prisutni su likovi. 3) Kako ova epizoda pomaže u razumijevanju ideje djela.
Predmet: Inspektor1) šta se zove komedija? na koji tip književna djela da li se to odnosi na komediju?
2) Navedite koji se događaji u komediji Generalni inspektor mogu povezati sa svakim elementom radnje.
Ekspozicija -
kravata -
Razvoj akcije -
vrhunac -
rasplet-
10) zašto se predstava završava *nemom scenom*? Šta mislite o čemu razmišljaju njeni učesnici?
U Gogoljevoj komediji nema naziva okružnog grada u kojem se događaji odvijaju. Ovim je pisac želio da pokaže da je takva pozicija moći, zvaničnika,red u gradu bio je tipičan za većinu gradova tog vremena. Opišite grad u koji je revizor došao: njegovu lokaciju u odnosu na glavni grad, granicu, koliko je grad udoban, na koje probleme nam autor skreće pažnju. (D.1)
Zašto je gradonačelnik povjerovao da je mladić, koji pohlepno gleda šta jedu gosti hotela i dvije sedmice ne plaća novac za stan i hranu, revizor? (D.1)
Hlestakov ne može odlučiti s kim da flertuje: sa gradonačelnikovom suprugom Anom Andrejevnom ili njegovom kćerkom Marijom Antonovnom. Ali kako su same heroine reagovale na "revizora" Hlestakova? (D.4)
Kako se svaki od zvaničnika ponašao kada je posetio Hlestakova u kući gradonačelnika sa peticijama i novčanim poklonima?
Zvaničnici, razmišljajući o Hlestakovljevom činu, pretpostavljaju da mu "general neće držati svijeću, a kada je general, onda je možda i sam generalisimus!" U međuvremenu, iz straha od „važne” osobe, nisu primetili da je sam Hlestakov izneverio svoj pravi čin: „Čak su hteli da ga postave i kolegijalnog procenitelja, ali da, mislim zašto”. Odnosno, čin mladi čovjek bio čak niži od toga. Koji je zapravo bio čin Hlestakova? (D 2)
Još jednom pažljivo pročitajte “Tihu scenu” na kraju komedije. Kakav je njen značaj po Vašem mišljenju?
Ovaj službenik je strastveni lovac. Čak iu ustanovi koja je u njegovoj nadležnosti postoji „lovački arapnik odmah iznad ormana sa papirima“. Imenujte heroja, čime upravlja u gradu? (D.1)
Upravo je ovaj heroj počeo da izvještava "revizora" Khlestakova o tome kako stvari zaista stoje u gradskim institucijama kada ga je posjetio u kući gradonačelnika zajedno s drugim zvaničnicima. Imenuj ga. (D.4)
Jedan od zaposlenih u ovoj instituciji toliko je nasilan da je spreman ne samo da razbije namještaj, već i da izgubi život - "za nauku". Navedite instituciju i službenika koji je vodi. (D.1)
Ovaj junak je zamolio Hlestakova: „Kada odete u Sankt Peterburg, recite svim tamošnjim plemićima: senatorima i admiralima, da vaša ekselencija ili ekselencija živi u tom i tom gradu:.” Ko je hteo da obavesti sve prestoničke plemiće o sebi? (D.4)
Nikolaj Vasiljevič Gogolj je veliki ruski pisac. Njegova djela su besmrtna: tipičnost Gogoljevih likova daleko prevazilazi vrijeme u kojem je pisac živio i radio. Jedno od tih „vječitih“ djela je predstava „Generalni inspektor“.
Gogol je u komediji odlučio da se nasmeje onome što je „zaista vredno sveopšteg ismevanja“. U svojoj predstavi je uspeo da „na jednu gomilu sakupi sve loše u Rusiji” što je tada poznavao, sve nepravde. Sama tema “Generalnog inspektora” bila je akutne političke prirode. Ali najvažnija stvar koju je Gogol želio pokazati nisu bili poroci pojedinih ljudi, već lažni koncepti odgovornosti svojstveni većini zvaničnika tog vremena. Zahvaljujući tome, mali provincijski grad, u kome vlada samovolja, gde nema čak ni policijskog reda, gde vlasti formiraju grupu ulizica i razbojnika, doživljava se kao simbol čitavog Nikolajevskog sistema.
Mnogi priznaju da bez obzira koliko puta su gledali „Generalnog inspektora“, uvijek ih je zaokupio kraj, zadivljujući po ljepoti, snazi emocija, neobičnosti i potpunom iznenađenju radnje. Gogolj je kao dramaturg postigao šta auditorijum na kraju predstave "Šokirao me jedan šok." Kakav je ovo šok?
Gogol je dao veliki značaj finalna scena, koja počinje nakon žandarmove zapanjujuće fraze o dolasku "novog" revizora. Ova vijest šokiraće zvaničnike grada N, a istovremeno zabrinuti čitaoce i gledaoce. "Tiha scena" je jedan od ključnih trenutaka u predstavi. Stepen šoka junaka nakon poruke da „službenik koji je stigao po ličnom nalogu iz Sankt Peterburga traži da dođete kod njega ovog časa“ nemoguće je bolje opisati nego zaprepaštenom tišinom. Tišina jer osramoćeni funkcioneri koji su sami sebe uterali u zamku nemaju šta da kažu u takvoj situaciji.
Radnja komedije je prilično jednostavna: u provincijskom gradu, prolaznik (Khlestakov) je zamijenjen za revizora, kojeg su nadređeni očekivali upravo u to vrijeme. Do kraja komedije, razvoj radnje zasniva se na uplašenoj psihologiji službenika. Istovremeno, što je igra Khlestakova jasnija i očiglednija, to su gradonačelnik i zvaničnici sve više uvjereni da je on revizor iz Sankt Peterburga. Očiglednu obmanu pomiješaju sa suptilnim prikrivanjem inspekcijskih organa. Činjenica da Hlestakov „ništa ne plaća“ tera nas da pogrešno tumačimo svaki korak, svaku reč heroja: to znači visok čin!
Radnja "Generalnog inspektora" takođe je odabrana da bude neobično zgodna. Vijest o revizoru, koja svima dirne živce, svakog službenika odmah razotkrije kao jednog od učesnika u pokvarenoj kompaniji. Njihov kasniji razgovor i međusobne prigovore stvaraju ružnu sliku opće prevare, mita i samovolje. Svi su oni proizvod stoljetnog birokratskog sistema, niko od njih ne osjeća građansku dužnost, svako se bavi svojim beznačajnim interesima. Njihov duhovni i moralni nivo je izuzetno nizak. Ali to su ljudi u čijim rukama leži sudbina naroda, sudbina cele Rusije!
Sada kada vidimo šta je dramaturg hteo da nam pokaže u svom delu, vratimo se poslednjoj sceni. Simboličnog je karaktera, naglašavajući ideju neposredne odmazde, koja je predstavljena kao „oluja sa grmljavinom u daljini zakona koji napreduje“.
Svačije poze su veoma elokventne glumac ovu scenu. Najizrazitije poze gradonačelnika („u sredini u obliku stuba sa raširenim rukama i zabačenom glavom“), kao da doziva Boga. Gradonačelnik u ovom trenutku shvata da ga nije Hlestakov prevario, već je prevaren on sam. I, nesumnjivo, on je glavni lik u nijemoj sceni. Njegova supruga i kćeri stoje “pokretom cijelog tijela jureći prema njemu”. Kome će još pohrliti u zaštitu?.. Poze ostalih likova izražavaju ili pitanje, ili šok, ili zbunjenost. Direktor pošte se pretvara u upitnik, Luka Lukić ima izgubljen izraz lica. Autor je posebno stavio Zemljaniku, sudiju, Dobčinskog i Bobčinskog na njegovu levu stranu kako bi pokazao kome veruje tokom celog Hlestakovljevog boravka. U tihoj sceni postoje samo ljudi koji su na neki način prevareni. Dakle, u njemu nema Hlestakova - lažnog „revizora“.
Gogol koristi riječ "okamenjen" u nijemoj sceni. Ljudi su neaktivni, smrznuti od spoznaje da se prema njima tako podlo postupalo. Da im je savjest čista, sigurno bi našli nešto da odgovaraju prestupniku, ali šta ako su i sami zaglibljeni u mitu, obmanama i tiraniji? Ostaje samo da ćutimo...
Sada vidimo da nijema scena nije samo efektivan emocionalni uticaj, ova scena sadrži glavno značenje dela. Da li je Gogolj mogao drugačije da završi komediju „Generalni inspektor“? Mislim da ne. Utrnulost će proći, guverner će vjerovatno naći način da se izvuče iz ove situacije, ali to je druga priča. Glavna stvar je da se prije ili kasnije obmana otkrije i nije važno uz koju pomoć: istina ili neka druga obmana.
2012-12-28 20:23:24 - Aleksandar Vladimirovič SerolapkinJučer sam bio na predstavi Generalni inspektor u Pozorištu. Mayakovsky.
U ulozi gradonačelnika i njegove supruge bračni duo Aleksandra Lazareva i Svetlane Nemoljajeve.
Reditelj je klasičnoj produkciji dodao dašak moderne slobode. Tako predstava počinje scenom opće opijenosti službenika obučenih u donje rublje. Oživljavaju ih bolničari, a bolničarke u kratkim suknjama i pantalonama koje proviruju ispod njih najprije donose čaše votke bolesnicima za mamurluk, a zatim ih briju i oblače u odijela.
Dalje više. Upravitelj pošte je predstavljen kao razigran i uzvišen, a ako to u početku shvatite kao manirizam, onda do sredine predstave više nema sumnje u orijentaciju junaka. Nastavljajući temu, Hlestakov sedi u krilo sudije i pita kakve žene voli: plavuše i brinete. I u ovom slučaju, sramota sudije poprima potpuno drugačiji tok.
Možete kliknuti na ovu fotografiju da biste otišli na njenu stranicu
Na sam pomen muškaraca, gradonačelnikova ćerka rastavlja svoju lepršavu suknju i pokazuje pantalone. I tokom svog objašnjenja sa Hlestakovom, ona se potpuno otkotrlja po bini: ili ustaje u pseći stil, ili leži na leđima i raširi noge u pantalonama.
Nijema scena u finalu bila je potpuno neočekivana odluka. Završni čin počinje tako što porodica Gorodnichy prima čestitke povodom skorog vjenčanja njihove kćeri s Hlestakovom. Istovremeno, na bini sjede i sam gradonačelnik, njegova supruga i kćerka u elegantnim kostimima, a iza njih je oslikana dekoracija koja prekriva cijeli zid. Predstavlja karikaturalne figure lijepo odjevenih dama i gospode sa prorezima umjesto lica, kao u nekakvom fotografskom setu na nasipu Jalte, a kroz te proreze se vide lica glumaca koji igraju pokrajinske zvaničnike.
Kada se u finalu u uniformi pojave glumci koji su igrali Hlestakova i Osipa i najavljuju dolazak inspektora, scenografija se uzdiže i pred očima začuđene publike izlaze potpuno goli glumci, cičeći i pokrivajući se rukama. Onda se gase svetla, gasi se zavesa. Odjeveni glumci (porodica Gorodniči, Hlestakov i Osip) se klanjaju, a goli iza kulisa brzo oblače platnene krpe i naklanjaju se u njima.
Neću suditi kako bi Kristijan Gogolj reagovao na ovu produkciju, ali publiku je kraj očigledno ohrabrio. Međutim, da sam ja učiteljica koja je dovela školarce na predstavu, bilo bi mi neugodno da studenti ocjenjuju Gogoljevu komediju na osnovu prilično neozbiljne produkcije.
Inače zanimljiva scenografija, neočekivane rediteljske odluke, dobar posao Aleksandra Lazareva, šarm Svetlane Nemoljajeve, urnebesno smešni Hlestakov i veoma šareni sluga Osip - momak u vojničkom šinjelu koji komanduje svojim nesrećnim gospodarom.
Piše Julija Nabokova
Koja je uloga nijeme scene u komediji Državni inspektor? Molim te reci mi, stvarno mi treba!!!
- Poslednja, nijema scena u komediji "Generalni inspektor" bila je veoma važna za samog Gogolja.
On je tome posvećivao mnogo pažnje i smatrao ga ključnim za razumijevanje opšte značenje komedije. Likovi ostaju na sceni u zamrznutom stanju veoma dugo - "skoro minut i po", što omogućava gledaocu da dobro pogleda svakoga pojedinačno, kao i da stekne opšti utisak o situaciji.
Ovom scenom autor želi da otkrije gledaocu svaki lik, jer se u trenutku nečinjenja može sagledati suština svakog od njih.
Kroz niz različitih događaja koji se dešavaju u predstavi, nije uvijek moguće shvatiti pojedinačne crte svojstvene likovima. A nijema scena ostavlja gledatelja samog sa svakim likom.
Na kraju komedije na sceni se pojavljuju svi likovi koji su ranije glumili, osim Khlestakova.
Svi se okupljaju kako bi čestitali gradonačelnikovoj porodici, nakon čega udarci sudbine počinju da padaju na njih jedan za drugim. Prvo, na scenu se pojavljuje upravnik pošte koji donosi vijesti koje zaprepašćuju sve. Nakon čitanja pisma nastaje period opšteg negodovanja i ogorčenja, koji se iznenada prekida porukom o dolasku pravog revizora.
“Izgovorene riječi pogađaju sve kao grom, ... cijela grupa, iznenada promijenivši poziciju, ostaje skamenjena.”
Ova primedba, koja se odnosi na nijemu scenu, omogućava nam da razumemo mnogo o autorovoj nameri. Prvo, izraz “kao grom” po mom mišljenju stvara utisak više, božanske kazne.
Zanimljiva je i činjenica da je Gogolj kod gledaoca komedije želio da stvori utisak okamenjenosti. To ne samo da omogućava čitaocu i gledaocu da uoče prvu reakciju likova, već ih navodi na razmišljanje o „okamenjenosti“ ljudskih duša, o lažnosti njihovih osjećaja.
Ako obratite pažnju na poze u kojima se smrzavaju junaci komedije, njihova neprirodnost i komičnost odmah upada u oči. Štaviše, uprkos tome, sve poze savršeno izražavaju raspoloženje likova i njihovo ponašanje kroz predstavu. Za predstavu je veoma važno držanje gradonačelnika i njegovo značenje.
Luka Lukič, „izgubljen na najneviniji način“, bio je „izgubljen“ na isti način u komunikaciji sa ostalim likovima, posebno sa Hlestakovim. Šef pošte koji se stalno plaši da izrazi svoje mišljenje i uvek pita više pitanja, umjesto da tvrdi, na kraju se predstava jednostavno pretvara “u upitnik”.
„Uslužni i izbirljivi“ Jagoda, kojeg Gogol na samom početku drame karakteriše kao lasicu i nevaljalicu, kao da nešto sluša, kao da želi da pronađe rupu kako bi još jednom nekako izbegao nevolje.
Osim toga, u nijemoj sceni učestvuju i drugi likovi - Korobkin, tri dame, gosti, koji ovde otvoreno izražavaju svoje podsmijeh tuđoj komičnoj situaciji, dok su je kroz cijelu predstavu pažljivo skrivali.
Stoga je nijema scena vjerovatno najistinitija scena u svim komedijama. On personificira emocionalnu ovisnost likova i na taj način sugerira gledaocu ideju djela.
Heroji nemaju priliku bilo šta da kažu, štaviše, ne miču se, primorani da se ukoče u trenutku prve reakcije. Stoga, budući da nisu u stanju lagati, neizbježno izgledaju istiniti.Zapravo, ovo je vrhunac rada.
- Završetak drame N. V. Gogolja "Generalni inspektor" neobičan je i iznenađujući fenomen u ruskoj drami. Takozvana nijema scena, kojom se završava komedija, slijedi nakon što je žandarm... najavio dolazak pravog revizora u grad. Šokirani zvaničnici su se ukočili u iščekivanju neposredne odmazde. Gradonačelnik stoji kao stub na sredini bine; upravnik pošte se pretvorio "u upitnik upućen gledaocima"; sudija je čučnuo skoro do zemlje i kao da je hteo da kaže: „Evo ti Đurđevdan, babo! “Neki su začuđeni, neki začuđeni, neki likuju – svi zvaničnici čine vrlo slikovitu i izražajnu grupu. A ovu nijemu scenu, koja služi kao važan zaključak komedije, gledaoci, kritičari i književnici tumačili su na različite načine.
Sam N.V. Gogol je rekao da nijema scena izražava ideju „zakona“, nakon čijeg je nastupanja sve „prebledelo i zatreslo se“. Odnosno, završetak komedije je misao o predstojećoj odmazdi. V. G. Belinsky je govorio o ograničenjima tihe scene, ali se većina kritičara ipak slaže s autorom. Tako je V. Gippius smatrao da tiha pozornica izražava ideju moći i zakona, V. Ermilov je u tihoj pozornici vidio „paradu uklesane podlosti“. M. Hrapčenko ima posebnu tačku gledišta: spoljašnji rasplet je video u nemoj sceni, a pravi rasplet u rečima guvernera: „Zašto se smejete? Smeješ se sam sebi!.."
Ali možda i najviše zanimljiva poenta stavove je iznio Yu Mani, književni kritičar koji je posvetio mnogo rada Gogoljevom radu. Smatrao je da je nijema scena završni akord djela, u kojem doživljaji likova dobivaju plastični izraz, kao da sažimaju događaje. ljudski život. Kao rezultat toga, Gogoljev nagovještaj trijumfa pravde povećava osjećaj tjeskobe i straha. Zaista, strah koji je nastao na početku scene, a potom se sretno istopil kada su službenici isplatili “revizoru” i smirili se, vratio se. Ali sada se osjećaj tjeskobe višestruko povećava - službenici se nalaze u još goroj situaciji nego na početku predstave. Uostalom, uloživši sve svoje napore da udovolje Hlestakovu, nikada se nisu potrudili da uspostave barem vanjski red u svojim poslovima.
Zato pojava pravog revizora dovodi junake do nijeme scene.
- Komedija N. V. Gogolja "Generalni inspektor" svojevremeno je postala jedno od najinovativnijih djela dramske umjetnosti. Mnoge tehnike koje je autor koristio dramaturzi nikada ranije nisu koristili i nisu utjelovljene u pozorišnu scenu. U takve inovativne tehnike spada i pomenuta „tima scena“, kojom se završava završni deo komedije „Generalni inspektor“. Šta je autor želio postići zaključivši djelo nijemom scenom? Kakav ste efekat očekivali?
Smatra se da je nijemu scenu kojom se završava komedija „Generalni inspektor“ pisac uveo u delo pod utiskom čuvena slika Ruski umjetnik Karl Bryullov “Posljednji dan Pompeja”. Upravo ta slika zadivljuje osobu koja je gleda snagom i izražajnošću zamrznutih emocija. Slika je nepomična, statična, ali u isto vrijeme, lica ljudi prikazanih na slici, njihove figure, poze koje zauzimaju, svjedoče o njihovom unutrašnjem stanju bolje od bilo koje riječi. Elokvencija statičnih scena, njihova ekspresivnost - upravo ta svojstva suptilno je uočio N.V. Gogol i kasnije ih je pisac uspješno koristio. Uostalom, “Generalni inspektor” je daleko od jedinog spisateljskog djela u kojem postoji “tiha scena” (u drugom izuzetno popularno delo- priča "Viy" - autor također koristi ovu tehniku). Ako uzmemo u obzir umjetničke tehnike, koju koristi N. V. Gogol, detaljnije se može uočiti određeni obrazac: tehnika „smrti“, svojevrsno „okamenjenje“ je osnova za prikaz mnogih karakterističnih Gogoljevih likova (na primjer, istih zemljoposjednika u „ Mrtve duše"). U Generalnom inspektoru, nijema scena je vrhunac i trebalo bi da bude najelokventnija. Smrzavanje u ekspresivnoj pozi (u ovom slučaju poze svih likova su različite, što naglašava njihovu individualnost lični kvaliteti) je prava pantomima. Gradonačelnik, članovi njegove porodice, upravnik pošte, Strawberry, Luka Lukich – svi oni na neko vrijeme postaju mimovi, glumci u „teatru izraza lica i gestova“. I riječi ovdje nisu potrebne, možda čak i nepotrebne. Držanje i izraz lica mogu izraziti neuporedivo veći nalet emocija od riječi.
Štaviše, nijema scena u “Generalnom inspektoru” je takođe masivna – svi stoje kao da ih je grom pogodio, a ta okolnost još jednom naglašava koliko je šokantna i zapanjujuća bila vijest za sve likove da je “...službenik koji koji je stigao po ličnom nalogu iz Sankt Peterburga traži da dođete kod njega ovog časa.”
Gogolj je bio prvi ruski dramatičar koji je koristio tehniku pauze, koju su nakon njega uspješno koristili mnogi reditelji, scenaristi i pisci. Danas je tehnika pauze jedna od najčešće korištenih dramskih tehnika.
Gogoljeva vještina ogleda se u sjajnosti njegovog jezika. Predstava sadrži mnogo izraza koji su postali poslovice i izreke. Komedija prikazuje nezaboravne likove, a imena zvaničnika postala su poznata. Osoba koja ima na umu sitne interese i tračeve i živi po njima dobija nadimak Bobčinski ili Dobčinski; revnosni, grubi borac - Deržimorda; pretjerano radoznala - Špekina, nemarna o stvarima - Lyapkina-Tyapkina, itd.
Nijemoj sceni u „Generalnom inspektoru“ prethodi rasplet zavere, čita se Hlestakovljevo pismo i odmah se otkriva samoobmana zvaničnika. U ovom trenutku se istopilo ono što je heroje povezivalo tokom čitavog života. scenska akcija, jedinstvo ljudi se raspada pred očima gledaoca. Užasna najava o dolasku pravog revizora odjednom kao munja pogađa sve, ova vijest opet obuzima ljude s osjećajem užasa, ali ovo više nije zajednica živih ljudi, već zajednica beživotnih fosila.
Njihove zaleđene poze i tišina pokazuju iscrpljenost heroja u njihovoj uzaludnoj trci za fatamorganom. Poza svakog lika tokom nijeme scene plastično prenosi snagu zadobijenog udarca, do koje je mere dosegao njihov šok. Ovdje ima mnogo opcija - od smrznutog gradonačelnika do drugih gostiju koji "ostaju samo stubovi". Važno je da se karakter lika i njegovo ponašanje tokom radnje odrazi i na njegovu pozu.
Nijemi prizor u komediji obdaren je širokim simboličko značenje, kao da podsjeća čitaoce i gledaoce da smo svi odgovorni za ono što se dešava nama i oko nas.
Efikasna priprema za Jedinstveni državni ispit (svi predmeti) - počnite se pripremati
Ažurirano: 2018-03-02
Pažnja!
Hvala vam na pažnji.
Ako primijetite grešku ili tipografsku grešku, označite tekst i kliknite Ctrl+Enter.
Na taj način pružit ćete neprocjenjivu korist projektu i drugim čitateljima.