A.S. Puškin
Testirajte se 33+3= =30 33*3=99 33:3=11
Testirajte sebe 40: 5 =8 (cm) za 1 sat 8*24 = 192 (m) dnevno = 2 m 63 cm
Ispred palate raste smreka, a ispod nje je kristalna kuća. Tamo živi pitoma vjeverica, kakva avantura! Vjeverica pjeva pjesme i sve grizu na orasi, Ali orasi nisu prosti, sve su ljuske zlatne, zrna su čista smaragda, Sluge čuvaju vjevericu, Služe joj razne sluge - A činovnik je određen da reci orasi strogo računati.
Prvog dana vjeverica je žvakala 30 oraha, drugog dana 2 puta više. Koliko orašastih plodova je vjeverica žvakala drugog dana? 1) _ 2) _ 3) _ ? u _ r.> ? na _> ? na _ ? na _> ? na _"> ? na _> ? na _"> ? na _> ? on _" title="Prvog dana vjeverica je žvakala 30 oraha, drugog dana 2 puta više. Koliko je orašastih plodova vjeverica žvakala drugog dana? 1) _ 2) _ 3) _ ? u _ r.> ? na _> ? na _"> title="Prvog dana vjeverica je žvakala 30 oraha, drugog dana 2 puta više. Koliko orašastih plodova je vjeverica žvakala drugog dana? 1) _ 2) _ 3) _ ? u _ r.> ? na _> ? na _"> !}
Napravite trijadu zadataka prema šemama 1) _ 2) _ in?p > ( ("> ("> (" title="napravi trijadu zadataka prema šemi 1) _ 2) _ in?p > ("> title="sastavite trijadu zadataka prema šemama 1) _ 2) _ in?r > ("> !}
Koliko je orašastih plodova vjeverica ukupno sažvakala?, ? ? _ puta> 30+60=90(ili.) ukupno 30+60=90(or.) ukupno"> 30+60=90(or.) ukupno"> 30+60=90(or.) ukupno" title="Koliko je orašastih plodova žvakala vjeverica ukupno?, ? _ puta> 30+60=90(ili.) ukupno"> title="Koliko je orašastih plodova vjeverica ukupno sažvakala?, ? ? _ puta> 30+60=90(ili.) ukupno"> !}
Zabavna lekcija fizičkog vaspitanja. Pa, slušaj: želiš li nakon broda odletjeti na more? Budi, kneže, ti si komarac. I zamahnula je krilima, bučno pljusnula vodu, i zapljusnula ga od glave do pete - po cijelom. Zatim se stisnuo do tačke, pretvorio se u komarca, leteo i škripao, sustigao brod na moru, polako se spustio na brod i sakrio se u procep.
„Priča o caru Saltanu, o njegovom sinu, slavnom i moćnom heroju, princu Gvidonu Saltanoviču, i o prelijepoj princezi Labud” (skraćena verzija naslova - "Priča o caru Saltanu" ) - bajka u stihovima Aleksandra Puškina, napisana 1831. godine, a prvi put objavljena u sljedeće godine u zbirci pesama.
Bajka je posvećena priči o ženidbi cara Saltana i rođenju njegovog sina, princa Gvidona, koji, zahvaljujući mahinacijama svojih tetaka, završava na pustom ostrvu, tamo upoznaje čarobnicu - princezu Labud, sa njena pomoć postaje moćni vladar i ponovo se ujedinjuje sa svojim ocem.
Parcela
Razgovarajući među sobom, tri sestre za kolovratom sanjaju šta bi svaka od njih uradila da iznenada postane kraljica. Prvi od njih obećava da će prirediti gozbu za cijeli svijet, drugi obećava tkanje platna, a treći obećava da će roditi heroja "za oca-kralja". U tom trenutku u sobicu ulazi i sam car Saltan, koji je prethodno čuo razgovor sestara ispod prozora. Trećoj od njih ponudio je brak, a drugoj dvojici posao tkača i kuhara u palati.
Kada se kralj bori u dalekim zemljama, kraljica rađa sina - Tsarevich Guidon. Međutim, iz zavisti mu sestre pišu da je rodila "nepoznatu životinju" i, iako mu kralj naredi da sačeka dok se ne vrati, skrivajući se iza krivotvorenog pisma sa naredbom, bace majku i novorođenče u more unutar bureta. Bačvu nose na pusto ostrvo, a Guidon izlazi sa njega kao odrasli mladić. Da bi nahranio majku, pravi luk i strijelu i odlazi na more u lov. Tu štedi bijeli labud od zmaja, a ona obećava da će mu zahvaliti. Na praznom ostrvu pojavljuje se grad, a Guidon postaje njegov vladar. (linije 1-222).
Trgovci plove kraj ostrva. Po dolasku u Saltanovo kraljevstvo, pričaju mu o divnom gradu i pozivaju ga u ime princa Guidona da posjeti. Sam princ, pretvorivši se (uz pomoć labuda) u komarca, plovi s trgovcima svom ocu i sluša ovaj razgovor. Ali jedna od zavidnih sestara, kuharica, priča Saltanu o novom svjetskom čudu: raspjevanoj vjeverici koja živi pod smrekom i grize orahe sa smaragdima i zlatnim školjkama. Pošto je čuo za novo čudo, kralj odbija otići u Guidon. Zbog toga komarac ubode kuvara u desno oko. Guidon govori labudovima o vjeverici, a ona je premješta u njegov grad. Princ gradi kristalnu kuću za vjevericu.
Sljedeći put, trgovci govore Saltanu o vjeverici i prenose novi poziv od Guidona. Princ, u obliku muhe, sluša ovaj razgovor. Tkalac govori o 33 junaka koji izranjaju iz mora, predvođeni ujakom Černomorom. Saltan, čuvši za novo čudo, opet odbija put, zbog čega muva ubode tkalca u lijevo oko. Princ Guidon priča labudovima o 33 heroja, i oni se pojavljuju na ostrvu.
I opet trgovci pričaju Saltanu o čudima i prenose novi poziv. Guidon, u obliku bumbara, prisluškuje. Svabica, Babariha, govori o princezi koja pomračuje „svjetlost Božju danju“, s mjesecom ispod pletenice i gorućom zvijezdom na čelu. Saltan, čuvši za novo čudo, po treći put odbija put. Za to bumbar ubode Babarikhu za nos, sažaljevajući se na njene oči. (redovi 223-738).
Nakon povratka, Guidon priča labudovima o tome prelepa princeza i kaže da želi da je oženi. Ona ponovo ispunjava Guidonovu želju, jer je princeza sa zvezdom na čelu ona sama. Kao rezultat toga, car Saltan kreće na put na ostrvo Buyan. Po dolasku prepoznaje svoju ženu u kraljici, a sina i snahu u mladom princu i princezi. Da bi proslavio, oprašta svojim zlim sestrama i tazbini. Uređena je vesela gozba za cijeli svijet, i svi žive srećno i bogato (redovi 739-1004).
- Bilibinove ilustracije
Ovo je kratak šematski zapis, koji je najvjerovatnije sažetak književnog, vjerovatno zapadnoevropskog izvora (o čemu svjedoče detalji kao što su „proročanstvo“, „top“, „oluja“, objava rata, itd.). Teško je razumjeti ovaj skiciran unos zbog zbrke u likovima. (Azadovski komentariše: „Kralj koji umire bez dece je nesumnjivo kralj zemlje u koju su stigla prognana kraljica i njen sin; „Princeza rađa sina” je nova žena; drugi put se spominje „princeza” kao kraljeva prva žena, i "kraljica" - majka princa."
Kišinjev ulaz
Kralj nema dece. On sluša tri sestre: da sam kraljica, svaki dan bih [sagradila palatu] itd... Da sam kraljica, počela bih... Venčanje je sutradan. Zavist prve žene; rat, kralj u ratu; [princeza rađa sina], glasnik itd. Kralj umire bez djece. Proročište, oluja, top. Biraju ga za kralja - vlada u slavi - brod plovi - Saltan govori o novom vladaru. Saltan želi poslati ambasadore, princeza šalje svog pouzdanog glasnika, koji kleveta. Kralj objavljuje rat, kraljica ga prepoznaje sa kule
Sledeći kratak zapis pripovetke napravio je Puškin 1824-1825, tokom svog boravka u Mihajlovskom. Ovaj unos navodno datira od dadilje Arine Rodionovne i jedan je od unosa poznatih pod kodnim imenom “ Bajke Arine Rodionovne».
Sažetak iz 1824
“Izvjesni kralj je planirao da se oženi, ali nije našao nikoga po svom ukusu. Jednom je čuo razgovor između tri sestre. Najstarija se hvalila da će nahraniti državu jednim zrnom, druga da će je obući jednim komadom platna, treća da će prve godine roditi 33 sina. Kralj je oženio najmlađu, a ona je od prve noći zatrudnjela.
Kralj je otišao da se bori. Njegova maćeha, ljubomorna na svoju snahu, odlučila je da je uništi. Nakon tri mjeseca, kraljica je uspješno rodila 33 dječaka, a 34 su se čudom rodila - srebrne noge do koljena, zlatne ruke do lakata, zvijezda na čelu, mjesec dana u velu; Poslali su da o tome obaveste kralja. Maćeha je na putu zadržala glasnika, napila ga i zamenila pismo u kojem je pisala da kraljica nije miš, ni žaba - nepoznata životinja. Kralj je bio veoma tužan, ali je sa istim glasnikom naredio da čekaju njegov dolazak za dozvolu. Maćeha je ponovo promijenila naredbu i napisala naredbu da se pripreme dvije bačve: jedna za 33 princa, a druga za kraljicu sa njenim divnim sinom - i bace ih u more. I tako je urađeno.
Kraljica i princ su dugo plivali u katranom bačvi, a konačno ih je more bacilo na kopno. Sin je to primetio. “Majko moja, blagoslovi me da se obruči raspadnu i izađemo na svjetlo.” - "Bog te blagoslovio, dijete." - Pukli su obruči, izašli su na ostrvo. Sin je odabrao mjesto i, uz blagoslov majke, iznenada sagradio grad i počeo da živi i vlada u njemu. Prolazi brod. Knez je zaustavio brodare, pregledao njihovu propusnicu i, saznavši da idu kod sultana Sultanoviča, turskog vladara, pretvorio se u muvu i poletio za njima. Maćeha želi da ga uhvati, ali on ne popušta. Gosti brodogradnje govore kralju o novoj državi i o divnoj mladosti - srebrnim nogama i tako dalje. "Oh", kaže kralj, "ja ću otići da vidim ovo čudo." „Kakvo čudo“, kaže maćeha, „kakvo čudo: ima hrast kraj Lukomorije, a na tom hrastu zlatni lanci, a po tim lancima hoda mačka: ide gore – kaže vila priče, ide dole – peva pesme.” - Princ je odleteo kući i, uz majčin blagoslov, premestio divan hrast ispred palate.
Novi brod. Opet ista stvar. Sultan ima isti razgovor. Kralj želi ponovo da ide. „Kakvo je ovo čudo“, kaže opet maćeha, „eto kakvo je čudo: tamo je gora iza mora, a na gori su dvije svinje, svinje se svađaju, a zlato i srebro između njih padaju ," i tako dalje. Treći brod i tako dalje. Također. “Kakvo čudo, eto čuda: 30 mladića izlazi iz mora potpuno jednakih po glasu i kosi, licu i visini, a izlaze iz mora samo jedan sat.”
Princeza tuguje za ostalom svojom djecom. Princ, uz njen blagoslov, preuzima obavezu da ih pronađe. „Ti, majko, nalij svoje mleko, umesi 30 somuna.” - Ode na more, more se zatreslo, a izašlo je 30 mladića i jedan starac sa njima. A princ se sakrio i ostavio jedan somun, a jedan ga je pojeo. “O, braćo”, kaže on, “do sada nismo znali majčino mlijeko, a sada znamo.” - Starac ih je otjerao u more. Sutradan su opet izašli, i svi su pojeli tortu, a poznavali su svog brata. Trećeg dana su otišli bez starca, a princ je doveo svu svoju braću svojoj majci. Četvrti brod. Isto. Maćeha nema šta više da radi. Car Sultan odlazi na ostrvo, prepoznaje svoju ženu i djecu i vraća se kući s njima, a maćeha umire.”
U početku, 1828. godine, kada je pisao bajku, Puškin je možda želeo da menja poeziju sa prozom, ali je kasnije odustao od ove ideje. Prvobitno izdanje početka datira iz ove godine (14 redova poezije i prozni nastavak). (Iako postoji verzija da je prozni fragment materijal za daljnji rad. Kao rezultat toga, bajka je napisana trohejskim tetrametrom sa uparenom rimom (vidi dolje).
Snimljeno 1828
[Tri djevojke pored prozora]
Vrti se kasno u noć
Da sam kraljica
Jedna devojka kaže
Onda postoji samo jedan za ceo narod
tkala bih platna -
Da sam kraljica
Njena sestra kaže<трица>
To bi bilo za ceo svet
Pripremio sam gozbu -
Da sam kraljica
Treća djevojka je rekla
Ja sam za Oca Cara
Rodila bih heroja.
Čim su imali vremena da izgovore ove riječi, vrata [sobe] su se otvorila - i kralj je ušao bez izvještaja - kralj je imao običaj da kasno šeta gradom i prisluškuje govore svojih podanika. Sa prijatnim osmehom prišao je svojoj mlađoj sestri, uhvatio je za ruku i rekao: Budi kraljica i daj mi princa; onda se okrenuvši prema najstarijem i srednjem rekao: ti budi tkalac na mom dvoru, a ti kuvar. Uz ovu riječ, ne dopustivši im da dođu sebi, kralj je dvaput zviždao; dvorište je bilo ispunjeno vojnicima i dvorjanima, a do samog trijema dovezla se srebrna kočija u koju je ušao kralj s novom kraljicom i svojim šurkom.<иц>naredio da ih odvedu u palatu - strpali su ih u kola i svi su odgalopirali.
Priča je završena u ljeto-jesen 1831. godine, kada je Puškin živio u Carskom Selu na dači A. Kitaeve. Tokom ovog perioda, bio je u stalnoj komunikaciji sa Žukovskim, sa kojim je ušao u takmičenje, radeći na istom „ruskom narodnom” materijalu. Žukovski je predložio da svi napišu poetsku adaptaciju narodna priča. Zatim je radio na pripovetkama o Uspavanoj princezi i caru Berendeju, a Puškin je komponovao „Priču o caru Saltanu“ i „Baldu“.
Sačuvano je nekoliko rukopisa. Bajka je prepisana (prema napomeni u autogramu "PBL" br. 27) 29. avgusta 1831. godine. Nacrt revizije redova 725-728 je vjerovatno napravljen sredinom septembra. A činovničku kopiju priče su Pletnev i Puškin malo revidirali nakon što ju je Nikola I pročitao u septembru - decembru 1831.
Publikacija
Bajku je prvi put objavio Puškin u zbirci „Pesme A. Puškina“ (III deo, 1832, str. 130-181).
Neke promjene, vjerovatno cenzorske prirode, unesene su u tekst prvog izdanja iz 1832. godine. Ponekad se restauriraju u modernim izdanjima - od čitanja činovničkog primjerka s amandmanima autora i Pletneva u cenzuriranom rukopisu.
Zanimljiva napomena na kraju 1. izdanja: „Ispravka. IN Priča o caru Saltanu i tako dalje. umjesto riječi Okiyan greškom odštampano svuda Ocean"(to jest, tokom štampanja, fabuloznost ovog okiyana je greškom eliminisana).
Za njegovog života nije bilo zasebnog objavljivanja ove priče.
Karakteristike teksta
Možda je Puškin isprva želio izmjenjivati poeziju i prozu, ali na kraju je priča napisana trohejskim tetrametrom sa parnim rimama: u to vrijeme često su se na ovaj način pisale „imitacije“ narodne poezije.
Kao što naučnici Puškina primećuju, u ovoj priči „on uzima novi pristup problemu pesničke forme za prenošenje „narodnih priča“. Ako je “Mladoženja” (1825) napisan u obliku balade, onda je “Saltan” napisan trohejskim tetrametrom sa susjednim rimama - naizmjeničnim muškim i ženskim; veličina koja je od tada postala čvrsto uspostavljena u književnoj praksi za prenošenje djela ove vrste.”
Pjesma ima 996 stihova i tipografski je podijeljena na 27 zasebnih dijelova nejednake dužine (od 8 do 96 redova svaki).
Strukturu priče „odlikuje ekstremna žanrovska zasićenost. “Car Saltan” je dvostruka bajka, a ova dvojnost djeluje kao glavni strukturno-formirajući princip: spajaju se dvije folklorne radnje, spajaju dvije verzije jedne od ovih radnji, udvostručuju se likovi, uparuju funkcije, uvode paralelne motivacije. , realnosti su duplirane. U “Priči o caru Saltanu” dvije bajkovite radnje koje postoje odvojeno u folkloru kao da se prepliću jedna na drugu: jedna govori o nevino proganjanoj ženi, druga o djevojci koja doprinosi pobjedi svog zaručnika. Puškinova bajka govori o tome kako je car Saltan izgubio, a zatim pronašao svoju ženu i sina, i kako je mladi Guidon upoznao princezu labud, svoju zaručnicu. Rezultat nije samo suma - svaki od junaka postao je sretan i "horizontalno" (kralj, uprkos mahinacijama zlobnika, ponovo pronalazi svoju ženu, princ Guidon pronalazi svoju princezu), i "vertikalno" (otac i sin nađu se, kralj i kraljica nađu snahu). Radost se množi sa radošću." Princip udvostručavanja, koji se koristi u izgradnji radnje u cjelini, primjenjuje se i na izgradnju pojedinačnih slika - radnje junaka (na primjer, glasnika), spominjanja vjeverice itd.
Folklorni i književni izvori radnje
Dugačak naslov pripovetke imitira naslove popularnih popularnih narativa uobičajenih u 18. veku, od kojih je možda najznačajnija „Priča o hrabrom, slavnom i moćnom vitezu i Bogatiru Boveu“.
“Priča o caru Saltanu” je besplatna adaptacija narodne priče “ (vidi dolje), za koji se vjeruje da ga je Puškin zapisao u razne opcije(vidi gore). Nijedan od njih pjesnik nije slijedio tačno, on je slobodno mijenjao i dopunjavao radnju, zadržavajući narodni karakter sadržaj. Bondi piše da je Puškin oslobodio bajku „od zabune (rezultat oštećenja teksta u usmenom prenosu), od grubih neumjetničkih detalja koje su uneli pripovjedači“. Uočavaju i uticaj bajke“ “ (vidi dolje). Prve ruske publikacije oba tipa korišćenih zapleta bajki datiraju s kraja 18. i početka 19. veka. Najzanimljivije opcije su u zbirkama E. N. Ončukova („Sjeverne priče“ br. 5) i M. Azadovskog („Priče o teritoriji Verhnelenskog“, br. 2). Neki od snimljenih tekstova, zauzvrat, odražavaju upoznatost pripovedača sa tekstom Puškinove bajke. Poznat je i lubočki tekst ove priče, a lubok “ Priča o tri princeze i sestre„Već je bio veoma popularan početkom XIX veka. Nema sumnje da je Puškin čitao štampane tekstove narodnih i knjižnih bajki - u njegovoj biblioteci sačuvana je mala zbirka njih, a spominje se da je među njima bila i bajka "", koja ima istu radnju.
Bondi ističe da je Puškin koristio tradicionalnu temu u narodnim pričama o sudbini oklevetane žene i uspješno rješavanje ovu sudbinu. Druga tema koju je u bajku uveo sam Puškin je narodna slika idealna, srećna pomorska država. Osim toga, „tema bebe koja luta kroz talase, u korpi, škrinji, kutiji je jedna od najraširenijih tema u folkloru, uključujući i ruski. Ova lutanja su metafora za "zagrobna" lutanja zalazećeg sunca kroz drugi svijet." Drugi istraživač piše da pjesnik kombinuje motive bajki o oklevetanoj ženi (divni sin) i o mudroj (stvari) djevi. Za strukturu i udvostručavanje parcela, vidi gore.
Kako ističu Puškinovi naučnici, pesnik se veoma blisko pridržava usmene tradicije, i samo vlastita imena (Saltan, Guidon) preuzeto iz drugih izvora.
Noge do koljena u zlatu, ruke do lakata u srebru
ruska narodna bajka" Noge do koljena u zlatu, ruke do lakata u srebru"snimio Aleksandar Afanasjev u 5 verzija. Općenito, postoji mnogo verzija priče o divnoj djeci na evropskim jezicima; tu su i indijski, turski, afrički i snimljeni iz Američki Indijanci. „Ruske varijante - 78, ukrajinske - 23, bjeloruske - 30. Radnja se često nalazi u zbirkama bajki neslovenskih naroda SSSR-a u varijantama bliskim istočnoslavenskim." Bajka “” je slična njima.
4 zapisa iz bajke Afanasjeva
U prvoj od ovih opcija, sestre zamjenjuju prvu i drugu bebu, koje imaju divan izgled („sunce je na čelu, a na potiljku mjesec, sa strane su zvijezde“) sa mačićem i štenetom, a tek treće dijete završi kod majke. Štaviše, kraljičine oči su izvađene, a njen muž, koji se zove Ivan Tsarevich, ženi se starijom sestrom. Dete takođe raste neverovatnom brzinom, ali čini čuda, uključujući i vraćanje vida svojoj majci, govoreći „do pike command" Dječak magično prenosi svoju braću na ostrvo i oni divno žive. Prolaznici, jadni starci, pričaju ocu o divnim mladićima, on odgalopira da ih poseti, ponovo se sastaje sa porodicom i nova supruga(izdajnička sestra) je umotana u bure i bačena u more.
U drugoj verziji, supružnici se zovu Ivan Tsarevich i Marta princeza (ona je takođe ćerka kralja), ona rađa tri divna sina („do kolena u zlatu, do lakta u srebru“), ali negativac u bajci je Baba Yaga, koja se pretvara da je babica i zamjenjuje djecu kučićima, odvodeći dječake kod sebe. Sljedeći put kraljica rodi šest sinova odjednom, a jednog uspije sakriti od Baba Yage. Muž baci majku sa skrivenom bebom u more u buretu; na prekrasnom otoku sve je uređeno po njihovim željama. Jadni starci pričaju svom ocu-princu o divnom ostrvu i mladiću zlatnih nogu, želi da ga poseti. Međutim, Baba Yaga kaže da sa njom živi mnogo takvih mladića, nema potrebe za takvim. Saznavši za to, kraljica pretpostavlja da su to njeni sinovi, i mlađi sin uzima ih iz Baba Yagine tamnice. Pošto je od prosjaka čuo da na ostrvu sada živi devet divnih mladića, otac odlazi tamo i porodica se ponovo okuplja.
U trećoj verziji, junakinja je najmlađa ćerka kralja Dodona, Marija, koja obećava da će roditi sinove („do kolena u srebru, ali lakat u zlatu, crveno sunce na čelu, blistav mesec na potiljak”). Dva puta rađa tri sina, sestra ih zamjenjuje štencima i baca ih na daleko ostrvo. Po treći put, kraljica uspeva da sakrije jedinog dečaka, ali ona i njen sin bivaju bačeni u more u buretu. Bačva sleti baš na to ostrvo i majka se ponovo sastaje sa sinovima. Nakon toga, porodica odlazi kod oca i priča kako je prevaren.
U četvrtoj verziji, tri bebe rođene zaredom („do kolena u srebru, do prsa u zlatu, mesec je svetao na čelu, zvezde su česte sa strane“), uz pomoć babice, sestra se pretvara u golubove i pušta ih na otvoreno polje. Četvrto dijete se rađa bez ikakvih čudesnih znakova, a za to kralj, koji se zove Ivan Knez, stavlja svoju ženu i dijete u bure. Nađu se na ostrvu, gde im divni predmeti (torbica, kremen, kremen, sjekira i batina) pomažu u izgradnji grada. Trgovci koji prolaze pričaju ocu o divnom ostrvu, ali ga sestra odvlači pričom da negdje postoji „mlin – sam melje, duva i baca prašinu sto milja, kraj mlina je zlatni stup , na njemu visi zlatni kavez, a do tog stuba šeta učena mačka: silazi i pjeva pjesme, penje se i priča bajke.” Zahvaljujući divnim pomagačima, pojavljuje se na ostrvu. Trgovci pričaju ocu za novo čudo, ali ga sestra odvlači pričom da negdje postoji „zlatni bor, na njemu sjede rajske ptice i pjevaju kraljevske pjesme“. Princ, koji je stigao u obliku muhe, ubode svoju sestru za nos. Tada se priča ponavlja: kralja odvlači priča da su negdje "tri draga brata - do koljena u srebru, do prsa u zlatu, sjajan mjesec na čelu, zvijezde sa strane" i podmukli sestra pripovjedačica ne zna da su to stariji nećaci koje je otela. Princ, u obliku komarca, ujede tetku za nos. On pronalazi braću, odvodi ih na svoje ostrvo, zatim trgovci pričaju kralju o njima, i na kraju se porodica ponovo okuplja. (Varijanta snimljena nakon objave Puškinova bajka i nosi tragove svog uticaja, a ne obrnuto).
Drvo koje pjeva, živa voda i ptica koja govori
Bajka " Pevačko drvo živa voda i ptica koja govori(Aarne-Thompson br. 707) je snimio Afanasjev u dvije verzije. „Motiv zatvaranja oklevetane kraljevske žene u kapelu (zatvaranje u kulu, zazidanje u zid) ima prepisku u zapadnoj, te u bjeloruskoj, ukrajinskoj, latvijskoj, estonskoj, litvanskoj verziji. Baš kao i verzija “Čudesna djeca” koja je posebno karakteristična za istočnoslavenski folklor – “U zlatu do koljena...”, verzija (varijanta) “Drvo pjeva i ptica koja govori” razvila se na bazi Istoka. Slovenska bajkovita tradicija, obogaćena originalnim detaljima.”
2 unosa Afanasjeva
U prvoj verziji kralj čuje razgovor tri sestre i oženi najmlađu. Sestre zamjenjuju kraljičino troje uzastopno rođene djece (dva dječaka i djevojčicu) štencima i puštaju ih u jezerce u boksu. Muž tjera kraljicu da sjedne na trem da prosi, nakon što se predomislio da je pogubi. Djecu odgaja kraljevski vrtlar. Braća, odrastajući, odlaze, isprovocirani od neke starice, da traže pticu koja govori, drvo koje pjeva i živu vodu za svoju sestru, i umru („Ako se krv pojavi na nožu, onda neću biti živ! ”). Sestra odlazi da ih traži i oživljava. Zasade divno drvo u vrtu, onda im kralj dolazi u posjetu, porodica se ponovo okuplja, uključujući i kraljicu.
U drugoj verziji, "kriva" kraljica je zatočena u kamenom stubu, a djeca ("dva sina - ruke do lakata u zlatu, noge do koljena u srebru, mjesec u potiljku, i crveno sunce u čelu, i jedna ćerka, koja će se osmehnuti - pašće roze cvijeće, a kad plače, onda skupi biseri”) odgaja general. Braća traže živu vodu, mrtvu vodu i pticu koja govori za svoju sestru. Tada se sve dešava isto kao i u prvoj verziji, s tim što kralj dolazi u kuću svoje dece da oženi devojku, čuvenu lepoticu, a ptica koja priča mu kaže da je to njegova ćerka.
Ista priča objavljena je u zbirci talijanskih popularnih priča Tomasa Frederika Krejna (vidi Voda koja pleše, jabuka koja pjeva i ptica koja govori.
Zelena ptica i princeza od Belle Etoile
Ova priča o “oklevetanoj majci” i “divnoj djeci” izuzetno je česta u cijelom svijetu, i to slična dvije gore opisane ruske verzije.
Najstariji zabilježeni evropski tekstovi su italijanski. Priča datira iz 1550-1553 „Lijepa zelena ptica» ( "L'Augel Belverde") Straparolina zbirka “Ugodne noći” (4. noć, priča 3), koja je odigrala značajnu ulogu u širenju priča o divnoj djeci u zapadna evropa do 18. veka.
Priča o Straparoli
Kralj čuje razgovor između tri sestre: jedna se hvali da je jednom čašom vina utažila žeđ čitavog dvora, druga da plete košulje za ceo dvor, treća da je rodila troje divne dece (dva dečaka i jednu devojčicu). sa zlatnim pletenicama, bisernom ogrlicom na vratu i zvijezdom na čelu) . Kralj ženi najmlađu. U odsustvu kralja ona rađa, ali zavidne sestre djecu zamjenjuju štencima. Kralj naređuje da se njegova žena zatvori, a djeca bačena u rijeku. Napuštenu djecu spašava mlinar. Sazrevši, saznaju da mlinar nije njihov otac, odlaze u prestonicu, uzimaju tri čuda - vodu koja pleše, jabuku koja peva i zelenu pticu gataru. Dok tragaju za ovim predmetima čekaju ih nezgode - pretvaranje u kamenje i sl., ali ih sestra spašava. Zelena ptica koju je kasnije uhvatila otkriva kralju cijelu istinu.
U dvorskoj bajci zbirke korišteni su motivi iz bajke Straparola "Priče o vilama" ("Contes de fées") Barunica d'Aunois o princezi Belle Etoile 1688 ( "Princeza prelijepa zvijezda"), Gdje glavni lik postaje ćerka sa divnom zvezdom, a takođe i u drami Karla Gozija “ Zelena ptica(1765.). U Francuskoj su narodne priče o ovoj ptici poznate pod imenima poput "L'oiseau de vérité", "L'oiseau qui dit tout."
Godine 1712 francuski prevod je štampan "Hiljadu i jedna noc", koju je napravio Gallan, koja je sadržavala sličnu priču "Priča o dvije sestre koje su bile ljubomorne na mlađu" (« Histoire des deux sœurs jalouses de leur cadette"). Istovremeno, u arapskom originalu nema takvog teksta, iako su za njega pronađeni neki azijski analogi. Zahvaljujući ovom francuskom “prevodu”, bajka o divnoj djeci je mnogo puta objavljivana i postala poznata u Evropi.
Motiv zatvaranja junaka u bure pojavljuje se u drugoj Straparoli bajci - “ Pietro je budala"(Noć III, priča 1), kao i u istom tipu" Peruonto"-jedna od bajki" Pentameron(1634.) Giambattista Basile (Peruonto, I-3).
Puškin je, prema istraživačima, nesumnjivo bio svjestan bajki barunice d'Aunois i " Hiljadu i jedna noc“, a tekst proznog zapisa iz 1828. godine vrlo je blizak posljednjem od njih.
The Canterbury Tales
Također se vjeruje da priča podsjeća na drugi dio "Priča o čovjeku od zakona" od " The Canterbury Tales"(1387) od Čosera. Puškin je to mogao znati samo u francuskom prijevodu.
Konstanca, ćerka rimskog cara, postaje supruga sirijskog sultana, koji pristaje da pređe na hrišćanstvo radi ovog braka. Na svadbenoj gozbi, sultanova majka ubija cijelu rimsku ambasadu i vlastitog sina, kao i sve nedavno krštene dvorjane. Constance je ostavljena u životu, ali je poslata u prazan čamac na nagovor valova. Kao rezultat toga, njen brod pristaje u zamak u Northumberlandu, kojim upravljaju batler i njegova žena, koji joj daju utočište. Izvjesni vitez gori od strasti prema Konstanci, ali pošto ga je ona odbila, on ubija batlerovu ženu i stavlja nož u Konstancine ruke. Vlasnik dvorca, kralj Allah, dijeli pravdu, a kada se vitez zakune da je nevin, pogođen je Božjim gnjevom. Alla se krsti i oženi prelijepom Konstancom, iako je njegova majka Donegilda protiv toga. Kada Constance rodi svog sina Mauricijusa, svekrva drogira glasnika i zamjenjuje pismo, govoreći da je kraljica rodila čudovište. Kralj naređuje da se sačeka dok se on ne vrati, ali svekrva ponovo drogira glasnika i u falsifikovanom pismu naređuje da se Konstanca i dijete smjeste u taj čamac. Kralj koji se vratio istražuje, muči glasnika i pogubljuje majku. U međuvremenu, čamac s Konstancom i djetetom pronalazi rimski senator koji je vodi u njenu domovinu (a senatorova žena je njena tetka, ali ne prepoznaje svoju nećakinju). Alla stiže u Rim da se pokaje, senator vodi dječaka na svoju gozbu, čija sličnost pogađa Allu. Par se pronalazi i pomiruje, a zatim se Konstanca otkriva svom ocu, rimskom caru. Štaviše, sva čuda u priči se postižu molitvom.
Pozajmljivanje ove radnje direktno od Chaucera dokazano je u radu E. Anichkove. Ona piše da je Puškin svoju bajku napisao na osnovu poznanstva sa delima ruskog i stranog folklora (kavkaski, tatarski), gde ima mnogo zapleta veoma sličnih Čoserovoj priči o advokatu, ali da, pročitavši je i pre nego što je završio, sopstveni rad, Puškin je navodno „u njemu prepoznao radnju svoje bajke i završio je, približavajući je engleska verzija priča o Constance."
Međutim, rad Aničkove izazvao je negativne kritike M.K. Azadovskog i R.M. Volkova, koji su poricali direktnu posudbu radnje od Chaucera, ali su primijetili sličnost pojedinih odlomaka Puškinove bajke s njim.
Izvori znakova
Saltan i Guidon
Puškin se vrlo blisko pridržava usmene tradicije i samo vlastitim imenima ( Saltan, Guidon) preuzeto iz drugih izvora. Car se već pojavljuje u pripremnim zapisima 1822. i 1824. godine Saltan: postoji teorija da je ovo "sirijski sultan" - prvi muž Chaucerove heroine.
Ime još jednog junaka Puškinove bajke - Guidon- autor je pozajmio iz popularne štampane serije o princu Beauvais, koja je bila ruska interpretacija francuskog viteška romansa. Tamo se Bovin otac zove Gvidon. U ovim istim popularni printovi Pojavljuje se i Bovin protivnik, otac junaka Lukapera - Saltan, Ponekad Saltan Saltanovich(kao u bajci koju je snimio Puškin). Italijansko ime "Guido" - up. Francuski vodič - znači "vođa", "vođa". „Puškin nije mogao a da ne obrati pažnju na značenje ovog imena, pogotovo zato što je u popularnim grafikama o Beauvaisu, kao u francuskom romanu, od velike važnosti kontrast „zapadnog“ Gidona i „istočnog“ Saltana.
Labud princeza
Spasavanjem djevojčice Puškin je obogatio gore opisanu zaplet oklevetane majke i divnog sina - ovaj detalj se ne nalazi ni u jednom folkloru ili autorskim verzijama ove priče.
Iako u narodnim pričama priča svoj sretan kraj duguje ptici - to je čarobna i ponekad zelena ptica koja govori, a ne čarobnica vukodlak. Princeza labud je u potpunosti autorska slika. On je „upijao, s jedne strane, crte Ruskinje Vasilise Mudre, as druge Sofije Mudre (slike, međutim, sežu do istog arhetipa)“. “Princeza labud ne samo da posjeduje božansku ili magijsku mudrost organizatora svijeta (Izreke 8-9), ona ima i običnu svjetovnu mudrost, nevjerovatan motiv za folklor.”
Puškin je mogao preuzeti temu „Labudova“ iz zbirke Kirše Danilova, njemu dobro poznatog - u epu o junaku Potiku nalaze se stihovi:
I video sam belog labuda,
Kroz pero je bila sva zlatna,
A glava joj je prekrivena crvenim zlatom
I sjedeći s nagnutim biserima (...)
I taman da pustim usijanu strelu -
Reći će mu bijeli labud,
Avdotyushka Likhovidevna:
„A ti, Potok Mihailo Ivanoviču,
Ne upucaj me, bijeli labude,
Bit ću ti od koristi u jednom trenutku.”
Izašla je na strmu obalu,
Duša se pretvorila u crvenu djevojku
Puškin je u svom izgledu prenio neke od osobina divnog dječaka iz bajke koju je zapisao („mjesec sija pod kosom, a zvijezda gori u njenom čelu“) ili heroine iz bajke barunice d. 'Aunois. Osim toga, učinio ju je sestrom 33 morska heroja, koji su u priči braća heroja (vidi dolje). Komunikacija sa morskih elemenata vidi se i po tome da je u ruskim narodnim pričama Vasilisa Mudra kćerka morskog kralja.
„Devojka sa zlatnom zvezdom na čelu“ omiljena je slika zapadnoevropskog folklora, koja se nalazi i među braćom Grim. Da postoji određeni uticaj iz zapadnog izvora svedoči činjenica da u nacrtu Puškin koristi reč „čarobnica” u odnosu na nju.
Trideset tri heroja
U drugom sažetku narodne priče, koju je zabilježio Puškin, pojavljuju se 33 junaka, vjerovatno od Arine Rodionovne. Međutim, tu su braća i sestre glavnog lika, princa, pod nadzorom bezimenog čovjeka, a tek nakon što probaju majčino mlijeko (pomiješano u kruhu) sećaju se srodstva.
Babariha
Tkalac i kuhar prisutni su u mnogim bajkama ove tipologije, ali Babariha se pojavljuje samo u Puškinu. On je to preuzeo iz folklora: Babariha je paganski lik u ruskim zavjerama, koji ima neke sunčane osobine. „Babariha drži „vruću, usijanu tiganju“, koja ne peče njeno telo, ne uzima je. Azadovski ističe da je Puškin uzeo ovo ime iz zbirke Kirše Danilova, njemu dobro poznatog, iz šaljive pesme o budali: „ Ti si dobra žena, / Baba-Babarika, / Majko Lukerja / Sestro Černava!.
Njena kazna je bila ugrižen nos, jer je okrenula nos i zabila ga u tuđi posao. Tkalac i kuvar su bili iskrivljeni, „U ruskom jeziku reč „kriv“ ne znači samo jednooki, već je i u suprotnosti sa rečju „prav“, kao što je istina kriva; ova opozicija je arhetipska. Ako je sljepoća u mitu duh mudrosti (Temida ima povez preko očiju da ne obraća pažnju na vanjsko, isprazno), dobar vid- znak inteligencije, onda je jednookost znak lukavosti i grabežljivosti (jednooki pirati, Kiklopi, Dashing su također jednooki).
Nejasno je kakva je tačno njena porodična veza sa Guidonom, iako mu je žao "očima svoje bake". Možda je majka cara Saltana, onda je provodadžija kraljičine dvije sestre.
Vjeverica
U narodnim verzijama priče, čuda koja se pojavljuju na otoku su potpuno drugačija. Motiv vjeverice koja grize zlatne orahe sa smaragdnim zrncima potpuno je stran ruskom folkloru, izvor njegove pojave nije jasan.
U usmenim izdanjima obično se spominje mačka koja priča bajke ili pjeva pjesme: ovaj detalj je prisutan na Puškinovom snimku, ali ga je on koristio za „Prolog” „Ruslanu i Ljudmili” (1828).
Buyan Island
Ostrvo na koje je bačeno bure nalazi se na zapadu, u potpunom skladu s brojnim mitološkim predanjima, prema kojima se zalazeće sunce smatralo gospodarom zemlje zalaska sunca, a tu su se nalazila i ostrva blaženih u zapad, predivna ostrva besmrtnost i vječna mladost. „I opet, Puškin nameće neku drugu stvarnost na arhetipskoj osnovi. Blagoslovena ostrva mitova nalaze se na samom rubu sveta, na samom zapadu, i povratak odatle je nemoguć za običnog smrtnika - u međuvremenu, pored našeg ostrva redovno krstare trgovački brodovi, oni posećuju ovo ostrvo na povratku, vraćajući se iz još zapadnijih zemalja, i svaki put izvještavaju kralja Saltana da “život u inostranstvu nije loš”. Ali ostrvo Guidon ne leži samo zapadno od Saltanovog kraljevstva: da bi se vratili kući, gosti bi trebalo da plove "pokraj ostrva Bujan".
Knez šeta uz plavo more,
Ne skida pogled sa sinjeg mora;
Pogledaj - iznad tekućih voda
Bijeli labud pliva.
„Zdravo, moj zgodni prinče!
Zašto si tih kao olujni dan?
Zašto si tužan?" -
Ona mu kaže.
Princ Guidon joj odgovara:
„Izjedaju me tuga i melanholija:
Ljudi se vjenčaju; vidim
Ja sam jedina koja nije udata.”
- „A na koga misliš?
Ti imaš?" - „Da na svetu,
Kažu da postoji princeza
Da ne možeš skinuti pogled.
Danju je pomračena Božja svjetlost,
Noću zemlja svijetli -
Mjesec sja pod kosom,
A u čelu zvijezda gori.
I ona sama je veličanstvena,
Štiri poput pauke;
On slatko govori,
Kao da reka žubori.
Samo, hajde, je li ovo istina?”
Princ sa strahom čeka odgovor.
Beli labud ćuti
I, nakon što je razmislio, kaže:
„Da! postoji takva devojka.
Ali žena nije rukavica:
Ne možete se otresti bijele olovke
Ne možeš to staviti ispod pojasa.
Daću ti neki savet -
Slušajte: o svemu o tome
Razmisli o tome,
Ne bih se kasnije kajao.”
Princ je počeo da se zaklinje pred njom,
da mu je vrijeme da se oženi,
Šta je sa svim ovim
Usput se predomislio;
Šta je spremno sa strasnom dušom
Iza prelepe princeze
On odlazi
Barem daleke zemlje.
Labud je tu, duboko udahne,
Rekla je: „Zašto daleko?
Znaj da ti je sudbina blizu,
Na kraju krajeva, ova princeza sam ja.”
Evo je, maše krilima,
Letela iznad talasa
I do obale odozgo
Utonuo u žbunje
Pokrenuo, otresao se
I okrenula se kao princeza:
Mjesec sja pod kosom,
A u čelu zvijezda gori;
I ona sama je veličanstvena,
Štiri poput pauke;
I kako govor kaže,
To je kao rijeka koja žubori.
Princ grli princezu,
Pritišće se na bijela grudi
I on je vodi brzo
Za moju dragu majku.
Princ je pred njenim nogama i moli:
“Draga carice!
Izabrao sam svoju ženu
Ćerka ti je poslušna.
Tražimo obje dozvole,
Vaš blagoslov:
Blagoslovi decu
Živite u savjetima i ljubavi."
Iznad njihove skromne glave
Majka sa čudotvornom ikonom
Ona lije suze i kaže:
“Bog će vas nagraditi, djeco.”
Princu nije trebalo dugo da se spremi,
Oženio se princezom;
Počeli su da žive i žive,
Da, čekaj potomstvo.
Vjetar puše preko mora
I čamac ubrzava;
Trči u talasima
Punim jedrima
pored strmog ostrva,
Prošli veliki grad;
Puške pucaju sa pristaništa,
Brodu je naređeno da sleti.
Gosti dolaze na ispostavu.
Princ Guidon ih poziva u posjetu.
On ih hrani i daje im vodu,
I naređuje mi da zadržim odgovor:
„Šta se vi, gosti, cjenkate?
I kuda sada plovite?
Brodograditelji su odgovorili:
„Putovali smo ceo svet,
Trgovali smo s razlogom
Unspecified product;
Ali put je daleko ispred nas:
Vrati se na istok,
Prošli otok Buyan,
U kraljevstvo slavnog Saltana."
Princ im tada reče:
„Dobar put, gospodo,
Po moru uz Okiyan
Slavnom caru Saltanu;
Da, podsjeti ga
mom suverenu:
Obećao je da će nas posetiti,
I još nisam stigao do toga -
Šaljem mu pozdrave."
Gosti su na putu, a princ Guidon
Ovaj put sam ostao kod kuće
I nije se odvajao od svoje žene.
Vetar pravi veselu buku,
Brod veselo juri
Prošli otok Buyan,
U kraljevstvo slavnog Saltana,
I poznata zemlja
To se vidi izdaleka.
Gosti su izašli na obalu.
Car Saltan ih poziva u posjetu.
Gosti vide: u palati
Kralj sjedi u svojoj kruni.
I tkalja sa kuharom,
Sa tazbinom Babarikhom
Sjede blizu kralja,
Sva trojica gledaju u četiri.
Car Saltan sjeda goste
Za njegovim stolom i pita:
„O, vi, gospodo, gosti,
Koliko je trajalo? Gdje?
Da li je u inostranstvu dobro ili loše?
I kakvo je to čudo na svijetu?”
Brodograditelji su odgovorili:
“Putovali smo cijeli svijet;
Život u inostranstvu nije loš,
U svijetu, evo čuda:
Ostrvo leži na moru,
Na ostrvu postoji grad,
Sa crkvama sa zlatnim kupolama,
Sa kulama i vrtovima;
Smreka raste ispred palate,
A ispod nje je kristalna kuća:
U njemu živi pitoma vjeverica,
Da, kakav čudotvorac!
Vjeverica pjeva pjesme
Da, on nastavlja da gricka orahe;
A orasi nisu jednostavni,
Školjke su zlatne.
Jezgra su čisto smaragdna;
Vjeverica je njegovana i zaštićena.
Postoji još jedno čudo:
More će silovito nabujati,
Proključaće, zavijaće,
Juri na praznu obalu,
Prskaće u brzom trku,
I oni će se naći na obali,
U vagi, kao vrelina tuge,
Trideset tri heroja
Svi zgodni muškarci su odvažni,
Mladi divovi
Svi su jednaki, kao po izboru -
Ujak Černomor je sa njima.
I nema pouzdanijeg čuvara,
Ni hrabriji ni marljiviji.
A princ ima ženu,
Šta ne možete da skinete pogled sa sebe:
Danju je pomračena Božja svjetlost,
Noću obasjava zemlju;
Mjesec sja pod kosom,
A u čelu zvijezda gori.
Princ Guidon vlada tim gradom,
Svi ga vrijedno hvale;
Poslao ti je pozdrave,
Da, on te krivi:
Obećao je da će nas posetiti,
Ali još nisam stigao do toga.”
U ovom trenutku kralj nije mogao odoljeti,
Naredio je da se flota opremi.
I tkalja sa kuharom,
Sa tazbinom Babarikhom
Ne žele da puste kralja unutra
Predivno ostrvo za posjetiti.
Ali Saltan ih ne sluša
I to ih samo smiruje:
„Šta sam ja? kralj ili dijete? -
Kaže bez šale -
Idem sada!” - Evo ga gazio,
Izašao je i zalupio vratima.
Guidon sjedi ispod prozora,
Tiho gleda u more:
Ne pravi buku, ne šiba,
Samo jedva drhti.
I u azurnoj daljini
Pojavili su se brodovi:
Duž ravnice Okiyan
Flota cara Saltana je na putu.
Princ Guidon je tada skočio,
Glasno je povikao:
“Draga moja majko!
Ti, mlada princezo!
pogledaj tamo:
Otac dolazi ovamo."
Flota se već približava ostrvu.
Princ Guidon duva u trubu:
Kralj stoji na palubi
I on ih gleda kroz cijev;
Sa njim je tkalac i kuvar,
Sa svojom tazbinom Babarikhom;
Oni su iznenađeni
Na nepoznatu stranu.
Topovi su odmah ispalili;
Zvonici su počeli da zvone;
Guidon sam odlazi na more;
Tamo upoznaje kralja
Sa kuharicom i tkaljom,
Sa svojom tazbinom Babarikhom;
Poveo je kralja u grad,
Ne rekavši ništa.
Sada svi idu na odjeljenja:
Oklop sija na kapiji,
I stanite u oči kralja
Trideset tri heroja
Svi zgodni muškarci su mladi,
Odvažni divovi
Svi su jednaki, kao po izboru,
Ujak Černomor je sa njima.
Kralj zakorači u široko dvorište:
Tamo ispod visokog drveta
Vjeverica pjeva pjesmu
Zlatni orah grizu
Emerald vadi
I stavlja ga u torbu;
I veliko dvorište je zasejano
Zlatna školjka.
Gosti su daleko - žurno
Gledaju - pa šta? princeza - čudo:
Mjesec sja pod kosom,
A na čelu zvijezda gori:
I ona sama je veličanstvena,
Nastupa kao pavba
I ona vodi svoju svekrvu.
Kralj gleda i saznaje...
Revnost je zavladala u njemu!
„Šta vidim? šta se desilo?
Kako!" - i duh je počeo da ga obuzima...
Kralj je briznuo u plač,
On grli kraljicu
I sin, i mlada dama,
I svi sjednu za stol;
I počela je vesela gozba.
I tkalja sa kuharom,
Sa tazbinom Babarikhom
Pobjegli su u uglove;
Tamo su pronađeni silom.
Ovdje su priznali sve,
Ispričali su se, briznuli u plač;
Takav kralj za radost
Poslao svo troje kući.
Dan je prošao - Car Saltan
Otišli su u krevet polupijani.
Bio sam tamo; dušo, popio pivo -
I samo smočio brkove.
Puni naziv: Priča o caru Saltanu, njegovom slavnom i moćnom junaku princu Gvidonu Saltanoviču i prelijepoj princezi Labud.
„Kakva su radost ove bajke! - uzviknuo je Puškin - "Svako je pesma." I ne samo da je uzviknuo, već je napisao i čitav ciklus, koji danas zovemo „Puškinove bajke“.
A jedan od bisera ne samo ovog ciklusa, već i cjelokupne Puškinove poetske baštine je “Priča o caru Saltanu, o njegovom slavnom i moćnom junaku Gvidonu Saltanoviču i o prekrasnoj princezi Labud”. Odakle nam inspiracija? veliki pesnik, stvarajući ovo djelo u kojem su folklorni motivi zamršeno isprepleteni s vlastitom autorskom maštom?
Parcela
"Priču o caru Saltanu" napisao je Puškin 1831. Vjeruje se da je zaplet izvukao iz bajki koje je pričala njegova dadilja Arina Rodionovna. Zaista, Arina Rodionova (upravo tako, budući da je porodica dadilju zvala po patronimu Rodionovna) - kmet porodice Hanibal, došla je iz sjevernih ruskih zemalja, koje su u svom folkloru sačuvale mnoge drevne priče i imena. Prema nekim izvještajima, bila je porijeklom iz Žorijana. Ali čak i da jeste, nije previše važno, jer se očigledno osećala Rusinjom. Bio je to govor dadilje, njene bajke i vicevi koji su za Puškina postali nepresušni izvor ruske nacionalne poezije. Upravo je ona pričala Aleksandru Sergejeviču bajke“Do koljena u zlatu, do lakta u srebru”, “Drvo koje pjeva, voda živa i ptica koja govori”, kao i “Priča o tri princeze, sestre”. Ovde su imena data iz zbirki ruskih bajki koje su napravili Afanasjev i Ončukov. I, naravno, ne znamo kako je Arina Rodionovna nazvala ove priče. U ovim pričama Puškin je izvukao glavne motive budućeg remek-dela: razgovor između tri sestre koje je car čuo, rođenje divne bebe, klevetu zavidnih žena, zbog čega su kraljica i njeno dete bačeni u voda u buretu, divna čuda udaljenog morskog ostrva, 30 vitezova koji čuvaju ovo ostrvo itd. Međutim, Puškinovi izvori nisu ograničeni samo na ruski folklor. Priča o oklevetanoj majci i divnoj djeci vrlo je popularna i nalazi se u bajkama širom svijeta. Često su ovi motivi bili književno obrađeni. Tako je Puškinu, naravno, bila poznata bajka francuske baronice d'Aunois "Princeza od Belle-Etoile", koja govori o divnoj djevi sa zvijezdom, kao i "Priča o zakonu". iz "The Canterbury Tales", gdje mi pričamo o tome o oklevetanoj carevoj kćeri, poslatoj u čamcu na volju talasa.
Imena
U bajci je malo vlastitih imena. To su Saltan, Gvidon, princeza Swan i provodadžija Babarikha. Puškin preostale likove jednostavno naziva kraljicom, tkalcem, kuharom itd. Koje je porijeklo imena?
Saltan je, očigledno, popularni „Car Sultan“, lik dobro poznat ruskom narodu još iz vremena beskrajnih ratova sa Turcima. Svi su znali da negdje daleko postoji moćno kraljevstvo, kojim je vladao "car Saltan".
Guidon je ime pozajmljeno iz popularnog štampanog ciklusa „O princu Beauvais“, koji je prerada evropskog viteškog romana. Guidon u ovom ciklusu je ime Bovinog oca. Očigledno, Guidon je derivat od Italijansko ime Guido. Stručnjaci u ovom paru "Saltan - Guidon" vide opoziciju "Istok - Zapad".
Princeza labud je u potpunosti dete Puškinove autorske mašte. Ni u jednoj verziji bajki o oklevetanoj ženi i njenom divnom djetetu nema ni riječi o lijepoj djevi vukodlaka. Očigledno, slika princeze Labud rođena je pod utjecajem takvih likova kao što su Vasilisa Mudra ili Sofija Mudra i francuska princeza Belle Etoile.
Baba Babariha. Ovaj lik je pesnik preuzeo, verovatno iz ruskih zavera, u kojima je izvesna Babariha, „koja sedi na kamenu na sinjem moru, drži očvrsnu tiganju da gori i pali bolesti“.
Geografija
“Kraljevstvo slavnog Saltana” nema nikakvu geografsku referencu. Ali ostrvo na kojem su se našli kraljica i princ Gvidon ima ime - Buyan. A što se tiče njegovog porijekla, stručnjaci imaju nekoliko verzija.
Prvo, ostrvo Buyan ima zajedničke karakteristike sa predivnim kraljevstvom koje se nalazi negdje u inostranstvu, koje se nalazi u folkloru gotovo svih evropskih naroda.
Drugo, ostrvo Buyan se ponekad povezuje sa Soloveckim otocima. Činjenica je da se čuveni Solovecki manastir nije pojavio na ostrvu preko noći, naravno, već prilično brzo. I, prema istraživačima, to je postalo uzrok značajnog iznenađenja za mornare. Plivali su i plivali pored napuštenog ostrva, i odjednom su na njemu ugledali “ Novi grad sa palatom, sa crkvama sa zlatnim kupolama, sa kulama i baštama.”
I konačno, najpopularnija verzija povezuje folklorno ostrvo Buyan sa ostrvom Rügen u Baltičkom moru. Tu, na Rügenu, na rtu Arkona, u antičko doba postojalo je svetište slovenskog paganskog božanstva Sventovita (Svyatovit). Rügen je bio naseljen Slovenima, a ovaj kostur je vjerovatno bio važan duhovni, sakralni centar slovenski svijet. Na Rügenu je bilo u izobilju i kamena krede, pa je, po svemu sudeći, slika kamena Alatyr u narodnim vjerovanjima. Mnoge zavjere počinju riječima: "Na Okijanskom moru, na ostrvu Buyan nalazi se bijeli zapaljivi kamen Alatyr...". Puškin je, naravno, čuo od svoje dadilje bajke i zavjere u kojima se spominje ostrvo Buyan.