U razvoju ruske umjetničke proze, temeljna važnost A-ra S-cha P-n je posebno velika, jer gotovo da nije imao prethodnika. Na mnogo nižem nivou, u poređenju sa poezijom, bio je književni jezik proza. Stoga se pred prozaik P našao izuzetno težak zadatak obrade samog materijala ove oblasti verbalne umjetnosti. Prozni žanrovi privlačili su ljude svojom većom jasnoćom. Nije uzalud tokom ovih godina Pn zabilježio: „Priče i romane čitaju svi, svuda. Puškinovo prvo završeno delo u prozi bilo je „Priče o pokojnom Ivanu Petroviču Belkinu“ (1830). "Belkinove priče" pripisane su konvencionalnom piscu Ivanu P-chu Belkinu, provincijskom zemljoposjedniku koji je prikupljao anegdote iz života u okrugu. Upravo njemu pričaju zanimljive priče razni junaci: titularni savjetnik (“ Načelnik stanice"), potpukovnik ("Pucanj"), službenik ("Pogrebnik"), djevojka ("Mećava", "Seljačka mlada dama"). Tako je P-n naglašavao "profesionalnu" uključenost svih ovih ljudi u poznate priče: službenik priča o službeniku, oficir - o duelima, djevojka - o ljubavi, itd. Autor nastoji da uvjeri čitaoca da je sve što je u pričama istina, da su to istinite priče koje su se zaista dogodile. Pogledajmo pobliže priču "The Station Agent". U ovoj priči P- stvara ruski ženski nacionalni lik. Ovo je čuvarova ćerka Dunja. Prelepa je, inteligentna, okretna. Ove riječi-definicije sadrže karakter, ličnost i sudbinu Dunje. Oni izražavaju idealnu kombinaciju različitih aspekata ruske ženske osobe nacionalni karakter, neophodan za blagotvorno dejstvo na druge ljude, za glavnu prirodnu misiju - zaštitu, očuvanje i nastavak života. Nevjerovatna ljepota devojke su imale divan, preobražavajući efekat na sve ljude, čineći ih ljubaznim i razbuđujući ih u njima visoka osećanja, menjajući stanje njihove duše. Općenito, ljepota zauzima posebno mjesto u umjetničkom svijetu P-n. Vjačeslav Ivanov je pisao o unutrašnjoj ko-prirodi ljepote i dobrote, koja je bila osnova ideala P-n. Prava ljepota prirodno izaziva u čovjeku osjećaj radosti, sreće, čini ga ljubaznim i otvoren prema svijetu, pomaže u prevladavanju niskih osjećaja i poroka. Ovakvo shvatanje Puškinove junakinje potvrđuju i dečakove reči na kraju priče, koje otkrivaju stav pisca, njegov odnos prema Duni: „Lepa dama... ljubazna dama... slavna dama!“ Tako se pojavljuje Dunyin lik - jasan, određen, integralan. Iz ove pozicije se mogu objasniti njeni postupci, misli i osjećaji. Međutim, Samson Vyrin najviše cijeni njene ekonomske kvalitete. U njoj, prije svega, vidi odličnu domaćicu („Kuću je držala pod kontrolom: sve je pratila, šta je čistila, šta kuhala.“). Istovremeno, Dunyin izgled i šarm činili su čuda kod prolaznika. Kada se pojavila, ljudi su se smirili i postali ljubazniji, a nagomilani bijes nije se prelio na jadnog doma. Ali mlada koketa težila je visokom društvu čije je zakone naučila. A njen otac nije mogao zamisliti drugi život za svoju kćer osim u poštanskoj stanici. Stoga nije želio vjerovati u iskrenost i dubinu osjećaja svoje kćeri i husara u prolazu. Iako je očigledno da su osećanja bila iskrena. S obzirom na to da je Dunya “putovala sama od sebe”, možemo pretpostaviti da su se Minsky i Dunya ne samo odmah svidjele, već su se “prepoznale” i zaljubile jedna u drugu. Taj susret se dogodio kada ljudi razaznaju srodnu dušu jedni u drugima. I Dunya je napravila svoj slobodan izbor, idući prema sudbini. U takvoj slobodi heroine leži ideal ličnog ponašanja za P. U situaciji neizbježnog izbora između Minskyja i njegovog oca, Dunja se ponaša „prema zakonima sreće i života“. Tako Pn u svojoj priči stvara ruski nacionalni ženski lik. Međutim, stav čitaoca prema Dunji je dvosmislen, jer ju je Pn doveo u tako tešku situaciju. Pred njom je težak zadatak - mora izabrati između svoje sreće i mira svog oca. Dunja je pametna i shvaća da nema budućnosti u poštanskoj stanici, pa bira Minskyja. Ali nije žrtvovala svog oca, već je svoju dužnost vidjela u pronalaženju Doma.
Svi ovi momenti formirali su specifičan ruski nacionalni karakter, koji se ne može jednoznačno ocijeniti.
Među pozitivnim osobinama obično se naziva dobrota i njeno ispoljavanje u odnosu na ljude - dobronamernost, srdačnost, iskrenost, odzivnost, srdačnost, milosrđe, velikodušnost, saosećanje i empatija. Također primjećuju jednostavnost, otvorenost, iskrenost i toleranciju. Ali ova lista ne uključuje ponos i samopouzdanje - kvalitete koji odražavaju stav osobe prema sebi, što ukazuje na karakterističan stav Rusa prema "drugima", njihov kolektivizam.
ruski stav da radi na veoma jedinstven način. Rusi su vrijedni, efikasni i otporni, ali mnogo češće su lijeni, nemarni, nemarni i neodgovorni, odlikuju ih nemarnost i aljkavost. Naporan rad Rusa očituje se u poštenom i odgovornom obavljanju svojih radnih obaveza, ali ne podrazumijeva inicijativu, samostalnost ili želju za izdvajanjem iz tima. Aljkavost i nemar povezani su s ogromnim prostranstvima ruske zemlje, neiscrpnošću njenog bogatstva, što će biti dovoljno ne samo za nas, već i za naše potomke. A pošto imamo dosta svega, ništa nam nije žao.
„Vjera u dobrog cara“ je mentalna osobina Rusa, koja odražava dugogodišnji stav ruskog naroda, koji nije želio imati posla sa zvaničnicima ili zemljoposjednicima, već je radije pisao peticije caru ( generalni sekretar, predsjednik), iskreno vjerujući da zli službenici varaju dobrog kralja, ali čim mu kažete istinu, odmah će sve biti u redu. Uzbuđenje oko predsjedničkih izbora u proteklih 20 godina dokazuje da je i dalje živo uvjerenje da će Rusija, ako odaberete dobrog predsjednika, odmah postati prosperitetna država.
Strast prema političkim mitovima je još jedna karakteristična osobina ruske ličnosti, neraskidivo povezana sa ruskom idejom, idejom posebne misije Rusije i ruskog naroda u istoriji. Uvjerenje da je ruski narod predodređen da cijelom svijetu pokaže pravi put (bez obzira kakav bi to put trebao biti - pravo pravoslavlje, komunistički ili evroazijske ideje), u kombinaciji sa željom da se podnese bilo kakva žrtva (uključujući i vlastitu smrt) u ime postizanja cilja. U potrazi za idejom, ljudi su lako pohrlili u krajnosti: otišli su u narod, napravili svjetsku revoluciju, izgradili komunizam, socijalizam „s ljudskim licem“ i obnovili ranije porušene crkve. Mitovi se mogu promijeniti, ali morbidna fascinacija njima ostaje. Stoga je među tipičnim nacionalnim kvalitetima lakovjernost.
Razmišljanje "nasumično" je još jedna ruska osobina. Ona prožima nacionalni karakter, život ruske osobe i manifestuje se u politici i ekonomiji. “Možda” se izražava u činjenici da se nerad, pasivnost i nedostatak volje (također naveden među karakteristikama ruskog karaktera) zamjenjuju nepromišljenim ponašanjem. Štaviše, do ovoga će doći u poslednjem trenutku: "Dok grom ne udari, čovek se neće prekrstiti."
Druga strana ruskog "možda" je širina ruske duše. Kako napominje F.M. Dostojevskog, „rusku dušu grči prostranstvo“, ali se iza njene širine, generisane ogromnim prostorima naše zemlje, kriju i junaštvo, i mladost, i trgovački domet, i odsustvo dubokog racionalnog proračuna svakodnevne ili političke situacije. .
Vrijednosti ruske kulture su u velikoj mjeri vrijednosti ruske zajednice.
Sama zajednica, “mir” kao osnova i preduslov postojanja svakog pojedinca, je najstarija i najvažnija vrijednost. Zarad "mira" osoba mora žrtvovati sve, uključujući i svoj život. To se objašnjava činjenicom da je Rusija značajan dio svoje povijesti živjela u uslovima opkoljenog vojnog logora, kada je samo podređivanje interesa pojedinca interesima zajednice omogućilo ruskom narodu da opstane kao samostalna etnička grupa. .
Interesi kolektiva u ruskoj kulturi uvijek su viši od interesa pojedinca, zbog čega se lični planovi, ciljevi i interesi tako lako potiskuju. Ali zauzvrat, Rus računa na podršku „mira“ kada treba da se suoči svakodnevnim teškoćama(vrsta međusobne odgovornosti). Kao rezultat toga, Rus bez nezadovoljstva ostavlja po strani svoje lične poslove zarad nekog zajedničkog cilja od kojeg neće imati koristi, i tu leži njegova privlačnost. Ruska osoba je čvrsto uvjerena da prvo mora urediti poslove društvene cjeline, važnije od svojih, a onda će ova cjelina početi djelovati u njegovu korist po vlastitom nahođenju. Ruski narod je kolektivisti koji može postojati samo zajedno sa društvom. Odgovara mu, brine o njemu, zbog čega ga on, pak, okružuje toplinom, pažnjom i podrškom. Da bi postao ličnost, ruski čovek mora da postane saborna ličnost.
Pravda je još jedna vrijednost ruske kulture, važna za život u timu. Prvobitno je shvaćena kao društvena jednakost ljudi i zasnovana je na ekonomskoj jednakosti (ljudi) u odnosu na zemlju. Ova vrijednost je instrumentalna, ali je u ruskoj zajednici postala ciljna vrijednost. Članovi zajednice imali su pravo na svoj, jednak svima ostalima, udio zemlje i svih njenih bogatstava koje je posjedovao “svijet”. Takva je pravda bila Istina za koju je živio i težio ruski narod. U čuvenom sporu između istine-istine i istine-pravde, pravda je pobijedila. Za Rusa nije toliko važno kako je zapravo bilo ili jeste; mnogo važnije je šta bi trebalo da bude. Nominalne pozicije vječnih istina (za Rusiju su te istine bile istina i pravda) ocjenjivane su mislima i postupcima ljudi. Samo su oni važni, inače ih nijedan rezultat, nikakva korist ne može opravdati. Ako ništa ne bude od planiranog, ne brinite, jer je cilj bio dobar.
Nedostatak individualne slobode bio je određen činjenicom da je u ruskoj zajednici, sa svojim jednakim dodjelama, periodičnim preraspodjelama zemljišta i prugama, bilo jednostavno nemoguće da se manifestira individualizam. Čovjek nije bio vlasnik zemlje, nije imao pravo da je prodaje, pa čak nije bio slobodan ni u vremenu sjetve, žetve, niti u izboru onoga što bi se na zemlji moglo obrađivati. U takvoj situaciji bilo je nemoguće pokazati individualnu vještinu. koji se u Rusiji uopšte nije cenio. Nije slučajno što su bili spremni da prihvate Leftyja u Engleskoj, ali je on umro u potpunom siromaštvu u Rusiji.
Naviku hitne masovne aktivnosti (patnje) podsticao je isti nedostatak slobode pojedinca. Ovdje su se na čudan način spojili naporan rad i praznično raspoloženje. Možda, atmosfera slavlja bio je svojevrsno kompenzacijsko sredstvo koje je olakšavalo premještanje teškog tereta i odricalo se od odlične slobode u ekonomskoj djelatnosti.
Bogatstvo nije moglo postati vrijednost u situaciji u kojoj je dominirala ideja jednakosti i pravde. Nije slučajno što je poslovica toliko poznata u Rusiji: "Ne možete graditi kamene odaje pravednim radom." Želja za povećanjem bogatstva smatrana je grijehom. Tako su u ruskom sjevernom selu poštovani trgovci koji su umjetno usporavali trgovinski promet.
Sam rad takođe nije bio vrednost u Rusiji (za razliku od, na primer, u protestantskim zemljama). Naravno, rad se ne odbacuje, svugdje se prepoznaje njegova korisnost, ali se ne smatra sredstvom koje automatski osigurava ispunjenje čovjekovog zemaljskog poziva i ispravan ustroj njegove duše. Dakle, u sistemu ruskih vrijednosti rad zauzima podređeno mjesto: „Rad nije vuk, neće pobjeći u šumu“.
Život, neorijentisan na rad, dao je ruskoj osobi slobodu duha (delimično iluzornu). To je uvijek podsticalo kreativnost u čovjeku. To se nije moglo izraziti u stalnom, mukotrpnom radu u cilju gomilanja bogatstva, već se lako pretvaralo u ekscentričnost ili rad koji je iznenadio druge (pronalazak krila, drvenog bicikla, vječnog motora, itd.), tj. preduzete su radnje koje nemaju nikakvog značaja za privredu. Naprotiv, često se pokazalo da je privreda podređena ovoj ideji.
Poštovanje zajednice ne može se zaslužiti jednostavnim bogaćenjem. Ali samo podvig, žrtva u ime “mira” može donijeti slavu.
Strpljenje i patnja u ime „mira“ (ali ne i ličnog herojstva) je još jedna vrijednost ruske kulture, drugim riječima, cilj podviga koji se izvodi ne može biti lični, on uvijek mora biti izvan ličnosti. Nadaleko je poznata ruska poslovica: „Bog je pretrpeo, i zapovedio je nama“. Nije slučajno da su prvi kanonizovani ruski sveci bili knezovi Boris i Gleb; Prihvatili su mučeništvo, ali nisu odoljeli svom bratu, knezu Svyatopolku, koji je htio da ih ubije. Smrt za otadžbinu, smrt „za prijatelje“ donela je besmrtnu slavu heroju. Nije to slučajno Carska Rusija na nagradama (medaljama) iskovane su riječi: „Ne nama, ne nama, nego Tvome imenu“.
Strpljenje i patnja su najvažnije temeljne vrijednosti za ruskog čovjeka, uz dosljednu apstinenciju, samoograničenje i stalno žrtvovanje sebe za dobrobit drugog. Bez toga nema ličnosti, statusa, nema poštovanja drugih. Odavde dolazi večna želja da ruski narod pati – to je želja za samoostvarenjem, osvajanjem unutrašnje slobode neophodne da bi se činilo dobro u svetu, da bi se osvojila sloboda duha. Općenito, svijet postoji i kreće se samo kroz žrtvu, strpljenje i samoograničenje. To je razlog dugotrpljivosti ruskog naroda. Može izdržati mnogo (posebno materijalne teškoće) ako zna zašto je to potrebno.
Vrijednosti ruske kulture neprestano upućuju na njenu težnju ka nekom višem, transcendentalnom značenju. Za Rusa nema ničeg uzbudljivijeg od traganja za ovim značenjem. Za to možete napustiti dom, porodicu, postati pustinjak ili sveta budala (obojica su bili veoma poštovani u Rusiji).
Na dan ruske kulture u cjelini, ovo značenje postaje ruska ideja, čijoj provedbi ruska osoba podređuje cijeli svoj način života. Stoga istraživači govore o svojstvenim osobinama religijskog fundamentalizma u svijesti ruskog naroda. Ideja se mogla promijeniti (Moskva je treći Rim, imperijalna ideja, komunistička, euroazijska itd.), ali je njeno mjesto u strukturi vrijednosti ostalo nepromijenjeno. Kriza koju Rusija danas proživljava u velikoj mjeri je posljedica toga što je nestala ideja koja je ujedinjavala ruski narod, postalo je nejasno u ime čega treba da trpimo i ponižavamo se. Ključ za izlazak Rusije iz krize je sticanje nove fundamentalne ideje.
Rusi „mogu biti fascinirani i razočarani, od njih uvijek možete očekivati iznenađenja, izuzetno su sposobni da inspirišu jaka ljubav i intenzivnu mržnju."N. Berdyaev
Nacionalne osobine karaktera
Ako za Englesku kažu "Dobra stara Engleska", što znači očuvanje i poštovanje tradicije, za Francusku - "Lepa Francuska!", što znači ljepotu i sjaj zemlje po kojoj je oduvijek bila poznata u svim svojim manifestacijama, onda o Za Rusiju kažu: „Sveta Rus“, sugerišući da je Rusija istorijski orijentisana ka duhovnom životu, zemlja koja se drži tradicionalnog načina života, zemlja zasnovana na pravoslavnim vrednostima.
Istorijske i političke transformacije nemaju baš pozitivan uticaj na karakter i mentalitet ruskog naroda.
Nejasne, nestandardne, netradicionalne vrijednosti uvedene u rusko društvo– filozofija potrošnje, individualizam, sticanja jedan je od glavnih razloga za formiranje modernog nacionalnog karaktera.
Prvo morate odlučiti šta se smatra ruskom nacionalnošću. Dugo vremena se Rusom smatralo onaj koji je usvojio ruski sistem vrijednosti, tradicije, estetike itd. Istorijski gledano, Rusom se smatralo da je prihvatio pravoslavlje. Dakle, trećina ruskog plemstva do oktobarska revolucija predstavljali su Tatari. A.S. Puškin, njegovi preci su uglavnom bili tamnoputi! I to uprkos činjenici da se pjesnik smatra najvažnijim ruskim (!) pjesnikom, koji je upio i opisao ruski život, običaje i tradiciju tog perioda u životu Rusije!
A oni sedokosi i plavooki Rusi koji se još uvek mogu videti u Vologdi i Ugliču čine original slavenska grana svi Rusi.
Nacionalne osobine Rusa
Da biste razumjeli "tajanstvenu rusku dušu", morate se malo upoznati s porijeklom formiranja ruskog nacionalnog karaktera.
Karakter Rusa je formiran na osnovu istorijskih uslova, geografska lokacija zemlja, prostor, klima i religija.
Među nacionalnim osobinama je čuvena širina ruske duše. S tim u vezi, uprkos svim vrstama pravila i propisa koji nalažu umerenost u davanju, partnerima, kolegama suprotnog pola i vertikalnim zaposlenima daju se pokloni nesrazmerne vrednosti. Zaista u ruskim razmerama. Nije bez razloga da je industrija poklona prepuna skupih i pretencioznih poklona koji su rasprodani za svaki praznik.
Main karakteristične karakteristike ruskog naroda su i sljedeci:
Saosećanje, milost. Danas su milosrđe i milosrđe u trendu (ovo je vrlo rusko – pomoći čak ni zbog imidža, već jednostavno zato što je neko u nevolji i pati...): mnogi ljudi i kompanije aktivno pomažu onima koji su u teškoćama, prebacivanje sredstava za potrebe starih, djece, pa čak i životinja. Oni o svom trošku putuju do mjesta katastrofe i aktivno pomažu žrtvama.
O ovoj osobini ruskog karaktera pisao je vojnik njemačkog Wehrmachta kada se zatekao u ruskom selu tokom Drugog svjetskog rata: „Kada sam se probudio, vidio sam rusku djevojku kako kleči preda mnom, koja me je hranila vrelim mlijekom. med iz kašičice. Rekao sam joj: „Mogao sam da ti ubijem muža, a ti si zabrinuta za mene.“ Kako smo prolazili kroz druga ruska sela, postalo mi je još jasnije da bi bilo ispravno sklopiti mir sa Rusima što je prije moguće. ...Rusi nisu obraćali pažnju na moje vojna uniforma i prema meni su se ponašali prilično prijateljski!”
Među najboljim osobinama ruskog naroda su interesi njihove porodice, poštovanje roditelja, sreća i dobrobit njihove djece.
Ali to je povezano i sa takozvanim nepotizmom, kada menadžer zaposli svog rođaka, kome se mnogo oprašta, za razliku od običnog radnika, što ne utiče baš dobro na obavljanje profesionalnih obaveza.
Ruse karakteriše neverovatan kvalitet samoponiženja i samoodricanja, omalovažavanja njihovih zasluga. Možda je to povezano sa svim rečima koje stranci čuju kada su u Rusiji, da su gurui, zvezde itd, ali Rusi kao da nemaju ništa s tim.Stranci ne mogu da shvate kako narod sa tako bogatom kulturom i književnost, kolosalna teritorija prepuna bogatstva uspeva da se negira na ovaj način. Ali to je zbog pravoslavno pravilo: više poniženje nego ponos.” Oholost se smatra glavnim smrtnim grijehom koji ubija besmrtnu dušu, prema kršćanskim vjerovanjima.
Nacionalne karakteristike takođe uključuju:
Religioznost i pobožnost postoje u duši čak i ruskog ateiste.
Sposobnost da se živi umjereno. Ne potraga za bogatstvom (zato je rusko društvo zbunjeno - ljudi ne znaju da žive samo od bogatstva). Istovremeno, mnogi, "gladni" u Sovjetski period„uvozom“, nastoje da se razmetnu i bacaju novac na njih, što je već postalo sinonim i dobro je poznato u Courchevelu. Ovaj dio ruske prirode obično se povezuje sa „azijatnošću“ i lako ili nepravedno stečenim novcem.
Ljubaznost i gostoprimstvo, predusretljivost, osećajnost, saosećanje, praštanje, sažaljenje, spremnost da se pomogne.
otvorenost, direktnost;
prirodna lakoća, jednostavnost u ponašanju (pa čak i prilična doza jednostavnosti);
nepažnja; humor, velikodušnost; nesposobnost da se dugo mrzi i s tim povezana prijaznost; lakoća ljudskih odnosa; odzivnost, širina karaktera, obim odluka.
Divno kreativni potencijal(zato su Olimpijske igre osmišljene tako lijepo, uz pomoć inovativnih tehnologija). Nije uzalud što u ruskoj kulturi postoji lik koji se zove Lefty, koji zakači buvu. Poznato je da je Lefty osoba desnog mozga, odnosno osoba sa kreativnim razmišljanjem.
Rusi su neverovatno strpljivi i tolerantni. (vidi gornji primjer sa vojnikom Wehrmachta).
Izdrže do posljednjeg trenutka, a onda mogu eksplodirati. Ponavljajući frazu A.S. Puškina: "Ne daj Bože da vidimo rusku pobunu - besmislenu i nemilosrdnu!", a ponekad je pogrešno tumačeći (tako da u internetskom rječniku aforizama možete pročitati "Ruski revolt je ZAstrašujući - besmislen i nemilosrdan"), iščupajući to iz konteksta, neki zaboravljaju da ova opaska ima vrlo informativan nastavak: „Oni koji smišljaju nemoguće državne udare među nama su ili mladi i ne poznaju naš narod, ili su ljudi tvrda srca, kojima je tuđa glava. je pola komada, a njihov vlastiti vrat je peni.”
Negativne kvalitete se, naravno, također mogu primijetiti. Ovo je nemarnost, lenjost i Oblomovljevo sanjarenje. I, nažalost, pijanstvo. U određenoj mjeri to je zbog klime. Kada šest meseci nema sunca, želite da se zagrejete i ne želite ništa da radite. Pod određenim uslovima, Rusi se znaju sabrati, koncentrirati i ignorisati klimu u ime ideje. Mnogi vojni podvizi su potvrda. Bezbrižnost je povezana sa kmetstvom, koje će gotovo svaki Rus morati da savlada. Rus se oslanja na „možda“ iz dva razloga: nade za gospodara, cara-oca i „zonu rizične poljoprivrede“, odnosno neizvesnost i neujednačenost klimatskih uslova.
Ruse karakteriše određena sumornost. I retko se vide ljudi veselih lica na ulicama. To je zbog nasljeđa socijalističke prošlosti, koja je imala svojih poteškoća, sa sadašnjim stanjem i, pretpostavlja se, sa oštrom klimom, gdje sunca nema skoro pola godine. Ali u kancelariji se situacija menja: Rusi voljno komuniciraju sa ljudima koje poznaju.
Nedovoljna sposobnost udruživanja i samoorganizovanja implicira da je svakako potreban vođa, vladar itd. Pri tome se za vođu često postavlja muškarac, na osnovu patrijarhalnih stereotipa – muškarac je najbolji vođa. Međutim, situacija se mijenja i danas možemo vidjeti mnoge žene na najvišim pozicijama.
Možda zbog činjenice da su poslednjih decenija uvedene vrednosti koje nisu karakteristične za ruske narode - sticanje, obožavanje zlatnog teleta, ruski narod, uprkos svim postojećim pogodnostima, modernim tehnologijama, nedostatku " gvozdena zavesa“i mogućnosti, često ostaju (i predstavnici srednje klase) u stanju pojačane anksioznosti i pesimizma. Gde god da se okupe Rusi, za svečano i raskošno postavljenim stolom, sigurno će se naći par ljudi koji će se svađati da je „sve loše“ i „svi ćemo umreti“.
Dokaz tome je aktivna diskusija na forumima o otvaranju Olimpijade, koja je bila divna. Istovremeno, mnogi nisu vidjeli ovu ljepotu jer su razgovarali o korupciji i koliko je novca potrošeno na pripremu Olimpijskih igara.
Rusi ne mogu da žive bez ideja i vere. Tako je 1917. godine oduzeta vjera u Boga, pojavila se vjera u KPSS, 90-ih godina oduzeta je vjera u KPSS i komunističku budućnost, pojavili su se razbojnici, izopćenici, Ivanovi-srodstva-ne-sećanja, jer Postalo je nejasno u šta i kome vjerovati.
Sada se situacija polako ali se izjednačava. Uprkos večitim kritikama svih i svega (i Pravoslavna crkva i njegove sluge), ljudi se obraćaju Bogu i praktikuju milosrđe.
Dva lica modernog poslovnog društva
Danas je poslovna zajednica podijeljena otprilike na dva dijela. Ovi dijelovi su predstavljeni ovako. Direktori su sredovečni i stariji, češće predstavnici regiona, bivši komsomolci i partijski lideri. I mladi menadžeri, sa MBA obrazovanjem, ponekad stečeni u inostranstvu. Prve karakteriše zatvorenost u komunikaciji u u većoj meri, ove druge su otvorenije. Prvi su češće obdareni instrumentalnom inteligencijom i skloni su da svoje podređene posmatraju kao zupčanike u jednom mehanizmu. Potonji se više odlikuju emocionalnom inteligencijom, a i dalje pokušavaju da proniknu u probleme svojih zaposlenih, naravno, ne uvijek.
Prva kategorija nije naučena kako se pregovara. Istovremeno, neki od njih su u procesu komunikacije stekli dobre komunikacijske vještine i uspjeli su se dogovoriti “sa pravom osobom” i ostvarili odlične veze u svom okruženju. Neki predstavnici ove grupe su, naprotiv, komunicirali „od vrha do dna“, u uobičajenom autoritarnom stilu, često sa elementima verbalne agresije.
Savremeni top menadžeri su obučeni za veštine pregovaranja i nastavljaju obuku nakon završenog osnovnog kursa. Ali u isto vreme, „...Retko koji stranci koji dospeju na vodeće pozicije u ruskim kompanijama izdrže više od godinu dana“ (SmartMoney Weekly br. 30 (120) 18. avgusta 2008).
Šta je razlog? Činjenica je da su mladi top menadžeri, uprkos evropskom obrazovanju, nosioci domaćeg mentaliteta.
Autoritarni stil upravljanja je „upijan majčinim mlijekom“; psovke se mogu čuti na sastancima i na marginama. Ovaj tip je demonstrirao Nikita Kozlovsky u filmu "DUHLESS". Njegov junak ima sve karakteristike.
Inače, i prvi i drugi su introvertirani. Potonji mogu biti potpuno uronjeni u svijet gadgeta i preferiraju komunikaciju putem komunikacijskih uređaja.
Poznavajući ove karakteristike, možete izvući zaključke o tome kako se prilagoditi komunikaciji s Rusima.
Dakle, morate shvatiti da se prema ambicioznim „crvenim direktorima“ treba odnositi s velikim poštovanjem, kao prema džentlmenu u doba kmetstva, i prema mladim vrhunskim menadžerima - takođe, ali u isto vrijeme shvatiti da su demokratičniji u komunikaciji. A ipak će preferirati komunikaciju putem interneta.
Ruski bonton – ponekad besmislen i nemilosrdan
Uprkos svoj ljubaznosti, velikodušnosti i toleranciji, maniri Rusa ostavljaju mnogo da se požele, jer... Rusi su naslednici sovjetskog naroda, koji je odavno učen da je „buržoazija“ loša. To je ukorenjeno u moju podsvest. Stoga ponekad možete primijetiti manifestaciju ne baš ispravnog ponašanja.
Tako, na primjer, na ceremoniji zatvaranja 22. Olimpijskih igara, kada je šampionu dodijeljena medalja na vrpci i mora biti obješena oko vrata, sportista nije pomislio da skine šešir, iako ga je stavio tokom himne desna ruka do srca. U posebnim prilikama muškarci moraju skinuti šešire.
Jednom je autor posmatrao i situaciju vezanu za šešire u drugom gradu. Nakon seminara o poslovnom bontonu i razgovora o tome šta da se radi, a šta ne, dvoje učesnika su bez upozorenja ustali, navukli velike kape pravo u prostoriji za obuku i napustili prostoriju.
Prema pravilima evropskog i ruskog bontona, u zatvorenom prostoru, a posebno za stolom, skida svoju kapu. Izuzeci: umjetnici koji tvrde da imaju određenu sliku i predstavnici vjera kod kojih je uobičajeno uvijek nositi turban ili turban.
Ako se stranac nasloni na stolicu, to može značiti da očekuje da se opusti i/ili završi razgovor. Za Ruse je način sjedenja, naslonjen na stolicu osnovno stanje. Samo sport i/ili obrazovanih ljudi u Rusiji sjede bez naslona na naslon stolice (ako je stolica tradicionalna i nije ergonomska), dok ostali sjede kako im je volja, pokazujući mnoge svoje komplekse i osnovne stavove.
Rusi nisu navikli da stoje elegantno, mogu pokušati da prihvate zatvorena poza i/ili gaziti na licu mjesta.
Pogled Rusa zavisi od situacije. Ako se radi o vođi, onda može bukvalno ne trepćući, bodljikavim pogledom pogledati u lice svog sagovornika, posebno podređenog, ili sasvim dobronamjerno ako je ispred njega njegov poznanik ili rođak. Naravno, inteligentni i vaspitani ljudi „nose“ prijateljski izraz lica.
Na anksioznost i napetost ukazuje poprečni vertikalni nabor između obrva, koji daje strog, nedostižan izgled, koji može donekle ometati kontakt. Zanimljivo je da se kod nas takav nabor može vidjeti i kod vrlo mladih djevojaka.
Kada gospođa priđe kolegi koji sjedi na stolici, on ne pomišlja uvijek da sjedne, ali istovremeno može elegantnim pokretom da je pozove da uđe u lift, što je pogrešno, jer Ili čovjek ili onaj koji stoji najbliže ulazi prvi u lift.
Karakteristike komunikacije u Rusiji
Komunikacija u našoj zemlji ima svoje specifičnosti:
Nepristojnost, loši maniri, projektivno razmišljanje (projekcija – sklonost da se drugi smatraju sličnima sebi); ukočenost ili labavost umjesto slobodne komunikacije; tmuran izraz lica; nemogućnost/nespremnost da se da odgovor i povratna informacija, konflikt, nemogućnost da se vodi „mali razgovor“ i sluša.
U neformalnoj (a ponekad i formalnoj) komunikaciji često se preferira pogrešan tematski izbor razgovora (o politici, problemima, bolestima, privatnim poslovima itd.). Istovremeno, moramo priznati da žene češće govore o „svakodnevnom životu“ i svom privatnom životu (odnosi sa roditeljima, muževima, djecom, dok muškarci govore o politici i budućnosti, i to sve češće u sumornim tonovima.
U Rusiji postoji širok raspon u prirodi komunikacije - od sumornog stila do hinjenog pozitivnog stila koji se vratio 90-ih i koji je "preslikan" iz komunikacijskih modela u Sjedinjenim Državama.
Uz ostale faktore, nemogućnost komunikacije generalno umanjuje lični imidž mnogih sunarodnika, nivo korporativne kulture i imidž kompanije u celini.
Greške i glavne zablude u komunikaciji u Rusiji
Glavne greške i zablude u Rusiji uključuju mišljenje prosječnog zaposlenika, koje u nekim slučajevima još uvijek postoji, da mu gost nešto duguje i da je dužan nešto učiniti: ostaviti mnogo novca, kupiti skupi turistički proizvod, naručiti luksuzna jela u sobu itd.
To se zasniva na iracionalnom psihološkom stavu zvanom „dugovanje“ (čovjek vjeruje da mu svi nešto duguju, a kada se to ne dogodi, jako se vrijeđa) i na najdirektniji način utiče na komunikaciju. Ako nade da kolega, partner ili kupac nisu opravdane, a sagovornik se ponaša kao on, ruski službenik može doživjeti razočaranje, pa čak i izraziti svoju iritaciju.
Česta zabluda je i neljubazan odnos, a samim tim i komunikacija sa gostom koja je sa stanovišta zaposlenog neodrživa.
Šta utiče na stil komunikacije. Prošlo i moderno.
On moderan stil komunikacija utiče na:
Ogroman protok informacija sa kojim se susreće savremeni čovek;
Višestruki kontakti, otvorene granice zemalja i povezana spremnost za putovanja, turizam svih vrsta;
Nove tehnologije, pre svega onlajn komunikacija, koja postavlja određeni stil komunikacije, fragmentisanu percepciju sveta, „klip” razmišljanje”;
Ogromne brzine i ritmovi života;
Globalizacija i srodni procesi međusobnog prožimanja jezika, govora i stilova komunikacije.
Razlozi za razvoj komunikacijskih vještina u Rusiji.
Istorijska prošlost, kmetstvo, politički režim, klima i udaljenosti, mentalni dualitet (dualitet) - „crno“ i „belo“ u jednoj osobi, geografske granice Rusije, paternalistička (dakle, kada je vladar kao otac) kultura upravljanja.
Kao rezultat toga, formirani nacionalni karakter podstiče komunikaciju koja nije povezana s ljubaznošću, otvorenošću itd.
To se manifestuje, na primjer, u unutrašnjoj nevoljkosti da se izgovori svoje ime na telefonu. Iako nakon treninga to nauče.
Zašto je u Rusiji tako teško izgovoriti svoje ime na telefonu?
Primjer nedovoljne komunikacijske kompetencije je slaba spremnost sunarodnika da se jave telefonom. To je zbog istorijskog mentaliteta i navika Rusa. A to se može dogoditi jer
Ranije osoblje nije bilo obučeno za poslovnu komunikaciju, ljubaznost itd.
Dokazano je da što je niža društveni status osoba, to je teže predstaviti se.
Za osobu koja je udaljenija od centara, teže joj je da se strancu predstavi imenom.
Sovjetski ljudi su decenijama navikli da se ne pokazuju, da budu tajnoviti. To je zbog političkog režima koji je postojao u SSSR-u dugo vremena.
- Arhetipsko pamćenje, kolektivno nesvesno, „radi“.
Neke mistične ideje (na primjer, u pretkršćanskoj Rusiji postojale su ideje da se može izmamiti nečije ime pa su se oko vrata vješali amajlije - medvjeđa kandža itd.)
Centri i regije
Govoreći o modernom ruskom društvu, ne može se ne spomenuti stalna konfrontacija između centralnih gradova (Moskva, Sankt Peterburg...) i regiona, što je posljedica činjenice da je Moskva u sovjetsko vrijeme uvijek bila napunjena proizvodima koji nisu bili dostupni. u svim regijama Ruske Federacije. U periodu stagnacije postojali su takozvani „vozovi kobasica“. Ljudi su dolazili iz drugih gradova Rusije i iz moskovske regije da kupe oskudne proizvode, uključujući kobasicu
Prvi smatraju da su stanovnici provincija ne baš vaspitani, ponekad drski i da „hodaju po leševima“ ne uzimajući ništa u obzir.
Postoji čak i takva stvar kao što je „život izvan moskovskog obilaznice“, odnosno van Moskve. Počevši od najbližih regionalnih gradova i mjesta, život se zaista zaledi i ostaje nepromijenjen dugo vremena. Inovacije ovdje dolaze sa zakašnjenjem.
Istovremeno, regionalci smatraju Moskovljane, s jedne strane, arogantnim i bogatim, uprkos činjenici da su istinski starosjedioci glavnog grada u ovoj generaciji prilično mirni i prijateljski raspoloženi ljudi, s druge strane, "naivčinama" i „glupavci“ koji se lako mogu nadmašiti u mnogim pravcima.
I ako Moskovljani mogu snishodljivo, ali tolerantno da gledaju na pridošlice, onda regionalni stanovnici, čak i nakon što su se nastanili u glavnom gradu, ne mogu uvijek prihvatiti stil života i mentalitet Moskovljana, a ponekad čak mogu iskusiti i rezidualne komplekse, govoreći u razgovoru s rođeni stanovnik nešto poput: "Je li u redu što nisam Moskovljanin?" ili: „Evo vas, Moskovljani!..“ Ovi drugi moraju dokazati „pretpostavku nevinosti“ u neadekvatnom sistemu distribucije koji je postojao tokom godina SSSR-a.
Sada se mijenja izgled, lice grada, a mijenja se i stil i moral stanovnika metropole.
Bulat Okudzhava
Ch. Amirejibi
Izbačen sam iz Arbata, arbatski emigrant.
U Bezbožnoj ulici moj talenat nestaje.
Svuda okolo su čudna lica i neprijateljska mjesta.
Iako je sauna nasuprot, fauna nije ista.
Izbačen sam iz Arbata i lišen prošlosti,
i moje lice nije zastrašujuće za strance, već smiješno.
Proteran sam, izgubljen među sudbinama drugih ljudi,
i gorak mi je moj slatki, moj emigrantski hleb.
Bez pasoša ili vize, samo sa ružom u ruci
Lutam nevidljivom granicom na zamku,
i onim zemljama koje sam nekada nastanjivao,
Nastavljam da tražim, tražim, tražim.
Tu su isti trotoari, drveće i dvorišta,
ali govori su bez srca i gozbe hladne.
Tamo plamte i guste boje zime,
ali osvajači dolaze u moju prodavnicu kućnih ljubimaca.
Majstorski hod, arogantne usne...
Ah, tamo je flora i dalje ista, ali fauna nije ista...
Ja sam emigrant sa Arbata. Živim noseći svoj krst...
Ruža se ukočila i poletjela.
I, uprkos nekoj konfrontaciji - otvorenoj ili tajnoj - u teškom istorijskom trenutku, Rusi se ujedinjuju i postaju ujedinjeni narod.
Muškarci i žene
Ruske muškarce koji služe u kompanijama, a ne rade na gradilištima, odlikuje galantno ponašanje: dami će otvoriti vrata, pustiti ih naprijed i platiti račun u restoranu. Ponekad čak i bez obzira na zvanični lanac komandovanja. Da li bi trebalo da pridržiš vrata za damu? Da joj dam kaput?
Do sada su mišljenja stručnjaka kontradiktorna i u svakom slučaju pomaže razumjeti trenutak i intuiciju. Prema pravilima američkog poslovnog bontona: ni pod kojim okolnostima ne smijete držati vrata i predati kaput koleginici. Ali mi živimo u Rusiji.
Žene u Rusiji imaju kombinaciju ženstvenosti i domačnosti, njegovane su, poslovne i veoma aktivne. U Moskvi vozi svaka druga ili treća dama. Čini se da je skromnost u svom tradicionalnom značenju stvar prošlosti.
U isto vrijeme, žene i dalje vole kada se kancelarijski muškarci brinu o njima: daju im kapute itd. Tako da će stranci koji se zalažu za emancipaciju, po dolasku u Rusiju, morati da sačekaju sa njihovim savetima.
S jedne strane, galantnost je ugodna, s druge strane, u Rusiji, kao iu mnogim zemljama, postoji stakleni plafon za žene. I više vole da zapošljavaju muškarce za rukovodeće pozicije. I muškarci i žene.
Tradicionalni stereotipi su da žena ne može logično razmišljati, slaba je vođa i da će je uznemiravati porodica.
Štaviše, ako je žena zauzela lidersku poziciju, onda je ona “prava kučka”, “muškarac u suknji” i hoda preko leševa...
U mješovitom timu, gdje rade i muškarci i žene, ima ih kancelarijske romanse. Tradicionalno, javnost je na muškoj strani, pa je u nekim slučajevima bolje ne riskirati i ne započeti nepotrebnu vezu.
Ženske grupe imaju svoje specifičnosti. Dok neki zaposleni dobro rade, drugi ponekad mogu osjetiti zavist. Stoga je bolje pokušati je ne uzbuditi tako što ćete se, recimo, odijevati previše svijetlo ili sa stilom. Štoviše, ako zaposlenicu zadesi nesreća, svi se udružuju i počinju joj pružati svu moguću pomoć: finansijsku, organizacionu itd.
Prema pravilima bontona, na poslu nije prijatno pričati o bolestima i porodičnim stvarima. Međutim, ovo pravilo se krši, posebno u ženskom timu. I teško sekretarici koja je, kao odgovor na povjerljive priče svog šefa, počela dijeliti svoje probleme. Može se vratiti da vas proganja grubo.
Muškarci i žene u Rusiji izgledaju drugačije.
Odjeća, kodeks oblačenja
Zbog šetnje karijerna lestvica, neki muškarci pokušavaju da se elegantno oblače, pa čak i kupuju odela poznatih brendova. To su uglavnom vrhunski menadžeri i ambiciozni japi.
Drugi dio muškaraca je socijalno niži i ima niži obrazovni nivo. Ovo vjerovatno ima neke veze s načinom na koji nosim crni top i farmerke svaki dan. U metrou može biti mrak zbog takve odjeće. Crne jakne, crni puloveri, ponekad crne košulje (za pregovore, za koje je uobičajeno nositi svijetle košulje) u kombinaciji sa crnom kravatom.
Zanimljivo je da, čim se ukaže i najmanja prilika da ne nose dobro, elegantno odijelo, poput Italijana ili Francuza, ruski muškarci odmah oblače „crni stil“. To se obično objašnjava činjenicom da je „neoznačavanje“. Zapravo, želja da se "sakrije" iza crne boje bi mnogo rekla socijalnim psiholozima...
U Rusiji je posebna demografska situacija: žena je znatno više nego muškaraca. I, ako ste ranije morali da pazite na uznemiravanje usmereno na ženu, sada u Rusiji, zbog prirodne konkurencije, postoji „lov“ na ostvarene muškarce. Stoga žene pribjegavaju raznim trikovima samo da bi stekle uspješnog muža: dekoltea, mini, umjetnih noktiju, što ne zadovoljava korporativne standarde, ali u isto vrijeme „promoviše“ damu na lokalnom „brak tržištu“. Ovo nije iznenađenje.
I jedni i drugi krše pravila oblačenja, koja je u isto vrijeme danas postala mekša i demokratičnija. A poslodavci ne zahtijevaju da dame nose strogo odijelo "korica" koje je ranije bilo neophodno.
Pregovori i prijem delegacija
O pravilima poslovnog pregovaranja dosta je pisano na stranicama našeg časopisa.
Ruski pregovarači: doživljavaju sagovornika kao protivnika, tretiraju ga sa sumnjom i nekim neprijateljstvom, smatraju potrebnim sakriti određene podatke (neprozirnost omogućava da se uradi mnogo toga).
Lokalni “kneževi” imaju ambicije. Ruski pregovarači smatraju da je njihov grad ili regija najbolji. I, što je još gore, u pregovorima pokušavaju da sebi „izbace“ svakakve preferencije, koje najčešće ne idu za razvoj teritorija, već u vlastiti džep. Istovremeno, na lokalnom nivou federalne vlasti često predstavljaju najozbiljniju prepreku inovativni razvoj teritorije.
U isto vrijeme postoji vrlo pozitivni primjeri razvoj teritorija. Tako se ponosom Sibira smatra Aleksandar Vasiljevič Filipenko, bivši načelnik Uprave Hanti-Mansijskog autonomnog okruga, koji je proslavio regiju inovacijama i nevjerojatnim projektima usmjerenim na poboljšanje i razvoj Hanti-Mansijskog autonomnog okruga. Međunarodni centar za biatlon nazvan je u njegovu čast.
Specifičnosti pregovora
Glasno govorenje bez uzimanja u obzir manira druge strane takođe može poremetiti pregovore.
Krutost, tj. tvrdoća, neaktivnost, neprilagodljivost u pregovorima. Bez ustupaka.
Otvorena manipulacija, kada pokušavaju da „sagovornika oteraju u ćošak“
Neprikladan izgled (bilo farmerke sa crnim puloverom, ili vrlo elegantno odijelo.
Nesklonost preuzimanju odgovornosti, pokušaji izbjegavanja ozbiljnog razgovora.
Neznanje i ne želja saznati nacionalne karakteristike predstavnika druge strane i pravila dobre manire(mogu da skinu jaknu u pogrešno vrijeme, na početku pregovora ili da tapkaju po ramenu)
Neispunjena obećanja i nemar u papirologiji upotpunjuju listu.
Neprijatni nagovještaji mita (u slučaju sunarodnika), tzv.
Prijatni trendovi. Neki ruski lokalni lideri grade puteve i bolnice o svom trošku. Nije li ovo Rus?.. Uostalom, velikodušnost i dobročinstvo su oduvijek bili na ruskom tlu.
Kada se očekuje delegacija u organizaciji ili kompaniji, svi nastoje da se pripreme na najbolji mogući način.
Gostoprimstvo.
Ali ako u modernim kompanijama mladi menadžeri, uz svu svoju demokratičnost, čak mogu da dođu do neke familijarnosti u komunikaciji (ovo se izražava u nepažnji o obraćanju, skraćenom imenu „Tatyan“ umesto „Tatyana“, u ignorisanju viših-mjužih pozicija , neki čak i neopreznost u komunikaciji, čudno Vizitke), zatim u organizacijama sa tradicionalnom kulturom, više se poštuje ceremonijalnost, staloženost i pridržavanje pravila ponašanja koja se usvajaju prilikom prijema delegacija. Postoji protokolarni odjel koji organizira prijeme, delegacije, sastanke i događaje.
Gozba
U Rusiji ga prati obilno jelo i pijenje vina. Samo u diplomatskim krugovima mogu se servirati samo dvije užine za “doručak” ili “ručak”. Ako ne poslužite previše poslastica na korporativnoj zabavi, to se može shvatiti sa iznenađenjem, ako ne i uvrijeđenim. Rusi na korporativnim zabavama velikodušno jedu, puno piju i ponekad plešu, ali češće se radije razbijaju u grupe i razgovaraju od srca do srca.
Bonton se ne poštuje uvek, jer zašto ga poštovati ako su svi u tom trenutku postali prijatelji i skoro rođaci?..
U takvim trenucima veoma je važno da se kontrolišete, jer kancelarijske romanse koje počinju na događajima brzo prolaze, a reči koje se o vođi izgovaraju pod uticajem žestokih pića su: „Nije vrabac. Ako izleti, nećete ga uhvatiti.”
Pozdrav, adresa
Nakon Oktobarske revolucije granice komunikacije među spolovima su izbrisane i u svakodnevnom životu pojavljuju se obraćanja „druže“ i „druže“, upućena i muškarcima i ženama.
Nakon Perestrojke, kada je kapitalizam počeo da ulazi u Rusiju, stručnjaci iz oblasti ruskog jezika pokušali su da uvedu u govor obraćanja „gospodaru“, „gospođo“, „gospodine“, „gospođo“. Ponekad se na pretencioznim korporativnim događajima može čuti „gospodin Ivanov“, „gospođa Petrova“, ali češće u trenutku kada se o njima govori u trećem licu.
Kada kontaktirate direktno, morate pronaći opciju koja je prihvatljiva i pogodna za oboje. Dakle, u Rusiji se starija osoba oslovljava imenom i patronimom, naravno, sa „vi“, a mlađa se oslovljava imenom. Istovremeno, praksa obraćanja čak i starijim osobama imenom postala je praksa (u zavisnosti od korporativnog stila). Ovaj stil je došao iz SAD-a.
Pitanje prelaska na "Vi" danas je posebno važno. Inicijator takve žalbe Možda Može govoriti samo osoba višeg ranga, samo klijent, samo starija osoba, au ravnopravnoj situaciji samo žena. Sve ostalo je kršenje pravila bontona.
Istovremeno, u Rusiji se „vi“ stalno čuje, posebno na autoputevima, gde vozači kao da potpuno zaboravljaju na postojanje zamenice „vi“.
Danas se kao početna adresa može čuti „dragi“ u odnosu na muškarca ili „dama“ rečeno ženi. Ili bezlično: “Molim?”, “Možete li mi reći?”
Smile.
Treba napomenuti da tradicionalni nenasmejani i sumorni izraz lica po kojem se Rusi prepoznaju u celom svetu povezuje se sa iskrenom željom da ispadne ozbiljno.
Rusi se voljno smeju. Ali samo pri susretu sa prijateljima. Stoga bi stranci mogli filozofski razmišljati o tome da će na ulicama sresti mnogo ljudi koji hodaju s najnegativnijim izrazom lica, nabranih obrva. Očigledno je da je klima utjecala na ovaj stil. To je i zbog činjenice da Ruse karakteriše određena zatvorenost, uprkos činjenici da postoji poslovica „U svijetu je smrt poštena!“ Neki glumci su veoma rezervisani u životu. Ali Rusi će se široko i iskreno osmehnuti svojim poznanicima i prijateljima. Samo što su u glavama Rusa osmeh i smeh bliski po značenju, a „Smeh bez razloga je znak budale“.
Gosti mogu doći ne samo iz inostranstva, već i iz drugih regiona
Upozoren je naoružan. Da se dobro pripremi za kontakt sa predstavnicima određenog nacionalne kulture, u ovom slučaju modernih Rusa, važno je proučiti njihove običaje i tradiciju, karakteristike i moguće razlike. Ako znate s čime su povezane određene tradicije, to će vam omogućiti da se prilagodite u odnosu na partnere i posjetitelje, uspostavite ispravan stil i intonaciju u komunikaciji s njima, što će vam kao rezultat omogućiti da uspostavite dugoročnu poslovni odnosi. Poznavanje morala, karakteristika, tradicije u konačnici će dati tolerantan pristup, koji će zauzvrat dati razumijevanje i stvoriti duhovnu udobnost i lojalnost prema, u ovom slučaju, ruskom narodu i njegovoj misterioznoj duši.
referenca:
Paternalizam (lat. paternus - očinski, očinski) - sistem odnosa zasnovan na pokroviteljstvu,starateljstvo i kontrolu od strane starijih mlađih (štićenika), kao i potčinjavanje mlađih starijima.
Irina Denisova,
Član Savjeta, koordinator kluba „Personalni marketing“,
Radionica "Komunikacije" Ceha marketara
Često čujemo da se Ruskinje na svijetu smatraju najljepšima. Da li je ovo uobičajen mit, ili je zaista istina? I kako je došlo do ovog mišljenja?
Karakteristike izgleda
Većina Ruskinja ima takozvani slovenski tip izgleda - imaju plavu kosu i kožu, sive, plave ili zelene oči, pravilne crte lica. Proporcionalno su građene i većinom imaju dostojanstvenu figuru. Veoma su ženstvene, a na podsvjesnom nivou ih muškarci doživljavaju kao najpogodnije partnere za zasnivanje porodice i rađanje djece.
“Mislim da su slovenske crte lica najženstvenije na svijetu”, kaže Britanac Craig Graham. - Nemačke mi deluju pomalo bezobrazno, što ženama baš i ne pristaje. Ruskinje bih nazvao najljepšim.”
Istovremeno, izgled ruskih žena nije ograničen na jednu vrstu plavookih plavuša s mliječnom kožom. Ovdje možete pronaći i tamnopute, tamnooke, goruće brinete i crvenokose ljepotice sa pjegama. Uostalom, zbog istorijskih peripetija, u Rusima teče krv različitih naroda.
Ali, na primjer, u Španiji ili Italiji ima više žena istog tipa. A južnjake može privući upravo širina izbora, kao i neobičnost i novost sjevernog tipa.
Inkvizicija je pokušala
Postoji još jedna okolnost koju pominju oni koji pretenduju na primat ruskih ljepota. Zapadnoevropska inkvizicija je u srednjem vijeku aktivno lovila vještice, a često su uključivale najatraktivnije žene i djevojke, ponekad čak i djevojke.
Ljepotice su bile zaviđene. Drugi su vjerovali da im je ljepotu dao samo đavo. Kao rezultat toga, mnogo lijepih žena zapadna evropa završili dane na lomači ili vješalima, a "geni ljepote" su djelimično istrebljeni.
U Rusiji lov na vještice nije imao takve razmjere. Ljepotice su rijetko bile proganjane, pa je „genofond privlačnosti“ sačuvan.
Ruskinje pokušavaju
U zapadnim zemljama prevladavaju feministički osjećaji. Predstavnice ljepšeg spola, koje pokušavaju postići rodnu ravnopravnost s muškarcima, često se boje pokazati svoju ženstvenost i, naprotiv, namjerno nemarno se oblače i češljaju i ne koriste šminku, osim u posebnim slučajevima i situacijama. kada je to propisano propisima.
Što se tiče Ruskinja, mnoge od njih čak i u susjedni supermarket izlaze u punoj odjeći - u prekrasnoj odjeći, cipelama sa visokom potpeticom i našminkanim. A šta reći o poslu i odlasku na različita javna mjesta?
Kako su pokazala sociološka istraživanja, 43% naših žena nastoji da izgledaju lijepo “za sebe”, 27% za supružnika, a 65% za svoje kolege s posla.
Šveđanin Jonas Lindström kaže da „Rusi mnogo vole sebe, pa su uvijek elegantno i lijepo obučeni i našminkani“.
A Francuz po imenu Frederik smatra: „Rusi su jako zabrinuti za svoj izgled... I mi imamo takvih dama, ali ih je manje. Disonanca je u tome što od ljudi koji su toliko zabrinuti za svoj imidž obično očekujete hladnoću, zatvorenost, sebičnost i narcizam. Ali u slučaju Rusa, svaki put kada shvatite da ste pogrešili: oni ispadaju iskreni, topli i otvoreni.”
Ne samo izgled
Strani muškarci izražavaju različita i ne uvijek laskava mišljenja o Ruskinjama. Na primjer, nazivaju ih previše racionalnim, proračunatima, kritikuju zbog ljubavi prema svijetlim odjevnim kombinacijama... Ali svi se slažu u jednom: Ruskinje su zaista jako lijepe!
Evo pogleda Buraka Topcua iz Turske: „Ruskinje su najljepše žene na svijetu. Imaju neku vrstu idealne ljepote: neke mogu biti nježne i slatke, druge mogu biti seksi i senzualne.”
"Ruskinje su veoma ženstvene i luksuzne", ovu ocjenu našim sunarodnicima daje Francuz Justine D'Ore. - Takve žene želite da nosite na rukama, oblačite ih u krzna i ispunjavate bilo koju njihovu želju. Za razliku od Francuskinja, opuštenije su u vezama, često same prave prve korake, osjetljive su, ali lagodne, zabavne su i lake, svaki dan je kao praznik. Istina, ovaj praznik ne traje dugo, Rusi su prevrtljivi.”
U stranoj zemlji, Ruskinje se mogu nepogrešivo uočiti u gomili. „Čak i bez potpetica, pored vas će proći Ruskinja tako da će vam se vrat okrenuti za njom“, dive se Španci i Italijani. I nije samo u pitanju prelep izgled, ali i u tome kako se žena nosi, kako se kreće. U svemu tome postoji određeni jedinstveni šarm koji muškarce oduševljava i oduševljava.
Stranci koji su imali ruske djevojke i žene teško ih zaboravljaju. Evropljani čak kažu: "Posle Ruskinja, ne vraćaju se strankinjama."
Stereotipi ruskog ponašanja, naravno, zavise od toga kojoj generaciji neko pripada. Mlađa generacija i menadžeri koji su stekli bolje obrazovanje u zapadnoj Evropi ponašaju se drugačije od generacije svojih očeva. Međutim, neki stereotipi se prenose s generacije na generaciju i mogu se smatrati „ruskim arhetipovima“.
Kako sam postao Rus (trejler serije)
Najvažniji faktor koji još uvijek određuje ponašanje ruske osobe (i njegov odnos prema stanovanju, odjeći, hrani, čistoći, redu, imovini) je dugotrajan boravak u totalitarnoj državi.
Posebno su na psihu stanovništva uvelike utjecale i kriza nakon perestrojke i „šok terapija“ transformacija u društvu 90-ih godina.
Pravila svakodnevnog života se često i brzo menjaju, a niko ne zna po kojim zakonima i niko nikome ništa ne objašnjava. U Rusiji postoji nedostatak samopouzdanja, nema se na šta osloniti.
Anegdota iz vremena nakon raspada SSSR-a
Država dolazi narodu i kaže: „Imam dvije vijesti za vas: dobru i lošu. S kojim da počnem?“ – „Sa dobrom.“ – „Slobodan si!“ – „A sada lošim.“ – „Slobodan si...“
Nacionalni karakter
Osnovni stereotipi o osobinama ruskog nacionalnog karaktera
- "misterija ruske duše" - mentalitet ruskog naroda je misteriozna misterija, što je nemoguće riješiti
- "nacionalnost" - patriotizam, služenje otadžbini, ljubav prema domovini, odanost tradiciji
- “nada u svijetlu budućnost” - potraga za istinom, pravdom, slobodom, nada u idealnu državu, očekivanje “pravednog vladara”
- "Mesijanizam" - Rusija je, kao primjer drugim narodima, spremna da se žrtvuje za druge ("Druge spašavaju, sebe uništavaju.")
- “Fatalizam” je rezignacija pred činjenicom da će se mnogo toga dogoditi bez obzira na volju i želju osobe, uvjerenje da se ništa u životu ne dešava slučajno. Ova karakterna osobina Rusa ponekad dovodi do pasivnog ponašanja, navike da se oslanjaju ne na sebe, već na Božju volju, „dobri ujak“ (izreke: „Sačekaćemo da vidimo“, „Navikli smo da...“ ; "ništa" je najčešća reakcija na neuspjeh)
- „sentimentalnost“, „otvorenost emocija“, „patos“ (frazeologizmi: „izlij svoju dušu“ „otvori svoju dušu“ „razgovaraj od srca do srca“)
- “polarizacija” – podjela cjelokupne raznolikosti svijeta na dobro i zlo, istinu i laž, “nas” i “strance”
- "maksimalizam", "fanatizam", "ekstremizam"
- odnos prema poštovanju obreda, tradicije, običaja
Suprotnosti ruskog nacionalnog karaktera
Sami Rusi vjeruju da se ruski karakter sastoji od krajnosti i suprotnosti. Slogan ruskog naroda je: „Ili sve, ili ništa.“ Prema ruskim i stranim posmatračima, Rusija je „zemlja sistematskih paradoksa“.
One su jedna drugoj u suprotnosti:
- lakovjernost, nada u pravog vladara - i snovi o slobodi
- velikodušnost, gostoprimstvo, otvorenost u privatnom životu - i formalizam, strogost, nenasmejanost u službenoj komunikaciji
- velika kultura (književnost, muzika, pozorište), razvoj nauke, sposobnost postizanja boljih rezultata (izvrsnosti) u mnogim oblastima, prisustvo moderne tehnologije- i nedovršenost, nemogućnost da se unaprijed sagledaju i isplaniraju posljedice svojih postupaka, polovičnost, nesposobnost i nespremnost da se završi započeti posao - sve se odlučuje u hodu, većina institucija radi na ivici svojih mogućnosti (post kancelarijski, gradski prevoz) (posledice koje iz toga proizlaze pozitivne karakteristike karakter - "snalažljivost", "prilagodljivost", "sposobnost da se stvori nešto ni iz čega").
- strah od nadređenih – i uporno nepoštovanje propisanih i utvrđenih pravila
Mišljenje stranaca o Rusima
Rusi su veoma ponosan, samouveren narod. Ali s druge strane, Rusi varaju, pretvaraju se, skrivaju se pred problemima (Kada nemačke trupe ušao u Kijev, Staljin je tvrdio da nijedan njemački vojnik nije prešao ruske granice.). Kada budu razotkriveni kao laž, samo će slegnuti ramenima.
Problem sa birokratijom je u tome što svaki posao traje jako dugo i komplikovan za obradu, pravila se često mijenjaju, a ljudi se beskrajno šalju s jednog prozora na drugi.
Društveno ponašanje
ruski kolektivizam
Rusi ne podnose dobro samoću, društveni su ljudi.
Mogu čak i razgovarati stranci(komunikacija u vozu), vole da često komuniciraju telefonom (u gradovima još nije uveden vremenski princip plaćanja telefonskih poziva, a ljudi „vise na telefonu“).
Odnosi sa komšijama i dalje su važni u životima Rusa - susjedske veze igraju gotovo porodičnu ulogu.
Ruse karakterišu takve osobine karaktera kao što su saosećanje, toplina i sažaljenje (gluhoća je, nažalost za drugu osobu, neuobičajena za Ruse).
S druge strane, mnogi od njih su usvojili ovaj način života: da žive kao i svi ostali, da se pritaje.
Kolektivizam uključuje ljubav prema masovnim praznicima, druženju i tradiciji gostoprimstva. U selu postoji navika sastajanja sa komšijama u istoj kolibi - "druženja". Rusi cene princip „sabornosti“ – unutrašnjeg jedinstva ljudi zasnovanog na zajednici duha.
„Ruský kolektivismus se v Rusku projekuje sklony k masovosti, Občané se tlačí, vytvářejí fronty a z těch front se vyčleňují přirození vůdci, kteří buď organizují dav nebo sepisují poř. To bývá na úřadech. Kdyby tam nebyla fronta, určitě by lidé odešli, že mají zavřeno. Fronta bývá jedna ústřední, pořadníků více.”
Elizabeth Roberts: Xenofobův národnostní průvodce: Rusové
Međutim, u U poslednje vreme Ruse karakteriše i želja za individualizacijom (padom SSSR-a svaki Rus je konačno prepušten sam sebi).
Javna uloga
Rusi sve izražajnije preuzimaju svoju društvenu ulogu, poštuju pravila formalnog ponašanja i uvijek se trude da održe “ dobro ime“, karakteriše ih stalni pogled na „šta će drugi ljudi reći ili misliti o nama”.
Ogromna je razlika u ljudskom ponašanju u javnoj (profesionalnoj) sferi i u privatnom životu.
Karakteristična je “servilska psihologija” u odnosu na nadređene (jedna te ista osoba može pokazati prezir prema osobi koja zavisi od njega i za koji minut postati ropska, pokorna pred šefom), narodna poslovica: “Ti si gazda - Ja sam budala.” Ja sam šef - ti si budala.” Demokratski principi ne funkcionišu uvek u društvu u odnosu na uslove obavljanja određenih funkcija (rektor univerziteta, na primer). Ako je osoba već uzela visoka pozicija, tada on, po pravilu, čvrsto „sjedi“ na njemu.
Essential Values
Rusi visoko cene: hrabrost, snagu, dobar društveni položaj, „dobro ime“, ugled u očima prijatelja i komšija, sentimentalne i emocionalne postupke.
Posebno Rusi veoma poštuju pametni ljudi. Pametnost, u očima Rusa, nije racionalna sposobnost, već duhovnost, delikatnost, društvena odgovornost i visoki moralni kvaliteti.
Odavno je uobičajeno da se nivo kulture mjeri brojem pročitanih knjiga.
Čudno, osmeh se ponekad smatra pokazateljem gluposti (popularna poslovica: „Smeh bez razloga je znak budale.“).
Novac se ne smatra posebno velikom vrijednošću, Rusi su uvjereni da se bogatstvo ne može steći poštenim radom.
ruski stav prema...
...stranci
Još u 19. veku, po svoj prilici, u Rusiji nije bilo ksenofobije. Rusi su bili spremni da se brzo pomire sa prisustvom stranaca. Oni su se prema onima koji su došli bez zle namjere odnosili prijateljski, a prema onima koji su došli sa zlom namjerom postupali su okrutno.
IN Sovjetsko doba drugi (bolji) restorani i hoteli bili su rezervisani za posjete strancima, dobili su prva mjesta u redovima, ali im nije bilo dozvoljeno u zabranjena područja.
Trenutno sve zavisi od nacionalnosti stranca. Rusi vole Čehova, a bliski su im i Srbi. Ali njihovi odnosi sa Poljacima, Ukrajincima i Nemcima su već malo komplikovaniji.
Neki muzeji su uveli duple cijene za strance (u Ermitažu je ulaznica za njih 3 puta skuplja nego za Rusa).
...prosjaci
Sažaljevaju se nad siromašnima u Rusiji i daju im novac.
...djeca
Rusi, naravno, veoma vole decu i spremni su da potroše poslednja sredstva na školovanje i unapređenje svoje budućnosti.
Roditelji
Rusi veoma poštuju svoje pretke i stare roditelje i okružuju ih brigom. U porodicama, po pravilu, češće od naših, nekoliko generacija živi zajedno. Smještanje starijih osoba u starački dom smatra se grijehom.
...vlasti
Ruski arhetip karakteriše strah od države.
Država se gotovo stalno miješala u živote svojih podanika (nasiljem, ideologijom) - Rusi su se rijetko mogli koncentrirati na svoj privatni život.
Oličenje zle moći, koja vrši pritisak na narod i cinično ga pljačka, za Rusa je birokratija, strašna i neodoljiva sila.
Pojavio se „pravoslavni tip ličnosti“ koji je strpljiv, pasivan, konzervativan, ponekad čak i ravnodušan, sposoban da preživi u najneverovatnijim uslovima, uronjen u prošlost i zadubljen u večnu potragu za idealima, uzdržavajući se od proizvoljnog mešanja u bilo šta.
S tim u vezi je i nesposobnost Rusa da prihvate ličnu odgovornost („Kuća mi je na ivici, ne znam ništa.”)
Paradoks odnosa prema moći: s jedne strane, ruski ljudi su genetski obučeni da ne očekuju dobrotu, pomoć, podršku vlasti; istovremeno se nada čudu, „dobrom kralju“, reformatoru-spasitelju (iluzije, euforiju stalno zamjenjuju razočaranje, osuda vlasti).
U istoriji Rusije se ponavlja oboženje moći i harizmatičnih vođa - pokazatelj svetosti ruske svesti.
Stavovi između muškaraca i žena
Muškarci
Muškarci (već dječaci) ne bi trebali pokazivati svoju slabost (ponekad im u tome pomaže grubost). Ne daju komplimente ženama onoliko često koliko bi željeli. Kada im se žena svidi, oni će joj to direktno reći, svoju ljubav pokazuju darovima i pažnjom. (To znači da ženama nije tako teško da saznaju da li voli ili ne voli?)
„Mladý muž univerzal - nosí černé džíny, černou koženou bundu, černou koženou čepici s nápletem. Tváří se nepřístupně (žvýkačka narozdíl od cigarete není podmínkou), mluví úsečně záměrně hlubokým hlasem. Mladíci se shlukují kolem stánků u výstupu z metra, usrkávají z lahve pivo domácí výroby, kouří, pojídají buráky, plivou (i slupky slunečnicových semínek) i dokáží kolem slušík ělat.
Ruskinja
Ruskinja voli da se oseća kao slabiji pol. Ona je u stanju da potroši svoj posljednji novac na odjeću i kozmetiku. Ranije su žene morale raditi u muškim profesijama, navikle su da vode računa o svemu i odmah su postale punoljetne.
„Ruská žena je často buď puťka, která se bojí překročit stín svého muže, nechá se bít manželem, tyranizovat synem a vydírat tchýní, nebo je to emancipovaná energetická bytost s vě razu čínajněně za razuzdanje čínajněně volantem i bez něj.
D.Šťáhlavský: Rusko mezi řádky
Smatra se znakom lošeg ukusa u društvu...
- ispuhati nos
- koristite čačkalicu
- imati prljave cipele
- dodji u posetu bez poklona
- pokaži svoje loše raspoloženje
- govore „zamršenim frazama“ (Ruse takođe iritira „prazno brbljanje“; prostorno razmišljanje o nečemu što se može izraziti ukratko)
- „baciti se rečima“ (Rusi shvataju ono što je rečeno previše ozbiljno i doslovno; ne možete se samo šaliti).
- Rusi ne razumeju evropski način da se „ne primećuje“ nešto neprijatno što ne odgovara normama ponašanja. Oni će aktivno intervenisati, komentirati i ispravljati situaciju. (Ako, na primjer, neko ne žuri u redu i kasni druge, njegovo ponašanje može izazvati bučno ogorčenje, pa čak i skandal.)
- Prilikom sređivanja odnosa s Rusima preporučuje se oprezniji u riječima i intonacijama - Rus često intuitivno smišlja situaciju i radije djeluje (ponekad dođe i do grubih tjelesnih reakcija i tuča).
- Rusima je neprijatno da pričaju o novcu, takođe nije uobičajeno pričati o intimnim vezama niti se rugati nacionalne osobine i dostojanstvo Rusa.
- Bolje je da sagovorniku ne postavljate pitanja o mjestu rođenja. Zbog složene istorije Rusije (uključujući prisilne migracije stanovništva) mogu se doticati vrlo složene stvari.
- Rusi cene razgovore od srca do srca – ovo je dug, ležeran, iskren razgovor sa dobrim poznanikom, sa bliskim prijateljem. Preferiraju se "visoke teme" - na primjer, o smislu života, budućnosti Rusije, politici, književnosti, pozorištu, bioskopu. Možete razgovarati i o porodičnim stvarima.
Gestovi
- lupkanje po grlu kažiprstom ili srednjim prstom: znači "popij votku" ili "on je pijan"
- kucati kažiprst na slepoočnici: "ne baš pametna osoba"
- stavite ruke na srce: naglasite svoju iskrenost u razgovoru
- umetnite palac između srednjeg i kažiprsta sa stisnutom šakom: smokva (smokva s puterom), vulgarni gest kojim se izražava kategorično poricanje
- Rusi broje na način da savijaju prste, postepeno ih skupljajući u šaku, počevši od malog prsta
Život
Zivot je nacin zivota, svakodnevni život, materijalni i kulturni razvoj društva.
U Rusiji postoji snažna duhovna orijentacija na Istok, odnosno usmjerenost na duhovni život (služivanje višem cilju). Rusi su Zapadu oduvek zamerali da je izuzetno orijentisan na potrošače (novac, stvari, lični uspeh).
Stoga se često primećuje da su Rusi ravnodušni prema novcu i, uopšte, prema materijalnoj strani života, kao i prema nedostatku brige za udobnost života; naprotiv, pridaju važnost vrijednostima kao što su obrazovanje, književnost i kultura, te poštovanje u društvu.
Nepredvidljivost i ozbiljnost ruske prirode i klime i mnoge istorijske kataklizme otežale su razvoj evropskog pragmatizma, sposobnosti organizovanja vremena i uštede prostora.
„Bolševismus naučil lidi skromnosti, nenaročnosti, ale také rozmařilosti i plýtvání. Nauči je žít s pocitem, že to dnes může být naposledy.”
D. Šťáhlavský: Rusko mezi řádky
Stanovanje
Nedavno se u mnogim velikim gradovima Rusije pojavila ogromna količina poboljšanog stanovanja i udobnih stanova, ali, ipak, samo vrlo bogati ljudi mogu priuštiti novo stanovanje. Za Ruse predstavlja “ stambeni problem“i dalje veliki problem. Još uvijek postoje porodice u kojima nekoliko generacija živi zajedno u jednom stanu.
Većina stambenih zgrada u Rusiji su ogromne, višespratnice, sa više ulaza. Za njih su tipični prozori zaštićeni rešetkama, teška blindirana vrata u ulazima i stanovima, prljavština u ulazima, na stepenicama i u liftovima.
Ljudi nisu naučili da brinu o kući i njenoj okolini kao o svojoj.
Za razliku od drugih nacionalnosti, nije uobičajeno da Rusi pokazuju gostima svoj dom ili stan.
Moda imućnih ljudi je da grade udobne seoske kuće, vile, tzv. "kućice".
U sovjetsko vreme (posebno Staljinovo) mnogi ljudi morali su da žive u zajedničkim stanovima, odnosno u stanovima koji su državna svojina, u kojima je nekoliko porodica (nije u srodstvu porodičnim odnosima ljudi koji pripadaju različitim društvenim slojevima). Život u zajedničkim stanovima zapravo je osakatio mentalno zdravlje i međuljudske odnose jedne generacije Rusa.
Čistoća je nered
Svugdje u Rusiji ima mnogo neočišćenih mjesta, napuštenih pustara. Čudan miris Rusije sastoji se od benzina, heljde i votke. Međutim, Rusi pažljivo peru ruke, čiste cipele i nose parfem.
U toaletima možete vidjeti natpis “Veliki zahtjev!” Ne bacajte papir u toalet!“.
Nekim toaletima nedostaju vrata ili gornji dio zidova. U restoranima često ne prave razliku između muških i ženskih.
Pijanost
Rusi imaju vrlo neozbiljan stav prema svom zdravlju, uključujući i ovisnost o alkoholu.
Rusi obično dobro podnose alkohol, mogu popiti dosta votke i ostati "priseban", ali brzo postaju zavisni od alkohola.
Uzroci alkoholizma su oštra klima, teški životni uslovi (Rusi su vekovima tražili zaborav problema u čaši).
Ruske vlasti nastavljaju borbu protiv alkoholizma. Od 2014. piju alkoholna pića u na javnim mestima zabranjeno. Možete piti kod kuće, u kafiću ili restoranu.
Rituali
Bath
Kupatilo je u Rusiji poznato od 10. veka. U selu je to zasebna brvnara pored kuće. Sastoji se od garderobe i parne sobe. U parnoj sobi je peć. Kada se udavi, kamenje postaje vruće. Da bi se kupalište napunilo vrelom parom, kamenje se zalijeva toplom vodom. U kupatilu se tapšu metlom od breze ili hrasta.
Uloga kupatila u životu ruske osobe, njegove funkcije: čišćenje tijela, jačanje fizičkog zdravlja, liječenje curenja iz nosa, prehlade, bolova, resetiranje višak kilograma, prevencija, zadovoljstvo, opuštanje. (Kupatilo „čisti um i suši suze.“)
Društvena funkcija kupatila je sklapanje poznanstava, prijateljstava, mjesto za pregovore i uspostavljanje trgovačkih veza.
- Dan kupanja: subota
- onima koji izlaze iz kupatila kažu: Uživajte!
Porodični rituali
Vjenčanje
Tradicionalno rusko vjenčanje trajalo je nekoliko dana, a prethodilo mu je provod i vjenčanje. Vjenčanje je bilo kao pozorišna predstava(krađa i otkup nevjeste) sa tužnim i smiješnim trenucima. Najčešće se svadba održavala između Božića i posta kako bi se zabavili i preživjeli dugu zimu; bilo je manje posla u ovom periodu.
U modernom venčanju sve zavisi od novca. Mladoženja se mora „probiti“ do mlade obavljajući razne poslove (na primjer, mora ispisati ime mladenke u novčanicama).
Postoji i običaj da se jabuke prekrivaju papirnatim novcem iste boje - jabuka ispada zelena, crvena... Velika i bogata svadba je stvar časti.
Sahrana
Sahrane se tradicionalno održavaju trećeg dana nakon smrti osobe. Vjernici su sahranjeni u crkvi. Tokom cijele godine održava se budnica, ceremonija sjećanja na preminulog rođaka, koju sprovode članovi njegove porodice - 3, 9 i 40 dana nakon smrti.
Pogrebni ritual uključuje kućnu molitvu, posjetu hramu i grobu pokojnika i ručak na kojem se poslužuju votka, palačinke, kutya (slatka kaša od prosa ili pirinča sa suvim grožđem) i pogrebno jelo - bijeli žele.
Rusi na Uskrs dolaze na grobove svojih rođaka; U tom slučaju na grobu se obično ostavlja čaša votke, prekrivena kriškom hljeba, ili druge poslastice.
Ranije je ritual žalovanja bio široko rasprostranjen u Rusiji. Dobri profesionalni ožalošćeni koji su jecali na grobu bili su visoko cijenjeni.
Izraz saučešća: Primite moje najdublje saučešće. Dijelimo vašu duboku tugu.
Housewarming
Selim se u novi stan ili nova kuća- važan događaj za porodicu, dugo je bio praćen ritualima (u savremeno doba gozba je obavezna).