U Rusiji postoji mnogo prezimena koja se završavaju na "-sky" ili "-tsky". Zanima me, o čemu pričaju? Ispada da postoji nekoliko verzija porijekla takvih prezimena.
poljska prezimena
Prema jednoj verziji, sva prezimena ove vrste su poljskog porijekla. To jest, na primjer, oni koji nose imena Pototsky, Slutsky, Zabolotsky, Polyansky, Svitkovsky, Kovalevsky, Smelyansky imaju poljske korijene u svojoj porodici.
"Plemenita" prezimena
Jedna verzija kaže da su u Rusiji prezimena sa sufiksima "-sky/-tsky" primali bojari i predstavnici plemstva na osnovu imena njihovih porodičnih sudbina - Vyazemsky, Dubrovsky, Baryatinsky itd. Prezimena su postala nasljedna, prenosila se sa oca na sina kao simbol teritorijalne moći. Knjiga Hiljadu za 1550. godinu navodi 93 kneževska imena, od kojih 40 završava na "-nebo". Inače, vjeruje se da je ova tradicija došla iz Poljske. Navedeni sufiksi bili su znak pripadnosti plemstvu – predstavnicima poljske aristokratije. Postupno se to počelo prakticirati u Rusiji, Ukrajini i Bjelorusiji, također isključivo među predstavnicima više klase.
Pokušaj da se "poboljšaju" obična prezimena
Etnografi sugeriraju da je postojala i tendencija poboljšanja uobičajenih prezimena dodavanjem sufiksa. Ovo je posebno bilo uobičajeno među Rusima, Ukrajincima i Bjelorusima koji su živjeli na istoj teritoriji kao i Poljaci. Tako se Borodin mogao pretvoriti u Borodinskog, Gatchin u Gatchinskog, Zajcev u Zaichevskog.
"Geografsko" porijeklo
Postoji verzija da je danas većina ovih prezimena, u prošlosti, nastala od geografska imena naselja, rijeke i jezera. Dakle, stanovnik Rjazanja u drugoj regiji zvao se "Ryazansky", s vremenom se to moglo pretvoriti u prezime. Prezime Verzhbitsky je prilično uobičajeno: naselja s ovim imenom postojala su i u Poljskoj, i u Rusiji, i u Ukrajini, i u Bjelorusiji.
Jevrejska prezimena
Druga hipoteza kaže da barem neka prezimena koja počinju sa "-sky" mogu imati jevrejski koreni. Takva su prezimena davali Jevreji koji žive na Baltiku i slovenske zemlje, također po nazivu područja. Na primjer, Antokolsky, Vilkomirsky, Gilichensky, Mirgorodsky.
"Duhovna" prezimena
Maturanti bogoslovije u Rusiji nagrađeni su novim, lijepim, dobrim zvučna prezimena, što bi odgovaralo njihovom svećeničkom činu. Tako su se pojavili Rođenje, Vaznesenje, Vaskrsenje, Preobraženski, Trojstvo i Svi sveti. Prezime Lebedinski vjerojatno također pripada "duhovnoj" porodici: na kraju krajeva, labud je priznati simbol duhovne čistoće, uključujući i pravoslavlje.
Najvjerovatnije su prezimena koja završavaju na "-sky" ili "-tsky" još uvijek potpuno različita porijekla, a samo gledanjem u korijen ponekad se može pogoditi odakle su u principu mogla doći.
U davna vremena, bilo koja osoba se mogla odmah prepoznati po imenu i prezimenu, ko je, iz kojeg je naroda i odakle je. Danas mnogi ljudi mijenjaju prezimena i teško je odrediti ko su.Rusi - koristite prezimena sa nastavcima -an, -yn, -in, -skikh, -ov, -ev, -skoy, -tskaya, -ikh, -yh (Snegirev, Ivanov, Voronin, Sinitsyn, Donskoy, Moskovskikh, Sedykh) ;
Bjelorusi - tipična beloruska prezimena završavaju na -ich, -chik, -ka, -ko, -onak, -yonak, -uk, -ik, -ski. (Radkevich, Dubrova, Parshonok, Kuharchik, Kastsyushka); mnoga imena u Sovjetske godine bili su rusifikovani i polirani (Dubrovsky, Kosciuszko);
Poljaci - većina prezimena ima sufiks -sk, -tsk i završetak -j (-â), koji označava muški i ženski rod (Sushitsky, Kovalskaya, Khodetsky, Volnitskaya); takođe postoje dvostruka prezimena- ako žena prilikom udaje želi da zadrži svoje prezime (Mazur-Komorowska); Pored ovih prezimena, kod Poljaka su uobičajena i prezimena sa nepromijenjenim oblikom (Nowak, Sienkiewicz, Wujcik, Wozniak). Ukrajinci čije prezime završava na -y nisu Ukrajinci, već ukrajinski Poljaci.;
Ukrajinci - prva klasifikacija prezimena date nacionalnosti formira se pomoću sufiksa -enko, -ko, -uk, -yuk (Kreshchenko, Grishko, Vasilyuk, Kovalchuk); druga serija označava vrstu zanata ili zanimanja (lončar, Koval); treću grupu prezimena čine pojedinačne ukrajinske riječi (Gorobets, Ukrajinci, Parubok), kao i spoj riječi (Vernigora, Nepiyvoda, Bilous).
Latvijci - funkcija za muški označava prezime koje završava na -s, -is, a za ženski rod - na -a, -e (Verbitskis - Verbitska, Shurins - Šurin)
Litvanci — muška prezimena završavaju se na -onis, -unas, -utis, -aitis, -enas (Pyatrenas, Norvydaitis), ženska prezimena se formiraju od prezimena muža pomoću sufiksa -en, -yuven, -uven i završetka -e (Grinius - Grinyuvene ), prezimena neudate devojke sadrže osnovu očevog prezimena sa dodatkom sufiksa -ut, -polut, -ayt i završetaka -e (Orbakas - Orbakaite);
Estonci - muški i ženski rod se ne razlikuju po prezimenima, sve strana imena(uglavnom njemački) su svojevremeno estonizirani (Rosenberg - Roosimäe), ovaj proces se nastavlja do danas. na primjer, da bi mogli igrati za reprezentaciju Estonije, fudbaleri Sergej Khokhlov i Konstantin Kolbasenko morali su promijeniti prezimena u Simson i Nahk;
Jevreji - glavnu grupu čine prezimena sa korijenom Levi ( gornja kasta Jevreji lav ites and Cohen s and kagan s) i Cohen (Levin, Levitan Kagan, Koganovich, Katz); druga grupa je nastala od muških i ženskih hebrejskih imena sa dodatkom raznih sufiksa (Yakobson, Yakubovich, Davidson, Godelson, Tsivyan, Beilis, Abramovich, Rubinchik, Vigdorchik, Mandelstam); treća klasifikacija prezimena odražava karakter osobe, osobine njenog izgleda, Dvorkovich (pchelkin) - dvorište na hebrejskom, pčela ili pripadnost profesiji (Kaplan - kapelan, Rabinovich - rabin, Melamed - pestun, Schwartzbard - crni -bradati, Stiller - tih, Shtarkman - jak). Takođe, sva prezimena koja se završavaju na - man (od manka - majmun), kao što su Chapman, Goldman, Tsukerman...
Francuzi - ispred mnogih prezimena stoji prefiks Le ili De (Le Pen, Mol Pompadour); uglavnom za formiranje prezimena korišteni su različiti nadimci i lična imena (Robert, Jolie, Cauchon - svinja);
Rumuni: -sku, -u(l), -an.
Srbi: -ich.
engleski - uobičajena su sljedeća prezimena: nastala od imena mjesta stanovanja (Scott, Wales); označava profesiju (Hoggart - pastir, Smith - kovač); pokazujući na izgled karakter i izgled (Armstrong - jak, Sweet - sladak, Bragg - hvalisav);
Nijemci - prezimena nastala od ličnih imena (Werner, Peters); prezimena koja karakteriziraju osobu (Krause - valovita, Klein - mala); prezimena koja označavaju vrstu djelatnosti (Müller - mlinar, Lehmann - geomor);
Šveđani - većina prezimena završava na -sson, -berg, -sted, -strom (Andersson, Olsson, Forsberg, Bostrom);
Norse - nastala od ličnih imena upotrebom sufiksa -en (Larsen, Hansen), mogu se pojaviti prezimena bez nastavaka i završetaka (Per, Morten); Norveška prezimena može ponoviti imena životinja, drveća i prirodne pojave(Mećava - mećava, Svane - labud, Furu - bor);
Italijani - prezimena karakteriziraju sufiksi -ini, -ino, -ello, -illo, -etti, -etto, -ito (Benedetto, Moretti, Esposito), mogu se završavati na -o, -a, -i (Conti, Giordano , Costa) ; prefiksi di- i - označavaju, respektivno, pripadnost osobe njegovom rodu i geografska struktura(Di Moretti je Morettijev sin, Da Vinci je iz Vincija);
Španci i Portugalci - imaju prezimena koja se završavaju na -ez, -az, -iz, -oz (Gomez, Lopez), uobičajena su i prezimena koja ukazuju na karakter osobe ( Alegre - radostan, Bravo - galantan, Malo - bez konja);
Turci - najčešće prezimena imaju završetak -oglu, -ji, -zade (Mustafaoglu, Ekindzhi, Kuindzhi, Mamedzade), pri formiranju prezimena često koriste turska imena ili svakodnevne riječi (Ali, Abaza - budala, Kolpakchi - šešir);
Bugari - skoro sva bugarska prezimena nastaju od ličnih imena i sufiksa -ov, -ev (Konstantinov, Georgiev);
Gagauz: -oglo.
Tatari: -in, -išin.
Grci - grčka prezimena se ne mogu brkati ni sa jednim drugim prezimenom, samo imaju nastavke -idis, -kos, -poulos (Angelopoulos, Nikolaidis);
Česi - glavna razlika od ostalih prezimena je obavezno završetak -ova u ženska prezimena, čak i tamo gdje bi se činilo neprikladnim (Valdrova, Ivanovova, Andersonova).
Gruzijci - uobičajena prezimena koja se završavaju na -shvili, -dze, -uri, -ava, -a, -ua, -ia, -ni, -li, -si (Baratashvili, Mikadze, Adamia, Karchava, Gvishiani, Tsereteli);
Jermeni — Značajan dio prezimena stanovnika Jermenije imaju sufiks -yan (Hakopyan, Galustyan); Takođe, -yants, -uni.
Moldavci: -sku, -u(l), -an.
Azerbejdžanci - formirana prezimena na osnovu Azerbejdžanska imena i dodajući im ruske sufikse -ov, -ev (Mamedov, Aliev, Gasanov, Abdullaev). Također, -zade, -li, ly, -oglu, -kyzy.
Oseti: -ti.
Mordva: -yn, -in.
Kinezi i Korejci - uglavnom su to prezimena koja se sastoje od jednog, rjeđe dva sloga (Tan, Liu, Duan, Qiao, Tsoi, Kogai);
Japanski - moderno Japanska prezimena nastaju spajanjem dvije riječi punog vrijednosti (Wada - slatki glas i rižino polje, Igarashi - 50 oluja, Katayama - brdo, Kitamura - sjever i selo); Najčešća japanska prezimena su: Takahashi, Kobayashi, Kato, Suzuki, Yamamoto.
Kao što vidite, da biste utvrdili nacionalnost osobe, dovoljno je precizno analizirati njegovo prezime, naglašavajući sufiks i završetak.
ŠTA ZNAČE PREZIMENA SA "-IN"? PREZIMENA KOJA SE ZAVRŠAVAJU NA -IN IMAJU RUKE KORIJENE ILI JEVREJSKE KORENE?
U zbirci poznatog slavenskog lingviste B. O Unbegun “Ruska prezimena” možete pročitati da su prezimena koja se završavaju na “in” pretežno ruska vrsta prezimena.
Zašto završetak "-in"? U osnovi, sva prezimena koja se završavaju na "in" potiču od riječi koje završavaju na -a/-â i od imenica ženskog roda koje završavaju na meki suglasnik.
Postoji mnogo primjera pogrešnog dodavanja -in u osnove sa završnim tvrdim suglasnikom: Orehin, Karpin, Markin, gdje bi -ov trebalo biti. I u drugom slučaju, ispostavilo se da je -ov na mjestu -in: Šišimorov iz baze šišimora. Moguće je miješanje formanata. Uostalom, među Rusima se -in i -ov semantički ne razlikuju više od hiljadu godina. Značenje razlike je izgubljeno u zajedničkom slavenskom jeziku; izbor -ov ili -in zavisi samo od fonetske osobine osnove (Nikonov „Geografija prezimena“).
Znate li kako je nastalo prezime? poznati vođa narodna milicija 1611 -1612 Minin? Minin je nosio lični nadimak Sukhoruk, nije imao prezime. A Minin je značio "Minin sin". pravoslavno ime"Mina" je bila rasprostranjena u Rusiji.
Još jedna berba Rusko prezime- Semin, takođe prezime sa “-in”. Prema glavnoj verziji, prezime Semin seže do krsnog muškog imena Semjon. Ime Semjon je ruski oblik starog hebrejskog imena Simeon, što znači „slušati“, „slušati od Boga“. Od imena Semjon u Rusiji nastalo je mnogo izvedenih oblika, od kojih je jedan - Syoma - bio osnova ovog prezimena.
Čuveni slavenski lingvista B.O. Unbegaun u zbirci „Ruska prezimena“ smatra da je prezime Semin nastalo od krsnog ruskog imena prema sljedećoj shemi: „Semyon – Syoma – Semin“.
Navedimo još jedan primjer prezimena koje smo detaljno ispitali u porodičnoj diplomi. Rogožin je staro rusko prezime. Prema glavnoj verziji, prezime čuva uspomenu na profesiju daleki preci. Jedan od prvih predstavnika Rogožina mogao bi se baviti proizvodnjom prostirki ili trgovinom tkaninama.
Grubo tkana tkanina napravljena od traka za pranje zvala se matiranje. U Rusiji je koliba za prostirke (rogozhnitsy, otirač) bila radionica u kojoj se tkalo otirač, a tkač otirača ili trgovac otiračom zvao se izba otirača.
U njegovom bliskom krugu, Rogozhnikovo domaćinstvo bilo je poznato kao "Rogožinova žena", "Rogožinov sin" i "Rogožinovi unuci". Vremenom su pojmovi koji označavaju stepen srodstva nestali, a potomcima Rogožina dodijeljeno je nasljedno prezime Rogozhin.
Takva ruska prezimena koja završavaju na "-in" uključuju: Puškin (Puška), Gagarin (Loon), Borodin (brada), Ilyin (Ilya), Ptitsyn (Ptica); Fomin (od ličnog imena Thomas); Belkin (od nadimka "vjeverica"), Borozdin (Brazda), Korovin (Krava), Travin (Trava), Zamin i Zimin (zima) i mnogi drugi
Imajte na umu da se riječi iz kojih su prezimena koja počinju na “in” uglavnom završavaju na “-a” ili “-ya”. Nećemo moći da kažemo „Borodov“ ili „Iljinov“, bilo bi sasvim logično i zvučnije reći „Iljin“ ili „Borodin“.
Zašto neki misle da prezimena koja se završavaju na "-in" imaju jevrejske korijene? Je li stvarno? Ne, to nije istina, ne možete suditi o porijeklu prezimena po jednom završetku. Zvuk Jevrejska prezimena slučajno se poklapa sa ruskim završecima.
Uvijek treba istražiti samo prezime. Iz nekog razloga, završetak "ov" ne izaziva nikakve sumnje. Vjerujemo da su prezimena koja se završavaju na "-ov" definitivno ruska. Ali postoje i izuzeci. Na primjer, nedavno smo pripremili prekrasnu porodičnu diplomu za jednu divnu porodicu po imenu Maksyutov.
Prezime Maksyutov ima završetak "ov", što je uobičajeno među ruskim prezimenima. Ali, ako dublje ispitate prezime, ispada da je prezime Maksyutov izvedeno iz tatarskog muško ime“Maqsud”, što u prijevodu sa arapskog znači “želja, unaprijed smišljena namjera, težnja, cilj”, “dugo očekivani, željeni”. Ime Maksud imalo je nekoliko dijalekatskih varijanti: Maksut, Mahsud, Mahsut, Maksyut. Ovo ime je još uvijek rasprostranjeno među Tatarima i Baškirima.
Istražimo dalje ime i saznajmo:
„Prezime Maksjutov je staro kneževsko prezime Tatarsko porijeklo. O drevnog porijekla kažu imena Maksjutov istorijskih izvora. Prezime je prvi put dokumentovano u X VI vijeka: Maksutovci (Maksutovs, zastarjeli Maksutovs, Tat. Maksutovlar) - Volgo-bugarska kneževsko-Murzinska porodica, porijeklom od kasimovskog kneza Maksuta (1554), u genealoškoj legendi knez Maksut je nazvan ulan i potomak careviča Kasima." Sada postoje sumnje oko porijekla, prezimena gotovo da i nema.
Kako znate da li je prezime koje završava na -in jevrejskog porijekla ili je originalno rusko prezime? Uvijek analizirajte riječ koja stoji iza vašeg prezimena.
Evo primjera jevrejskih prezimena sa završetkom “-in” ili “-ov”: Edmin (izvedeno od imena njemačkog grada Emdena), Kotin (izvedeno od hebrejskogקטן - u aškenaskom izgovoru "kotn", što znači "mali"), Eventov (izvedeno od hebrejskog "even tov" - "dragi kamen"), Khazin ( dolazi od hebrejskog "khazan", u aškenaskom izgovoru "hazn", što znači "osoba koja vodi bogosluženje u sinagogi"), Superfin (u prevodu "veoma zgodan") i mnogih drugih.
Završetak "-in" je jednostavno završetak po kojem se ne može suditi o nacionalnosti prezimena. Uvijek treba istražiti svoje prezime, analizirati riječ koja stoji iza njega i pokušati potražiti prve pominjanja svog prezimena u raznim knjigama i arhivskim dokumentima. Tek kada se prikupe svi podaci, moći ćete pouzdano utvrditi porijeklo svog prezimena i pronaći odgovore na svoja pitanja.
PREZIMENA KOJA SE ZAVRŠAVAJU NA √ SKIY/-SKAYA, -TSKIY/-TSKAYA
Mnogi Rusi imaju čvrsto i neutemeljeno uvjerenje da su prezimena na -skiy sigurno poljska. Iz udžbenika istorije poznata su imena nekoliko poljskih magnata, izvedena iz imena njihovih posjeda: Potocki i Zapotocki, Zablocki, Krasinski. Ali iz istih udžbenika poznata su prezimena mnogih Rusa sa istim sufiksima: Konstantin Grigorijevič Zabolotski, okolni cara Jovana III, kraj XV - početak X VI vijek; činovnik Semjon Zaborovski, početak X VI vijek; bojari Šujski i Belski, bliski saradnici Ivana Groznog. Poznati ruski umjetnici su Levitsky, Borovikovsky, Makovski, Kramskoy.
Analiza savremenih ruskih prezimena pokazuje da oblici na -sky (-tskiy) postoje paralelno sa varijantama na -ov (-ev, -in), ali ih je manje. Na primjer, u Moskvi 70-ih godina dvadesetog vijeka na svakih 330 ljudi s prezimenom Krasnov/Krasnova dolazilo je samo 30 s prezimenom Krasnovsky/Krasnovskaya. Ali dosta rijetka prezimena Kučkov i Kučkovski, Makov i Makovski su zastupljeni gotovo podjednako.
Sa svakom godinom svog života, osoba sve više proširuje svoj izbor komunikacije, upoznavajući nove ljude. Da bi vam se novi poznanik javio, morate na njega ostaviti prijatan utisak. Da biste izbjegli neugodne situacije, važno je znati koje je nacionalnosti osoba pred vama kako biste se ponašali u skladu sa moralnim i etičkim standardima svoje zemlje. Po većini prezimena možete tačno odrediti nacionalnost svojih prijatelja, komšija, poslovnih partnera itd.
Rusi- koristite prezimena sa nastavcima -an, -yn, -in, -skikh, -ov, -ev, -skoy, -tskaya, -ikh, -yh (Snegirev, Ivanov, Voronin, Sinitsyn, Donskoy, Moskovskikh, Sedykh) ;
Bjelorusi- tipična beloruska prezimena završavaju na -ich, -chik, -ka, -ko, -onak, -yonak, -uk, -ik, -ski. (Radkevich, Dubrova, Parshonok, Kuharchik, Kastsyushka); mnoga prezimena u sovjetskim godinama bila su rusificirana i polirana (Dubrovsky, Kosciuszko);
Poljaci- većina prezimena ima sufiks -sk, -tsk i završetak -j (-â), koji označava muški i ženski rod (Sushitsky, Kovalskaya, Khodetsky, Volnitskaya); Postoje i dvostruka prezimena - ako žena, kada se udaje, želi da zadrži svoje prezime (Mazur-Komorowska); Pored ovih prezimena, kod Poljaka su uobičajena i prezimena sa nepromijenjenim oblikom (Nowak, Sienkiewicz, Wujcik, Wozniak). Ukrajinci čije prezime završava na -y nisu Ukrajinci, već ukrajinski Poljaci.;
Ukrajinci- prva klasifikacija prezimena date nacionalnosti formira se pomoću sufiksa -enko, -ko, -uk, -yuk (Kreshchenko, Grishko, Vasilyuk, Kovalchuk); druga serija označava vrstu zanata ili zanimanja (lončar, Koval); treću grupu prezimena čine pojedinačne ukrajinske riječi (Gorobets, Ukrajinci, Parubok), kao i spoj riječi (Vernigora, Nepiyvoda, Bilous).
Latvijci- na posebnost muškog roda ukazuje prezime koje završava na -s, -is, a na ženski rod - na -a, -e (Verbitskis - Verbitska, Šurin - Šurin)
Litvanci- muška prezimena završavaju se na -onis, -unas, -utis, -aitis, -enas (Pyatrenas, Norvydaitis), ženska prezimena se formiraju od prezimena muža pomoću sufiksa -en, -yuven, -uven i nastavka -e ( Grinius - Grinyuvene), prezimena neudatih djevojaka sadrže osnovu očevog prezimena s dodatkom sufiksa -ut, -polut, -ayt i završetaka -e (Orbakas - Orbakaite);
Estonci- muški i ženski rod se ne razlikuju po prezimenima, sva strana prezimena (uglavnom njemačka) su u jednom trenutku bila estonizirana (Rosenberg - Roosimäe), ovaj proces traje do danas. na primjer, da bi mogli igrati za reprezentaciju Estonije, fudbaleri Sergej Khokhlov i Konstantin Kolbasenko morali su promijeniti prezimena u Simson i Nahk;
Francuzi- ispred mnogih prezimena stoji prefiks Le ili De (Le Pen, Mol Pompadour); u osnovi, različiti nadimci i lična imena korišteni su za formiranje prezimena (Robert, Jolie, Cauchon - svinja);
Rumuni: -sku, -u(l), -an.
Srbi: -ich.
engleski- uobičajena su sljedeća prezimena: nastala od imena mjesta stanovanja (Scott, Wales); označava profesiju (Hoggart - pastir, Smith - kovač); označavajući spoljašnji izgled karaktera i izgleda (Armstrong - jak, Sweet - sladak, Bragg - hvalisav);
Nijemci- prezimena nastala od ličnih imena (Werner, Peters); prezimena koja karakteriziraju osobu (Krause - valovita, Klein - mala); prezimena koja označavaju vrstu djelatnosti (Müller - mlinar, Lehmann - geomor);
Šveđani- većina prezimena završava na -sson, -berg, -sted, -strom (Andersson, Olsson, Forsberg, Bostrom);
Norse- nastala od ličnih imena upotrebom sufiksa -en (Larsen, Hansen), mogu se pojaviti prezimena bez nastavaka i završetaka (Per, Morten); Norveška prezimena mogu ponavljati imena životinja, drveća i prirodnih fenomena (Blizzard - mećava, Svane - labud, Furu - bor);
Italijani- prezimena karakteriziraju sufiksi -ini, -ino, -ello, -illo, -etti, -etto, -ito (Benedetto, Moretti, Esposito), mogu se završavati na -o, -a, -i (Conti, Giordano , Costa) ; prefiksi di- i - označavaju, respektivno, pripadnost osobe njegovom klanu i geografskoj strukturi (Di Moretti je sin Moretija, Da Vinci je iz Vincija);
Španci i Portugalci imaju prezimena koja se završavaju na -ez, -az, -iz, -oz (Gomez, Lopez), uobičajena su i prezimena koja ukazuju na karakter osobe (Alegre - radostan, Bravo - galantan, Malo - bez konja);
Turci- najčešće prezimena imaju nastavke -oglu, -ji, -zade (Mustafaoglu, Ekindzhi, Kuindzhi, Mamedzade); prilikom formiranja prezimena često su se koristila turska imena ili svakodnevne riječi (Ali, Abaza - budala, Kolpakchi - šešir);
Bugari - skoro sva bugarska prezimena nastaju od ličnih imena i sufiksa -ov, -ev (Konstantinov, Georgiev);
Gagauz: -oglo.
Tatari: -in, -ishin.
Grci- grčka prezimena se ne mogu brkati ni sa jednim drugim prezimenom, samo imaju nastavke -idis, -kos, -poulos (Angelopoulos, Nikolaidis);
Česi- glavna razlika od ostalih prezimena je obavezan završetak -ova u ženskim prezimenima, čak i tamo gdje bi se činilo neprikladnim (Valdrova, Ivanovova, Andersonova).
Gruzijci- uobičajena su prezimena koja završavaju na -shvili, -dze, -uri, -ava, -a, -ua, -ia, -ni, -li, -si (Baratashvili, Mikadze, Adamia, Karchava, Gvishiani, Tsereteli);
Jermeni- značajan dio prezimena stanovnika Jermenije ima sufiks -yan (Hakopyan, Galustyan); Takođe, -yants, -uni.
Moldavci: -sku, -u(l), -an.
Azerbejdžanci- formirali su prezimena uzimajući za osnovu azerbejdžanska imena i dodajući im ruske sufikse -ov, -ev (Mamedov, Aliyev, Hasanov, Abdullaev). Također, -zade, -li, ly, -oglu, -kyzy.
Jevreji- glavnu grupu čine prezimena s korijenom Levi i Cohen (Levin, Levitan Kagan, Koganovich, Katz); druga grupa je nastala od muških i ženskih hebrejskih imena sa dodatkom raznih sufiksa (Yakobson, Yakubovich, Davidson, Godelson, Tsivyan, Beilis, Abramovich, Rubinchik, Vigdorchik, Mandelstam); treća klasifikacija prezimena odražava karakter osobe, njen izgled ili profesiju (Kaplan - kapelan, Rabinovich - rabin, Melamed - pestun, Schwartzbard - crnobrad, Stiller - tih, Shtarkman - jak).
Oseti:-ti.
Mordva: -yn, -in.
Kinezi i Korejci- uglavnom su to prezimena koja se sastoje od jednog, rjeđe dva sloga (Tan, Liu, Duan, Qiao, Tsoi, Kogai);
Japanski- moderna japanska prezimena nastaju spajanjem dvije riječi punog vrijednosti (Wada - slatki glas i rižino polje, Igarashi - 50 oluja, Katayama - brdo, Kitamura - sjever i selo); Najčešća japanska prezimena su: Takahashi, Kobayashi, Kato, Suzuki, Yamamoto.
Kao što vidite, da biste utvrdili nacionalnost osobe, dovoljno je precizno analizirati njegovo prezime, naglašavajući sufiks i završetak.
ŠTA ZNAČE PREZIMENA SA “-IN”? PREZIMENA KOJA SE ZAVRŠAVAJU NA -IN IMAJU RUKE KORIJENE ILI JEVREJSKE KORENE?
U zbirci poznatog slavenskog lingviste B. O Unbegun “Ruska prezimena” možete pročitati da su prezimena sa “in” pretežno ruska vrsta prezimena.
Zašto završetak "-in"? U osnovi, sva prezimena koja se završavaju na "in" potiču od riječi koje završavaju na -a/-â i od imenica ženskog roda koje završavaju na meki suglasnik.
Postoji mnogo primjera pogrešnog dodavanja -in u osnove sa završnim tvrdim suglasnikom: Orehin, Karpin, Markin, gdje je trebalo koristiti -ov. I u drugom slučaju, ispostavilo se da je -ov na mjestu -in: Šišimorov iz baze šišimora. Moguće je miješanje formanata. Uostalom, među Rusima se -in i -ov semantički ne razlikuju više od hiljadu godina. Značenje razlike je izgubljeno u zajedničkom slavenskom jeziku; izbor -ov ili -in zavisi samo od fonetske osobine osnove (Nikonov „Geografija prezimena“).
Znate li kako je nastalo prezime poznatog vođe narodne milicije 1611-1612, Minina? Minin je nosio lični nadimak Sukhoruk, nije imao prezime. A Minin je značio "Minin sin". Pravoslavno ime "Mina" bilo je rasprostranjeno u Rusiji.
Drugo staro rusko prezime je Semin, takođe prezime sa "-in". Prema glavnoj verziji, prezime Semin seže do krsnog muškog imena Semjon. Ime Semjon je ruski oblik starog hebrejskog imena Simeon, što znači „slušati“, „slušati od Boga“. Od imena Semjon u Rusiji nastalo je mnogo izvedenih oblika, od kojih je jedan - Syoma - bio osnova ovog prezimena.
Poznati slavenski lingvista B.O. Unbegaun u zbirci "Ruska prezimena" smatra da je prezime Semin nastalo od krsnog ruskog imena prema sljedećoj shemi: "Semyon - Syoma - Semin".
Navedimo još jedan primjer prezimena koje smo detaljno ispitali u porodičnoj diplomi. Rogožin je staro rusko prezime. Prema glavnoj verziji, prezime čuva sjećanje na profesiju dalekih predaka. Jedan od prvih predstavnika Rogožina mogao bi se baviti proizvodnjom prostirki ili trgovinom tkaninama.
Grubo tkana tkanina napravljena od traka za pranje zvala se matiranje. U Rusiji je koliba za prostirke (rogozhnitsy, otirač) bila radionica u kojoj se tkalo otirač, a tkač otirača ili trgovac otiračom zvao se izba otirača.
U njegovom bliskom krugu, Rogozhnikovo domaćinstvo bilo je poznato kao "Rogožinova žena", "Rogožinov sin" i "Rogožinovi unuci". Vremenom su pojmovi koji označavaju stepen srodstva nestali, a potomcima Rogožina dodijeljeno je nasljedno prezime Rogozhin.
Takva ruska prezimena koja završavaju na "-in" uključuju: Puškin (Puška), Gagarin (Loon), Borodin (brada), Ilyin (Ilya), Ptitsyn (Ptica); Fomin (od ličnog imena Thomas); Belkin (od nadimka "vjeverica"), Borozdin (Brazda), Korovin (Krava), Travin (Trava), Zamin i Zimin (zima) i mnogi drugi
Imajte na umu da se riječi iz kojih su prezimena koja počinju na “in” uglavnom završavaju na “-a” ili “-ya”. Nećemo moći da kažemo „Borodov“ ili „Iljinov“, bilo bi logičnije i zvučnije reći „Iljin“ ili „Borodin“.
Zašto neki misle da prezimena koja se završavaju na "-in" imaju jevrejske korijene? Je li stvarno? Ne, to nije istina, ne možete suditi o porijeklu prezimena po jednom završetku. Zvuk jevrejskih prezimena poklapa se s ruskim završetcima čisto slučajno.
Uvijek treba istražiti samo prezime. Iz nekog razloga, završetak "ov" ne izaziva nikakve sumnje. Vjerujemo da su prezimena koja se završavaju na "-ov" definitivno ruska. Ali postoje i izuzeci. Na primjer, nedavno smo pripremili prekrasnu porodičnu diplomu za jednu divnu porodicu po imenu Maksyutov.
Prezime Maksyutov ima završetak "ov", što je uobičajeno među ruskim prezimenima. Ali, ako dublje ispitate prezime, ispada da je prezime Maksjutov izvedeno od tatarskog muškog imena "Maksud", što u prijevodu s arapskog znači "želja, unaprijed smišljena namjera, težnja, cilj", "dugo očekivani, željeni". ”. Ime Maksud imalo je nekoliko dijalekatskih varijanti: Maksut, Mahsud, Mahsut, Maksyut. Ovo ime je još uvijek rasprostranjeno među Tatarima i Baškirima.
“Prezime Maksjutov je staro kneževsko prezime tatarskog porijekla. Istorijski izvori govore o drevnom porijeklu prezimena Maksyutov. Prezime je prvi put dokumentovano u 16. veku: Maksutovs (Maksutovs, zastareli Maksutovs, Tat. Maksutovlar) - Volško-bugarska kneževsko-Murzinska porodica, koja potiče od kasimovskog kneza Maksuta (1554), u genealoškoj legendi knez Maksut se zvao ulan i potomak princa Kašime." Sada gotovo da nema sumnje o porijeklu prezimena.
Kako znate da li je prezime koje završava na -in jevrejskog porijekla ili je originalno rusko prezime? Uvijek analizirajte riječ koja stoji iza vašeg prezimena.
Evo primjera jevrejskih prezimena sa završetkom “-in” ili “-ov”: Edmin (izvedeno od imena njemačkog grada Emdena), Kotin (izvedeno od hebrejskog קטן- u aškenaskom izgovoru “kotn”, što znači “mali”), Eventov (izvedeno od hebrejskog “even tov” - “ dragulj"), Khazin (izvedeno od hebrejskog "hazan", u aškenaskom izgovoru "hazn", što znači "osoba koja vodi bogosluženje u sinagogi"), Superfin (u prijevodu "veoma zgodan") i mnogi drugi.
Završetak "-in" je jednostavno završetak po kojem se ne može suditi o nacionalnosti prezimena. Uvijek treba istražiti svoje prezime, analizirati riječ koja stoji iza njega i pokušati potražiti prve pominjanja svog prezimena u raznim knjigama i arhivskim dokumentima. Tek kada se prikupe svi podaci, moći ćete pouzdano utvrditi porijeklo svog prezimena i pronaći odgovore na svoja pitanja.
PREZIMENA KOJA SE ZAVRŠAVAJU NA SKY/-SKAYA, -TSKIY/-TSKAYA
Mnogi Rusi imaju čvrsto i neutemeljeno uvjerenje da su prezimena na -skiy sigurno poljska. Iz udžbenika istorije poznata su imena nekoliko poljskih magnata, izvedena iz imena njihovih posjeda: Potocki i Zapotocki, Zablocki, Krasinski. Ali iz istih udžbenika poznata su prezimena mnogih Rusa sa istim sufiksima: Konstantin Grigorijevič Zabolocki, okolni cara Jovana III, kraj 15. - početak 16. veka; činovnik Semjon Zaborovski, početak 16. veka; bojari Šujski i Belski, bliski saradnici Ivana Groznog. Poznati ruski umjetnici su Levitsky, Borovikovsky, Makovski, Kramskoy.
Analiza savremenih ruskih prezimena pokazuje da oblici na -sky (-tskiy) postoje paralelno sa varijantama na -ov (-ev, -in), ali ih je manje. Na primjer, u Moskvi 70-ih godina dvadesetog vijeka na svakih 330 ljudi s prezimenom Krasnov/Krasnova dolazilo je samo 30 s prezimenom Krasnovsky/Krasnovskaya. Ali prilično rijetka prezimena Kuchkov i Kuchkovsky, Makov i Makovsky zastupljena su gotovo podjednako.
Značajan dio prezimena koja završavaju na -skiy/-skaya, -tskiy/-tskaya nastaje od geografskih i etničkih imena. U pismima naših čitatelja koji žele znati porijeklo svojih prezimena, pominju se sljedeća prezimena na -sky / -tsky.
Brynsky. Autor ovog pisma, Evgenij Sergejevič Brinski, sam je poslao istoriju svog prezimena. Prenosimo samo mali fragment iz pisma, jer ga nije moguće u cijelosti objaviti. Bryn - rijeka Kaluga region, uliva se u pritoku Oka Zhizdra. U stara vremena duž njega su se protezale velike guste brinske šume u koje su se sklonili starovjerci. Prema epu o Ilji Murometsu, u šumama Bryn živio je Slavuj razbojnik. Dodajmo da postoji nekoliko naselja Bryn u Kaluškoj i Ivano-Frankivskoj oblasti. Prezime Brynski/Brynska, koje se nalazi u Poljskoj, izvedeno je iz imena dvaju naselja Brynsk u različitim dijelovima zemlje i također, očigledno, seže do imena rijeka Bryn i Brynica. U nauci ne postoji jednoobrazno tumačenje imena ovih rijeka. Ako se nazivu naseljenog mjesta doda sufiks -ets, onda takva riječ označava osobu iz ovog mjesta. Na Krimu je 60-ih i 70-ih godina 20. veka bila poznata vinogradarka Marija Brinceva. Njeno prezime je izvedeno od riječi brynets, odnosno rodom iz grada ili sela Bryn.
Garbavicki. Ovo belorusko prezime odgovara ruskom Gorbovitskom (in bjeloruski jezik umjesto nenaglašenog o piše slovo a). Prezime je nastalo od imena nekog naselja Gorbovitsy. U materijalima koje imamo, postoje samo Gorbov, Gorbovo i Gorbovtsy. Sva ova imena potiču od oznaka terena: grba - brežuljak, nagnuto brdo.
Dubovskaya. Prezime je nastalo od imena jednog od brojnih naselja: Dubovka, Dubovo, Dubovoe, Dubovskaya, Dubovsky, Dubovskoye, Dubovtsy, koja se nalaze u svim dijelovima zemlje. Od kojeg tačno, moguće je saznati samo iz podataka sačuvanih u porodici, gdje su živjeli preci koji su dobili ovo prezime, odnosno odakle su došli u svoje buduće mjesto stanovanja. Naglasak u prezimenu je na "o": Dubovsky/Dubovskaya.
Steblivsky. ukrajinsko prezime, što odgovara ruskom, - Steblevsky; nastala od imena naseljenih mesta Steblevka u Zakarpatskoj oblasti ili Steblev - Čerkasi. U ukrajinskom pravopisu, i se piše umjesto drugog e.
Tersky. Prezime potiče od imena rijeke Terek i ukazuje da je tamo živio jedan od dalekih predaka ove osobe. Postojala je oblast Terek i Terski kozaci. Dakle, nosioci prezimena Tersky mogu biti i potomci Kozaka.
Uriansky. Prezime je, očigledno, izvedeno iz imena naselja Urya. U našim materijalima ovo ime je zabilježeno na teritoriji Krasnojarsk. Možda sličnih naziva ima i na drugim mjestima, jer se ime naseljenog mjesta vezuje za ime rijeke i za oznaku etničke grupe ur, kao i sa imenom srednjovjekovnog Turski narod Uryanka. Slična imena su se mogla naći na različitim mjestima, kako su to vodili srednjovjekovni narodi nomadska slikaživota i odredili naziv svoje etničke grupe onim mjestima u kojima su boravili duže vrijeme.
Chiglinsky. Prezime potječe od imena naselja Chigla u regiji Voronjež, koje je, po svemu sudeći, povezano s oznakom saveza srednjovjekovnih turskih plemena Chigil.
Shabansky. Prezime je nastalo od imena naselja Šabanovo, Šabanovskoe, Šabanskoe, koja se nalaze u različitim delovima zemlje. Ova imena potiču od turskog imena Šaban arapskog porijekla. Na arapskom, Ša'ban je naziv osmog mjeseca. lunarni kalendar. Ime Šaban je posvedočeno i na ruskom jeziku seljačke porodice u XV-XVII vijeku. Paralelno s tim, u ruskom jeziku zabilježena je i pravopisna varijanta Shiban - očito, po analogiji s ruskim shibat, zashibat. Zapisi iz 1570-1578 pominju kneza Ivana Andrejeviča Šibana Dolgorukog; 1584. godine - mladoženje cara Feodora Joanoviča Osipa Šibana i Danila Šihmana Ermolajeviča Kasatkina. Sluga kneza Kurbskog zvao se Vasilij Šibanov - pogubljen od strane Ivana Groznog 1564.
Osim toga, poznato je i ime etničke grupe Sibirski TatariŠibani i generički naziv krimskih Tatara Shiban Murzas. U Permskoj oblasti postoji naselje Šibanovo, a u Ivanovskoj oblasti Šibaniha.
Različite vrste vlastitih imena su tako blisko povezane jedna s drugom: lična imena, geografska imena i etnička imena, kao i prezimena.
Sve češće se može čuti mišljenje da izvorna ruska prezimena imaju sljedeće sufikse: -ov, -ev, -in, -yn.
Odakle prezimena sa nastavcima -ov i -ev?
Prema statistikama, oko 60% ruskog stanovništva ima prezimena sa nastavcima -ov i -ev. Takva se prezimena smatraju izvornim ruskim, što sugerira da su porijeklom iz predaka.
U početku su ruska prezimena dolazila od patronimika. Na primjer, Ivan, koji je bio sin Petra, zvao se Ivan Petrov. Nakon što su prezimena ušla u upotrebu u 13. veku, počela su da se daju po najstarijem muškarcu u porodici. Dakle, Petrovi su postali ne samo sinovi, već i unuci i praunuci Petra.
Za diverzifikaciju prezimena počela su se davati na osnovu nadimaka. Tako su i potomci Beloborodov dobili prezime Beloborodov, prenoseći ga na svoje potomke s generacije na generaciju.
Počeli su davati prezimena u zavisnosti od zanimanja osobe. Stoga su se pojavila Gončarovi, Kuznjecovi, Plotnjikovi, Popovi i druga zvučna imena. Možete biti sigurni da je pradeda Kuznjecova imao kovačnicu, a Popov sveštenike u svojoj porodici.
Prezimena sa sufiksom -ev dobivali su oni ljudi čija su imena, nadimci ili naziv specijalizacije njihovih predaka završavali na meki suglasnik. Tako su se pojavili Ignatijevi, Bondarjevi i drugi.
Odakle prezimena sa nastavcima -in i -yn?
Oko 30% ruskog stanovništva ima prezimena koja se završavaju nastavcima -in i -yn. Ova prezimena mogu nastati od imena, nadimaka i zanimanja predaka, kao i od riječi koje završavaju na -a i -ya.
Dakle, prezime Minin znači "Minin sin". Inače, Mina je popularno žensko ime u Rusiji.
Na primjer, prezime Semin dolazi od imena Semyon. Zanimljivo je da ime Semjon dolazi od Simeona, što je u davna vremena značilo „slušan od Boga“. Tako su se uglavnom formirali popularna prezimena- Nikitin, Iljin, Fomin i mnogi drugi.
Također, neka prezimena ukazuju na to da su preci osobe pripadali određenoj profesiji. Na primjer, prezime Rogozhin ukazuje na to da su preci osobe trgovali prostirkama ili su se bavili njegovom proizvodnjom.
To se ne može sa apsolutnom sigurnošću tvrditi, jer se i sada nastavljaju mnogi sporovi, ali se pretpostavlja da su prezimena Puškin, Gagarin, Zimin, Korovin, Ovečkin, Borodin takođe nastala od naziva stvari, pojava, životinja ili profesija.
Ipak, stručnjaci kažu da prvo treba saznati koja riječ leži u osnovi prezimena, pa tek onda govoriti o profesionalnim zanimanjima ili nadimcima dalekih predaka od kojih je prezime došlo.