Jednog dana došao je predavač u treći razred u kojem je Maša studirala. Bio je star, preko trideset godina, vau, u sivom odelu i odmah je rekao:
Zdravo, moje ime je profesor Barinov. Sada ćemo svi uzeti olovke i napisati esej: “Šta bih ja radio da sam predsjednik gradskog vijeća.” To je jasno?
UVOD
Dragi kolege studenti! (U ovom slučaju radi se o djeci od šest do devet godina.)
Ostavite po strani štapove za hokej, automobile na pedala, mačiće, piliće, štence i druge ometanja i sedite pored tate, mame, dede ili bake na sofu.
Započnimo prvu lekciju.
Ova knjiga je vodič za nadobudne milionere.
Devojka Vera sada ima devojku,
Ona nije mače, nije igračka
Ona je stranac, ona je strana turistkinja,
Ona je majmun po imenu Anfiska.
Jednog dana stigao je paket za ujaka Fjodora u Prostokvašino, a u njemu je bilo pismo:
„Dragi ujače Fedore! Piše Vam Vaša voljena tetka Tamara, bivša pukovnica Crvene armije. Vrijeme je da se zaposliš poljoprivreda- i za obrazovanje i za žetvu.
Šargarepu treba saditi pažljivo. Kupus - u redu kroz jedan.
Bundeva - na komandu "opušteno". Po mogućnosti u blizini stare deponije smeća. Bundeva će "isisati" cijelu hrpu smeća i postati ogromna. Suncokret dobro raste dalje od ograde da ga komšije ne jedu. Paradajz treba saditi naslonjen na štapiće. Krastavci i beli luk zahtevaju stalnu prihranu.
Prvo poglavlje MAGIČNI PUT
U jednom selu živio je jedan gradski dječak sa jednom bakom. Zvao se Mitya. Praznike je provodio na selu.
Cijeli dan je plivao u rijeci i sunčao se. Uveče se penjao na šporet, gledao svoju baku kako pređe i slušao njene bajke.
„A ovde u Moskvi sada svi pletu“, rekao je dečak svojoj baki.
"Ništa", odgovorila je, "uskoro će početi da se vrte."
I pričala mu je o Vasilisi Mudroj, o Ivanu Careviču i o strašnom Koščeju Besmrtnom.
Poglavlje 1. Početak ljetne sezone
U okrugu Opalikha u blizini Moskve nalazi se selo Dorokhovo, a u blizini je letnjikovac Letchik. Svake godine u isto vrijeme jedna porodica seli se iz Moskve u svoju daču - majka i kćerka. Tata retko dolazi, jer se selo ne zovu "Pilot".
Mama se zove Sveta, kćerka Tanja. Svaki put prije preseljenja prevoze potrebne stvari na dachu.
I ove godine, kao i uvijek, isti kamion je stigao na istu dachu, otprilike u isto vrijeme. Ponijela je frižider, radio, usisivač i puno raznih kućnih aparata. Lepi plavouniformisani selidbe su sve postavili na svoje mesto i otišli.
Ali sami ljetni stanovnici još nisu bili tamo.
Prvo je u velikoj prostoriji vladala tišina, a onda su se začuli tihi metalni zvuci. To nisu bili samo zvuci popravke, to su bili signali: „Ovdje sam. Došao sam. Ko si ti?
Prvo poglavlje DOLAZAK FRIŽIDERA
Za vedrog sunčanog dana u stan je dostavljen frižider. Poslovni i ljuti selidbe su ga odnijeli u kuhinju i odmah otišli sa domaćicom. I sve je postalo tiho i tiho. Iznenada, kroz pukotinu na rešetki, izašao je iz frižidera na pod. mali čovek pomalo čudnog izgleda. Imao je kanister za plin visio iza leđa, kao ronilac, a imao je velike gumene gumene čepove na rukama i nogama.
Prvo poglavlje PISMO IZ HOLANDIJE
Počelo je u ranu toplu žutu jesen na samom početku školske godine. Tokom velikog odmora, razrednica Ljudmila Mihajlovna ušla je u razred u kojem je studirao Roma Rogov. Ona je rekla:
Momci! Imali smo veliku radost. Direktor naše škole se vratio iz Holandije. Želi razgovarati s tobom.
U učionicu je ušao direktor škole Pjotr Sergejevič Okunkov.
Momci! - on je rekao. - Bio sam u Holandiji tri dana i shvatio sam mnogo. Veoma su zainteresovani za našu zemlju. Donio sam vam pisma holandskih dječaka i djevojčica. Dopisivaćete se sa njima. Pisma će dobiti oni studenti koji bolje uče.
Uzeo ga je sa stola cool magazin.
Prvo poglavlje POČETAK
Dragi dečko! Draga devojko! Draga djeco!
Svako od vas je slušao, a možda čak i čitao bajke o Babi Yagi, o Koshchei besmrtnom, o Slavuju razbojniku i o Emeliji na peći.
Ali malo vas zna da Baba Yaga ima ćerku, malu Babešku-Jagešku. Koshchei Besmrtni ima sina Koshcheyka, a Emelya na šporetu, iako je sve vrijeme ležao na šporetu, takođe je uspeo da dobije sina Emeliana.
Ovaj Emelyan Emelyanovich uskoro će napuniti šesnaest godina, ali ne zna ni pisati ni čitati. Samo se stalno vozi okolo na očevoj peći po punomoćju i uvijek izgleda kao jabuka iz tanjira, a da ne siđe sa ovog šporeta.
Radovi su podijeljeni na straniceBajke, priče i priče Eduarda Uspenskog
Priče Uspenskog upijaju mnoge neočekivane komponente. Osim inženjerskog smisla koji je velikodušno uliven u njih, popularna goruća pitanja današnjice također nalaze mjesto ovdje. Drugim riječima, postoji „pravo“ novinarstvo u onom obliku u kojem se može predati dječjoj svijesti.
Figura šefa iz čuvene priče Uspenskog, koji svojim prijateljima Genu i Čeburaški upravlja distribucijom cementa za gradnju, napravljena je na pametan, zabavan i detinjast način. Šef ima pravilo: sve treba uraditi na pola puta. Pitaj zašto? “Ako ja”, kaže, “uvijek sve radim do samog kraja i stalno svima sve dozvoljavam, onda za mene definitivno mogu reći da sam neobično ljubazan i da svako redovno radi šta hoće, ali šta ako ne radim baš ništa Ako ništa ne uradim i nikome ne dozvolim da uradi nešto, onda će za mene sigurno reći da se stalno petljam i uznemiravam sve, ali niko nikada neće reći ništa strašno o meni.” I gotovo potpuno u skladu sa sopstvenom paradigmom, naš heroj uvek dozvoljava svojim prijateljima da daju polovinu onoga što treba da nose – odnosno polovinu automobila. I sjetivši se da pola kamiona neće ići, brzo daje kamionu samo pola puta...
Ne, priče Uspenskog ne podstiču djecu da ih gledaju svijet kroz roze staklo. Uvijek nas podstiču da sve što im je dostupno prebacimo u kanal ljubavi i dobrote. Govoreći o jednoj od svojih priča, pisac je primetio: „U novoj knjizi apsolutno su svi ljubazni ako redovno razgovarate sa decom loše straneživota, sigurno će im se činiti da je svijet općenito strašan i loš. I uvijek im želim dati koncept veselog i dobrog svijeta!”
Svaki Rus će vam to reći sve priče, kratke priče i bajke Eduarda Uspenskog, koje možete pročitati na našoj web stranici, prekrasan dječji pisac sa tehničkom pozadinom i duhovit pripovjedač ljubazne duše, topao je i ljubazan poklon za djecu.
U utorak, 14. avgusta, preminuo je poznati pisac Eduard Uspenski. Imao je 80 godina. Prema riječima rodbine, autor legendarnih dječjih djela dugo vremena bolovao od raka. Pročitajte o životu i radu Eduarda Uspenskog u našoj rubrici Pitanja i odgovori.
Biografija
Eduard Uspenski je rođen 22. decembra 1937. godine u Jegorjevsku. Otac pisca radio je u aparatu Centralnog komiteta Svesavezne komunističke partije, majka mu je bila mašinski inženjer.
Godine 1955. Uspenski je ušao u Moskovski institut za avijaciju. Već kao student počeo je da uči književno stvaralaštvo. Njegove pesme i feljtoni redovno su objavljivani u zidnim novinama instituta. A počevši od 1960. godine, pisac ih je objavljivao u pop zbirkama, novinama "Nedelja" i časopisu "Krokodil".
Nakon što je diplomirao na univerzitetu (1961), Uspenski je radio tri i po godine u Drugoj moskovskoj fabrici instrumenata.
Početak kreativne aktivnosti
Godine 1965. Uspenski je zajedno sa Feliksom Kamovom predvodio autorsku grupu studentskog pop-satiričkog pozorišta MAI "Televizija". A 1966. godine moskovska izdavačka kuća "Iskusstvo" objavila je zbirku humoristične priče za scenu "Četiri pod jednim omotom". Ova četvorica su bili Eduard Uspenski, Feliks Kamov, Arkadij Arkanov i Grigorij Gorin.
Knjige za djecu
Uspenski je počeo da piše za decu sredinom 1960-ih. Pet godina kasnije (1965.) izdavačka kuća "Dečja književnost" objavila je njegovu prvu knjigu - zbirku pesama "Smešni slon".
Famous bajka"Krokodil Gena i njegovi prijatelji" objavljen je 1966. godine. Krokodil Gena i Čeburaška postaju omiljeni likovi djece i odraslih. Ne samo u SSSR-u, već iu inostranstvu.
Godine 1969. reditelj animatora Roman Kačanov postavio je lutkarski animirani film "Krokodil Gena" prema scenariju Eduarda Uspenskog. Godine 1971. objavljena je "Cheburashka". Slijede "Shapoklyak" (1974), "Čeburaška ide u školu" (1983).
Zajedno sa Kačanovim, Uspenski je napisao drame "Čeburaška i njegovi prijatelji" (1970) i "Praznik krokodila Gena" (1974). U 2000-im animirani filmovi o Čeburaški je snimljen u Japanu.
Stric Fjodor, pas i mačka
Priča-bajka o dječaku kojeg su svi zvali čika Fjodor objavljena je 1974. godine. Na osnovu knjige Uspenskog, reditelj Vladimir Popov je 1978. godine snimio animirane filmove "Trojica iz Prostokvašina". I dao glas popularnom mačku Matroskinu poznati glumac Oleg Tabakov. Dvije godine kasnije objavljen je “Odmor u Prostokvashinu”, a 1984. “Zima u Prostokvashinu”. Ovi crtani filmovi, kao i knjige po kojima su nastali, već dugi niz godina postaju omiljena djela ljudi svih uzrasta.
Uspenski je napisao i bajke „Down the Magic River“ (1972), „Garantee Men“ (1975), „Škola klovnova“ (1983), „Kolobok prati trag“ i druge.
Povezani materijali
Crtani filmovi
Dela Uspenskog prevedena su na 25 jezika. Po njegovim scenarijima i djelima snimljeno je 60 filmova. animirani filmovi. Ovo uključuje čuvenu "Antošku", "Ivašku iz Palate pionira", "Istragu vodi Koloboks" i druga jednako poznata i omiljena djela.
Predstave, filmovi, TV
Na repertoar Ruska pozorišta uključuje predstave po djelima Uspenskog. Njegove knjige korištene su i za snimanje filmova za djecu koje i danas rado gledaju. Na primjer, “Tamo, na nepoznatim stazama...”.
Uspenski je bio i jedan od članova žirija televizijskog programa „Klub veselih i snalažljivih“, koji je vodio muzička emisija“Brodovi su došli u našu luku” na radiju i televiziji.
“Preminuo je sjajni Eduard Uspenski, za utiske iz djetinjstva, za Genu i Čeburašku, za mačku Matroskin, ujaka Fjodora, poštara Pečkina, Šarika... Moje saučešće našim najmilijima! – napisao je Šapošnjikov na Tviteru.
Uspensky E.N. skinutiEduard Nikolajevič Uspenski rođen je 1937. Kreativni put Počeo je kao humorista zajedno sa A. Arkanovom, objavio je nekoliko humorističkih knjiga. By sopstveno priznanje, u književnost za djecu ušao je slučajno.
Njegove dječje pjesme počele su objavljivati kao duhovite u Literaturnoj gazeti, slušale su se u radijskom programu S Dobro jutro". Eduard Uspenski je djelovao kao autor scenarija za crtane filmove, od kojih mnoge voli više od jedne generacije gledatelja. Priča "Krokodil Gena i njegovi prijatelji", prvi put objavljena 1966. godine, donijela je ogromnu slavu dječjem piscu.
Njeni junaci, Krokolila Gena i Čeburaška, već nekoliko decenija žive u nekoliko crtanih filmova. Ništa manji uspjeh zadesile su avanture prijatelja iz Prostokvashina - ujaka Fjodora, Šarika i mačke Matroskin. I našli su svoje oličenje na ekranu. Osim toga, Eduard Uspenski je pisao za popularni dječji program "Baby Monitor", za televizijski program "ABVGDeyka", a sada vodi emisiju "Brodovi su ušli u našu luku".
Djela pisca prevedena su na više od 25 jezika, knjige su mu objavljivane u Finskoj, Holandiji, Francuskoj, Japanu, SAD-u. Nedavno je Eduard Uspenski objavio da je završio višegodišnji rad na ciklusu istorijskih romana, govoreći o periodu Lažnog Dmitrija i smutnom vremenu.
Autorska web stranica -Nikolajevič je jedan od najpopularnijih pisaca za decu na postsovjetskom prostoru. Više od jedne generacije djece odraslo je čitajući knjige koje je napisao.
Detinjstvo i mladost Uspenskog
Budući pisac rođen je 1937. godine gradić Jegorjevsk, koji se nalazi u Moskovskoj oblasti. Njegovi roditelji su bili obrazovanih ljudi, imao Eduarda - nije jedino dijete u porodici je dječak imao starijeg brata Igora, a kasnije se rodio Jurij. Nakon početka rata, mladi Edvard je, zajedno sa majkom i braćom, evakuisan. Do 1944. godine porodica je živjela na Uralu.
Vraćajući se u Moskvu, budući pisac Ušao sam u školu, ali nisam baš najbolje učio. Tek u sedmom razredu počeo je da napreduje u učenju; Veliku ulogu u Edvardovoj strasti za čitanjem odigrao je njegov očuh Nikolaj Stepanovič Pronski, koji je imao ogromnu biblioteku, pažljivo čuvao knjige i zabranjivao da ih menjaju za hranu.
Prvi eksperimenti u versifikaciji datiraju iz vremena kada je mladi Uspenski bio u devetom razredu. U to vrijeme pisanje je bilo moderan hobi. godine objavljena su poetska djela Uspenskog književne novine i zvučalo sa radija. Iskustvo rada u kampovima kao vođe pionira odigralo je veliku ulogu u razvoju Uspenskog kao pisca knjiga za djecu.
Adult Uspensky
Nakon što je postao student na prestoničkom vazduhoplovnom institutu, Eduard Uspenski je nastavio da se bavi književnim aktivnostima. Završivši visoko obrazovanje 1961 obrazovne ustanove, otišao je da radi u fabrici po svojoj specijalnosti. Zajedno sa G. Gorinom, A. Arkanovom i F. Kamovom, pisac je učestvovao u stvaranju knjige „Četiri pod jednom koricom“, koja je brzo postala popularna. Zahvaljujući tome, Eduard Uspenski i Feliks Kamov su se organizovali studentskog pozorišta"TV". Uspjeh je bio kolosalan.
Kasnije je pisac postao osnivač programa “ Laku noc, djeca”, “ABVGDeyka”, “Baby Monitor”, “Brodovi su došli u našu luku”. Za moje kreativna aktivnost odlikovan je Ordenom zasluga za otadžbinu IV stepena.
Eduard Uspenski se ženio tri puta. Iz prvog braka ima ćerku Tatjanu, a od drugog brata ćerke Irinu i Svetlanu. Treći brak se raspao 2011. godine, par nije imao djece.
Kreativna aktivnost pisca
1965. obilježeno je objavljivanjem zbirke pjesama Eduarda Uspenskog "Sve je u redu", koja je odmah dobila priznanje čitalaca. Međutim, većina poznata dela Uspenski - knjige za dječiju publiku. Krokodil ujak Fjodor, Matroskin i Sharik, poštar Pečkin - jedva da postoji dijete koje ne poznaje ove likove. Zahvaljujući Uspenskom rođena je dječja animirana serija "The Fixies", koju moderni toliko vole mladi gledaoci. Zasnovan je na priči Uspenskog “Garantee Men” koja se pojavila 1974.
Dječiji pisac Uspenski
Cheburashka je jedan od najpopularnijih poznati heroji kreirao ovaj autor. Zajedno sa svojim prijateljima - krokodilom Genom, lutkom Galyom, siromašnim učenikom Dimom, odličnom studenticom Marusjom - otvorio je Kuću prijateljstva. Ovaj događaj je bio osnova priče „I njegovi prijatelji“. Ovo djelo napisan u proznoj formi, Uspenski je pisao poetske tekstove. Publika je toliko zavoljela književnikove junake da je iz njegovog pera izašlo još nekoliko priča, novela i drama u kojima su njegove prijatelje čekale nove uzbudljive avanture.
Godine 2012 Rusko ministarstvo Obrazovanje i nauka uvrstila je prvu priču o avanturama krokodila Gene i Čeburaške na listu od stotinu knjiga koje se preporučuje učenicima srednjih godina za samostalno čitanje.
Niz priča o ujaku Fjodoru
Već duge godine Radovi Uspenskog o dječaku po imenu ujka Fjodor i njegovim prijateljima životinjama: mački nadimkom Matroskin i psu Šariku izuzetno su popularni među čitaocima. Prva priča iz ove serije objavljena je 1974. godine. Ukupno je ciklus obuhvatao sedam knjiga. Bajke Uspenskog bile su toliko popularne da su bile osnova animiranih filmova. Između 1975. i 2011. na TV ekranima se pojavilo pet crtanih filmova koji govore o avanturama pametnog dječaka ujaka Fjodora i njegovih prijatelja životinja koje govore.
Najnoviji je bio crtani film "Proljeće u Prostokvashinu". Matroskin i Šarik dobijaju pismo od strica Fjodora u kojem dječak kaže da će uskoro stići. Roditelji će ga pratiti. Međutim, stara kuća je premala da primi sve goste. A onda se ujak Fjodor za pomoć obraća građevinskoj kompaniji koja je brzo izgradila modernu vikendicu.
Publika je crtić pozdravila sa pomešanim osećanjima. Gledaoci su kritizirali crtež, koji se jako razlikuje od originala. Zaplet i Mail.ru također su izazvali mnogo nezadovoljstva.
Avanture Vere i Anfise
Radovi Uspenskog o djevojčici Veri, njenim roditeljima i Anfisi također imaju brojne obožavatelje. Autor na zabavan i uzbudljiv način opisuje život ove divne porodice. Čitaoci rado prate avanture djevojčice i majmuna u vrtiću, školi i ambulanti. Na primjeru svojih heroja, Uspenski objašnjava mladim čitateljima šta da rade ako se izgubite.
Uspenski Eduard Nikolajevič je čovjek kojeg poznaju svi stanovnici naše zemlje. Dao je značajan doprinos razvoju djece ruska književnost. Bajke Uspenskog mogu se naći u svakom domu;
Trenutna stranica: 1 (knjiga ima ukupno 3 stranice) [dostupan odlomak za čitanje: 1 stranica]
Eduard Uspenski
Smiješne priče za djecu
© Uspenski E. N., 2013
© Ill., Oleynikov I. Yu., 2013
© Ill., Pavlova K.A., 2013
© Izdavačka kuća AST doo, 2015
* * *
O dječaku Yashi
Kako se dječak Yasha penjao posvuda
Dječak Yasha je uvijek volio da se penje svuda i ulazi u sve. Čim su doneli kofer ili kutiju, Yasha se odmah našao u njoj.
I penjao se u razne torbe. I u ormare. I ispod stolova.
Mama je često govorila:
“Bojim se da će, ako odem s njim u poštu, stati u neki prazan paket i da će ga poslati u Kzyl-Ordu.”
Imao je mnogo problema zbog ovoga.
A onda je Yasha preuzeo novu modu - počeo je da pada odasvud. Kada je kuća čula:
- Uh! – svi su shvatili da je Jaša odnekud pao. I što je "uh" bilo glasnije, to je bila veća visina sa koje je Jaša poleteo. Na primjer, mama čuje:
- Uh! - to znači da je u redu. Yasha je upravo pao sa stolice.
ako čujete:
- Uh-uh! - to znači da je stvar veoma ozbiljna. Jaša je pao sa stola. Moramo da odemo i pregledamo njegove grudice. A prilikom posjete, Yasha se popeo svuda, pa čak i pokušao da se popne na police u trgovini.
Jednog dana tata je rekao:
"Jaša, ako se popneš bilo gde drugde, ne znam šta ću ti uraditi." Vezaću te za usisivač konopcima. I svuda ćete hodati sa usisivačem. I otići ćeš sa mamom u prodavnicu sa usisivačem, a u dvorištu ćeš se igrati u pesku vezanom za usisivač.
Yasha se toliko uplašio da se nakon ovih riječi nije nigdje popeo pola dana.
A onda se konačno popeo na tatin sto i pao zajedno sa telefonom. Tata ju je uzeo i zapravo vezao za usisivač.
Jaša hoda po kući, a usisivač ga prati kao pas. I ide sa majkom u prodavnicu sa usisivačem, i igra se u dvorištu. Veoma neprijatno. Ne možete se popeti na ogradu ili voziti bicikl.
Ali Yasha je naučila uključiti usisivač. Sada, umjesto "uh", "uh-uh" se počelo stalno čuti.
Čim mama sjedne da plete čarape za Jašu, odjednom po cijeloj kući - "oo-oo-oo". Mama skače gore-dole.
Odlučili smo da postignemo prijateljski dogovor. Yasha je bio odvezan od usisivača. I obećao je da se više nigdje neće penjati. tata je rekao:
– Ovog puta, Jaša, biću stroži. Vezaću te za stolicu. I zakucaću stolicu za pod. A ti ćeš živjeti sa stolicom, kao pas sa odgajivačnicom.
Yasha se jako bojao takve kazne.
Ali onda se ukazala sjajna prilika - kupili smo novu garderobu.
Prvo se Yasha popeo u ormar. Dugo je sjedio u ormaru, lupao čelom o zidove. Ovo je zanimljiva stvar. Onda mi je dosadilo i izašao sam.
Odlučio je da se popne na ormar.
Jaša je krenuo prema ormaru stol za večeru i popeo se na njega. Ali nisam stigao do vrha ormara.
Zatim je stavio laganu stolicu na sto. Popeo se na sto, pa na stolicu, pa na naslon stolice i počeo da se penje na ormar. Već sam na pola puta.
A onda mu je stolica iskliznula ispod nogu i pala na pod. A Yasha je ostao pola u ormaru, pola u zraku.
Nekako se popeo na ormar i zaćutao. Pokušajte reći svojoj mami:
- Mama, ja sedim na ormanu!
Mama će ga odmah prebaciti na stolicu. I živjet će kao pas cijeli život kraj stolice.
Evo on sjedi i ćuti. Pet minuta, deset minuta, još pet minuta. Općenito, skoro cijeli mjesec. I Jaša je polako počeo da plače.
I mama čuje: Jaša nešto ne čuje.
A ako ne čujete Yasha, to znači da Yasha radi nešto pogrešno. Ili žvaće šibice, ili se popeo do koljena u akvarijum, ili crta Čeburašku na očevim papirima.
Mama je počela tražiti na različitim mjestima. I u ormaru, i u dječjoj sobi, i u tatinoj kancelariji. I svuda je red: tata radi, sat otkucava. A ako je svuda red, to znači da se Jaši moralo dogoditi nešto teško. Nešto izvanredno.
mama vrišti:
- Jaša, gde si?
Ali Jaša ćuti.
- Jaša, gde si?
Ali Jaša ćuti.
Onda je mama počela da razmišlja. Vidi stolicu kako leži na podu. Vidi da sto nije na svom mestu. Vidi Jašu kako sjedi na ormaru.
mama pita:
- Pa, Jaša, hoćeš li sad ceo život da sediš na ormanu ili ćemo da se spustimo?
Yasha ne želi da siđe. Boji se da će biti vezan za stolicu.
On kaže:
- Neću sići.
mama kaže:
- U redu, hajde da živimo u ormaru. Sada ću ti donijeti ručak.
Donijela je Jašinu supu u tanjiru, kašiku i hleb, i mali sto i stolicu.
Yasha je ručao u ormaru.
Onda mu je majka donijela kahlicu na ormar. Yasha je sjedio na noši.
A da bi mu obrisala zadnjicu, mama je morala sama stati na sto.
U to vrijeme, dva dječaka su došla u posjetu Yashi.
mama pita:
- Pa, treba li poslužiti Kolju i Vitiju za ormar?
Yasha kaže:
- Služi.
A onda tata nije mogao izdržati iz svoje kancelarije:
“Sada ću doći i posjetiti ga u njegovom ormaru.” Da, ne samo jedan, već sa remenom. Odmah ga izvadite iz ormarića.
Izvukli su Jašu iz ormara, a on je rekao:
“Mama, razlog zašto nisam sišao je zato što se bojim stolice.” Tata je obećao da će me vezati za stolicu.
„O, Jaša“, kaže mama, „ti si još mali.“ Ne razumiješ viceve. Idi igraj se sa momcima.
Ali Yasha je razumio šale.
Ali je takođe shvatio da tata ne voli da se šali.
Lako može vezati Jašu za stolicu. A Yasha se nigdje drugdje nije popeo.
Kako je dječak Yasha loše jeo
Yasha je bio dobar prema svima, ali je loše jeo. Sve vreme sa koncertima. Ili mu mama pjeva, pa mu tata pokazuje trikove. I dobro se slaže:
- Ne želim.
mama kaže:
- Jaša, jedi svoju kašu.
- Ne želim.
tata kaže:
- Jaša, pij sok!
- Ne želim.
Mama i tata su umorni od pokušaja da ga svaki put nagovore. A onda je moja majka pročitala u jednoj naučno-pedagoškoj knjizi da djecu ne treba nagovarati da jedu. Pred njih treba staviti tanjir kaše i sačekati dok ne ogladnje i pojedu sve.
Postavili su i postavili tanjire ispred Jaše, ali on ništa nije jeo niti jeo. Ne jede kotlete, supu ili kašu. Postao je mršav i mrtav, kao slamka.
- Jaša, jedi svoju kašu!
- Ne želim.
- Jaša, jedi svoju supu!
- Ne želim.
Ranije su mu pantalone teško zakopčavale, a sada je u njima potpuno slobodno visio. Bilo je moguće staviti još jednog Yasha u ove pantalone.
A onda je jednog dana zapuhao jak vjetar.
I Yasha je svirao u tom području. Bio je vrlo lagan, a vjetar ga je raznosio po okolini. Otkotrljao sam se do žičane ograde. I tu je Jaša zaglavio.
Tako je sjedio, pritisnut vjetrom uz ogradu, sat vremena.
mama zove:
- Jaša, gde si? Idi kući i pati se sa supom.
Ali on ne dolazi. Ne možeš ga ni čuti. On ne samo da je mrtav, već je i njegov glas postao mrtav. Ne možete čuti ništa o tome da on tu škripi.
I on cvili:
- Mama, skloni me od ograde!
Mama je počela da brine - gde je Yasha otišao? Gdje ga tražiti? Yasha se niti vidi niti čuje.
tata je rekao ovo:
“Mislim da je našeg Jašu negdje vjetar odnio.” Hajde, mama, iznećemo lonac supe na verandu. Vjetar će puhati i donijeti miris čorbe Yashi. Dopuzaće do ovog ukusnog mirisa.
I tako su i uradili. Izneli su lonac supe na verandu. Vjetar je donio miris do Jaše.
Yasha, kako sam to namirisala ukusna supa, odmah je otpuzao prema mirisu. Jer mi je bilo hladno i izgubio sam dosta snage.
Puzao je, puzao, puzao pola sata. Ali sam postigao svoj cilj. Došao je u majčinu kuhinju i odmah pojeo čitav lonac supe! Kako može pojesti tri kotleta odjednom? Kako može da popije tri čaše kompota?
Mama je bila zadivljena. Nije znala ni da li da bude srećna ili tužna. Ona kaze:
“Jaša, ako ovako jedeš svaki dan, neću imati dovoljno hrane.”
Yasha ju je uvjeravao:
- Ne, mama, neću jesti toliko svaki dan. Ovo ja ispravljam greške iz prošlosti. Ja ću, kao i sva djeca, dobro jesti. Biću potpuno drugačiji dečko.
Hteo je da kaže „hoću“, ali je smislio „bubu“. Da li znaš zašto? Jer su mu usta bila punjena jabukom. Nije mogao da prestane.
Od tada, Yasha se dobro hrani.
Kuvar Jaša je sve nagurao u usta
Dječak Yasha je imao jednu ovakvu čudna navika: šta god vidi, odmah to stavlja u usta. Ako vidi dugme, stavite ga u usta. Ako vidi prljav novac, stavite mu ga u usta. Vidi orah kako leži na tlu i također pokušava da ga nabije u usta.
- Jaša, ovo je veoma štetno! Pa, ispljuni ovaj komad gvožđa.
Yasha se svađa i ne želi to da ispljune. Moram mu sve to izbaciti iz usta. Kod kuće su počeli sve da kriju od Jaše.
I dugmad, i naprstke, i male igračke, pa čak i upaljače. Jednostavno, nije preostalo ništa da se čovjeku strpa u usta.
A na ulici? Ne možete sve očistiti na ulici...
A kada dođe Jaša, tata uzima pincetu i vadi sve iz Jašinih usta:
- Dugme za kaput - jedno.
- Čep za pivo - dva.
– Hromirani šraf iz automobila Volvo – tri.
Jednog dana tata je rekao:
- Sve. Mi ćemo liječiti Yasha, mi ćemo spasiti Yasha. Pokrićemo mu usta ljepljivom trakom.
I zaista su to počeli da rade. Jaša se sprema da izađe napolje - staviće mu kaput, vezati mu cipele, a onda viču:
- Gde je nestao naš gips?
Kada pronađu ljepljivu flasteru, zalijepit će takvu traku na Yashinu polovicu lica - i hodati koliko god želite. Ne možeš više ništa staviti u usta. Vrlo udobno.
Samo za roditelje, ne za Jašu.
Kako je Yasha? Pitaju ga djeca:
- Jaša, hoćeš li se voziti na ljuljaški?
Yasha kaže:
- Na kakvoj ljuljašci, Jaša, užetu ili drvenoj?
Jaša želi da kaže: „Naravno, na užadima. Šta sam ja, budala?
I uspeva:
- Bubu-bu-bu-bukh. Bo bang bang?
- Šta, šta? - pitaju djeca.
- Bo bang bang? - kaže Yasha i trči do užadi.
Jedna devojka, veoma lepa, kojoj je curilo iz nosa, Nastja je pitala Jašu:
- Jafa, Jafenka, hoćeš li doći kod mene na dan fena?
Hteo je da kaže: „Doći ću, naravno.
Ali on je odgovorio:
- Bu-bu-bu, bonefno.
Nastya će plakati:
- Zašto zadirkuje?
I Yasha je ostala bez Nastenkinog rođendana.
I tamo su služili sladoled.
Ali Yasha više nije donosio kući dugmad, orahe ili prazne bočice parfema.
Jednog dana Jaša je došao sa ulice i odlučno rekao svojoj majci:
- Baba, neću babu!
I iako je Yasha imao ljepljivu flasteru na ustima, njegova majka je sve razumjela.
I vi ste takođe razumeli sve što je rekao. Da li je istina?
Kako je dječak Yasha stalno trčao po radnjama
Kada je mama došla u radnju sa Yashom, obično je držala Yashinu ruku. I Yasha je nastavio izlaziti iz toga.
U početku je mami bilo lako držati Yasha.
Imala je slobodne ruke. Ali kada su se kupovine pojavile u njenim rukama, Yasha je sve više izlazila.
A kada je potpuno izašao iz toga, počeo je trčati po radnji. Prvo preko dućana, pa dalje i dalje.
Mama ga je stalno hvatala.
Ali jednog dana su ruke moje majke bile pune. Kupila je ribu, cveklu i hleb. Ovdje je Yasha počeo bježati. I kako će se zabiti u jednu staricu! Baka je upravo sjela.
A baka je u rukama imala polukrpani kofer sa krompirom. Kako se otvara kofer! Kako će se krompir izmrviti! Cijela radnja ga je počela skupljati za baku i stavljati u kofer. I Yasha je također počeo donositi krompir.
Jednom ujaku je bilo jako žao starice, stavio je narandžu u njen kofer. Ogroman, kao lubenica.
I Jaši je bilo neprijatno što je naterao svoju baku da sedne na pod, stavio je svoju najskuplju igračku u njen kofer.
Pištolj je bio igračka, ali baš kao pravi. Mogli biste ga čak iskoristiti da stvarno ubijete koga god želite. Samo za zabavu. Yasha se nikada nije rastajao od njega. Čak je i spavao sa ovim pištoljem.
Uglavnom, svi ljudi su spasili baku. I otišla je negde.
Jašina majka ga je dugo odgajala. Rekla je da će uništiti moju majku. Ta mama se stidi da gleda ljude u oci. I Yasha je obećao da više neće tako trčati. I otišli su u drugu radnju po pavlaku. Samo Jašina obećanja nisu dugo trajala u Jašinoj glavi. I ponovo je počeo da trči.
U početku malo, pa sve više i više. I mora se desiti da je starica došla u istu radnju da kupi margarin. Hodala je polako i nije se odmah pojavila.
Čim se pojavila, Yasha je odmah naletio na nju.
Starica nije stigla ni da dahne prije nego što se ponovo našla na podu. I sve u njenom koferu se ponovo raspalo.
Tada je baka počela žestoko da psuje:
- Kakva su ovo deca? Ne možete ući ni u jednu radnju! Odmah jure na tebe. Kad sam bio mali, nikad nisam tako trčao. Da imam pištolj, pucao bih u takvu djecu!
I svi vide da baka zaista ima pištolj u rukama. Veoma, veoma stvarno.
Viši prodavač će viknuti cijeloj radnji:
- Dole!
Svi su tako umrli.
Viši prodavac, ležeći, nastavlja:
– Ne brinite građani, već sam na dugme pozvao policiju. Ovaj saboter će uskoro biti uhapšen.
Mama kaže Jaši:
- Hajde, Jaša, tiho otpuzimo odavde. Ova baka je preopasna.
Yasha odgovara:
“Ona uopšte nije opasna.” Ovo je moj pištolj. Poslednji put sam ga stavio u njen kofer. Ne boj se.
mama kaže:
- Znači ovo je tvoj pištolj?! Tada se morate još više plašiti. Ne puzi, nego bježi odavde! Jer sada policija neće nastradati moju baku, već nas. A u mojim godinama sve što mi je trebalo je da uđem u policiju. I nakon toga će vas uzeti u obzir. U današnje vrijeme kriminal je strog.
Tiho su nestali iz radnje.
Ali nakon ovog incidenta, Yasha nikada nije utrčala u radnje. Nije lutao od ugla do ugla kao lud. Naprotiv, pomogao je mojoj majci. Mama mu je dala najveću torbu.
I jednog dana Yasha je ponovo ugledao ovu baku sa koferom u prodavnici. Čak je bio i srećan. On je rekao:
- Vidi, mama, ova baba je već puštena!
Kako su se ukrašavali dječak Yasha i jedna djevojčica
Jednog dana Jaša i njegova majka došli su u posjetu drugoj majci. A ova majka je imala kćer Marinu. Ista godina kao i Jaša, samo starija.
Jašina majka i Marinina majka imale su posla. Pili su čaj i razmijenili dječju odjeću. I djevojka Marina je pozvala Yasha u hodnik. i kaže:
- Hajde, Jaša, igrajmo se frizera. U kozmetički salon.
Yasha je odmah pristao. Kada je čuo riječ "igra", ispustio je sve što je radio: kašu, knjige i metlu. Čak je skrenuo pogled sa crtanih filmova ako je morao da glumi. I nikad prije nije igrao berbernicu.
Stoga je odmah pristao:
Ona i Marina postavili su tatinu okretnu stolicu blizu ogledala i posjeli Jašu na nju. Marina je donijela bijelu jastučnicu, umotala Jašu u jastučnicu i rekla:
- Kako da te ošišam? Napustiti hramove?
Yasha odgovara:
- Naravno, ostavi. Ali ne morate ga ostaviti.
Marina je prionula na posao. Velikim makazama je odsjekla sve nepotrebno s Yasha, ostavljajući samo sljepoočnice i pramenove kose koji nisu bili ošišani. Jaša je izgledao kao pohaban jastuk.
– Da te osvežim? – pita se Marina.
„Osveži“, kaže Yasha. Iako je već svjež, još vrlo mlad.
Marina hladnom vodom Stavila ga je u usta kao da je prskala Jašu. Yasha će vrisnuti:
Mama ništa ne čuje. A Marina kaže:
- Oh, Jaša, ne moraš da zoveš majku. Bolje bi ti bilo da me ošišaš.
Yasha nije odbio. Zamotao je i Marinu u jastučnicu i pitao:
- Kako da te ošišam? Treba li ostaviti neke komade?
„Treba me prevariti“, kaže Marina.
Jaša je sve razumeo. Uzeo je očevu stolicu za ručku i počeo da vrti Marinu.
Uvijao se i uvijao, pa čak i počeo da posrće.
- Dosta? - pita.
- Šta je dosta? – pita se Marina.
- Namotajte.
„Dosta je,“ kaže Marina. I ona je negde nestala.
Onda je došla Jašina majka. Pogledala je Jašu i vrisnula:
- Gospode šta su uradili mom detetu!!!
„Marina i ja smo se igrali frizera“, uvjeravao ju je Yasha.
Jedino se moja majka nije obradovala, već se strašno naljutila i brzo počela da oblači Jašu: strpajući ga u sako.
- I šta? - kaže Marinina majka. - Dobro su ga ošišali. Vaše dijete je jednostavno neprepoznatljivo. Potpuno drugačiji dječak.
Jašina majka ćuti. Neprepoznatljivi Yasha je zakopčan.
Majka djevojčice Marina nastavlja:
– Naša Marina je takav pronalazač. Uvek smisli nešto zanimljivo.
„Ništa, ništa“, kaže Jašina majka, „sledeći put kada dođeš kod nas, i mi ćemo smisliti nešto zanimljivo.“ Otvaramo "Brzi popravak odjeće" ili farbanje. Nećete prepoznati ni svoje dijete.
I brzo su otišli.
Kod kuće su Jaša i tata doleteli:
- Dobro je što se niste igrali zubara. Da si samo Yafa bef zubof!
Od tada, Yasha je vrlo pažljivo birao svoje igre. I uopšte nije bio ljut na Marinu.
Kako je dječak Yasha volio šetati kroz lokve
Dječak Jaša imao je ovu naviku: kad vidi lokvicu, odmah uđe u nju. On stoji i stoji i još malo lupa nogom.
Mama ga nagovara:
- Jaša, lokve nisu za decu.
Ali i dalje upada u lokve. Pa čak i do najdubljeg.
Uhvate ga, izvuku iz jedne lokve, a on već stoji u drugoj i lupa nogama.
Dobro, ljeti je to podnošljivo, samo mokro, to je sve. Ali jesen je stigla. Svakim danom lokve su sve hladnije, a sve je teže osušiti čizme. Izvedu Jašu napolje, on trči kroz lokve, pokisne do pojasa, i to je to: mora da ide kući da se osuši.
Sva djeca jesenja šuma hodanje, sakupljanje lišća u bukete. Ljuljaju se na ljuljački.
I Yasha je odvedena kući da se osuši.
Stavili su ga na radijator da se ugrije, a čizme mu vise o konopcu preko plinske peći.
A mama i tata su primijetili da što je Jaša više stajao u lokvama, to je jača njegova prehlada. Počinje da curi iz nosa i da kašlje. Iz Jaše curi šmrc, nema dovoljno maramica.
I Yasha je to primijetio. A tata mu je rekao:
“Jaša, ako više budeš trčao po lokvama, nećeš imati samo šmrklje u nosu, već ćeš imati i žabe u nosu.” Jer imaš čitavu močvaru u nosu.
Yasha, naravno, nije baš vjerovao.
Ali jednog dana tata je uzeo maramicu u koju je Jaša izduvao nos i stavio dve male zelene žabe.
Sam ih je napravio. Izrezbareno od gnjecavih bombona za žvakanje. Postoje gumene bombone za djecu pod nazivom “Bunty-plunty”. A mama je stavila ovaj šal u Jašin ormarić za svoje stvari.
Čim se Jaša vratio iz šetnje sav mokar, njegova majka je rekla:
- Hajde, Jaša, ispuhnimo nos. Hajde da izbacimo šmrklje iz tebe.
Mama je s police uzela maramicu i stavila je na Jašin nos. Jaša, hajde da ti ispuhneš nos što jače možeš. I odjednom mama vidi da se nešto kreće u šalu. Mama će biti uplašena od glave do pete.
- Jaša, šta je ovo?
I pokazuje Jaši dvije žabe.
I Jaša će se uplašiti, jer se sjetio šta mu je tata rekao.
Mama ponovo pita:
- Jaša, šta je ovo?
Yasha odgovara:
- Žabe.
-Odakle su oni?
- Iza mene.
mama pita:
- A koliko ih ima u tebi?
Sam Yasha ne zna. On kaže:
"To je to, mama, neću više trčati kroz lokve." Tata mi je rekao da će se ovako završiti. Ponovo ispuhni nos. Želim da sve žabe ispadnu iz mene.
Mama je ponovo počela da mu ispuhuje nos, ali više nije bilo žaba.
A majka je ove dvije žabe vezala na konac i nosila ih sa sobom u džepu. Čim Yasha dotrča do lokve, povuče konopac i pokaže Jaši žabe.
Yasha odmah - stani! I ne kročite u lokvicu! Veoma dobar dečko.
Kako je dječak Yasha svuda crtao
Kupili smo olovke za dječaka Yasha. Svijetle, šarene. Mnogo - desetak. Da, očigledno smo bili u žurbi.
Mama i tata su mislili da će Jaša sjediti u kutu iza ormara i crtati Čeburašku u svesci. Ili cvijeće, različite kuće. Cheburashka je najbolja. Zadovoljstvo je crtati ga. Ukupno četiri kruga. Zaokružite glavu, zaokružite uši, zaokružite trbuh. A onda počešite šape, to je sve. I djeca i roditelji su sretni.
Jedino Yasha nije razumio na šta ciljaju. Počeo je crtati škrabotine. Čim vidi gdje se nalazi bijeli papir, odmah crta škrabotinu.
Prvo sam nacrtao škrabotine na svim bijelim listovima papira na tatinom stolu. Zatim u bilježnici moje majke: gdje je njegova (Jašina) majka zapisivala svoje svijetle misli.
I onda bilo gdje općenito.
Mama dolazi u apoteku po lijekove i stavlja recept na izlog.
“Nemamo takav lijek”, kaže tetka farmaceuta. – Naučnici još nisu izmislili takav lek.
Mama gleda recept, a tamo su samo nacrtane škrabotine, ispod njih se ništa ne vidi. Mama je, naravno, ljuta:
“Jaša, ako uništavaš novine, trebao bi barem nacrtati mačku ili miša.”
Sledeći put mama otvori notebook, da zovem drugu majku, a tu je radost - nacrtan je miš. Mama je čak ispustila knjigu. Bila je tako uplašena.
I Yasha je ovo nacrtao.
Tata dolazi na kliniku sa pasošem. Kažu mu:
„Jesi li, građanine, tek izašao iz zatvora, tako mršav!“ Iz zatvora?
- Zašto inače? - Tata je iznenađen.
– Možete vidjeti crvenu rešetku na vašoj fotografiji.
Tata je bio toliko ljut na Jašu kod kuće da mu je oduzeo crvenu olovku, najsjajniju.
I Yasha se još više okrenuo. Počeo je da crta škrabotine po zidovima. Uzeo sam ga i obojio sve cvijeće na tapetu roze olovkom. I u hodniku i u dnevnoj sobi. Mama je bila užasnuta:
- Jaša, čuvaj! Ima li kariranog cvijeća?
Oduzeta mu je ružičasta olovka. Yasha nije bio jako uznemiren. Sljedećeg dana nosi sve kaiševe na bijelim cipelama svoje majke zeleno oslikana. I obojio je ručku na beloj torbici moje majke zelenom bojom.
Mama ide u pozorište, a njene cipele i torbica, poput mladog klauna, padaju ti za oko. Za to je Yasha dobio lagani šamar u guzicu (prvi put u životu), i zelena olovka i njemu je oduzeto.
„Moramo nešto da uradimo“, kaže tata. – Za sada naš ima sve olovke mladi talenat ponestane, on ce celu kucu pretvoriti u bojanku.
Počeli su davati olovke Yashi samo pod nadzorom starijih. Ili ga majka gleda, ili će mu se zvati baka. Ali nisu uvijek besplatni.
A onda je u posjetu došla djevojka Marina.
mama je rekla:
- Marina, ti si već velika. Evo tvojih olovaka, ti i Yasha možete crtati. Tamo su mačke i mišići. Ovako se crta mačka. Miš - ovako.
Yasha i Marina su sve razumjeli i hajde da stvorimo mačke i miševe svuda. Prvo na papiru. Marina će nacrtati miša:
- Ovo je moj miš.
Yasha će nacrtati mačku:
- To je moja mačka. Pojela ti je miša.
„Moj miš je imao sestru“, kaže Marina. I nacrta drugog miša u blizini.
„I moja mačka je imala sestru“, kaže Yasha. - Pojela je tvoju sestru miša.
„A moj miš je imao još jednu sestru“, Marina crta miša na frižideru da se skloni od Jašinih mačaka.
Jaša takođe prelazi na frižider.
- A moja mačka je imala dve sestre.
Tako su se selili po cijelom stanu. Sve više i više sestara se pojavljivalo u našim miševima i mačkama.
Jašina majka je završila razgovor sa Marininom majkom, pogledala je - ceo stan je bio prekriven miševima i mačkama.
„Čuvar“, kaže ona. – Prije samo tri godine urađena je adaptacija!
Zvali su tatu. mama pita:
- Hoćemo li to oprati? Hoćemo li renovirati stan?
tata kaže:
- Ni u kom slučaju. Ostavimo to tako.
- Za što? - pita mama.
- Zbog toga. Kad naš Yasha odraste, neka pogleda ovu sramotu očima odraslih. Neka se onda stidi.
Inače nam jednostavno neće vjerovati da je kao dijete mogao biti tako sramotan.
I Jaša se već posramio. Iako je još mali. On je rekao:
- Tata i mama, popravite sve. Nikad više neću crtati po zidovima! Biću samo u albumu.
I Yasha je održao svoju riječ. On sam nije baš želeo da crta po zidovima. Zalutala ga je njegova djevojka Marina.
Bilo u bašti ili u povrtnjaku
Maline su porasle.
Šteta što ima još
Ne dolazi kod nas
Djevojka Marina.
Pažnja! Ovo je uvodni fragment knjige.
Ako vam se dopao početak knjige, onda puna verzija može se kupiti od našeg partnera - distributera legalnog sadržaja, doo litara.