Rat je počeo 30. novembra 1939. u 8 sati ujutro. Prvo je bilo granatiranja, a onda Sovjetske trupe prešao granicu. Granični grad Kyasnyaselka zauzet je brzo, bez borbe. Pojavili su se prvi gubici - tenk T-26 je dignut u vazduh od mine i cijela posada je poginula. A divizija je jurila dalje na zapad, jer je do Staljinovog rođendana bilo potrebno izvršiti zadatu borbenu misiju.
Do 19. decembra, 18. pješadijska divizija napredovala je 40 kilometara na zapad i zauzela Južni Lemetti. Došlo je do prvih borbi za sela Uoma i Lavajärvi. I borci su se suočili sa finskom taktikom koja je za njih bila neuobičajena - kolona se oslanjala na ruševinu izgrađenu na putu, a čim su saperi počeli da je raščišćavaju, počelo je granatiranje od snajpera (kukavica). Druga metoda je bila prilično psihološka. Obično bi ujutro grupa skijaša izašla iz šume sa dvije ili tri strane, pucala pet do deset minuta iza drveća i vratila se u šumu. Metoda je veoma efikasna. Cilj je zastrašiti neprijatelja i stvoriti paniku.
1.Oscar Wilde, veliki esteta i majstor paradoksa, umro je u sobi sa neukusnim tapetama. Čak i pred licem smrti, njegov istančani ukus i smisao za humor ostali su netaknuti. Nakon riječi: „Ubojite boje! Jedan od nas će morati da ode odavde” - otišao je na drugi svet.
2. Mihail Evgrafovič Saltikov-Ščedrin je dočekao smrt pitanjem: "Jesi li to ti, budalo?"
3. Eugene O'Neill se žalio prije smrti: „Znao sam! Znao sam! Rođen sam u hotelu i, dođavola, umirem u hotelu.”
4. William Somerset Maugham brinuo o onima koji su ostali: „Umiranje je dosadna stvar bez radosti. Moj savjet vam je da nikada ne radite ovo.”
5. Posljednje riječi Williama Saroyana nisu bez gracioznosti i samoironije: „Svakome je suđeno da umre, ali uvijek sam mislio da će za mene napraviti izuzetak. I šta?"
6. Umirući, Honore de Balzac se sjetio jednog od likova iz svojih priča, iskusnog doktora Bianchona. "On bi me spasio", uzdahnuo je veliki pisac.
7. Johann Wolfgang Goethe je neposredno prije svoje smrti rekao: “Više svjetla!” Prije toga pitao je doktora koliko mu je preostalo života. Kada je doktor priznao da nije prošlo više od sat vremena, Gete je uzdahnuo s olakšanjem i rekao: „Hvala Bogu, samo sat vremena!”
8. Umirući u gradu Bougival blizu Pariza, Ivan Sergejevič Turgenjev je izgovorio misteriozne reči: „Zbogom, dragi moji, beli moji...“.
9. "Pa koji je odgovor?" upitala je Gertrude Stein dok su je odvozili u operacionu salu. Spisateljica je umirala od raka, od kojeg je ranije umrla njena majka. Ne čekajući odgovor, ponovo je upitala: "Koje je onda pitanje?" Pisac se nikada nije probudio iz anestezije.
10. Kako je umro pravi revnitelj jezika francuski pisac, pjesnik i dramaturg Felix Arver. Čuti medicinsku sestru kako nekome govori: "Na kraju hodnika," od poslednji deo snage zastenjao: "Ne koLidora, nego koRidora!" - i umro.
Poslednje reči poznatih ljudi
Mnogi ljudi se vjerovatno pitaju o čemu će razmišljati u posljednjim trenucima svog života. Suočeni sa smrću, svako razmišlja i priča o svojim stvarima - jedni se opraštaju od porodice i prijatelja, drugi pokušavaju da rade ono što vole do samog kraja, a treći ne nalaze ništa bolje nego da izgovore nekakvu mrvicu na njih. prisutan.
Za vašu pažnju - umiruće izjave pojedinaca koji su, na ovaj ili onaj način, ostavili trag u istoriji.
Rafael Santi, umjetnik
"Sretan".
Gustav Maler, kompozitor
Gustav Maler je umro u svom krevetu. U posljednjim minutama života činilo mu se da diriguje orkestrom i njegova posljednja riječ je bila: "Mocart!"
Jean-Philippe Rameau, kompozitor
Umirućem kompozitoru se nije dopalo što sveštenik na samrtnoj postelji peva psalme i rekao je: „Zašto mi, dođavola, sve ove pesme, sveti oče? Ti si lažan!”
Frank Sinatra, pjevač
"Gubim ga."
Džordž Orvel, pisac
"Sa pedeset, svaki muškarac ima lice koje zaslužuje." Orwell je umro u 46. godini.
Jean-Paul Sartre, filozof, pisac
U posljednjim minutama svog života, Sartr je, okrećući se svojoj voljenoj, Simone de Beauvoir, rekao: "Toliko te volim, dragi moj Dabru."
Nostradamus, doktor, alhemičar, astrolog
Umiruće riječi mislioca, kao i mnoge njegove izjave, ispostavile su se proročkim: „Sutra u zoru me neće biti.“ Predviđanje se obistinilo.
Vladimir Nabokov, pisac
Osim književna aktivnost Nabokov je bio zainteresovan za entomologiju, posebno za proučavanje leptira. Njegove posljednje riječi su bile: "Neki leptir je već poletio."
Marie Antoinette, kraljice Francuske
Stupivši na nogu krvnika, koji ju je vodio do odra, kraljica je dostojanstveno rekla: „Izvinite me, gospodine. Nisam mislio".
Sir Isaac Newton, fizičar, matematičar
“Ne znam kako me je svijet doživljavao. Uvek sam sebi delovao kao dečak koji se igra na morskoj obali i zabavlja tražeći prelepe kamenčiće i školjke, a preda mnom je nepoznat veliki okean istine.”
Leonardo da Vinči, mislilac, naučnik, umetnik
“Uvrijedio sam Boga i ljude, jer u svojim djelima nisam dostigao visine kojima sam težio.”
Benjamin Franklin, političar, diplomata, naučnik, novinar
Kada je njegova ćerka zamolila 84-godišnjeg teško bolesnog Frenklina da legne drugačije kako bi lakše disao, starac je, osetivši skori kraj, mrzovoljno rekao: „Umirućem ništa nije lako.
Charles "Lucky" Luciano, gangster
Luciano je umro dok je snimao dokumentarni film o sicilijanskoj mafiji. Njegova predsmrtna fraza bila je: „Na ovaj ili onaj način, želim da uđem u filmove“. Posljednja želja mafije se ostvarila - snimljeno je nekoliko dugometražnih filmova i filmova prema Lucianovom životu. dokumentarci, bio je jedan od rijetkih gangstera koji je umro prirodnom smrću.
Sir Arthur Conan Doyle, pisac
Tvorac Šerloka Holmsa umro je u svojoj bašti srčani udar godine, u 71. godini. Njegovo poslednje reči su upućene njegovoj voljenoj supruzi: „Divna si“, rekao je pisac i umro.
Ernest Hemingway, pisac
Hemingvej je 2. jula 1961. rekao svojoj ženi: “ Laku noc maco". Zatim je otišao u svoju sobu, a nekoliko minuta kasnije njegova žena je čula glasan, nagao zvuk - pisac je izvršio samoubistvo hicem u glavu.
Alfred Hitchcock, filmski režiser, majstor napetosti
„Niko ne zna kakav će biti kraj. Da biste tačno znali šta će se dogoditi nakon smrti, morate umreti, iako katolici u tom pogledu imaju neke nade.”
Vladimir Iljič Lenjin, revolucionar, jedan od osnivača SSSR-a
Prije smrti, Vladimir Iljič, okrenuvši se svom voljenom psu koji mu je donio mrtvu pticu, rekao je: "Evo psa."
Sir Winston Churchill, političar, premijer Velike Britanije
“Tako sam umorna od svega ovoga.”
Joan Crawford, glumica
Jednom nogom u grobu, Joan se okrenula prema domaćici, koja je čitala molitvu: „Prokletstvo! Da se nisi usudio moliti Boga da mi pomogne!”
Bo Diddley, pjevač, osnivač rokenrola
Poznati muzičar preminuo je dok je slušao pesmu "Walk Around Heaven", autora Američka pjevačica Patti LaBelle. Prema riječima očevidaca, Diddley je prije smrti rekao: "Vau!"
Steve Jobs, poduzetnik, osnivač Apple Corporation
"Vau. Vau. Vau!".
Posljednje riječi umirućih uvijek su tretirane s posebnim poštovanjem. Šta osjeća i vidi osoba koja se nalazi na granici između dva svijeta?
Posljednje riječi velikih ljudi bile su jednostavne, misteriozne, čudne. Neko je izrazio najveće žaljenje, a neko smogao snage da se našali. Šta su rekli Džingis Kan, Bajron i Čehov pre nego što su umrli?
Drevne fraze
Posljednja rečenica cara Cezara ušla je u povijest pomalo iskrivljena. Svi znamo da je Cezar navodno rekao: "A ti, Brute?" Zapravo, sudeći prema sačuvanim tekstovima historičara, ova fraza je mogla zvučati malo drugačije - nije odavala ogorčenje, već žaljenje. Kažu da je car rekao Marku Brutu koji je jurnuo na njega: "A ti, dijete moje?"
Posljednje riječi Aleksandra Velikog bile su proročke; nije bez razloga vladar bio poznat kao odličan strateg. Umirući od malarije, Makedonski je rekao: "Vidim da će na mom grobu biti velika takmičenja." I tako se dogodilo: izgradio je on veliko carstvo bio bukvalno raskomadan u međusobnim ratovima.
„Batu će nastaviti moje pobede, a mongolska ruka će se protegnuti nad univerzumom“, rekao je Džingis Kan na samrtnoj postelji.
Ljudi tog doba
Posljednje riječi Martina Luthera Kinga bile su: “Bože, kako je bolno i strašno otići na drugi svijet.”
„Pa, idem u krevet“, rekao je Džordž Gordon Bajron, a onda zaspao zauvek. Prema drugoj verziji, pesnik je pre smrti uzviknuo: „Sestro moja! Dijete moje... Jadna Grčka! Dao sam joj vrijeme, bogatstvo, zdravlje... A sada joj dajem svoj život.” kao što je poznato, Prošle godine Buntovni pjesnik je svoj život proveo pomažući Grcima u oslobodilačkoj borbi protiv Osmanskog carstva.
Anton Pavlovič Čehov umirao je od konzumacije u hotelu u njemačkom odmaralištu Badenweiler. Njegov ljekar je smatrao da je Čehovljeva smrt blizu. Prema staroj njemačkoj tradiciji, doktor koji je svom kolegi dao fatalnu dijagnozu liječi umirućeg šampanjcem. "Ich sterbe!" („Umirem!“) rekao je Čehov i do dna ispio čašu šampanjca koja mu je servirana.
„Nada!...Nada! Nada!... Prokletstvo!“, vikao je Petar Iljič Čajkovski pred smrt. Možda je kompozitor bio u delirijumu, ili je možda očajnički držao život.
"Pa koji je odgovor?" - filozofski je pitala američka spisateljica Gertrude Stein dok su je na nosilima odvozili u operacionu salu. Stein je umirala od raka, koji je prethodno ubio njenu majku. Pošto nije dobila odgovor, ponovo je upitala: "Koje je onda pitanje?" Nikad se nije probudila iz anestezije.
Anatole Frans i Đuzepe Garibaldi šapnuli su istu reč pre svoje smrti: "Mama!"
Jedan od slavne braće filmskih stvaralaca, 92-godišnji Auguste Lumière, rekao je: "Moj film ističe."
„Umiranje je dosadna stvar“, na kraju je našalio Somerset Maugham. "Nikad ovo nemoj raditi!"
Umirući u gradu Bougival u blizini Pariza, Ivan Sergejevič Turgenjev je rekao čudnu stvar: "Zbogom, dragi moji, moji bjelkaši...".
Francuski umjetnik Antoine Watteau bio je užasnut: „Uklonite ovaj krst od mene! Kako je Hristos mogao biti prikazan tako loše!” - i sa ovim rečima je umro.
Pesnik Feliks Arver, čuvši medicinsku sestru kako nekome govori: „Na kraju je hodnika“, zastenjao je poslednjim snagama: „Ne hodnik, nego hodnik!“ - i umro.
Oscar Wilde, umirući u svojoj hotelskoj sobi, tužno je pogledao u neukusnu tapetu i ironično primijetio: „Ova tapeta je užasna. Jedan od nas mora da ide."
Čuveni špijun, plesačica i kurtizana Mata Hari uputila je poljubac vojnicima koji su je ciljali razigranim riječima: „Spreman sam, momci!“
Umirući, Balzac se prisjetio jednog od likova iz svojih priča, iskusnog doktora Bianchona. "On bi me spasio", uzdahnuo je veliki pisac.
Engleski istoričar Tomas Karlajl je smireno rekao: „Dakle, ovo je ono što jeste, ova smrt!“
Ispostavilo se da je kompozitor Edvard Grieg podjednako hladnokrvan. „Pa, šta ako je to neizbežno“, rekao je.
Vjeruje se da su posljednje riječi Ludwiga van Beethovena bile: "Pljeskajte, prijatelji, komedija je gotova." Istina, neki biografi navode i druge riječi velikog kompozitora: "Osjećam se kao da sam do ovog trenutka napisao samo nekoliko nota." Ako poslednja činjenica- Istina je da Betoven nije bio jedini veliki čovek koji je pre smrti žalio kako je malo uspeo da uradi. Kažu da je Leonardo da Vinči, umirući, u očaju uzviknuo: „Uvredio sam Boga i ljude! Moji radovi nisu dostigli visine kojima sam težio!”
Mnogi ljudi znaju da je veliki Gete neposredno pre svoje smrti rekao: „Još svetla!“ No, mnogo manje poznata činjenica je da je prije toga pitao doktora koliko mu je ostalo života. Kada je doktor priznao da je to samo jedan sat, Gete je uzdahnuo s olakšanjem i rekao: „Hvala Bogu, samo sat!“
Kraljevske muke
Petar Veliki je umirao bez svijesti. Jednom, kada je došao k sebi, suveren je uzeo olovku i počeo s naporom da grebe: „Daj sve...“. Ali suveren nije imao vremena da objasni kome i šta. Monarh je naredio da pozove svoju voljenu kćer Anu, ali nije mogao ništa da joj kaže. Sutradan, početkom šest sati ujutru, car je otvorio oči i šaputao molitvu. Ovo su bile njegove posljednje riječi.
Poznato je i o stradanju engleskog kralja Henrija Osmog na samrti. "Kruna je nestala, slava je nestala, duša je nestala!" - uzviknuo je umirući monarh.
Prije pogubljenja, Marija Antoaneta se ponašala kao prava kraljica. Dok se penjala stepenicama do giljotine, slučajno je nagazila krvniku na nogu. Njene poslednje reči su bile: „Oprostite mi, gospodine, nisam to uradila namerno.”
Carica Elizaveta Petrovna izuzetno je iznenadila lekare kada je pola minuta pre smrti ustala na jastuke i preteći upitala: „Jesam li još živa?!” Ali prije nego što su doktori imali vremena da se uplaše, situacija se "ispravila" - vladar je odustao od duha.
Kažu to Veliki vojvoda Mihail Romanov, brat poslednji car, prije egzekucije, dao je svoje čizme dželatima uz riječi: “Upotrebite ih, ljudi, ipak su kraljevske.”
Filozofske riječi
Filozof Immanuel Kant je prije smrti rekao samo jednu riječ: "Dosta".
Inače, posljednje Ajnštajnove riječi, nažalost, ostale su misterija za potomstvo: medicinska sestra koja je bila kraj njegovog kreveta nije znala njemački.
Zbirka posljednjih riječi umirućeg od člana tima za reanimaciju
“Ako stavite ruku na puls, osjetit ćete odbrojavanje koje počinje od trenutka vašeg rođenja. Sigurno ćeš umrijeti. Cijeli život, ako nisi nijem, pričaš - komentarišeš sebe. Govoriš reči, reči o rečima... Jednog dana, ono što kažeš biće tvoja poslednja reč, tvoj poslednji komentar. U nastavku su posljednje riječi drugih koje sam slušao tokom svojih pet godina rada u bolnici. Prvo sam počeo da ih zapisujem u svesku da ne zaboravim. Tada sam shvatio da se toga sećam zauvek i prestao sam da ga zapisujem. U početku, kada sam prestao da radim u bolnici, požalio sam što sada mogu da čujem takve stvari izuzetno retko. Tek kasnije sam shvatio da se posljednje riječi mogu čuti od živih ljudi. Dovoljno je samo pažljivije slušati i shvatiti da većina njih neće ni reći ništa drugo.”
„Operi ribizle, sine, iz bašte su došle...“ A. 79 godina (Ovo mi je bio prvi zapis u svesci, prvo što sam čuo dok sam još bio redar. Išao sam da operem ribizle , a kada sam se vratio, moja baka je već umrla od srčanog udara sa istim izrazom lica sa kojim sam je napustio.)
“Ali on je ipak inteligentniji od tebe...” V. 47 godina (Starija, veoma bogata Azerbejdžanka koja je izazvala bes da želi da vidi sina. Dobili su deset minuta da razgovaraju i kada sam došao da ih pratim Izašao ga iz odjeljenja, onda je čuo kako mu je to bilo posljednje što mu je rekla.Nakon njegovog odlaska ona je sve gledala prilično ljutito, ni sa kim nije razgovarala, a sat vremena kasnije umrla je od posljedica srčanog udara. )
„Jeste li... jeli, .. otrov? Šta si dođavola... jeo? Šta, ...jeo, ..otrov?" E. 47 godina (Takođe, vjerovatno, mehaničar. Ili stolar. Ukratko, neka vrsta pijanca od rijetke bolesti za nauku. Srce mu je stalo kada je, stojeći gol na mermernom podu, mokrio po podu. pao, počeli smo da ga prebacujemo na krevet, pokušavajući da masiramo srce dok je bio u vazduhu. U tom trenutku nam je, dahćući, postavljao svoja „poslednja pitanja“.)
“Kalijum...” E. 34 godine (Kalijum je bio uzrok njegove smrti. Medicinska sestra nije podesila brzinu drip i munjevito davanje kalijuma izazvalo je srčani zastoj. Očigledno je to osetio, jer kada Utrčala sam u hodnik na zvuk instrumenata, on je podigao glavu kažiprst i pokazujući na praznu teglu, rekao mi je šta je u njoj. Ovo je, inače, bio jedini slučaj predoziranja kalijem od nekoliko desetina u mojoj praksi, koji je rezultirao smrću.)
„Koliko ste svjesni onoga što radite? Napišite mi na komad papira koliko ste svjesni onoga što sada radite...” J. 53 godine (J. je bio hidrotehničar. Patio je od hipohondrijskog delirijuma, pitao je sve i svakoga o mehanizmu djelovanja svake pilule i "zasto ovde svrbi i bocka." Zamolio je doktore da mu se za svaku injekciju upisuju u svesku. Iskreno govoreci, umro je zbog zlostavljanja medicinske sestre, ili je pomijesala kardiotonik, ili njegovu dozu ... Ne sećam se. Sećam se samo šta je rekao na kraju.)
“Ovdje stvarno boli!” Z. 24 godine (ovaj ima mladi čovjek registrovan je jedan od „najmlađih“ srčanih udara u Moskvi. Stalno je tražio samo "p-i-t..." i rekao, stavljajući ruku na predio srca, da ga jako boli. Njegova majka je rekla da je bio pod velikim stresom. Tri dana kasnije registrovan je najmlađi smrtni slučaj od infarkta miokarda. Umro je ponavljajući ove riječi...)
"Želim ići kući". I. 8 godina (Djevojčica koja je govorila samo ove dvije riječi dvije sedmice nakon operacije jetre. Umrla je na mom satu.)
“Larisa, Lara, Larisa...” M., 45 godina (M. je imao ponovljeni ekstenzivni infarkt miokarda. Umro je i patio tri dana, sve vrijeme držeći se burma prstima druge ruke i ponavljajući ime svoje žene. Kada je umro, skinuo sam ovaj prsten da joj ga dam.)
„Sve?.. Da?.. Sve?.. Sve?.. Da?.. Sve?.. Da?..“ T. 56 godina (Ustao je bez dozvole da mokri u „patku“ na svom U tom momentu je pocela ventrikularna fibrilacija i on je pao na pod.Cijelu smjenu smo ga stavili na krevet.Poceo je zastoj srca,neko je poceo da "pumpa"...On sto je tesko objasniti , ostao pri svijesti. Za svaki pritisak na grudi, dok je izdahnuo, istisnuo je jedno od ovih pitanja. Niko mu nije odgovorio. To je trajalo desetak sekundi.)
„Kada sam leteo video sam belo svetlo, međutim, popijte ovo sami kada dođe vaša ćerka.” U. 57 godina (U stvari, to je bio vojni pilot Belousov. Šarmantan, zgodan i vrlo jake volje ujak. Zbog komplikacija je četiri mjeseca bio na respiratoru dok nije preminuo od sepse. To nisu riječi - zbog traheostomije nije mogao da govori - ovo je njegova posljednja bilješka koju je napisao ogromnim slovima koja su podsjećala na škrabotine predškolca. Tri puta je pokušao da mi objasni za bela svetla, ali, nažalost, još uvek ništa nisam razumeo. "Popij ga sam", - u vezi sa "čudesnim" kadaverskim lijekom mumiyo, kojim je savjesno hranjen na insistiranje brat i sestra, takođe, inače, vojni pilot. Bio sam na dužnosti kod Belousova mjesec i po dana, petnaest smjena zaredom. Zaista mi je bilo stalo do njega i zaista sam želio da mu bude bolje. Umro je noću i bila sam nevjerovatno uznemirena. Ujutro, napuštajući posao, naletjela sam na njegovu kćer na vratima odjeljenja. Poznavala me je i nasmiješila se i pitala: “Kako je on? Donijela sam mu piree za bebe, mineralnu vodu, med...” Namrštila sam se, namjerno grubo promrmljala nešto o umoru nakon neprospavane noći i brzo otrčala u lift. Kažu da je sjedila na ulazu dva sata, niko se nije usudio da joj kaže...)
"Dođi meni! Podijeliću uzbuđenje sa vama!” F. 19 godina (Ovo nisam čuo ja. Ovo je čuo jedan moj prijatelj kojeg sam upoznao kada je radio kao prodavac u muzičkoj radnji. Ove riječi pripadaju njegovoj djevojci koja je umrla nekoliko minuta kasnije od predoziranja heroinom. U njegovoj kući, u njegovom krevetu. Kasnije sam ga pitao da li se seća njenih poslednjih reči. „Naravno, nikada ih neću zaboraviti!“ Odgovorio sam i podelio sa mnom.)
Poslednje reči poznatih ljudi
"Svršeno je" - Isuse
IN početkom XIX veka unuka slavnog Japanski ratnik Shingen, jedan od najvećih prelepe devojke Japan, suptilna pesnikinja, caričina miljenica, želela je da proučava zen. Neki poznatih majstora Odbili su je zbog njene lepote. Učitelj Hakou je rekao: "Vaša ljepota će biti izvor svih problema." Zatim je opekla lice vrućim gvožđem i postala Hakouova učenica. Uzela je ime Rionen, što znači "jasno razumjeti". Neposredno prije smrti, napisala je kratku pjesmu: Šezdeset i šest puta ove bi se oči mogle diviti jeseni. Ne pitaj ništa. Slušajte zujanje borova u potpunoj tišini.
Vinston Čerčil je bio veoma umoran od života pred kraj, a njegove poslednje reči bile su: „Kako sam umoran od svega ovoga“.
Oscar Wilde je umro u sobi sa ljepljivim tapetama. Približavanje smrti nije promijenilo njegov stav prema životu. Nakon riječi: „Ubojite boje! Jedan od nas će morati da ode odavde”, otišao je.
Alexandre Dumas: "Tako da neću znati kako se sve završi."
Anton Čehov je umro u njemačkom ljetovalištu Badenweiler. Njemački doktor ga je počastio šampanjcem (prema staroj njemačkoj medicinskoj tradiciji, doktor koji je svom kolegi dao fatalnu dijagnozu, umirućeg počasti šampanjcem). Čehov je rekao „Ich sterbe“, ispio čašu do dna i rekao: „Nisam dugo pio šampanjac“.
Mihail Zoščenko: "Ostavi me na miru."
„Pa, zašto plačeš? Jesi li mislio da sam besmrtan? - “Kralj Sunce” Luj XIV
Prije smrti, Balzac se sjetio jednog svog književnih heroja, iskusni doktor Bianchon, i rekao: "On bi me spasio."
Leonardo da Vinči: „Uvredio sam Boga i ljude! Moji radovi nisu dostigli visine kojima sam težio!”
Mata Hari je uputio poljubac vojnicima koji su ciljali na nju i rekao: "Spreman sam, momci."
Jedan od braće režisera, 92-godišnji Auguste Lumière: "Moj film ističe."
Američki biznismen Abrahim Hjuit skinuo je masku sa kiseonikom sa lica i rekao: „Ostavi to na miru! već sam mrtav..."
Čuveni engleski hirurg Džozef Grin, iz medicinske navike, izmerio mu je puls. "Puls je nestao", rekao je.
Čuveni engleski režiser Noel Hauard, osećajući da umire, rekao je: „Laku noć, dragi moji. Vidimo se sutra".
Ispod su posljednje riječi obični ljudi, neopterećeni genijalnošću i slavom =)
riječi studenta hemije: "Profesore, vjerujte mi, ovo je zaista zanimljiva reakcija..."
riječi padobranca: "Pitam se ko je uzeo moje?"
riječi posade airbusa: "Vidi, lampica je trepnula... Dobro, jebi ga."
slikareve riječi: "Naravno, šume će izdržati!"
riječi astronauta: „Ne, sve je u redu. Imaću dovoljno vazduha za još trideset minuta.”
riječi regruta sa granatom: "Do kada kažeš da treba da brojim?"
riječi vozača kamiona: "Ovi stari mostovi će trajati zauvijek!"
riječi kuvara fabričke menze: „Nešto je sumnjivo tiho u trpezariji.“
riječi vozača trkačkog automobila: "Pitam se da li je mehaničar shvatio da sam spavao sa njegovom ženom?"
riječi božićne guske: "Oh, sveto rođenje..."
vratareve riječi: "Samo preko mog leša."
riječi kitolovaca: "Dakle, sada ga imamo na udici!"
riječi noćnog čuvara: "Ko je tamo?"
kompjuter kaže: „Jesi li siguran? »
riječi fotoreportera: "Ovo će biti senzacionalna fotografija!"
riječi ronioca: "Zar murena ne ujeda?"
riječi saputnika koji pije: "Oh... srušio sam se..."
riječi jednog skijaša: „Koja još lavina? Otišla je prošle sedmice.”
riječi nastavnika fizičkog vaspitanja: "Sva koplja i topovska đula - dođite k meni!"
riječi vlasnika zalogajnice: “Da li vam se svidjelo?”
riječi junaka: „Kakva pomoć!? Da, ovdje ih ima samo troje...”
riječi vozača Oke: "Pa, provući ću se začas, sranje!"
riječi jednog auto-entuzijaste: "Sutra ću doći provjeriti kočnice..."
riječi dželata: „Da li je omča zategnuta? Nema problema, odmah ću provjeriti...”
riječi dvojice krotitelja lavova: „Kako? Mislio sam da si ih nahranio!?!”
riječi predsjednika predsjednika: "Tata, čemu služi ovo crveno dugme?"
riječi policajca: „Šest hitaca. Potrošio je svu municiju..."
riječi jednog bicikliste: "Dakle, ovdje je Volga inferiorna od nas..."
riječi kapetana podmornice: "Moramo hitno provjetriti!"
riječi jednog pješaka: "Hajde, u zelenom smo!"
riječi izvršitelja: “...oduzet će se i pištolj!”
riječi radnika pruge: "Ne boj se, ovaj voz će proći sljedećim kolosijekom!"
riječi lovca na geparde: "Hm, on se prilično brzo približava..."
riječi vozačeve supruge: "Izlazi, ima slobodnog mjesta sa desne strane!"
riječi bagerista: „Kakav smo cilindar strugali? da vidimo..."
riječi instruktora planinarenja: „Oh! Po peti put vam pokazujem: ovako se vežu zaista pouzdani čvorovi...”
riječi automehaničara: "Spusti malo platformu..."
riječi odbjeglog zatvorenika: "Sada smo dobro pričvrstili konopac."
riječi električara: "Trebalo bi da ga već isključe..."
riječi biologa: „Znamo ovu zmiju. Njegov otrov nije opasan za ljude."
saperove riječi: „To je to. Definitivno crveno. Odrežite crvenu!"
riječi vozača: "Ako ova svinja ne pređe na srednju, neću ni ja!"
riječi dostavljača pice: “Imate divnog psa...”
riječi bungee džampera: “Ljepota-ah-ah........!!!”
riječi hemičara: "Šta ako ga malo zagrijemo...?"
riječi krovopokrivača: "Danas nema vjetra..."
riječi detektiva: "Slučaj je jednostavan: ti si ubica!"
riječi dijabetičara: "Je li to šećer?"
riječi supruge: "Moj muž će se vratiti tek ujutru.."
reči muža: "Pa draga... nisi ljubomorna na mene..."
riječi noćnog lopova: „Hajde da prošetamo ovamo. Njihov dobermanski lanac ne dopire ovamo.”
riječi pronalazača: "Dakle, počnimo s testiranjem..."
riječi instruktora vožnje: "Dobro, sad probaj i sam..."
riječi ispitivača u auto-školi: "Parkiraj ovdje, na nasipu!"
riječi komandira voda: „Da, ovdje u radijusu od 10 kilometara nema ni jedne žive duše...“
riječi mesara: "Leh, baci mi taj nož tamo!"
riječi komandanta posade: “Za nekoliko minuta slećemo prema rasporedu.”
riječi drugih specijalista: "Ne miješaj se, znam šta radim!"
Trebate savjet?
Ritual
spomenici
Vertikalni i horizontalni nadgrobni spomenici proizvođača. Na lageru i po narudžbi.
Otvorite katalogRitual
Skulpture
Statue i figurice od umjetnog mramora za grobove. Izrađujemo po narudžbi bilo kojeg oblika i boje. Isporuka i montaža - Moskva / Moskovska regija.
Otvorite katalogMemorijal
kompleksi
Nadgrobni spomenici od umjetnog kamena. Izrađujemo po narudžbi bilo koje veličine i oblika prema skici klijenta. Isporuka i montaža - Moskva / Moskovska regija.
Otvorite katalogRitual
cvjetne gredice
Cvjetne gredice za uređenje mezara od livenog mermera. Izrađujemo bilo koju boju i veličinu po izboru. Isporuka i montaža - Moskva / Moskovska regija.
Otvorite katalogRitual
vaze
Livene vaze za cvijeće od proizvođača za grob. Na lageru i po narudžbi. Bilo kojeg oblika i veličine. Isporuka i montaža - Moskva / Moskovska regija.
Otvorite katalogPROLJETNA RASPRODAJA! SPOMENICI JEFTINO! POŽURITE NARUČITI
Zvanična instalacija na svim grobljima u Moskvi i regionu (Dozvola Državnog jedinstvenog preduzeća Ritual, post. br. 323)
Natpis je natpis na spomeniku, turobne riječi o preminuloj osobi, često u poetskom obliku. Ispod je nekoliko opcija za epitafe i pjesme za graviranje na spomeniku i nadgrobnoj ploči.
Po želji klijenta možemo ugravirati bilo koji drugi natpis na spomenik.
Epitafi na spomeniku su kratki / tata, mama, ćerka i sin
| Epitafi |
| Sećamo se, žalimo. |
| Svijet je prazan bez tebe. |
| Onaj ko je zaboravljen je mrtav. |
| POČIVAJ U MIRU. |
| Bože pokoj tvog Slugu. |
| Zemlja je prazna bez tebe. |
| Zemlja je prazna bez tebe... |
| Lepo spavaj, dragi sine. |
| Sagorevajući sebe, blistao je za druge... |
| Samo sećanje je jače od smrti. |
| Lepo spavaj, dragi naš sine. |
| Spavajte u miru i molite se Bogu za nas. |
| Nakon rastanka biće sastanak. |
| Hvala vam za godine koje smo živeli zajedno. |
| Kratak je zemaljski put, vječno je sjećanje. |
| I srce me boli i mojoj tuzi nema kraja. |
| Zemaljski put je kratak, sjećanje je vječno. |
| WITH pokloni se do zemlje tebi mama... |
| Toplina vaše duše ostaje sa nama. |
| Nemoguće je zaboraviti, nemoguće je vratiti se. |
| Nemoguće je vratiti se, nemoguće je zaboraviti. |
| Oče, u tvoje ruke predajem svoj duh. |
| Hvala vam na godinama provedenim zajedno... |
| Tvoja svijetla slika je u našem sjećanju. |
| Napustio si ovaj život, ali ne i svoje srce. |
| br više tuge nego gorčina gubitka. |
| Draga, voljena, jedina iz... |
| Prebivalište svjetlosti i dobrote, prihvati Me. |
| Nemoguće je vratiti, nemoguće je zaboraviti... |
| I duže od jednog veka prođe dan bez tebe... |
| Koliko je malo proživljeno, koliko je doživljeno. |
| Vječna uspomena na vas u srcima vaših najmilijih. |
| Nema veće tuge od gorčine gubitka. |
| Ti si uspomena na sreću koja je odjurila. |
| Gospode, prihvati duh svoje Sluškinje u miru. |
| U životu i smrti pripadamo Bogu... |
| Tvoj put nije prekinut - ostao si u nama. |
| Toplina vaše duše ostaje sa nama. |
| Draga, draga majko. Budi volja tvoja. |
| I vječna bitka,počivaj samo u snovima... |
| Vaša svetla, čista slika je uvek sa nama. |
| Dani prolaze u večnost kao uspavana reka... |
| Bio je pravedan i neporočan i hodio je s Bogom! |
| Ti spavaj, a mi zivimo, ti cekaj, a mi cemo doci... |
| Vi, listovi, ne pravite buku, ne budite našu majku. |
| Kada ga imamo, ne zadržavamo ga, a kada ga izgubimo, plačemo. |
| Tragična smrt te je otrgla iz naše porodice. |
| Šta možete izraziti riječima ako vam je srce utrnulo? |
| Zaborav nema snage pred tvojom dušom i dobrotom. |
| Hvala što ste na Zemlji, šteta što nije dovoljno... |
| Zaborav nema snage pred tvojom dušom i dobrotom. |
| Sjeti me se Bože i ne napuštaj one koji te ljube... |
| Oni koji te vole... U tvoje ruke, Gospode, predajem svoj duh. |
| Placi malo nad mrtvim, jer se smirio! |
| Tvoja uspomena će zauvek ostati u našim srcima. |
| Smrt bira i izvlači najbolje jednog po jednog. |
| Sva lica na svijetu neće ti spaliti lice iz tvog srca. |
| Blagosiljam sve što se desilo, nisam tražio bolji život. |
| Ne rastaju se od svojih najmilijih, samo prestaju da budu bliski njima. |
| Ne rastaju se od svojih najmilijih, samo prestaju da žive pored njih. |
| Kako si rano otišao, draga, Ostavivši nas sa tugom i bolom. |
| Nije moguće predvideti kako će naša reč odgovoriti... |
| Odmah si napustio život, ali je bol ostao zauvijek. |
| Živeo si u svetu nasmejan. Tiho si otišao bez pozdrava. |
| Onome čije su misli bile neiskvarene i čiji su snovi bili čedni. |
| Koliko si želeo u životu, koliko ti je život malo dao. |
| Nemojte reći sa tugom: oni ne postoje, već sa zahvalnošću: bili su. |
| Uvijek si u našem sjećanju. Smrt je smirenje za sve. |
| Ostavivši trag u srcima ljudi, uspomena na tebe je zauvek živa. |
| Gospode Isuse Hriste, zasjeni ga tihom svjetlošću spasenja. |
| Ni um ni srce ne mogu shvatiti ponor tuge i gubitka. |
| Vječna uspomena na tebe zauvijek će ostati u našim srcima. |
| Svetla uspomena na tebe zauvek će ostati u našim srcima. |
| Pravednici će biti u vječnom sjećanju; neće se bojati zlih glasina! |
| Riječi i suze su nemoćne da prenesu dubinu naše tuge. |
| Ti si se kao anđeo vinuo u nebo.Kako si malo vremena proveo sa nama... |
| Onima koji su za života bili dragi, od onih koji vole i žale. |
| Tvoj portret vodi kao trag... nema ničeg dražeg ni dražeg na svijetu. |
| Žalimo, plačemo i tugujemo što si ostao zauvijek mlad. |
| Voljena osoba ne umire, On jednostavno prestaje da živi sa nama. |
| Volimo te, ponosni smo na tebe i uvek si živ u našem sećanju. |
| Naše sunce, Gospod, te nam je dao i odmah te odveo. |
| Rano si nas napustio, draga naša, i oduzeo nam sreću i radost. |
| Lepo spavaj, dragi sine, Svi te volimo, Pamtimo i tugujemo. |
| Rano si nas napustio, draga naša. Oduzeo nam je sreću i radost. |
| Sa jednom dušom zemlja je postala siromašnija, sa jednom zvezdom nebo je postalo bogatije. |
| Ne može se tuga duše suzama isplakati, Vlažan grob ne može tugu razumjeti. |
| Njegova buntovna i dobra duša sada uzdiše na oblaku, polako. |
| Prisjetimo se stoljeća kada je postojao čovjek na svijetu koji je izgledao kao anđeo. |
| S tobom se sve zamračilo Bijelo svjetlo. Sve na svijetu postoji. Samo nisi tamo. |
| Koliko je naših otišlo s tobom, Koliko je tvojih ostalo s nama. |
| Odgajao sam te, ali te nisam spasio. A sada će te grob spasiti. |
| Tiho, drveće, ne pravi buku lišćem. Mama spava, ne budi je. |
| Tiho drveće, ne pravi buku lišćem. Mama spava, ne budi je... |
| Nije mi suđeno da živim svoj život kao prije u ljubavi i radosti. |
| Šta je ovo spomenik koji vidim? - Ovo je grob Božijeg čoveka! |
| Voleo sam te, necu te zaboraviti. Voljet ću te zauvijek. |
| U ogromnoj knjizi Života uspjeli ste pročitati samo jednu naslovnu stranicu. |
| Svetla (večna) uspomena na tebe zauvek će ostati u našim srcima. |
| Lijepa je umrla u punom cvatu. Toliko je ljepote na svijetu. |
| Naš život je kratak i tužan, a čovjeku nema spasa od smrti! |
| Oni koji su bili ljubazni i prijatni u svom životu nisu bili razdvojeni u svojoj smrti! |
| Bio sam usamljen, kćeri, bez tebe. Godinu dana kasnije i ja sam došao kod vas. |
| O, ćutite, drveće, ne galamite lišćem, mama spava, ne budite je. |
| Anđele moj, izvini, ja sam kriva. Da nisam bio pored tebe u času smrti. |
| Umro je u dubokoj starosti, pun života, bogatstva i slave... |
| Ne možete izraziti svoju tugu, ne možete plakati suze, zauvek ste odneli radost od kuće. |
| Ne izražavajte tugu, ne plačite suze. Zauvek si odneo radost od kuće. |
| Vi, kao i vaše vlastito srce, ne možete biti zaboravljeni i zamijenjeni. Oni koji te vole... |
| Uvek si sa nama u našim srcima i sećanjima. Hvala vam na godinama provedenim zajedno... |
| Ne zovi me, neću doći kod tebe. Ne žuri da me vidiš, sačekaću te. |
| Toliko je lako zamisliti vas živog da je nemoguće povjerovati u vašu smrt. |
| Nema potrebe za natpisima za moj kamen, samo napišite ovdje: bilo je i nije. |
| Evo ljubavi koja je dala istinu, evo tuge koju je donela mudrost. |
| I neka mladi život zaigra na ulazu u grob a ravnodušna priroda zablista vječnom ljepotom. |
| Lepo spavaj sine naš. |
| Vječna ti uspomena. |
| Lepo spavaj oče naš. |
| Lepo spavaj majko. |
| Lijepo spavaj naša kćerka. |
| Uvijek si u našem sjećanju. |
| Hvala ti što živiš. |
| Osećam se prazno na zemlji bez tebe. |
| Lijepo spavaj naša draga kćeri. |
| Lepo spavaj draga naša majko. |
| I srce me boli, i moja tuga nema mira. |
| Tvoja sveta slika je zauvijek pred nama. |
| Volimo te i uvek si živ u našem sećanju. |
| Smrt bira najbolje i vuče jednu po jednu. |
| tebi, jednom i jedinom, pognemo glave. |
| Ne mogu to izraziti riječima od svake tuge i tuge, ti si sa nama. |
| Ostavljajući trag u srcima ljudi, sećanje na tebe je uvek živo. |
| Toliko mi nedostaješ da završim ljudska sreća. |
| Nema reči da izrazim svoje bol i tuga naše duše. |
| Neka Gospod nagradi tvoj trud, i neka ti bude puna nagrada od Gospoda Boga, kome si se upokojio pod Njegovim krilima! |
Prelepe pesme na spomeniku / mama, tata, sin, ćerka
| Poezija |
| Takva bol.... Naša beba je otišla... I čaša je bila ispijana puna tuge. |
| Živeo za druge ne štedeći sebe. Pamtimo te volimo te. |
| Tako je lako zamisliti vas živog Da je nemoguće vjerovati u svoju smrt. |
| Ljudi ne mogu biti živi zauvijek ali srećan je onaj čije ime će biti zapamćeno. |
| Jedna zvijezda manje na zemlji. Postoji još jedna zvijezda na nebu. |
| Ne izražavajte tugu Nemoj plakati suze Zauvek si odneo radost od kuće. |
| Bio je čovek, ratnik, otac, služio Otadžbini i bio kreator sudbine. |
| Za moj kamen nisu potrebni natpisi, Samo recite ovde: bio je i nije! |
| Ti, kao moje srce, Ne može se zaboraviti i zamijeniti. Oni koji te vole... |
| Poneo si zivot kratkim putem, Nije imao vremena da procvjeta i nestao je zauvijek. |
| Ne zovi me, neću doći kod tebe. Ne žuri da me vidiš, sačekaću te. |
| Izgubio sam sina. Ali ti si uvek sa mnom moj dečko, vesela i živahna. |
| Tvoja smrt mi je zapalila srce od tuge. Šta je za mene mir i ovozemaljski poslovi bez tebe? |
| Nema više tuge nego u ponoru tuge, da se setim neopozive sreće. |
| Evo ljubavi koja je dala istinu evo tuge koju je donela mudrost |
| Ti spavaš, a mi živimo, Vi čekajte i mi ćemo doći... Spavajte u miru i Molite se Bogu za nas. |
| oprosti dušo, nije te spasio. Sunce je zašlo i pao je mrak. |
| Blago onom koji je rano napustio slavlje života. Ne dokrajčivši punu čašu vina. |
| Svakome je dat život samo jednom. I prošao si kroz to potpuno i bez traga. |
| Ne zovi me Neću doći kod tebe. ne žuri sa mnom, Čekaću te. |
| Preminuo si Ali od srca - ne. Nema više tuge Nego gorčina gubitka. |
| Toplina tvoje duše ostao sa nama. I srce me boli I tuzi nema kraja. |
| Pod ovim nebom život je niz muka, hoće li nam se sažaliti? nikad... |
| Upamti, tata, ako te vjetar dohvati neko plače Plačemo za tobom. |
| Riječi ne mogu izraziti svu tugu i tugu. Uvek si sa nama u našim srcima i sećanjima. |
| Riječi ne mogu izraziti svu tugu i tugu. Uvek si sa nama u našim srcima i sećanjima. |
| Srce još ne veruje U gorkom gubitku. Zatvorio si sva vrata I otišao je negde. |
| Srce još ne vjeruje u gorak gubitak. Kao da su se vrata otvorila - otišli ste negde. |
| Kakva šteta što je tvoj život Bilo je tako kratko. Ali sjećanje će ti biti vječno. |
| Zašto si otišao, dragi, da spavaš u vlažnoj zemlji? Zašto si me ostavio da patim samog? |
| Konj se smiri bez obzira koliko ste revni Zvuk umire jednak Mocartovom zvuku. |
| Dolazimo iz tame i idemo u mrak, ne znam zašto, ne razumem zašto. |
| Sve je bilo u njemu: duša, talenat i lepota. Sve nam je zaiskrilo kao vedar san. |
| Sve je bilo u njemu - duša, talenat i lepota. Sve nam je zaiskrilo kao vedar san. |
| Dolazimo da položimo cveće, Veoma nam je teško, draga, da živimo bez tebe. |
| Naš bol se ne može izmjeriti i ne može se izliti u suzama. Zauvek ćemo te voleti kao da si živ. |
| Prolazeći, stani, moli se za mene grešnog. Bio sam kao ti, i ti ćeš biti kao ja. |
| Riječi to ne mogu izraziti Svoju tugu ne možemo isplakati suzama. Uvek si u našim srcima. |
| Spavaj mirno, kćeri moja draga. Prešli ste svojim kratkim putem Iskreno i radosno. |
| Kada voljena osoba umre, Ostala je praznina u mojoj duši, Koje ništa ne može izliječiti. |
| Kada voljena osoba umre, ostaje praznina u mojoj dusi, koje ništa ne može ispuniti. |
| Tvoja svetla slika U našem sećanju. Zapamti me Bože I ne ostavljaj one koji te vole. |
| Zašto si otišao, draga? Spavate na vlažnoj zemlji? Zašto si me ostavio? Rad sam? |
| Riječi to ne mogu izraziti Bez suza za plakanje Naša tuga. Uvek si u našim srcima. |
| Sve je bilo u njemu - Duša, talenat i lepota. Sve nam je zaiskrilo Kao vedar san. |
| Kako patimo svaki sat. Ali će doći trenutak u tom životu srešćete nas ponovo. |
| Dolazimo ovamo Da stavi cveće. Veoma je teško draga Možemo živjeti bez tebe. |
| Dolazimo po cveće Staviti. Veoma je teško, draga, bez tebe live. |
| Šta se može izraziti rečima Ako ti je srce utrnulo? Ti si, Gospode, uradio Sve što voliš. |
| Naš bol se ne može izmjeriti I ne možete to proliti u suzama. Uzimamo te kao da smo žive Volećemo zauvek. |
| Koliko si rano otišao, draga, Ostavlja nas sa tugom i bolom. Oče, u tvoje ruke Ja prenosim svoj duh. |
| Hvala ti, voljena, na tvojoj ljubavi i odanosti, za dobrotu i nežnost, za tvoje dobro i osetljivo srce. |
| Ne rastaju se od voljenih, Jednostavno prestaju biti tu. Kratak je zemaljski put, Sjećanje je vječno. |
| Suze tvoje majke će uvek biti za tebe, Očeva tuga, bratova usamljenost, Tuga bake i dede. |
| Suze tvoje majke biće vječne za tebe, očeva tuga, bratova usamljenost, tuga bake i dede. |
| Sve na svijetu ima svoje vrijeme. Sve iznad neba ima svoje vreme. Postoji vrijeme za rođenje i vrijeme za umiranje. |
| Ljubav prema tebi, dragi sine, umrijet će samo sa nama. I naš bol i naša tuga ne mogu se izraziti riječima. |
| Svijeća se ugasila na vjetru, i pogrebni jauk... A ti koji si zakoračio u tišinu, i prazna kuća. |
| Prijatelji se pronalaze i gube. Oni ne umiru za nas. I ovi spomenici njima živi su stavljeni kao da su živi. |
| Bez uma, bez srca, bez duše Oni ne žele da veruju da je svet napustio si zemaljski voljenog sina i brata. |
| Spavajte mirno, spokojno ti si nam draga osoba. Poneo sam ga sa sobom u grob naša radost i mir. |
| Pao je kao da trči, nisam imao vremena da radim toliko toga.... I kao da je pokidao konce, toliko sam zeleo... |
| Neka vaše lice postane mlađe ionako ćemo ga prepoznati. A mi ćemo reći: „Gospode, Bože, primi svog slugu." |
| Ovde je uvek tiho I vjetar slobodno luta. Kako je tuzno, kako je bolno bez tebe Moramo živjeti u ovom svijetu. |
| Tvoj glas zauvek ćuti i vrelo srce se ohladilo. Lampa života vekovima dah smrti se ugasio. |
| Voleo si život i želeo si mnogo da uradiš, |
| Nema te više, ali mi ti ne vjerujemo, zauvijek si u našim dušama. Nikada nećemo izliječiti svoj bol od tog gubitka. |
| Umro je, ali njegova duša je neiskvarena Ona će odjuriti u drugi svijet Ponizno molimo Gospoda: "Uzmi je i umiri je!" |
| Nije u našoj moći da te poznajemo i tuzi nema kraja. Neizmjeran je bol koji razdire siročeta srca... |
| Tiho lišće, ne pravi buku, ne budi prijatelju, Pitanje života je gotovo, neće više biti tuge, nema više suza. |
| Vječna ti uspomena u srcima rodbine. Žalimo, plačemo i tugujemo, Da si zauvek ostao mlad. |
| Čak i nakon što umreš, i dalje živiš ti si u našim mislima i snovima. Pamtimo te i u radosti i u bolu. |
| Tuga i tuga zbog tvog gubitka ostaće sa nama zauvijek. Šta može biti strašnije i gore od gubitka muža i oca. |
| Sada ti se divim i priznajem svoju ljubav, Svako nosi sa sobom u duši komad neizmjerne duše. |
| Nesposoban da savlada tugu, gubitak je bol koji treba podnijeti. Niko ti nije mogao pomoći oprosti nam, (ime), oprosti nam. |
| Prikrala mi se zla smrt, ostavio sam te zauvijek. Oh, kako bih voleo da živim, ali ovo je moja sudbina. |
| Rođaci su ponovo bliski. u rajskom raju, punom blaženstva. Živeo si u svetu u ljubavi, Ovako ćemo vas pamtiti. |
| Voleo si život I želeo sam mnogo da uradim. Ali nit je prekinuta prerano, Ne dopuštajući vam da ostvarite svoje snove. |
| Ivan i Ana - dva groba, ujedinjeni jednom sudbinom. Oprosti im Gospode, smiluj se i počivaj sa svecima. |
| Živeo si svoj život dostojanstveno, ostavljajući zauvijek uspomenu. spavaj mirno u tihom moru, osoba koju volimo. |
| Riječi i suze su nemoćne za prenijeti punu dubinu naše tuge. A oni koji su činili dobro biće pozvani na odgovornost Vaskrsenje života. |
| Volimo te, a u našem sećanju uvek si živ. U srcima ljudi, ostavljajući trag, Sećanje na tebe je zauvek živo. |
| ljubavi za tebe, dragi sine, On će umreti samo sa nama. I naš bol i našu tugu Ne mogu to izraziti riječima. |
| Voleo si život I želeo sam mnogo da uradim, Ali nit je prekinuta prerano, Ne dopuštajući vam da ostvarite svoje snove. |
| Velika tuga se ne može izmjeriti, tuga se ne može pomoći suzama. Nisi sa nama, ali nikada nećeš umrijeti u našim srcima. |
| Koliko je naših otišlo s tobom. Koliko tvog ostaje kod nas. Vječna ti uspomena U srcima rodbine. |
u drugom ste našli mir. Otišli su ostavljajući trag tuge, izljeva tuge i melanholije. |
| Napustila si nas veoma rano niko te nije mogao spasiti. Zauvijek je rana u našim srcima dok smo mi živi ti si sa nama. |
| Odmah si napustio ovaj život Ali bol je ostala zauvijek. Koliko si rano otišao, draga, ostavljajući nas sa tugom i bolom. |
| Na samom vrhu leta u ogromnim prostranstvima zemlje Našla te je apsurdna prilika, Ali nismo se mogli miješati. |
| Više niste ovdje, ali mi vam ne vjerujemo Zauvijek si u našim srcima. I moj bol od tog gubitka Nikada nećemo izlečiti. |
| Svetla (večna) uspomena na tebe Zauvek će ostati u našim srcima. Ti si uspomena na sreću Šta je ubrzalo. |
| Nećeš se vratiti, nećeš se osvrnuti, nećeš postati mudar i sijed, Uvijek ćeš ostati živ i mlad u našem sjećanju. |
| napustio si nas veoma rano, Tugujemo i sećamo se sa ljubavlju, Drage bako i majko, Tako nam je teško da živimo bez tebe. |
| Ne čujem svoj rodni glas, Ljubazne, slatke oči se ne vide. Zašto je sudbina bila okrutna? Kako si nas rano napustio. |
| dao si nam zivot na ovom svetu, U drugom ste našli mir. Otišao, ostavivši trag tuge, naletima tuge i melanholije. |
| Zla smrt se prikrala meni, Napustio sam te zauvijek. Oh, kako bih volio da živim Ali takva je moja sudbina. |
| Tuga i tuga zbog tvog gubitka Biće sa nama zauvek. Šta može biti gore i gore Gubitak muža i oca. |
| Ne može se vratiti To je nemoguće zaboraviti. Nema potrebe za natpisima za moj kamen Samo napišite ovdje: bio je i nije. |
| Kao kapi rose na ružama, Suze su mi na obrazima. Lepo spavaj, dragi sine, Svi te volimo, pamtimo i žalimo. |
| Napustila si nas, draga. Došao je žalosni čas razdvojenosti. Ali sve je još živo Ti si u našem srcu među nama. |
| U tvoj prijevremeni grob naš put neće biti zarastao. Tvoja slika, nežna i voljena, uvek će nas voditi ovamo. |
| Velika nevolja se ne može izmjeriti, Suze neće pomoći mojoj tuzi. Nisi sa nama, ali zauvek Nećeš umrijeti u našim srcima. |
| Odmah si napustio ovaj život. Bol ostaje sa nama zauvijek. Ali tvoja slika je voljena, nježna, nikada nećemo zaboraviti |
| Niko te nije mogao spasiti Umro vrlo rano Ali svijetla slika je tvoja draga Uvek ćemo pamtiti. |
| U tvoj prijevremeni grob Naš put neće zarasti. Tvoja draga slika, draga slika, Uvek će nas voditi ovamo. |
| U srcima ljudi ostavlja trag sa vašim dobrim djelima, Ne izgovaramo riječ "ne" mi kažemo: "Uvek si sa nama." |
| Sve u ovom životu nismo večni Jednog dana će naše putovanje završiti. Ali napuštajući ovaj život, ne zaboravite na nas, žive. |
| dao si nam zivot na ovom svetu, u drugom - našli ste mir. Otišao, ostavivši trag tuge, naleti tuge i ljubavi... |
| Otišao si ranije bez pozdrava i bez reči sa nama. Kako da živimo, uvjereni da nam se nikad nećeš vratiti. |
| Velika nevolja se ne može izmjeriti, Suze neće pomoći mojoj tuzi. Nisi sa nama, ali zauvek Živjet ćeš u našim srcima. |
| Teška bolest te je slomila. Preminuo je bez života. Naš dragi, voljeni sine, kako nam je teško živjeti bez tebe. |
| Niko te nije mogao spasiti. Preminuo je veoma rano. Ali tvoja svetla slika, draga, zauvek ćemo pamtiti. |
| Duhovna radost, žeđ za spasenjem stavi to u moje srce, u carstvo nebesko, u svijet utjehe pokaži mi pravi put. |
| Nećeš se vratiti, nećeš se osvrnuti. nećeš postati mudar i sijed, Ostaćete u našem sećanju uvek ziv i mlad. |
| Sećam te se stalno. Prazno i gorko, sine, bez tebe. I moje srce uvek preskoči, da te više neću sresti. |
| Evo ljubavi koja je dala istinu. Evo tuge koju je donela mudrost. Dragi, voljeni, samo od... |
| Ovaj bol nikada neće nestati i tuga nikuda neće otići. I tuga se zauvijek smirila. Gde si, naš mali čoveče? |
| Rano si otišao bez pozdrava, I bez reči sa nama, Kako da nastavimo živjeti, ako smo se uvjerili Da se više nećeš vratiti. |
| Kako je teško naći riječi Da izmjerimo svoj bol s njima. Ne možemo vjerovati u tvoju smrt, Bićeš sa nama zauvek. |
| Kako je teško naći riječi Da izmjerimo svoj bol s njima. Ne možemo vjerovati u tvoju smrt. Bićeš sa nama zauvek. |
| Biće svega - bljuzgavice i praha I više puta u proljeće snijeg će se otopiti Samo se ne vraćaj, dobri moj, I osoba koju volimo. |
| Žao mi je što smo pod zvezdanim nebom Nosite cveće na svojoj peći. Žao mi je što smo ostali bez vazduha, Bez obzira koliko ste udahnuli. |
| Preminuo si veoma rano. Riječi ne mogu izraziti naš bol. Spavaj draga ti si naša bol i rana. Sjećanje na tebe je uvijek živo. |
| Umro si prerano Riječi ne mogu izraziti naš bol. Spavaj draga ti si naša bol i rana, Sjećanje na tebe je uvijek živo. |
| Onome ko je za života bio drag. Od onih koji vole i žale. Nema riječi da se izrazi Sav bol i tuga naših duša. |
| Žao mi je što ti nismo spasili život. Nećemo imati mira do kraja života. Nema dovoljno snage, nema dovoljno suza, da izmerimo našu tugu. |
| Zašto, sudbine, kažnjavaš te zaobilazeći zakone pravde, koji je bio najbolji među svojim vršnjacima, koji je imao zlatnu dušu. |
| Ne izražavajte tugu, ne plačite suze. Zauvek si odneo radost od kuće Odmah si napustio ovaj život Ali bol je ostala zauvijek. |
| Rijeka sa jednostavnim imenom: Život nije tako jednostavno kao što se činilo. Voleli bismo da ranije znamo šta imamo, Barem su se držali za ruke. |
| Ovo je pepeo, ostaci postojanja, Gdje nema lica, gdje su se oci vec raspale, Pouka za one koji su znali da zarobe, U kom je zatvoru živela moja duša? |
| Ne saznaj kuda sam vodio put, U koji si se prolaz preselio iz svog života? O, prijatelju, uradio sam sve na zemlji, Voleo sam i živeo na zemlji. |
| Oprosti nam za našu ljubav. Nisu se usudili da ti ga daju tokom života. Napustio si nas, ostavio si nas, ostali smo vječni dužnici. |
| Neočekivana tuga, namjerna tuga izgubljena je najdragocenija stvar u životu. Šteta što se život ne može ponoviti, da ti ga ponovo dam. |
| zauvek ostajes u mom srcu, ljubav je prekinuta na pola puta. Neka se zivot nikad ne ponovi, Ne možete ostaviti svoje sjećanje. |
| Draga naša, voljena, nikada te nećemo zaboraviti a naše suze se ne mogu osušiti. Idemo ponovo na tvoj grob. Ona nam je uvek draža. |
| Gledajući bijelo svjetlo u suzama ostavio si nas u velikoj tuzi. Prazni smo bez tebe i nema zivota, i naši dani su postali bolni. |
| Rano si nas napustio Naš favorit. Oduzeo nam je sreću i radost. Volimo te, ponosni smo na tebe. U našem sećanju Uvek si živ. |
| Ko suzama zaliva ovaj kovceg, Uzalud vjeruje da će se vratiti Njegova suza do suvog voća drveta: Uostalom, u proljeće mrtvi ne ustaju ponovo. |
| Napustio si ovaj život neshvatljivo rano. Roditelji su tužni. U njihovim srcima je rana koja krvari. Vaš sinčić raste a da ne zna riječ "majka". |
| Gospod je rekao: Čujte moju riječ i vjerujte u onoga koji ju je poslao Ja imam Večni Život, i nemam osudu dolazi, ali je prešao iz smrti u život. |
| Gospod mi je dao lepotu, Roditelj mi je dao samo tijelo; Ali ako se ono što je Bog dao raspadlo, Zašto će smrtnik uzeti tijelo od smrti? |
| Smrt nije htela da nanese ranu Sa oružjem godina i obiljem dana Ljepotica, koja se ovdje odmarala, tako da je ona |