decu, ali je svoje radove objavljivao retko. Eduardovi humoristični skečevi i priče za blok satire pokazali su se mnogo traženijim. Međutim, autor nije želio da se razvija u tom pravcu.

Eduard Uspenski je izmislio likove svojih omiljenih crtanih filmova

Nije poznato kako bi se sudbina razvila najbolji radovi, da kreatori crtanih filmova nisu obratili pažnju na njih. Zahvaljujući vizualnoj ilustraciji, djela Uspenskog stekla su široku popularnost i svjetsku slavu.

Književnost

Radovi Eduarda Nikolajeviča popularni su među čitaocima širom svijeta. Priče Uspenskog prevedene su na više od 20 jezika svijeta, aktivno objavljivane i ponovno objavljivane mnogo godina nakon pojavljivanja. Autor je privukao pažnju u Švedskoj - tamo su djela čovjeka stekla toliku popularnost da su se likovi pojavili na televiziji i u časopisima, a sam Eduard Uspenski pozvan je u Savez švedskih pisaca. Autorova djela cijenili su evropski majstori književnosti za djecu poput Anne Schmidt.

"Tata" Čeburaške - Eduard Uspenski

Najpoznatije knjige ovog velikog autora za širok krug čitalaca su priče o Prostokvashinu, koje sadrže i. Priče u kojima i učestvuju postale su još popularnije. Jedno od prvih autorovih djela, "Down the Magic River", postalo je široko popularno.

Istorija objavljivanja mnogih radova nije bila laka. Autor je kritikovan zbog nedostatka osobina pravog pionira u slici i ponašanju Čeburaške, cenzura je zabranila druge pesme i skice autora.

Filmska adaptacija priča za djecu odvijala se pod strogom kontrolom autora - Eduard Uspenski je samostalno pisao scenarije za animacije. Na osnovu priča i priča pisca, stvorili su dva igrani filmovi, a kasnije je snimljena i jedna serija.

Sa dolaskom popularnosti krajem 1970-ih, Eduard Uspenski se počeo pojavljivati ​​u radijskim programima - čitajući poeziju i priče. Piše drame o svojim omiljenim likovima. Osamdesetih godina prošlog stoljeća objavljena je prva zbirka priča o Matroskinu, Koloboku.

Crtani film "Trojica iz Prostokvashina"

Iz pera Eduarda Uspenskog potekle su bajke „Ljudi garancije“ i „Kolobokovi istražuju“. Popularna je pjesma “Strašna priča”.

Eduard Nikolajevič je takođe radio na televiziji. Postao je idejni inspirator i autor niza programa za djecu različitog uzrasta.

Sovjetski i ruski pisac više puta dobijao nagrade. 1997. godine odlikovan je Ordenom zasluga za otadžbinu. Godine 2010. Eduard Nikolajevič je postao laureat nagrade koja se dodjeljuje istaknutim piscima za djecu.

U novembru 2017. napisao je Eduard Nikolajevič otvoreno pismo Predsjedniku Ruske Federacije, u kojem je optužio filmski studio Soyuzmultfilm za kršenje autorskih prava. Prema piscu, nove epizode Prostokvashina objavljene su bez znanja Uspenskog. Autor je tvrdio da nije pristao na produkciju nastavka.

"Povratak u Prostokvashino"

, i učestvovali u oglašavanju svojih omiljenih likova. Anton i Julija su izrazili žaljenje što je Eduard Nikolajevič tako oštro govorio o novim epizodama animiranog filma. Prva epizoda nastavka, objavljena u aprilu 2018. godine, prikupila je nekoliko miliona pregleda na internetu.

Druga epizoda crtanog filma objavljena je u maju. Serija je bila posvećena sjećanju na Olega Tabakova. Prvog dana izdanje je pogledalo 25 miliona ljudi.

Lični život

Porodica je oduvek inspirisala pisca, posebno u stvaranju najneočekivanijih likova. Autor je smislio svijetli i nezaboravni Shapoklyak, prisjećajući se svoje bivše supruge Rimme. Prema poznati autor, supruga se odlikovala štetnošću. Iako slika, nastavlja on, sadrži neke od pisčevih ružnih osobina.

A kćerkin dječji plač prvo je poslužio kao izvor imena Cheburashka, a potom i čitava istorija ovog lika. Ovaj heroj je postao legendarni - u početku su ga voljeli stanovnici Zemlje izlazećeg sunca, a zatim je postao simbol Rusije na sportskim takmičenjima.

Eduard Uspenski se ženio tri puta. Iz prvog braka, koji je trajao 18 godina, ostavio je kćer Tatjanu, koja već ima svoju porodicu i koja je tati podarila unuka i unuku. Pisac je imao i djecu iz drugog braka: dvije kćerke bliznakinje, koje je par usvojio.

Po treći put, Eduard Nikolajevič se oženio popularnom TV voditeljicom - Eleonora Filina postala je odabranica autora. Zajedno sa svojom voljenom, pisac je vodio radijsku emisiju "Brodovi su došli u našu luku". Kao rezultat toga, kancelarijski odnos prerastao je u pravu romansu.

Brakorazvodni postupak s posljednjom suprugom pokazao se visokoprofilnim - supruga se pojavljivala na televiziji i u štampi s glasnim izjavama i javno razgovarala o životu s piscem.

Posle decenija zajednički život, kada je cijela država ovaj par smatrala uzornim, Eleanor se uvrijedila zbog svog muža koji je podnio zahtjev za razvod i počeo pričati kakva je zapravo zajednica sa piscem. Mnogo je neprijatnih reči izgovoreno sadašnjim bivši muž, nepristrasno karakterišući karakter i ponašanje muškarca u svakodnevnom životu.

Međutim, malo ljudi to zna dok bivša supruga pojavio se na televiziji, sam pisac se borio sa teškom bolešću - rakom. Čovjek je otišao u Njemačku, gdje je bio podvrgnut hemoterapiji. U početku je Eleanor bila pored svog muža i brinula se o piscu, ali je strpljenje žene trajalo nekoliko mjeseci, nakon čega se Filina jednostavno vratila u Rusiju i ostavila Edwarda samog u stranoj zemlji.

Uspenski dugo vremena nije ni na koji način komentirao Eleanorine postupke, ali je jednom dao izjavu da su razlog ponašanja ove žene ogromni finansijski dugovi, koje, prema riječima pisca, bivša supruga želi isplatiti na račun Eduarda Nikolajeviča.

Skandalozan "Uživo" sa Eleonorom Filinom

Međutim, Edwardov karakter je zaista bio težak, što potvrđuju njegovi rođaci i kolege. Nije svako mogao da se nosi s tim i produktivno održava lične i radne odnose. Neke individualne karakterne crte Eduarda Nikolajeviča su u nekom trenutku čak i stavili tačku na tada nepoznata istorija o - odbili su da objave esej, bojeći se iznenadnih skandala i tvrdnji pisca.

Pisac je rijetko pisao po narudžbi, jer nije smatrao potrebnim prilagođavati priče po nalogu autsajdera. Ova nepopustljivost je često kvarila pisčeve radne i lične odnose. S druge strane, možda bez nje, voljeni likovi Uspenskog ne bi ugledali svjetlo dana u jedinstvenom obliku koji im je autor dao.

Što se samog pisca tiče, čovjek je obožavao životinje i ptice, u njegovoj kući stalno su živjeli papagaji i psi, o čemu se pisac sa zadovoljstvom brinuo. Eduard je radio svaki dan, komponujući u svojoj seoskoj kući iu Moskvi. U slobodno vrijeme volio je gledati strane TV serije, posebno medicinske tematike. Omiljeni serijski film Uspenskog bio je "".

Poznato je da je Eduard Nikolajevič poštovao kreativnost. Zato je harizmatičnom glumcu povereno sinhronizovanje mačke iz Prostokvašina.

U aprilu 2018, pisac je dao intervju u kojem je rekao da je njegova druga supruga, Elena Uspenskaya, bila pored njega. Žena je oprostila bivšem mužu i vratila se. U poslednje vreme Edward i njegova supruga živjeli su u miru i slozi, podržavali jedni druge i nisu se sjećali prošlosti. Par se nadao da će se pisac izboriti sa bolešću.

A Eleanor Filina je, ispostavilo se, otišla mladom ljubavniku, koja je 30 godina mlađa od nje. TV voditelj je podigao kredit od 6 miliona rubalja kako bi tip mogao otvoriti posao, ali posao je propao.

Ni sama Filina to ne priznaje. Žena samo kaže da više nije mogla biti bliska sa svojim opresivnim mužem. Prema Eleanor, Filina je dugo željela da se razvede od Uspenskog, ali su je zaustavili suprugovo zdravstveno stanje i dijagnoza.

Smrt

14. avgusta 2018. u svom domu u Moskvi. Uzrok pisčeve smrti bio je rak sa kojim se borio nekoliko godina. Bio je na liječenju u Njemačkoj, a nakon operacije bolest se nakratko smirila.

Kod kuće uoči tragedije, prema riječima Irinine kćeri Eduarda Nikolajeviča, trebala mu je medicinska pomoć.

Bibliografija

• 1966 – “Krokodil Gena i njegovi prijatelji”
• 1972 – “Down the Magic River”
• 1974 – “Ujka Fjodor, pas i mačka”
• 1975 – “Muškarci garancije”
• 1976 – “Nevjerovatna stvar”
• 1983 – “Praznici u Prostokvashinu”
• 1985 – “Vera i Anfisa u klinici”
• 1987 – “Kolobok je na tragu”
• 1990 – “Crvena ruka, crni čaršav, zeleni prsti”
• 1997 – “Zima u Prostokvašinu”
• 2001 – “Pečurke za Čeburašku”
• 2007 – " Novi zivot u Prostokvashino"
• 2011 – “Vratili su se ljudi sa garancijom”
• 2011 – “Duh iz Prostokvashina”

U utorak, 14. avgusta, preminuo je poznati pisac Eduard Uspenski. Imao je 80 godina. Prema riječima rodbine, autor legendarnih dječjih djela dugo je bolovao od raka. Pročitajte o životu i radu Eduarda Uspenskog u našoj rubrici Pitanja i odgovori.

Biografija

Eduard Uspenski je rođen 22. decembra 1937. godine u Jegorjevsku. Otac pisca radio je u aparatu Centralnog komiteta Svesavezne komunističke partije, majka mu je bila mašinski inženjer.

Godine 1955. Uspenski je ušao u Moskovski institut za avijaciju. Već kao student je počeo da uči književno stvaralaštvo. Njegove pjesme i feljtoni redovno su objavljivani u zidnim novinama instituta. A počevši od 1960. godine, pisac ih je objavljivao u pop zbirkama, novinama "Nedelja" i časopisu "Krokodil".

Nakon što je diplomirao na univerzitetu (1961), Uspenski je radio tri i po godine u Drugoj moskovskoj fabrici instrumenata.

Početak kreativne aktivnosti

Godine 1965. Uspenski je zajedno sa Feliksom Kamovom predvodio autorsku grupu studentskog pop-satiričkog pozorišta MAI "Televizija". A 1966. godine moskovska izdavačka kuća "Iskusstvo" objavila je zbirku humoristične priče za scenu "Četiri pod jednim omotom". Ova četvorica su bili Eduard Uspenski, Feliks Kamov, Arkadij Arkanov i Grigorij Gorin.

Knjige za djecu

Uspenski je počeo da piše za decu sredinom 1960-ih. Pet godina kasnije (1965.) izdavačka kuća "Dečja književnost" objavila je njegovu prvu knjigu - zbirku pesama "Smešni slon".

Čuvena bajka "Krokodil Gena i njegovi prijatelji" objavljena je 1966. godine. Krokodil Gena i Čeburaška postaju omiljeni likovi djece i odraslih. Ne samo u SSSR-u, već iu inostranstvu.

Godine 1969. reditelj animatora Roman Kačanov postavio je lutkarski animirani film "Krokodil Gena" prema scenariju Eduarda Uspenskog. Godine 1971. objavljena je "Cheburashka". Slijede "Shapoklyak" (1974), "Čeburaška ide u školu" (1983).

Zajedno sa Kačanovim, Uspenski je napisao drame "Čeburaška i njegovi prijatelji" (1970) i ​​"Praznik krokodila Gena" (1974). U 2000-im animirani filmovi o Čeburaški je snimljen u Japanu.

Stric Fjodor, pas i mačka

Priča-bajka o dječaku kojeg su svi zvali čika Fjodor objavljena je 1974. godine. Na osnovu knjige Uspenskog, reditelj Vladimir Popov je 1978. godine snimio animirane filmove "Trojica iz Prostokvašina". I dao glas popularnom mačku Matroskinu poznati glumac Oleg Tabakov. Dvije godine kasnije objavljen je “Odmor u Prostokvashinu”, a 1984. “Zima u Prostokvashinu”. Ovi crtani filmovi, kao i knjige po kojima su nastali, već dugi niz godina postaju omiljena djela ljudi svih uzrasta.

Uspenski je napisao i bajke „Down the Magic River” (1972), „Garantee Men” (1975), „Škola klovnova” (1983), „Kolobok prati trag” i druge.

Povezani materijali

Crtani filmovi

Dela Uspenskog prevedena su na 25 jezika. Po njegovim scenarijima i djelima snimljeno je 60 filmova. animirani filmovi. Ovo je čuvena "Antoška", "Ivaška iz Palate pionira", "Istragu vodi Koloboks" i druga podjednako poznata i omiljena dela.

Predstave, filmovi, TV

Na repertoar Ruska pozorišta uključuje predstave zasnovane na delima Uspenskog. Njegove knjige korištene su i za snimanje filmova za djecu koje i danas rado gledaju. Na primjer, “Tamo, na nepoznatim stazama...”.

Uspenski je bio i jedan od članova žirija televizijskog programa „Klub veselih i snalažljivih“ i bio je domaćin muzička emisija“Brodovi su došli u našu luku” na radiju i televiziji.

"Preminuo je sjajni Eduard Uspenski. Hvala vam na utiscima iz detinjstva, za Genu i Čeburašku, za mačku Matroskina, ujaka Fjodora, poštara Pečkina, Šarika... Moje saučešće našim najmilijima. Blagoslovena uspomena!" – napisao je Šapošnjikov na Tviteru.

Dječak Yasha je uvijek volio da se penje svuda i ulazi u sve. Čim su doneli kofer ili kutiju, Yasha se odmah našao u njoj.

I penjao se u razne torbe. I u ormare. I ispod stolova.

Mama je često govorila:

„Bojim se da će, ako odem s njim u poštu, upasti u neki prazan paket i da će ga poslati u Kzyl-Ordu.

Imao je mnogo problema zbog ovoga.

A onda je Yasha preuzeo novu modu - počeo je da pada odasvud. Kada je kuća čula:

- Uh! – svi su shvatili da je Jaša odnekud pao. I što je "uh" bilo glasnije, to je bila veća visina sa koje je Jaša poleteo. Na primjer, mama čuje:

- Uh! - to znači da je u redu. Jaša je jednostavno pao sa stolice.

ako čujete:

- Uh-uh! - to znači da je stvar veoma ozbiljna. Jaša je pao sa stola. Moramo da odemo i pregledamo njegove grudice. A prilikom posjete, Yasha se popeo posvuda, pa čak i pokušao da se popne na police u trgovini.

Jednog dana tata je rekao:

"Jaša, ako se popneš bilo gde drugde, ne znam šta ću ti uraditi." Vezaću te za usisivač konopcima. I svuda ćete hodati sa usisivačem. I sa mamom ćeš sa usisivačem otići do prodavnice, a u dvorištu ćeš se igrati u pesku vezanom za usisivač.

Yasha je bio toliko uplašen da se nakon ovih riječi nije nigdje popeo pola dana.

A onda se konačno popeo na tatin sto i pao zajedno sa telefonom. Tata ju je uzeo i zapravo vezao za usisivač.

Jaša hoda po kući, a usisivač ga prati kao pas. I ide sa majkom u radnju sa usisivačem, i igra se u dvorištu. Veoma neprijatno. Ne možete se popeti na ogradu ili voziti bicikl.

Ali Yasha je naučila uključiti usisivač. Sada, umjesto "uh", "uh-uh" se počelo stalno čuti.

Čim mama sjedne da plete čarape za Jašu, odjednom po cijeloj kući - "oo-oo-oo". Mama skače gore-dole.

Odlučili smo da postignemo prijateljski dogovor. Jaša je bio odvezan od usisivača. I obećao je da se više nigdje neće penjati. tata je rekao:

– Ovog puta, Jaša, biću stroži. Vezaću te za stolicu. I zakucaću stolicu za pod. A ti ćeš živjeti sa stolicom, kao pas sa odgajivačnicom.

Yasha se jako bojao takve kazne.

Ali onda se ukazala sjajna prilika - kupili smo novu garderobu.

Prvo se Yasha popeo u ormar. Dugo je sjedio u ormaru, lupao čelom o zidove. Ovo je zanimljiva stvar. Onda mi je dosadilo i izašao sam.

Odlučio je da se popne na ormar.

Jaša je krenuo prema ormaru stol za večeru i popeo se na njega. Ali nisam stigao do vrha ormara.

Zatim je stavio laganu stolicu na sto. Popeo se na sto, pa na stolicu, pa na naslon stolice i počeo da se penje na ormar. Već sam na pola puta.

A onda mu je stolica iskliznula ispod nogu i pala na pod. A Yasha je ostao pola u ormaru, pola u zraku.

Nekako se popeo na ormar i zaćutao. Pokušajte reći svojoj mami:

- Mama, ja sedim na ormanu!

Mama će ga odmah prebaciti na stolicu. I živjet će kao pas cijeli život kraj stolice.

Evo ga sjedi i ćuti. Pet minuta, deset minuta, još pet minuta. Generalno, skoro cijeli mjesec. I Jaša je polako počeo da plače.

I mama čuje: Jaša nešto ne čuje.

A ako ne čujete Yasha, to znači da Yasha radi nešto pogrešno. Ili žvaće šibice, ili se popeo do koljena u akvarijum, ili crta Čeburašku na očevim papirima.

Mama je počela tražiti na različitim mjestima. I u ormaru, i u dječjoj sobi, i u tatinoj kancelariji. I svuda je red: tata radi, sat otkucava. A ako je svuda red, to znači da se Jaši moralo dogoditi nešto teško. Nešto izvanredno.

mama vrišti:

- Jaša, gde si?

Ali Jaša ćuti.

- Jaša, gde si?

Ali Jaša ćuti.

Onda je mama počela da razmišlja. Vidi stolicu kako leži na podu. Vidi da sto nije na svom mestu. Vidi Jašu kako sjedi na ormaru.

mama pita:

- Pa, Jaša, hoćeš li sad ceo život da sediš na ormanu ili ćemo da se spustimo?

Yasha ne želi da siđe. Boji se da će biti vezan za stolicu.

On kaže:

- Neću sići.

mama kaže:

- U redu, hajde da živimo u ormaru. Sad ću ti donijeti ručak.

Donijela je Jaši supu u tanjiru, kašiku i hleb, i mali sto i stolicu.

Yasha je ručao u ormaru.

Onda mu je majka donijela kahlicu na ormar. Yasha je sjedio na noši.

A da bi mu obrisala zadnjicu, mama je morala sama stati na sto.

U to vrijeme, dva dječaka su došla u posjetu Yashi.

mama pita:

- Pa, treba li poslužiti Kolju i Vitiju za ormar?

Yasha kaže:

- Služi.

A onda tata nije mogao izdržati iz svoje kancelarije:

“Sada ću doći i posjetiti ga u njegovom ormaru.” Ne samo jedan, već sa remenom. Odmah ga izvadite iz ormarića.

Izvukli su Jašu iz ormara, a on je rekao:

"Mama, razlog zašto nisam sišla je zato što se bojim stolice." Tata je obećao da će me vezati za stolicu.

„O, Jaša“, kaže mama, „ti si još mali.“ Ne razumiješ viceve. Idi igraj se sa momcima.

Ali Yasha je razumio šale.

Ali je takođe shvatio da tata ne voli da se šali.

Lako može vezati Jašu za stolicu. A Yasha se nigdje drugdje nije popeo.

Kako je dječak Jaša loše jeo

Yasha je bio dobar prema svima, ali je loše jeo. Sve vreme sa koncertima. Ili mu mama pjeva, pa mu tata pokazuje trikove. I dobro se slaže:

- Ne želim.

mama kaže:

- Jaša, jedi svoju kašu.

- Ne želim.

tata kaže:

- Jaša, pij sok!

- Ne želim.

Mama i tata su umorni od pokušaja da ga svaki put nagovore. A onda je moja majka pročitala u jednoj naučno-pedagoškoj knjizi da djecu ne treba nagovarati da jedu. Pred njih treba staviti tanjir kaše i sačekati dok ne ogladnje i pojedu sve.

Postavili su i postavili tanjire ispred Jaše, ali on ništa nije jeo niti jeo. Ne jede kotlete, supu ili kašu. Postao je mršav i mrtav, kao slamka.

- Jaša, jedi svoju kašu!

- Ne želim.

- Jaša, jedi svoju supu!

- Ne želim.

Ranije su mu pantalone teško zakopčavale, a sada je u njima potpuno slobodno visio. Bilo je moguće staviti još jednog Yasha u ove pantalone.

A onda je jednog dana zapuhao jak vjetar.

I Yasha je svirao u tom području. Bio je vrlo lagan, a vjetar ga je raznosio po okolini. Otkotrljao sam se do žičane ograde. I tu je Jaša zaglavio.

Tako je sjedio, pritisnut vjetrom uz ogradu, sat vremena.

mama zove:

- Jaša, gde si? Idi kući i pati se sa supom.

Ali on ne dolazi. Ne možeš ga ni čuti. On ne samo da je mrtav, već je i njegov glas postao mrtav. Ne možete čuti ništa o tome da on tu škripi.

I on cvili:

- Mama, skloni me od ograde!

Mama je počela da brine - gde je Yasha otišao? Gdje ga tražiti? Yasha se niti vidi niti čuje.

tata je rekao ovo:

“Mislim da je našeg Jašu negdje vjetar odnio.” Hajde, mama, iznećemo lonac supe na verandu. Vjetar će puhati i donijeti miris čorbe Yashi. Doći će puzeći do ovog ukusnog mirisa.

Povratak