Koreja je veoma drevna zemlja. Uprkos istorijskim promenama, kultura i život Korejaca determinisan je konfucijanskim sistemom odnosa.

Poštovanje starijih

Društveni status i godine Korejcima mnogo znače kada komuniciraju. Želje starijih moraju se bespogovorno ispunjavati. Zato Korejci koji su mlađi po godinama ili društvenom statusu bez prigovora ispunjavaju zahtjeve starijih. Nije iznenađujuće da se prilikom upoznavanja ljudi često postavljaju pitanja o njihovom privatnom životu, poslu, godinama i obrazovanju. Oni su potrebni za utvrđivanje statusa sagovornika. Poštovanje starijih je uobičajeno među Korejcima svih uzrasta, uključujući djecu i omladinu.

Imena

Puno ime Korejca sastoji se od prezimena i imena. Prezime obično ima jedan, a ime ima dva sloga. Udate žene ne mijenjaju prezime, ali njihova djeca dobijaju prezime po ocu.

Obred sjećanja na pretke (chere)

Korejci vjeruju da nakon smrti duša živi na ovom svijetu četiri generacije. Za to vrijeme preminula osoba se smatra članom porodice. Ceremonija je obavljena za lunarnu novu godinu ili Harvest Day i definitivno u dan smrti. Korejci vjeruju da pokojnici štite svoje najmilije od nesreće.

Brakovi

Važan događaj za Korejca je brak. Samac se ne može smatrati odraslim. Razvod- Ovo je sramota za porodice muža i žene. Ceremonija vjenčanja se prvo izvodi u zapadnom stilu. Mlada i mladoženja obukli su toxido i vjenčanicu. Tradicionalna svadbena ceremonija održava se istog dana. Mladenci se oblače u nacionalne svadbene nošnje.

Pravila ponašanja, gestovi

Riječi zahvalnosti uvijek se izgovaraju uz naklon. Stepen naklona zavisi od statusa sagovornika. Korejci su veoma rezervisani, ne prihvataju zagrljaje, samo ljubazan stisak ruke. Dodirivanje između Korejaca istog pola je prihvatljivo. Na primjer, prijateljice koje hodaju ulicom i drže se za ruke nisu iznenađujuće. Pokazivanje naklonosti i ljubljenje u javnosti smatra se nepristojnim ponašanjem. Prilikom ulaska u kuću, Korejci uvijek izuju cipele. Po tradiciji spavaju, jedu i sjede na podu. Prilikom posjete obavezno nosite čarape. Pokazivanje golih nogu starcima je nepristojno. U restoranu ili kafiću neko plaća hranu sam, a mladi plaćaju zajedno. Nepristojno je ispuhati nos za stolom, poslužiti nešto jednom rukom ili ostaviti štapiće za jelo u činiji pirinča. Osobu možete pozvati samo rukom čiji je dlan okrenut prema dolje. Sa dlanom okrenutim prema gore, dozivaju pse, nepristojno je zvati prstom. Korejci su veoma vredni ljudi. Često kasne na posao. Mnoge trgovine, pijace i restorani otvoreni su 24 sata dnevno. Posle posla kolege odlaze negde na večeru. Jeftinije je nego kuhati kod kuće. Korejci ne piju puno toplih napitaka. Ovo je uglavnom lokalna niskoalkoholna votka. Nikada se ne bune i ne kasne na posao ujutro. U Koreji nije uobičajeno izvinjavati se. Ako Korejac slučajno nekoga gurne ili stane na nogu, neće se izviniti, već će jednostavno krenuti dalje. Poenta je da on ne želi da se osoba osjeća neugodno. Uostalom, kao odgovor na izvinjenje, moraće nešto da kaže.

Hanbok

Hanbok- Ovo je korejska nacionalna nošnja. Prije dolaska zapadne mode na poluostrvo, hanbok je bio ležerna odjeća. Muškarci su nosili pantalone i sako, a žene suknju i sako. Moderni Korejci nose hanbok za praznike i vjenčanja.

Ondol

Ondol- Ovo je sistem grijanja ugrađen u pod. Kod kuće, Korejci radije sjede, spavaju i jedu na podu. Sobe su univerzalne. Ako je vrijeme za spavanje, postavljaju dušek ili prostirke, a vrijeme je za večeru, postavljaju stol na sklapanje. Ranije se za grijanje kuće koristio topli zrak, koji je prolazio kroz cijevi ugrađene u glineni pod. Moderne kuće koriste grijanje vode. Cirkulirajući kroz cijevi u podu, topla voda zagrijava prostoriju. Podovi su obloženi linoleumom i drugim modernim materijalima.

Kimchi

Kimchi- Ovo drevna tradicija priprema kimčija za zimu. Nemoguće je zamisliti korejsku kuhinju bez kimčija. Ovo jelo se sastoji od kiselog povrća. Kineski kupus se najčešće fermentira. Kimči je veoma začinjena grickalica, kao i sva korejska kuhinja.

istočnjačka medicina

Princip istočnjačke medicine je harmonizacija ljudskog biopolja. Vjeruje se da ako boli bilo koji organ, to znači da je poremećena ravnoteža energija u tijelu. Tretman je usmjeren na jačanje imuniteta i obnavljanje energetskih kanala. istočnjačka medicina liječi biljem i aromama esencijalna ulja, akupunktura, masaža. Korejci imaju veoma miran karakter. Oni su prijateljski nastrojeni, imaju filozofski pristup životu, poznaju i poštuju svoju tradiciju.

Korejske tradicije

Tradicije Koreanci definitivno uticala na nastanak zanata. Proizvodi korejskih majstora poznati su po svojoj kvaliteti, suptilnosti i eleganciji izvedbe.

Jedna od korejskih tradicija bila je spavanje sedeći direktno na podu. Stoga je rad stolara bio jednostavan, ali vrlo sofisticiranog, složenog dizajna. Svi proizvodi su izrađeni od najboljih vrsta drveta uz korištenje visokokvalitetnih, najčešće prozirnih lakova.

Sve proporcije su poštovane. Zanatlije su izmišljale sve više i više novih dijelova i načina da ih pričvrste. Svi metalni dijelovi drvenog namještaja bili su od bronze, bakra i nauljenog željeza.

Prije danas Sačuvan je namještaj iz 18. stoljeća: stolovi, vitrine, police, komode. Pripadaju dinastiji Joseon.

Svi metalni dijelovi drvenog namještaja bili su od bronze, bakra i nauljenog željeza.

Još jedan od najstarijih zanata je obrada metala. Proizvodi od zlata, srebra i bronze, Nakit, sačuvane do danas, ne prestaju oduševljavati svojom sofisticiranošću. Najveće divljenje su proizvodi koje su izradili majstori iz kraljevstva Silla.

Štampanje je još jedna stranica u kulturnoj istoriji Koreje. 1234. godine pismo je ušlo u upotrebu. U Evropi se ovaj fenomen pojavio tek 200 godina kasnije. Dokument napravljen ovim fontom datira iz 1377. godine. Sada se čuva u Nacionalnoj biblioteci Pariza.

Prilično je razvijena i proizvodnja vjerskih predmeta, koja se počela širiti usponom budizma. Religiozni predmeti uključuju: kadionice, gongove, lampe itd. Posebnu pažnju zaslužuju rakovi za skladištenje pepela kremiranih monaha nakon smrti. Često su imale oblik pagode.

Mnogo se zna o izradi bronzanih zvona. Dostizale su veličine od 30 cm do nekoliko metara. Ova zvona su imala jedinstven dizajn i poseban dugi izvučeni zvuk, koji pokazuje umjetnost obrade metala, dobro proučena od strane korejskih majstora.
Mnoge korejske umjetnosti i zanati i dalje postoje do danas. Dekorativna i primijenjena umjetnost Korejaca razvijaju se i prenose s generacije na generaciju. To je dio nacionalne kulture Koreje, koja utječe na mnoge aspekte života korejskog stanovništva.

Praznici

Korejci su radni ljudi. Ali niko ne prezire praznike i nezaboravne datume, naprotiv. Pošto zemlja koristi dva kalendara, ima dosta prazničnih datuma. Nisu svi praznici zadržali svoje drevne običaje. Ali dva glavna praznika u godini, a to su lunarna nova godina i Chuseok, nastavljaju da se slave kako treba.

Sol (ili Nova godina) je naziv prvog dana prvog mjeseca, jednog od glavnih praznika u godini. Korejci Novu godinu slave dva puta. 1. i 2. januar su zvanični datumi proslave Nove godine. Nova godina po lunarnom kalendaru ima približan datum - kraj januara ili početak februara. Uobičajeno je da se slavi u krugu porodice i rodbine. Korejci takođe šalju zahvalnice prijateljima i drugovima sa željama za narednu godinu.

Po običaju, djeca se oblače u hanbok (svila, šarena odjeća), klanjaju se starijima i roditeljima (sebae), želeći jedni drugima i članovima svoje porodice sreću (pok). Roditelji i stariji rođaci nagrađuju svoju djecu malim novcem i daju mudre savjete.

U svrhu zabave, puštaju zmajeve u nebo i igraju potezanje konopa. Tu je i narodna društvena igra sa štapovima - jut norii.

Svaka igra nosi posebno značenje. Povlačenje konopa, čiji dijelovi simboliziraju muški i ženski princip, priprema obilje i prosperitet za pobjednički tim. Letenje zmajem simbolizira izbavljenje od tuge, nevolja, neuspjeha i bolesti.

Tradicionalno, jedno od glavnih jela na stolu je deokguk, supa sa pirinčanim knedlama u mesnoj čorbi. Jedenje toekguka podrazumijeva "jedenje" još jedne godine. Ostalo tradicionalna hrana: pindaetok (palačinke od pasulja), knedle, sujeongwa (čaj od cimeta), sikhae (kvas od pirinča) itd.

Chuseok je "Praznik žetve", petnaesti dan osmog mjeseca

Još jedan glavni odmor u sjeverna koreja. Na ovaj dan se izražava zahvalnost viših sila za berbu - hanavi.

Uobičajeno je da se ovaj dan slavi u krugu rodbine, prijatelja i porodice. Tradicionalna odjeća je khabok. Po običaju se postavlja trpeza za pretke i obavljaju određene ceremonije. Na stolu se stavljaju proizvodi prikupljeni iz nove berbe - kesteni, hurmašice, jabuke, korejske kruške, juba.

Obavezno napravite kolače od pirinča u obliku polumjeseca – songpyeon.

Uobičajeno je da se zabavljamo istim igricama kao u Novoj godini.

Korejsko vjenčanje

Moderno korejsko vjenčanje nije ni kao drevna svadbena ceremonija niti kao zapadnjačko vjenčanje. njene nove tradicije razvile su se sasvim nedavno, pedesetih godina, ali ih svi u Koreji slijede.

Od 1960-ih godina Glavno, iako ne i jedino, mjesto za ceremoniju vjenčanja bile su "ritualne dvorane" - "yesikzhang". Unatoč tako nejasnom nazivu, ove ustanove ne održavaju “rituale” općenito, već vjenčanja. Često se vjenčanje slavi u restoranu, u čijoj se sali održavaju svi potrebni rituali (potpuno isti kao u "yesikjangu"). Neke porodice radije provode cijeli odmor kod kuće, ali ih je sada relativno malo.

U stara vremena vrlo veliki značaj dato je izboru povoljnog dana, pa čak i sata za svadbena slavlja. Ovaj izbor je napravljen nakon konsultacija sa profesionalnim gatarom. Općenito, ovaj običaj je i danas živ, iako se sada s gatarom često konsultuju o izboru samo dana (ali ne i sata) vjenčanja. Dan je određen prema drevnom lunarnom kalendaru, a ne prema zapadnom (solarnom) kalendaru koji je sada prihvaćen u Južnoj Koreji. Prijestupni mjesec, koji se ponekad ubacuje u dalekoistočni lunisolarni kalendar, smatra se izuzetno nepovoljnim za vjenčanja. Tokom ovog mjeseca, broj narudžbi u yesikjang-u je višestruko smanjen. Tako je 1995. godine, tokom prijestupnog mjeseca, koji je potom pao u oktobru, broj narudžbi u jednom od najpoznatijih „yesikjanga“ u gradu Gwangju smanjen za oko 15 puta u odnosu na normalan oktobar.

Vjenčanje je obično zakazano za dan, a većina želi da se održi u nedjelju ili subotu popodne, odnosno poslije radnog vremena, kada svi pozvani mogu doći na proslavu. Neka vjenčanja se održavaju redovnim radnim danima, ali to je prilično rijetko. Stoga je 1996. godine Ministarstvo socijalnog osiguranja smanjilo cijene za korištenje “yesikzhanga” u radnim danima za 50%. Ove cijene, kao i mnoge druge, strogo kontrolira vlada u Koreji.

Prije vjenčanja mlada posjećuje frizera i oblači vjenčanicu. Od 1950-ih U Koreji su luksuzne bijele haljine, koje se gotovo ne razlikuju od zapadnih modela, ušle u modu i postale gotovo obavezan dio svadbenog rituala (uključujući i one necrkvene). Većina nevjesta ponovo šije svoju haljinu. Mladoženja na svadbi obično je obučen u skupo odijelo zapadnjačkog stila, ponekad čak i u frak. Frak je kao skupa stvar, ali običan život gotovo nikad ne kupuju nešto što im ne treba, već iznajmljuju za vrijeme vjenčanja, ali mogu kupiti odijelo za takvu priliku.

Neposredno prije dogovorenog vremena vjenčanja, gosti počinju stizati u esikjang. Za mladu i njene najbliže drugarice postoji posebna „čekaonica“, u koju odmah po dolasku ulaze ostali gosti, dok muškarci čekaju početak ceremonije odmah na ulazu, razmjenjujući pozdrave. Tu su i roditelji mladenaca, koji takođe pozdravljaju goste koji dolaze.

Na korejskim vjenčanjima je velika gužva. Uobičajeno je da se na svadbu pozivaju rođaci, uključujući i one veoma udaljene, kolege i bivše kolege iz razreda, pa obično na svadbi bude nekoliko stotina, a u nekim slučajevima i nekoliko hiljada gostiju.

Vjenčanje je veoma skup događaj, ali je ipak jeftiniji nego što se čini na prvi pogled. Običaj koji nalaže da svi uzvanici na svadbu ponesu koverte s novcem, koje se mladencima poklanjaju, pomaže da se smanji teret troškova. Gotovo da nema "materijalnih" poklona na korejskim vjenčanjima. Iznosi dati na ovaj način mogu veoma varirati, ali u većini slučajeva koverta sadrži nekoliko desetina hiljada vona (10 hiljada vona - otprilike 8 dolara). Gosti odmah po dolasku u esikjang stavljaju koverte s novcem na poslužavnik postavljen na ulazu u salu i potpisuju se na posebnoj listi. Po tradiciji, sve koverte moraju biti označene, kako bi domaćini uvijek znali koliko je ovaj ili onaj gost bio velikodušan.

Otprilike pola sata ili sat prije ceremonije pojavljuju se mladenci. Mlada prvo odlazi u „čekaonicu“, gdje se dovodi u red. Često, čak i prije dolaska u Esikjang, mladi ljudi u punoj svečanoj odjeći odu u jedan od rijetkih gradskih parkova da se tamo fotografišu. na otvorenom. Uopšteno govoreći, tokom vjenčanja mladenci se stalno fotografiraju, a luksuzno dizajnirani album za vjenčanje može se naći u svakom korejskom domu. Naravno, uz fotografe, na vjenčanja se često pozivaju i videografi.

Nekoliko minuta prije početka ceremonije, gosti ulaze u salu i sjedaju na stolice. Oni koji su pozvani sa strane mladoženje sjede na lijevoj (ako stojite leđima okrenuti vratima) strani prolaza, a oni koje pozove mladenkina porodica sjede na desnoj. Nakon toga počinje pravo vjenčanje. U salu prve ulaze majka mladoženje i majka mlade. Prilaze podijumu koji se nalazi na krajnjem kraju hodnika, na kojem će se, zapravo, odvijati čitav ritual, i pale sveće koje su tu postavljene. Nakon toga se klanjaju jedni drugima i gostima i sjedaju na svoja počasna mjesta u prvom redu.

Tada mladoženja ulazi u salu. Iza njega se pojavljuje mlada, koju za ruku vodi otac ili, ako njega nema, onda neko od njenih starijih muških rođaka. Mlada u pratnji oca prilazi mladoženji, nakon čega mladoženja pozdravlja svog budućeg svekra i uzima mladu za ruku. U ovom trenutku zvuči muzika - ne uobičajeni “Wedding March” od Mendelssohna, već još jedan “Wedding March” od Wagnera. U skladu sa drevnim tradicijama, koje su prešle u moderni ritual, mlada ne bi trebalo da podigne oči kada prolazi kroz dvoranu. Ona hoda kroz hodnik nisko pognute glave i oborenih očiju, a čitav njen izgled oslikava krotost, koja se u antičko konfučijansko doba smatrala glavnim dostojanstvom Korejke.

Nakon toga, voditelj rituala prilazi mladima - figuri koja igra vrlo važnu ulogu svadbene svečanosti. Uobičajeno je pozvati nekoga da igra ovu ulogu. poštovana osoba zauzimaju istaknuto mesto u društvu. Uloga ritualnog menadžera može biti veliki biznismen, zvaničnik, političar, univerzitetski profesor itd. Tipično, porodice mladih ljudi nastoje da na ovu ulogu pozovu najbolje rangirane i najutjecajnije svoje poznanike. Pored njega, u ceremoniji venčanja učestvuje i domaćin, koji mora da predstavlja glavnog karaktera, dajte potrebna naređenja. Domaćin je obično jedan od mladoženjinih prijatelja.

Nakon što se mlada i mladoženja popnu na nisko postolje na kraju hodnika, njima i prisutnima se obraća voditelj rituala kratkim govorom, koji obično traje oko 5 minuta. Upravo se ovaj govor smatra kulminacijom zvaničnog dijela proslave. Prvo, voditelj rituala poziva mladence da polože zakletvu da su spremni živjeti svoj život u ljubavi i slozi. Mladi izražavaju svoj pristanak kratkim jednosložnim "E" ("Da"). Nakon toga, upravnik ih svečano proglašava mužem i ženom. U nastavku govora menadžer hvali mladence, govori o zaslugama mlade i mladoženja i želi im sreću u početku porodičnog života.

Nakon ovoga vrijeme je za pozdrave. Prvo, mladenci, stojeći jedan pored drugog, dubokim naklonom pozdravljaju mladenčine roditelje, zatim mladoženjine roditelje i, na kraju, sve goste. Nakon toga mladenci zajedno napuštaju dvoranu (ovaj put uz zvuke Mendelssonovog “Svadbenog marša”). Ovim je završen glavni dio svadbene ceremonije, koja traje ne više od pola sata. Na izlazu iz hodnika ponovo počinje fotografisanje. Prva fotografija se snima zajedno sa voditeljem rituala, druga - zajedno sa roditeljima, dalje - zajedno sa rođacima, kolegama i kolegama studentima.

Nakon što je službeni dio završen, svi gosti odlaze na svečanu večeru, koja se može održati ili u banket restoranu u esikjangu, ili negdje u blizini. Međutim, mladi nisu prisutni na banketu. Nakon što počne, odlaze u posebnu prostoriju "pyebeksil", u kojoj mladenci pozdravljaju svoje roditelje i muževe rođake, koji su se tu posebno okupili. Za ovu ceremoniju, i mlada i mladoženja skidaju svoju zapadnjačku odjeću i presvlače se u tradicionalnu korejsku vjenčanicu. U prostoriji se nalazi i sto sa osvježenjem, čiji su obavezni element plodovi žižule.

Mlada i mladoženja, zauzvrat, po redoslijedu, prilaze svakom od rođaka i, nakon što su mu se ritualno naklonili, daju mu čašu alkohola. Pozdrav počinje sa mladoženjinim roditeljima, pred kojima je potrebno izvesti dvoje sedžde i jednu mašnu od struka. Ostale starije rodbine dočekuju se jednim naklonom do zemlje i jednim naklonom.

Kao odgovor, svako od onih koje je mlada na ovaj način pozdravila daje joj novac koji mladenci potom nose sa sobom na medeni mjesec. Još je raširen stari običaj kada mladenčevi svekar i svekrva bacaju u suknju mladenki džižub, koji simbolizira muško potomstvo, čime joj izražava želju da ima još sinova. Još jedan običaj, zasnovan na istoj simbolici, često se sreće na svadbama: mladoženja stavlja mladenki plod žižule u usta, a zatim zajedno popiju čašu.

Nakon susreta sa muževljevom rodbinom, mladenci obično odlaze banket sala gdje se dočekuju gosti. Odmah nakon vjenčanja mladenci odlaze na medeni mjesec.

Ovako počinje zajednički život...

Dječiji rođendan

U mnogim zemljama godišnjica rođenja osobe je najvažnija porodični odmor. Ovo se odnosi i na Koreju.

Prva veća proslava koja je bila posvećena rođenju djeteta bili su rituali povodom 100 dana od trenutka njegovog rođenja. Danas se 100 dana od trenutka rođenja („baek il“, što, u stvari, znači „100 dana“) ne slavi tako veličanstveno, ali u vremenima enormne smrtnosti novorođenčadi, činjenica da je novorođenče bezbedno savladalo najviše opasan period njegovog života bio je razlog za radost. Ako je dijete bilo bolesno tog dana, praznik se nije slavio da ne bi izazvalo nesreću.

Tradicija je zahtijevala da se na ovaj dan prinose žrtve (pirinač i supa) zaštitnici porođaja, Samsin halmoni. Na ovaj dan je takođe trebalo poslati pirinčane kolačiće svima koje poznajete. Oni koji su primili takav poklon vraćali su žrtve koje su se sastojale od riže i/ili novca. Danas su svi ovi rituali gotovo nestali, a povodom 100. dana rođenja djeteta u porodici se može organizovati samo malo veče na koje se pozivaju rodbina i prijatelji.

Gdje veća vrijednost ima "toly", prvi rođendan djeteta koje ima godinu dana. I danas se "tolja" slavi sa izuzetnom pompom. Tradicionalno, junak prilike, obučen u sjajno odelo od šarene svile, specijalno napravljeno za ovu priliku, sedi pored svojih roditelja, važno posmatrajući ritual u njegovu čast. Kulminacijom čitave proslave smatra se gatanje o djetetovoj budućnosti, koje, iako u nešto moderniziranom obliku, i danas ostaje popularno, iako se, naravno, shvaća mnogo manje ozbiljno nego u stara vremena. .

U skladu sa ovim ritualom, ispred deteta se postavlja stočić na koji se stavljaju predmeti od kojih svaki ima poseban simboličko značenje. Najčešće je to konac, knjiga, četka za pisanje, mastilo, novac, pirinač, rezanci. Osim toga, za djevojčice se na stol postavljaju makaze, a za dječake bodež ili strijela. Beba treba da ode do stola i uzme ono što voli. Ako uzme u ruke konac ili rezance, to znači da ga čeka dugovječnost, izbor kista za pisanje ili knjige nagovještava uspješnu službenu karijeru, pirinač ili novac biraju oni koji očekuju bogatstvo, plodovi žižule simboliziraju brojne i čuveni potomak, bodež ili strijela Makaze koje odabere dječak znače da će postati slavni ratnik, a makaze koje odabere djevojka predskazuju da će ona postati dobra domaćica. I

Tol je do danas velika i prilično skupa proslava, koja se slavi veličanstveno, sa desetinama zvanica. Na "tolya" je uobičajeno davati dječje stvari, novac i zlatno prstenje. Često, nakon proslave "tolya", porodica završi sa dosta velika količina takvi prstenovi, koji se smatraju nekom vrstom rezervne akumulacije za bebu.

Međutim, nakon prvog rođendana dolazi drugi, pa treći, četvrti, a svi se, naravno, slave i u Koreji. Tradicije proslave rođendana ovih dana su prilično mješovite. s jedne strane, Značajan dio Korejci ih slave Zapadna tradicija.

Rođendani se često slave u restoranima, a posebno su popularni švedski stoli, koji u Koreji uglavnom služe kao jedno od najomiljenijih mjesta za porodične proslave. Neizostavan dodatak svečani sto je torta, često prilično velika i vrlo lijepa. Općenito, torta za većinu Korejaca, koji su općenito ravnodušni prema slatkišima, povezuje se isključivo s dva praznika - sretan rođendan i sretan Božić. Stoga, prilikom prodaje torte u poslastičarnici, posjetitelja uvijek pitaju da li mu je potreban set svjećica koje bi, prema zapadnoj tradiciji, trebale ukrasiti rođendansku tortu. Gotovo neizmjenjiv dio rituala je svečana izvedba američke čestitke "Sretan rođendan tebi!" Zanimljivo je da skoro svi sredovečni i stariji Korejci, kao i veoma značajan deo mladih, slave rođendan ne po zapadnom, već po tradicionalnom lunarnom kalendaru, pa je ovaj praznik različite godine pada na različite datume.

korejska kultura

Iako je trenutna podjela Korejskog poluostrva na Sjevernu i Južnu Koreju dovela do značajnih razlika u modernoj kulturi obje zemlje, tradicija i običaji korejskog naroda i kultura Koreje u cjelini isti su za obje zemlje. Pogledajmo bliže glavne komponente korejske kulture.

• Ples

Od davnina, od vladavine dinastije Goryeo, ples je bio od velike važnosti u Koreji. Postoji veliki izbor tradicionalnih plesova, kao što su ples sa mačevima, ples lepeze, ples monaha, ples ludaka, ples seljaka itd. Obavljali su se i na carskom dvoru i po selima seljanin izvoditi nastupe. Danas ples nije toliko važan dio života moderna Koreja, ali postoji mnogo škola na mnogim univerzitetima u Koreji narodni ples predaje kao akademski predmet.

Pakjeommu - ples leptirastih krila

• Slikarstvo

Slikarstvo je sastavni dio korejske kulture. Sadrži uticaj kulture, ali je sam po sebi specifičan i originalan. Posebno je zanimljiva slika koja je nastala za vrijeme vladavine dinastije Joseon. Slikali su na svili, papiru, specijalnim tkaninama biljnim, mineralnim bojama ili mastilom. Ako umjetničko slikarstvo odrazilo neobičnu viziju svijeta očima umjetnika, zatim je narodno slikarstvo prikazalo svakodnevicu i probleme Svakodnevni život. Možemo reći da je slikarstvo postojalo i razvijalo se u dva pravca i ostavilo za sobom besmrtne kreacije.

Mačka i leptir. XVIII vijek. Izvođač: Kim Dong Ho

• Korean garden

Malo ljudi zna, ali tradicionalni korejski vrt postoji više od dvije hiljade godina. Izgleda kao pejzažni park, ljudi malo učestvuju u njegovom formiranju. Sve bašte uključuju karakteristike kao što su potoci, kružne bare, drveće u obliku oblika, vodopadi, kameni vrt i brda koja liče na planine. Ovdje dominira harmonija, bez obzira na pojedini detalj. Harmonija stvara svu raznolikost oblika i veličina prisutnih ovdje. Tradicionalni korejski vrtovi nalaze se u Francuskoj (Nant), Meksiko Sitiju (Zoološki vrt Chapultepec), Turskoj (Ankara), Njemačkoj (Berlin) itd.

• Hanbok

Hanbok je nacionalna tradicionalna nošnja koja se sastoji od jeogorija (bluze) i ćime (suknje) za žene i padžija za muškarce. Ovo je odeća za zvanični prijemi, praznici i festivali. Ali postoje i hanbokovi koji se mogu nositi kao ležerna odjeća. Izrađuju se od jeftinijih tkanina i lako se održavaju.

• Kuhinja

To je poznato moderne kulture Koreja svake godine sve više zadužuje više elemenata kulture evropskih zemalja, ali nešto ostaje nepromijenjeno, naime, nacionalna kuhinja. Osnova, kao i kod većine azijske zemlje, je Sl. Ali, ipak, tradicionalna korejska kuhinja ima niz karakterističnih, čak specifične karakteristike. Na primjer, mnoga jela su prepuna začina, posebno crvene paprike, a sve zato što je Koreja topla i južna zemlja, a biber vam omogućava da hranu duže održite svježom, a s vremenom su se koncepti "ukusno" i "začinjeno" razvili. postati sinonim. Uz biber, začine kao npr umak od soje i sojina pasta. Ali u Koryo-saramu, da bih jelima dao poseban ukus, koristim korijander u velikim količinama.

Kimchi – ljuto kiselo povrće

Odmor u Koreji

Kao i mnoge zemlje, Koreja ima svoje Državni praznici, koji se obično slave posebnom, korejskom ljestvicom.

• Seollal - korejska nova godina

Tradicionalno, ovaj praznik se obilježava prvog dana lunarni kalendar. Vikend traje tri dana, a za to vrijeme uobičajeno je obući se u hanbok, otići do roditelja ili rodnog grada i otići na obalu mora da tamo dočeka prve zrake sunca. I ovih dana se prisjećaju preminulih predaka pripremanjem posebnih jela i izvođenjem obreda zvanog čare. U Sollalu djeca čestitaju svojim roditeljima, uvijek se klanjajući do poda, a osoba također postaje godinu dana starija.

• Dan oslobođenja

Ovaj praznik se svake godine obilježava u Sjevernoj i Južnoj Koreji 15. avgusta. Na današnji dan Japan je oslobodio Koreju od kolonijalne vlasti. Na današnji dan održava se zvanična ceremonija u kojoj učestvuju mnogi visoki zvaničnici zemlje. Zastave zemlje su okačene posvuda, a prema tradiciji, nekoliko zatvorenika je amnestirano na ovaj dan.

• Chuseok – praznik žetve i sjećanja na pretke

Praznik pada na petnaesti dan osmog mjeseca po istočnom kalendaru. Vikendom – dan prije i dan poslije praznika. Nekoliko dana prije praznika, Korejci kupuju hranu i poklone, kupuju karte za voz i avion za odlazak u rodni grad. Na praznik se ujutru postavlja trpeza i pomen na svoje pretke, ili nose hranu na groblje. Vežu snopove žitarica za motke, zahvaljujući bogovima za žetvu, i časte kolačić. Djevojčice i žene izvode nacionalni ples Kankansulle, a djeca i njihovi očevi bacaju zmajeve u nebo.

• Korejsko vjenčanje

Moderno korejsko vjenčanje nije ni tradicionalno korejsko ni evropsko vjenčanje. Nove tradicije i običaji među korejskim narodom razvili su se tek prije pedesetak godina, ali su svi Korejci čvrsto ukorijenjeni i naširoko ih koriste.

Svadbena tradicija i običaji korejskog naroda su se tokom godina dosta promijenili. poslednjih godina. Od šezdesetih godina svadbene svečanosti tradicionalno se održavaju u takozvanim „ritualnim“ salama. Ali najčešće se vjenčanja održavaju u restoranima ili hotelskim konferencijskim salama. Gosti koji dolaze na ceremoniju moraju mladencima donijeti poklon, obično novac. Mlada i mladoženja imaju i svoje čekaonice u kojima se gosti mogu fotografirati sa njima. Tradicionalni hanbok zamijenjen je "tradicionalnim" evropskim odjevnim kombinacijama - vjenčanicom i odijelom. Vjenčanje je otvoreni događaj. Često, pored fotografa, postoji i videograf. Umjesto poznatog Mendelssohnova marša svira se Wagnerova svadbena koračnica, koja se u drugim zemljama izuzetno rijetko koristi. U salu prvo ulazi mladoženja, a zatim otac vodi mladu do oltara. Najvažniju ulogu u svadbenoj ceremoniji ima osoba koja izvodi ritual. Obično ovo bliski rođak, ili mladoženjin prijatelj. Cijela ceremonija traje oko pola sata, nakon čega mladi par i gosti odlaze na svečani banket. Nakon što počne, mladi ljudi oblače tradicionalnu odjeću i odlaze u posebno za to predviđenu prostoriju, gdje večeraju sa roditeljima. Obično, odmah nakon vjenčanja, par odlazi na put.

• Tol chanchi - prvi rođendan

Prvi rođendan djeteta je poseban datum. Često priprema za ovaj praznik počinje i prije nego što se beba rodi. Na ovaj dan se poziva veliki broj gostiju, a sama ceremonija se često održava van kuće. Gosti bebi donose poklone, čestitaju mu, nakon čega počinje tradicionalni ritual koji određuje sudbinu djeteta. Pred djetetom obučenim u hanbok na stol se postavljaju različiti predmeti, od kojih svaki nosi posebno značenje. Njegova sudbina zavisi od toga šta beba pokupi. Na primjer, ako je u pitanju šaka žitarica, onda nikada neće ostati gladan. Threads obećavaju dug zivot, a knjiga je bogatog uma. Nakon toga počinje tradicionalni banket, prije kojeg se roditelji djeteta klanjaju do poda, zahvaljujući gostima što su došli. Ovako prolazi prvi rođendan!

Stoga, čak i danas, u današnjem svijetu koji se brzo mijenja, tradicije i običaji korejskog naroda ispunjavaju živote Korejaca smislom i prenose se s generacije na generaciju. Uostalom, ekonomska situacija se može obnoviti, ali niko ne može vratiti izgubljenu tradiciju i kulturu.

U prošlosti, u tradicionalnom korejskom društvu, 3-4 generacije su živjele zajedno u jednoj porodici. U to vreme ljudi su radije živeli u velikim porodicama i imali mnogo dece.

Međutim, kada je 1960-70 Korea Industrijalizacija i urbanizacija su počele da se odvijaju ubrzanim tempom, kao i ograničenja nataliteta dece, kultura u zemlji je počela da se menja, a od 1980-ih godina jedna korejska porodica u proseku ima dvoje dece ili manje.

U korejskom društvu do danas su očuvane konfucijanske tradicije prema kojima se prednost daje najstarijem sinu. U cilju suzbijanja rodne diskriminacije, Vlada je donijela zakon prema kojem su sin i kćerka ravnopravni nasljednici prilikom podjele imovine.

Mladi bračni parovi sada uglavnom žive odvojeno od roditelja. Stoga se porodice sada obično sastoje samo od roditelja i djece.

Imena

Većina Korejaca ima prezimena, od kojih su najčešća: Kim (otprilike 21% svih Korejaca), Lee (14%), Park (8%), Choi (ili Choi), Jeon, Chan, Im, itd. Korejsko ime sastoji se od prezimena, po pravilu, uvek je jednosložno, i datog imena, najčešće dva sloga iza imena (ali se dešava da se ime sastoji i od jednog sloga). Žene ne uzimaju prezime svog muža kada se udaju, ali će djeca nositi prezime svog oca.

Brak

Korejci najviše smatraju brak važna faza u životu osobe, i imaju izrazito negativan stav prema razvodu, kao manifestaciji nepoštovanja ne samo jednih prema drugima, već i prema roditeljima - iako je, uprkos tome, broj razvoda za U poslednje vreme raste brzim tempom.

Današnja vjenčanja su nešto drugačija od onoga što su bila. Prvo se održava redovna ceremonija u zapadnjačkom stilu, u crkvi ili gradskoj vijećnici, sa nevjestom u bijeloj vjenčanici i mladoženjom u smokingu, a zatim slijedi tradicionalna ceremonija, u drugoj prostoriji, gdje mladenci, obučeni u korejske narodne nošnje i prateći tradiciju, klanjaju se roditeljima.

Korejsko vjenčanje je prije svega zajednica porodica, a ne samo odluka dvoje ljudi da stvore novu jedinicu društva. Desilo se da u ovoj zemlji mladi rijetko biraju partnera za sebe, u većini slučajeva otac odlučuje umjesto njih. U nekim porodicama mladenci se ni ne poznaju do trenutka sklapanja braka. Od pamtivijeka, u korejskim porodicama je dominirao patrijarhat, a glava porodice je bio i ostao neupitni autoritet za domaćinstvo. A bogati muškarci sada mogu priuštiti da imaju nekoliko žena i, shodno tome, nekoliko porodica.

Svadbene ceremonije u Korea , uprkos progresivnim pogledima moderne omladine, i dalje imaju mnogo oblika i kolosalan broj pravila i preporuka. Nekoliko sedmica prije slavlja, ženine provodadžije dolaze u posjetu ženinim roditeljima sa darovima i prinosima, a tada se i svi njeni poznanici i prijatelji okupljaju u kući mlade.

Ovaj ritual je sličan generalnoj probi za predstojeće venčanje. Na korejskom se to zove "chenchi". Tradicija mini vjenčanja "chenchi" u Koreji je pretrpjela značajne promjene u posljednjih deset godina, a sada malo liče na drevnu predstavu, međutim, novonastali evropski trendovi nisu zaživjeli među ovim ljudima. Sredinom prošlog veka odlučeno je da se „čenči“ od sada održava samo tokom dana, poslednjeg dana u nedelji. U rijetkim slučajevima, prilično izuzetno, u subotu ujutro. Broj za vjenčanje bira se vrlo pažljivo, vođen drevnim ezoterijskim znanjem i lunarnim kalendarom

Chere (obred sjećanja na pretke).

Prema korejskom vjerovanju, čovjekova duša ne odlazi odmah nakon smrti, već ostaje s njegovim potomcima još četiri generacije. Sve ovo vrijeme, preminula osoba se i dalje smatra članom porodice, a Korejci obavljaju poseban obred Chere u njegovu čast na Seollal (Nova godina po istočnom kalendaru), Chuseok (korejski Dan zahvalnosti), kao i na godišnjicu smrti. . Korejci također vjeruju da njihov život ovdje na ovom svijetu može biti srećan i prosperitetan ako ih njihovi preci blagoslove.

Tokom japanske kolonijalne vladavine, tradicija držanja Jongmyoa počela je da nestaje, a prekinuta je 1946. Ali 1969. godine svečanost je ponovo održana, a od 1971. redovno se održava jednom godišnje, prve nedjelje u maju. Danas je ovaj događaj veoma popularan i među Korejcima i među gostima zemlje. Tako je nekoliko hiljada ljudi došlo da pogleda ceremoniju, koja je održana sasvim nedavno - 3. maja 2009. godine.

Tradicionalno, ritual su izvodili Vang, prestolonaslednik i njegova braća, i drugi članovi kraljevske porodice (ali samo muškarci). Pomogli su im i neki dvorjani koji su imali visok status. Danas ritual izvode potomci kraljevskog klana Li iz Jeongjua.

Jezik tela

Kada nekoga pozovete, stavite dlan nadole i mahnite njime, pomerajući sve prste. Nikada nikoga ne zovite sa podignutim dlanom, a posebno jednim prstom - tako Korejci zovu pse.

Ne treba gaziti preko starije osobe ako leži i odmara, posebno u predjelu glave.

Ne možete ležati ako vaš stariji jede u isto vreme.

Kada sednete za sto, ne možete uzeti kašiku pred starešinom.

Trebate nešto dati svom starcu i prihvatiti nešto od njega objema rukama. Generalno, ovaj gest je univerzalan za sve prilike u životu kada date ili dobijete nešto od nekoga starijeg po godinama ili položaju. Na primjer, prodavač uvijek uzima novac i daje kusur sa samo dvije ruke. Prema pravilima bontona, ovaj gest bi trebao biti popraćen blagim naklonom.

Raširen običaj je zabrana pušenja pred „starijim“, čak i ako je „mlađi“ i sam stariji. Ako “junior” pije alkohol za istim stolom kao i “senior”, prinoseći čašu ustima, obično se okrene i pokrije je rukama.

Smatra se nepristojnim točiti svoje piće. Na ovaj način lišavate domaćina stola mogućnosti da pokaže gostoprimstvo. Kada se toči, čašu treba držati desnom rukom, a lijevom držati desnu. Isto je i kad sipaš: flaša ti je u desnoj ruci, lijeva ruka drži pravu.

U Koreji se smatra uvredljivim ispuhati nos u javnosti.

Istovremeno, nije nimalo sramotno srkati za stolom. Na ovaj način pokazujete vlasniku da je sve veoma ukusno.

Neprihvatljivo je zabijati štapiće u hranu za stolom. Ovo je gest povezan sa smrću.

Ako razgovarate s nekim, neka vam ruke budu vidljive. Nepristojno je skrivati ​​ih iza leđa ili u džepovima.

U Koreji nije uobičajeno zvati nekoga sa dlanom okrenutim prema gore ili zvati prstom. U Koreji se psi obično zovu takvim pokretima. Da biste pozvali osobu, morate to učiniti rukom sa dlanom okrenutim prema dolje.

Postoji i čisto korejski gest koji pokazuje dobro raspoloženje prema vama. Ovo je prijateljski gest. Rukama napravite oblik srca (na primjer, preko glave).

Nemoguće je ne spomenuti širenje prstiju ispred sočiva, prinošenje šaka obrazima i drugi egio.

Žene često pokrivaju svoja lica kada se smiju. Smatra se da je nepristojno da pokažu zube. Sada je ovaj gest, međutim, pomalo zastario.

Biti unutra Korea morate se naviknuti na klanjanje. Ne možete živjeti bez toga u Aziji.

Bez dodirivanja! Korejci smatraju sramotnim da ih dodiruje bilo ko osim bliskih prijatelja. Ne grlite nikoga, ne udarajte nikoga po leđima, ne stavljajte mu ruku na rame. Apsolutno je neprihvatljivo dirati starije osobe ili osobe suprotnog pola.

Korejci se često smiju kako bi sakrili svoju sramotu. Smeh takođe može značiti strah, ljutnju ili iznenađenje. Korejke pokrivaju usta kada se smiju. Muškarci to ne rade.

Bliski korejski prijatelji istog pola mogu hodati ruku pod ruku ili sa rukom na ramenu. Stranci ne bi trebalo da rade isto.

Ne možete sjediti prekrštenih nogu ili ih ispružiti ispred sebe. Stopala treba da budu na podu. Ni u kom slučaju ih ne treba stavljati na sto ili stolicu.

Predmete možete davati i primati samo desnom rukom (lijevom rukom uhvatite desni zglob) ili objema rukama.

Trebalo bi da pokrijete usta rukom kada zijevate ili koristite čačkalicu.

Poznati ljudi stoje blizu jedni drugih i hodaju u blizini. Veoma je nepristojno prisiljavati osobu da ide iza vas.

Morate sjediti i stajati uspravno, bez pognutosti.

Kada osoba zabaci glavu unazad i usisava vazduh kroz zube, to znači „ne“ ili „ovo je veoma teško“.

Ondol

Tradicionalne korejske sobe su veoma multifunkcionalne. Oni nemaju posebnu svrhu; ista prostorija, na primjer, može biti i spavaća soba i blagovaonica, itd. Gotovo svi Korejci sjede i jedu na podu, pa stoga jednostavno ponesu madrac ili stol za večeru nužde.

Pod je obično kamen ili beton, a ispod njega se posebno uduvava vrući vazduh za zagrevanje prostorije. Gornji sloj može biti glina ili cement, koji štiti ljude od štetnih plinova. Ova metoda grijanja naziva se "ondol" (doslovno od korejskog: "vrući kamen").

Trenutno, topla voda cirkuliše ispod poda, a sam pod je obično prekriven linoleumom.

Korean cuisine

Korejska kuhinja je poznata po velikom izboru jela i prehrambenih proizvoda koji se u njima koriste. Koreja je u antičko doba bila poljoprivredna zemlja koja je uglavnom uzgajala pirinač, koji je služio kao glavni prehrambeni proizvod za stanovništvo. Trenutno, u korejska kuhinja, zajedno sa začinskim biljem i povrćem, koriste se različite vrste meso i ribu. Korejske namirnice kao što su kimchi (kiseli kupus), jeogal (slane školjke, riba ili škampi) i twanjang (pasta od soje) poznate su po svom prepoznatljivom okusu i visokoj nutritivnoj vrijednosti.

Najizrazitija karakteristika korejskog stola je da se sva jela poslužuju u isto vrijeme. Tradicionalno, broj grickalica je varirao od 3 za niže klase do 12 za članove kraljevske porodice. Postavka stola se mijenja ovisno o tome šta se servira na stolu: rezanci ili jelo od mesa. Formalna pravila postavljanja stola pokazuju koliko Korejci posvećuju pažnju hrani i procesu jedenja. U poređenju sa susjednim kina I Japan, kašika se češće koristi u Koreji, posebno kada se služe supe.

Gimjang

Gimjang je vrijeme za pripremu kimčija za zimu, poseban način, čije se tajne prenose s generacije na generaciju. Budući da povrće u Koreji zimi praktički ne raste, Gimjang se održava u kasnu jesen, opskrbljujući Korejce svojom osnovnom hranom - kimčijem - za cijelu zimu, jer Korejci jednostavno ne mogu zamisliti sto bez njega.

Nacionalna odjeća (hanbok)

Hanbok je tradicionalna korejska odjeća hiljadama godina. Sva njegova ljepota i gracioznost mogu se vidjeti na fotografijama žena koje nose hanbok.

Hanbok je bio svakodnevno nošenje u Koreji sve dok zapadni stil nije stigao u zemlju prije otprilike stotinu godina. Muškarci su nosili "jeogori" (jakne) sa "paji" (pantalone), a žene "jeogori" sa "chhima" (suknjom). Ovih dana, hanbok se nosi za praznike kao što su Seollal (orijentalna Nova godina), Chuseok (korejski Dan zahvalnosti) ili vjenčanja.

Hanbok Odlikuje se jednostavnim linijama i nedostatkom džepova. Ženski hanbok se sastoji od labave suknje koja obavija tijelo i jakne u obliku bolera. To se zove chhima-chogori. Suknja se na korejskom zove chhima, a sako jeogori. Muški hanbok sastoji se od kratke jakne i širokih pantalona, ​​na korejskom padži, koje moraju dobro pristajati oko gležnjeva. Oba ansambla mogu se upotpuniti dugom gornjom odjećom, kroja sličnog jegoriju, zvanom turumagi. Od davnina su predstavnici oba spola nosili poson - debele prošivene čarape, kao i komusin - široke cipele sa zakrivljenim vrhovima koje se lako mogu skinuti i obuti pri ulasku i izlasku iz kuće. Posljednja okolnost je bitna, s obzirom na to do sada Korea Nije uobičajeno nositi cipele u zatvorenom prostoru, čak ni one zatvorene.

Tradicionalni hanbok, koji se i danas nosi, napravljen je po uzoru na odjeću koja je bila uobičajena za vrijeme konfucijanski orijentirane dinastije Joseon (1392-1910). Predstavnici yangbana (nasljedna aristokratska klasa, koja se više oslanja na obrazovanje i društveni status nego na materijalne vrijednosti) nosio hanbok jarkih boja, napravljen od obične svile i ručno tkane svile po hladnom vremenu, a od lakih, propusnih materijala po vrućem vremenu. Ljudima skromnog roda bilo je zakonom zabranjeno (kao i ljudima koji su posjedovali kapital) da izbjeljuju konoplju i pamuk kako bi nosili bijelu, a ponekad i blijedoružičastu odjeću. Stoga su mogli nositi samo svijetlozeleni, sivi ili jet crni hanbok.

Tradicionalna korejska kuća

Tradicionalna korejska kuća se zove "hanok". Prilikom izgradnje takve kuće odabire se mjesto gdje ljudi mogu koegzistirati s prirodom. Zbog toga prirodni uslovi tradicionalne korejske kuće uključuju od unutrašnje strukture do korištenih građevinskih materijala. Još jedna jedinstvena karakteristika tradicionalnih kuća je njihov poseban raspored, koji omogućava hlađenje kuće ljeti i grijanje zimi. Vruće ljeto i Hladna zima doveo je do izuma Ondol Gudeul sistema podnog grijanja i Daecheon ventilirane terase. Zahvaljujući takvim izumima, Korejci su mogli da izdrže hladnoću zime i zagušljiva, vlažna ljeta. Ovako jednostavni sistemi grijanja i klimatizacije toliko su efikasni da se i danas koriste u mnogim domovima.

Stanovništvo Južne Koreje je više od 51 miliona ljudi, od kojih su velika većina Korejci. Samo je kineska manjina postala primjetna uključenost u etničku sliku Koreje - prema posljednjim podacima, oko 35 hiljada ljudi. Ova situacija, jedinstvena za moderni svijet, u kojem je etnička grupa jednaka državi, razvila se zbog posebne ideje Korejaca o svijetu: u njoj im nije glavno državljanstvo, ne teritoriju prebivališta, ali pripada svom narodu.

Međutim, postoje preduslovi da će homogenost stanovništva uskoro biti poremećena: Korejci se sve više udaju za strance, uglavnom Kineskinje, Vijetnamke i žene sa Filipina. Međutim, malo je vjerovatno da će Evropljani moći razlikovati Korejce i Vijetnamce, jer duge godine Turistima i gostima Južne Koreje njeni stanovnici će izgledati iznenađujuće slični jedni drugima, kao da je cijela država velika porodica.

Narodi koji naseljavaju Južnu Koreju

Koreanci

Naučnici donedavno nisu mogli odgovoriti na pitanje kako su se i kada pojavili Korejci. Samo su moderna genetika i istraživanje DNK riješili misteriju: korejski narod dolazi iz istočnog okruženja planine Sayan i Bajkalskog jezera.

Danas, Korejci govore svoj jezik, njihovo samo ime je “hunguk saram”. Karakteristična karakteristika Korejaca je naporan rad: posao je za njih više od načina da zarade za život; radni tim i kompanija su produžetak porodice, često njen najvažniji dio.

Korejsko gostoprimstvo veoma podsjeća na rusko i kinesko: za njih je važno nahraniti gosta, pa je prvo pitanje koje ćete čuti u korejskom domu ili pri susretu: „Jeste li gladni?“ Još jedna karakteristika slična nama je velika konzumacija alkohola, više od 9 litara godišnje po osobi.

Etnička karakteristika Korejaca bila je dobra sposobnost pjevanja, ali loša sposobnost plesanja. Naučnici još nisu otkrili šta je razlog. Bitan nacionalna osobina— sklonost učenju: više od 93% učenika završava fakultete, što im daje dobre šanse za karijeru i prosperitetan život. U svijetu, Južna Koreja zauzima 2. mjesto po broju ljudi koji redovno čitaju.

Najvažnija korejska tradicija je uljudnost. Kažu "hvala" i "zdravo" svima - prodavcu, kuriru, domara, čistači, itd. Korejci imaju veliko poštovanje prema starijima, čak i ako je razlika 1 godinu. Stoga, pri prvom susretu odmah saznaju koliko imate godina i da li ste u braku. Bračni status za Korejca je takođe znak zrelosti: neoženjen muškarac do duboke starosti će se smatrati mladim i... pomalo „smetnutim s uma“.

Kineski

"Huaqiao" je ime dato korejskim Kinezima. Većina njih su državljani Tajvana, ali stalno žive, dugi niz generacija, u Južnoj Koreji. Za njih su čak smislili i poseban termin - "stalni stranci". Kinezi su se pojavili u Južnoj Koreji 40-ih godina dvadesetog veka, tokom građanski rat u Kini. Prošlo je mnogo godina, ali oni nisu postali državljani Južne Koreje zbog vladine politike. Oni ne mogu služiti vojsku, okupirati vladine pozicije, imaju velike poteškoće u pronalaženju posla u velikim kompanijama. Primarna djelatnost korejskih Kineza je trgovina.

Život Korejaca

90% Korejaca je srednja klasa. Zemlja je na 13. mjestu po životnom standardu na svjetskoj rang listi: ne postoji jasna podjela između bogatih i siromašnih, velika većina ljudi živi prosperitetno.

Više od 80% stanovnika grada živi u "apatama" - kućama istog tipa - udobnim visokim zgradama sa 20 - 30 spratova. Ispod kuće je besplatan parking, au blizini se nalaze igrališta i sportski tereni na kojima su najčešće igre chokku (korejski fudbal) i badminton. Svaki mikrookrug ima teniski teren i često bazen.

Unutar kuća stalno rade liftovi, u kojima je ispod panela ugrađena mala klupa: za djecu. Deca čak i unutra glavni gradovičesto hodaju sami, jer je nivo opasnosti u zemlji izuzetno nizak: ovako nešto je bilo u najbolje godine SSSR.

Kuće često nemaju broj "4" - nema četvrtog sprata, nema četvrtog stana - jer je "4" nesretan broj za Korejce. Ali svuda i unutra velike količine- video kamere. Toliko ih je da možete sigurno ostaviti torbe, sprave za vježbanje i sve ostalo u dvorištu kuće, u ulazu: malo je vjerovatno da će neko zadirati u tuđu imovinu. A razlog tome nisu samo kamere, već tradicija i odgoj.

U svakom stanu na stropu u kuhinji je postavljen poseban uređaj za obavještavanje stanara važnih događaja, događaji. Nemoguće ga je isključiti. Pored "sirena" je uređaj Sigurnost od požara, koji je obavezan za sve prostorije u Koreji.

Stan počinje malim hodnikom u kojem je uobičajeno ostaviti cipele i kape. Nivo poda u hodniku je 7 - 10 cm niži od poda u ostalim prostorijama, tako da manje prljavštine i prašine ulazi u prostorije.

Kuhinja obično nije ni na koji način odvojena od glavnog stana i predstavlja standardni kuhinjski set sa ormarićima, sudoperom, napom, šporetom, veš mašina itd. Sve je to normalna komponenta stana koji iznajmljuje investitor i samim tim je za sve isto. Najčešće kupljeni frižideri su standardni i frižider za kimči - korejski „hleb“ od povrća (kineski kupus, rotkvica, luk, krastavci itd. Kimči se zove „hleb“ jer ga Korejci jedu u svakom obroku.

Tipičan korejski stan ima spavaću sobu - malu sobu u kojoj često nema mjesta ni za krevet: većina Korejaca spava na podu. Kada se probude, pažljivo savijaju ćebe i posteljinu u kut. Sve je to moguće zahvaljujući sistemu "ondol" - grijanom podu.

“Ondol” je modernizirana hiljadugodišnja tradicija grijanja kuće kroz pod, analogna ruskoj peći sa pećnicom, u kojoj je pod “krevet”. U davna vremena, za njegovu izgradnju, dimnjaci su prevođeni od peći ispod poda, ali danas je dim zamijenjen običnom vodom ili strujom. Postoji 5 nivoa grijanja, vlasnici sami biraju temperaturu koja im je potrebna.

Topli podovi su u velikoj mjeri odredili život Korejaca. Spavaju na podu, sjede na podu - ručaju, rade, opuštaju se. Ista stvar se dešava i u korejskim restoranima, gde gosti izuvaju cipele u "hodniku" i sede na podu za niskim stolovima.

Korejska porodica

Tradicionalno, u korejskoj porodici, muškarac je hranitelj (zarađuje novac), žena je domaćica i učiteljica djece. Prije braka mladi ljudi ne žive zajedno - to se ne ohrabruje, a vjenčaju se u prosjeku sa 27 - 30 godina.

Korejske porodice su veoma aktivne. Nema potrebe da sami kuvate, perete ili čistite kuću: catering, hemijske čistionice, kompanije za čišćenje su veoma pristupačne. Zbog toga porodice često vikende i sate nakon posla provode u parkovima, u bioskopu, pozorištu i na kratkim izletima.

Tradicije i običaji

Jedna od najstarijih tradicija Južne Koreje je proslava Lunarne Nove godine - Seolyal. Vikend traje tri dana i ljudi se oblače u hanbok, tradicionalnu nošnju. Za žene se sastoji od jegori bluze, chhima suknje i sakoa. Za muškarce - od jeogorija i padži pantalona. Na praznicima, Korejci odlaze kod svojih rođaka, na obalu mora i čestitaju jedni drugima.

Chuseok je još jedan drevni praznik koji također zahtijeva 3 dana odmora. Slavi se 15. dana 8. mjeseca i naziva se praznikom žetve i sjećanja na pretke. Na ovaj dan Korejci idu na groblja, ukrašavaju svoje domove i dvorišta žitaricama, puštaju zmajeve i organiziraju festivale. nacionalni ples kankansulle. Na groblju Korejci donose plodove nove berbe, tradicionalne i jednostavne ukusna jela. Ako je groblje bilo u blizini, običaj je bio da se sto postavi kod kuće, a žena da ga nosi na glavi u grob.

Posebnim datumom u životu Korejca smatra se proslava prvog rođendana - tol-chanchi. Mnogi gosti se okupljaju s poklonima, izvodi se poseban ritual koji bi trebao odrediti sudbinu jednogodišnje bebe. Za devojke praznik počinje ujutru da se brzo udaju, za momke - od oko 12 sati, da se ne udaju rano.

Ovaj praznik je dio tradicije „četiri stola“. Prva dva roditelja organizuju za dijete prvi rođendan i vjenčanje. Drugo dvoje djece daju roditeljima 60. rođendan i sahranu, bdijenje. U davna vremena, nedostatak jednog stola poništavao je sve sljedeće.

U Južnoj Koreji postoji nekoliko državnih praznika, a to su:

• Dan nezavisnosti (1. mart),
• Dan Ustava (17. jul),
• Dan oslobođenja (15. avgust),
• Dan osnivanja zemlje (3. oktobar),
• Dan nacionalnog alfabeta hangeula (9. oktobar).

Povratak