Jabuka ne pada daleko od drveta.
Izreka
Komedija D. I. Fonvizina "Maloletnik" nastala je krajem 18. veka. Danas je 21. vek i mnogi njegovi problemi su aktuelni, slike su i dalje žive. Jedan od glavnih problema koje pokreće predstava je pisčevo razmišljanje o zaostavštini koju Prostakovi i Skotinjini pripremaju za Rusiju.
Prije Fonvizina, riječ "maloljetan" nije imala osuđujuće značenje. Maloljetnici su bila djeca plemstva koja nisu navršila 15 godina, odnosno starost koju je Petar I odredio za stupanje u službu. U Fonvizinu je dobio podrugljivo, ironično značenje. Odgajanje djece je državni problem. Ali to ne rješava samo obrazovni sistem, već i svaka porodica pojedinačno. Do šesnaeste ili sedamnaeste godine, plemenita djeca su samo „neodrasla“. Jedu pite u izobilju, jure golubove i česti su posjetioci "djevojačkih soba". Ne zamaraju se ničim, ne mare ni za šta. Ali djetinjstvo brzo prolazi, moraju odrasti, otići u javnu službu ili nastaviti posao svojih roditelja. To znači da ih treba pripremiti za odrasli život, a roditelji svoju djecu pripremaju za život u skladu sa svojim idealima (ako ih imaju), svako na svoj način.
Mitrofan je sin jedinac provincijskih roditelja. Plemić, budući kmet vlasnik ili državni službenik. “Sliči na majku”... Ovo već mnogo govori. Majka, gospođa Prostakova, je okrutna i dominantna žena, podmukla, lukava i pohlepna. Neupućena majka predaje sinu nauci, ali je unajmila učitelje „po jeftinijoj cijeni“, pa čak i tada stane na put. Šta vredi njen savet sinu: "...prijatelju, bar izgleda radi, nauči, da mu do ušiju dođe koliko se trudiš!" „Našao sam novac, nemoj ga ni sa kim dijeliti, Mitrofanuška. Majka Mitrofana odgaja ga po svom liku i liku: glup je, pohlepan, lijen. U naletu bijesa vrišti na dvorišnu djevojku Palašku, koja je teško bolesna. Ona ne vodi računa o dostojanstvu onih koji žive pored nje: dugo je zgnječila svog muža, lišavajući ga njegove volje i mišljenja, i ponižava Sofiju, smatrajući je parazitom.
U Prostakovi vidimo samo zemljoposednika, nepismenog, okrutnog i neobuzdanog. Ne vidimo ženu u njoj, ona nema inteligenciju, nema milosti. U nekim aspektima, Mitrofan je otišao dalje od svoje majke. Prisjetimo se kako mu je žao majke, kojoj je dosadilo da tuče oca. On odlično razume ko je pravi gazda u kući, i nespretno laska svojoj majci. Slepo i bezobzirno voleći svog sina, Prostakova svoju sreću vidi u bogatstvu i neradu. Saznavši da je Sofija bogata nevesta, majka se zaljubi u devojku i na bilo koji način želi da uda svog sina. Prostakova misli da će Mitrofan svojom inteligencijom „daleko odleteti“, zaboravljajući narodnu mudrost: „Što seješ, to i žanješ“. vidi se, narodna mudrost Nije znala, jer su joj ljudi gori od stoke. Eremejevna, koja je cijeli svoj život posvetila služenju u porodici Prostakov, nije zaslužila ništa osim udaraca.
Učitelji su došli do Mitrofana, a on je gunđao: "Ubijte ih!" Mitrofan Cifirkina, koji želi da ga nečemu nauči, naziva „garnizonskim pacovima“, a nakon što nisu uspeli da otmu Sofiju, on i njegova majka nameravaju da „se obračunaju sa ljudima“, odnosno da bičuju sluge. Dakle, Prostakova je odgajala sina kako je znala i kako je htela. Šta se desilo? Na samom kritični trenutakživot kada je. našla se "na dnu", Prostakova juri svom sinu uz uzvik: "Ti si jedina ostala za mene, dragi prijatelju, Mitrofanuška!" - i naiđe na bešćutan, bezobrazan sinovljev odgovor: "Pusti majko, kako si se nametnula!" Sinov "zao karakter" direktna je posljedica loših osobina njegovih roditelja.
Mitrofan je šikar, prije svega zato što je potpuna neznalica, ne zna ni aritmetiku ni geografiju, ne može razlikovati pridjev od imenice. Ali je i moralno nezreo, jer ne zna da poštuje dostojanstvo drugih ljudi. Nezreo je i u građanskom smislu, jer nije dovoljno sazreo da shvati svoju odgovornost prema državi. Sasvim je prirodno da Skotinjin-Prostakovi nemaju osjećaj za građanstvo; Mitrofan nije željan studiranja ili služenja i preferira poziciju “maloljetnika”. Mitrofanove osjećaje u potpunosti dijeli i njegova majka. „Dok je Mitrofanuška još u povojima“, razmišlja ona, „vreme je da ga razmazimo, a onda će ga za desetak godina pustiti, ne daj Bože, u službu, sve će propatiti“. Ima li mnogo takvih Mitrofana? Vralman je o tome rekao: „Ne brini, majko moja, ne brini: kakav si ti užasan sin – ima ih na milione na svijetu.” „Vidimo“, kaže Starodum, „sve nesrećne posledice lošeg vaspitanja“.
Sada je drugo vrijeme, drugi ljudi. Ali, Fonvizin nam kaže: porodica odgaja prije svega. Djeca nasljeđuju od roditelja ne samo gene, već i ideale, navike, način razmišljanja i života. Jabuka po pravilu ne pada daleko od drveta.
Bibliografija
Za pripremu ovog rada korišteni su materijali sa stranice http://ilib.ru/
Djeca plemića od šeste godine dodijeljena su nekom puku kao niži činovi: kaplari, narednici, pa čak i redovi. Kada su postali punoljetni, dobili su oficirski čin za svoju službu i morali su "idi na servis". Tinejdžeri mlađi od šesnaest godina nazivani su „maloletnicima“, što je značilo: nisu dovoljno sazreli da preuzmu odgovornost, odraslog života.
Porodica budućeg oficira bila je u obavezi da maloljetniku obezbijedi određeni nivo obrazovanja, koji se provjerava na ispitu. Često je takva verifikacija bila formalna, i mladi čovjek dozvoljeno da nastavi školovanje kod kuće do 25. godine. Sve to vrijeme dobijao je unapređenja bez napuštanja kuće. Razmažen i nedovoljno obrazovan oficir, često već oženjen i sa decom, odmah je okupiran visoka pozicija. Nije teško pretpostaviti kako je to uticalo na borbenu efikasnost vojske. Ništa bolja situacija nije bila ni sa državnom službom.
Tako opaka praksa školovanje kod kuće plemići i ismijavan od strane Denisa Fonvizina u komediji “Malodoljetnik”. Glavni lik Nije slučajno što je djelo dobilo naziv Mitrofan, što znači - "kao majka". Gospođa Prostakova oličava najružnije osobine zemljoposednika iz vremena kmetstva: tiraniju, okrutnost, pohlepu, bahatost, neznanje. Njen slabovoljni i uskogrudni muž se plaši da kaže i reč bez odobrenja svoje žene.
Prostakova pokušava da napravi kopiju svog sina. Mitrofanuška odrasta kao sebična, gruba i arogantna ljenčarka, čiji su svi interesi usredsređeni na ukusnu hranu i zabavu. Pretjerani apetit prestarjelog “djeteta” na sve načine potiče majka, čak i na štetu zdravlja njenog sina. Uprkos teškoj noći nakon obilne večere, Mitrofanuška jede pet lepinji za doručak, a Prostakova zahteva da joj se posluži šesta. Nije iznenađujuće što je šiblje, prema rečima majke, "nježna gradnja".
Mitrofanova zabava je najprimitivnija. Voli da juri golubove, da se šali i da sluša priče kaubojke Khavronya. Njena majka ohrabruje takav nerad, jer je i sama Prostakova nepismena, kao i njeni roditelji, muž i brat. Čak je i ponosna na svoje neznanje: "Ne budi Skotinin koji želi nešto da nauči". Ali zemljoposednik je prisiljen da svom sinu pozove učitelje. Zbog svoje patološke pohlepe zapošljava najjeftinije "specijalisti". Penzionisani narednik Tsyfirkin predaje aritmetiku, poluobrazovani sjemeništarac Kuteikin predaje gramatiku, a bivši kočijaš Vralman predaje "sve ostalo".
Međutim, glupost i lijenost ne dozvoljavaju Mitrofanu da primi čak ni primitivno znanje koje mu potencijalni učitelji pokušavaju prenijeti. Tsyfirkin priznaje da za tri godine nije predavao svom štićeniku "broj tri", a Kuteikin se žali da je nizak već četiri godine "mumljanje dupeta". Vralmanova nauka je da stalno savetuje "djetetu" manje stresirajte i ne komunicirajte s njima pametni ljudi. Strahovanja gospođe Prostakove da njeno voljeno dijete neće naći društvo Vralman lako opovrgava: “Kakof je tvoj najtragičniji sin, ima ih na milione na svetu”.
Podrška Nemaca samo jača um zemljoposednika prezriv stav na obrazovanje. I to čini Mitrofanušku veoma srećnom. Nije čuo ni za geografiju, već za riječ "vrata" smatra pridjevom jer “vezana je za svoje mjesto”.
Treba napomenuti da je Mitrofan, iako glup, lukav i savršeno razumije svoju korist. On vešto manipuliše majčinim osećanjima. Ne želeći da započne lekciju, tinejdžer se žali da ga je ujak tukao i obećava da će se udaviti od takve uvrede.
Mitrofan ne cijeni one koji su niži od njega po činu ili položaju u društvu, već blagodaću i moći izvlači naklonost. Tipični apeli maloljetnika slugama i učiteljima: "staro kopile", "garnizonski pacov". On imenuje roditelje iz snova "takvo smeće", ali voli bogataša Staroduma i spreman je da mu ljubi ruke.
Mitrofan je veoma kukavica. Prijeti gnjevom svoje majke, koje se plaše oni oko njega, ali se u okršaju sa Skotininom krije iza stara dadilja. Prostakova obožava svoje jedino dete, štiti ga i pokušava da uredi srećnu budućnost. Zbog sina se svađa sa rođenim bratom, na udicu ili prevara pokušava da ga uda za bogatu naslednicu Sofiju.
Nezahvalna Mitrofanuška svojom ravnodušnošću plaća Prostakovu za njenu ljubav i brigu. Kada u finalna scena, žena koja je izgubila vlast, juri sinu za utjehu, neznalica s prezirom odguruje Prostakova: "Odlazi majko kako si me natjerala".
Slika Mitrofanuške nije izgubila na važnosti ni nakon dva i po stoljeća. Problemi u obrazovanju, slijepi majcina ljubav, neznanje i bezobrazluk, nažalost, ostaju važni i za modernog društva. A lijeni, netalentovani studenti se danas lako mogu pronaći.
Mitrofan.
Doslovno prevedeno sa grčki jezik ime Mitrofan znači "otkrivanje svoje majke", odnosno slično svojoj majci. Ovo je bistar tip razmaženog "maminog dečka", koji je odrastao i razvijao se u neukom okruženju kmetstva zemljoposedničko plemstvo. Kmetstvo, kućni namještaj a njegovo apsurdno, ružno vaspitanje ga je duhovno upropastilo i pokvarilo. Po prirodi nije lišen lukavstva i inteligencije.
Savršeno vidi da je majka suverena gazdarica kuće, i lepo se igra sa njom, pretvara se da je sin koji je nežno voli (priča o snu) ili je plaši pretnjom da će se utopiti ako se ne spase iz stričevih šaka i mučen čitanjem knjige sati.
Mitrofanov mentalni razvoj je izuzetno nizak, jer ima nesavladivu averziju prema radu i učenju. Scene njegovih časova sa učiteljicom i ispita jasno i potpuno pokazuju njegovu mentalnu škrtost, nepoznavanje nauka i nevoljkost da bilo šta razume, da uči nove stvari. Golubnjak, pite za ognjište, slatki san i besposleni život barčuka mnogo su mu draži od mentalnih bavljenja. Mitrofan ne poznaje ljubav ni prema kome, čak ni prema najbližima - ocu, majci i dadilji.
On ne razgovara sa nastavnicima, već „laje“, kako kaže Cifirkin; Eremejevnu, koja mu je odana, naziva „starim gadom“ i preti joj žestokim odmazdom: „Skidaću te!“ Kada Sofijina kidnapovanje nije uspjelo, on ljutito viče: „Čuvajte ljude! Grubo gurne svoju majku, koja je izgubila i vlast i imovinu, i očajan pojuri k njemu: „Pusti majko, kako si se nametnula. Mitrofanov govor u potpunosti odražava njegov karakter i njegove osebujne kvalitete. Mitrofanovo mentalno siromaštvo i nerazvijenost ogleda se u tome što ne zna da se služi rečima i da govori suvislo. On se izražava jednom rečju: Verovatno, brate. „Koja su koja vrata? Dođavola sa svime!” Njegov jezik sadrži mnogo kolokvijalizama, riječi i fraza posuđenih od dvorišnih slugu: Za mene, gdje mi kažu da idem. A vidi ti to je zadatak od mog ujaka”, “Zapamti Nyrnua kako se zvao!
Glavni ton njegovog govora je hirovita, prezirna, gruba navala razmaženog „maminog sina“, barčukija, budućeg despota i tiranina. Čak i sa majkom priča više nego drsko, a ponekad je i drsko prema njoj.
Slika Mitrofana se otkriva naširoko i raznoliko: njegov odnos prema roditeljima, prema ujaku, prema učiteljima, prema Eremejevni, njegovim aktivnostima, razonodi, uslovima koji su oblikovali njegov karakter, razlozima njegovog odnosa prema majci na početku i prikazan je kraj komedije. Autorov stav prema njemu je oštro negativan
Slika Mitrofana je slika ogromne generalizirajuće moći. Ime Mitrofanuška postalo je poznato. Sama riječ “maloljetan”, koja je prije Fonvizina označavala plemenitog tinejdžera mlađeg od 16 godina, postala je sinonim za potpunu neznalicu koja ništa nije znala i nije htjela ništa znati.
Ažurirano: 2011-05-08
Pažnja!
Hvala vam na pažnji.
Ako primijetite grešku ili tipografsku grešku, označite tekst i kliknite Ctrl+Enter.
Na taj način pružit ćete neprocjenjivu korist projektu i drugim čitateljima.
Karakteristike Mitrofana Prostakova („Mali“ od Fonvizina) 3.44 /5 (68.89%) 9 glasova
Mitrofan je sin Prostakovih, podrast, odnosno mladi plemić koji još nije ušao u javna služba. Po dekretu Petra I, svi maloljetnici su morali imati osnovna znanja. Bez toga, nisu imali pravo da se venčaju, a takođe nisu mogli da uđu u službu. Zato je Prostakova angažovala učitelje za svog sina Mitrofanušku. Ali ništa dobro od toga nije bilo. Prvo, njegovi učitelji su bili poluobrazovani sjemeništarac i penzionisani vojnik. Drugo, sam Mitrofan nije želeo da uči, a gospođa Prostakova nije baš insistirala na učenju.
Naravno, porodica je igrala veliku ulogu u lijenosti i nezrelosti. Pošto majka nije smatrala obrazovanje važnim, gde bi i sam Mitrofanuška mogao da ima poštovan stav prema učenju?
Glavne karakteristike Mitrofana su lenjost i sebičnost. On ne želi ništa da radi. Mitrofan ne želi da uči i uopšte ne razume potrebu za znanjem: "Pa daj mi tablu, garnizonski pacove!" Od djetinjstva je bio pod paskom svoje majke i Eremejevne, pa nije iznenađujuće što je Mitrofan odrastao u takvog ljigava.
Sebičnost s kojom se Mitrofan odnosi prema onima oko sebe je jednostavno nevjerovatna. Jedini autoritet za njega je majka Prostakova, a i ona ispunjava sve njegove hirove. Užasno se ponaša prema Eremejevnoj: „Pa, samo reci još jednu reč, ti stari gade, i ja ću te skinuti! Opet ću se žaliti majci; pa će se udostojiti da ti zada zadatak kao juče.” Ali u trenutku opasnosti on je uvek zove u pomoć:
„Skotinin (bacivši se na Mitrofana) Oh, prokleta svinjo...
Mitrofan. Majko! Štiti me."
Maloljetnik uopšte nije razmišljao o svojoj budućnosti, nije mario za svoju sudbinu. Živeo je dan po dan, svaki dan je bio hranjen i nije morao ništa da radi. Ako dobar život završio, onda ne bi mogao ništa da uradi, da se na bilo koji način prilagodi životu.
Naravno da je smiješan, ali postaje tužno kad pomisliš šta će mu se dalje dogoditi. Uostalom, u naše vrijeme postoje takvi Mitrofanuški. Čitamo knjige kako bismo izbjegli nevolje opisane u njima. Nakon čitanja Fonvizinovog „Maloletnika“, možda ćemo moći da pomognemo takvim lijencima koji su postali lijeni zbog nepravilnog odgoja. To je ono što znači moć riječi, moć knjige. Čak i sada, kada se svijet promijenio, “Mali” je vrlo korisno čitati. I naravno, bez lika Mitrofana ne bi bilo ove komedije koja osuđuje nepravdu.
Gruba neznalica Mitrofanuška nije samo jasan rezultat nepravilnog vaspitanja, već je i sam njegov odgoj slika svakodnevnog života sebičnih zemljoposjednika Prostakova-Skotinjina.
Slike Prostakova, Skotinjina i same Mitrofanuške su preuveličane. Smiješni su, ali u isto vrijeme i zastrašujući, ako zamislite da su takvi zemljoposjednici mogli postojati u to vrijeme i koliko je teško bilo njihovim kmetovima.
A šta će običan narod imati sa Mitrofanom, ne može se ni zamisliti. Biće još nemoralniji od svog strica Skotinjina, koji je hteo da se oženi zbog svinja. Ali ono što me više brine je kako će takav egoistički ljigavac koji ništa ne zna i ne može ništa živjeti u društvu. Ne samo da će uništiti svoj život, već će uništiti i živote drugih ljudi svojim nepoštovanjem i nečovječnosti. Ali ne može se reći da je Mitrofan kriv, jer on nije birao svoje roditelje, a Prostakovi su ga odgajali kako im je odgovaralo. Uostalom, i njih su odgojili isti sebični zemljoposjednici. Možemo reći da je za to kriv sistem, moć koja je ljude učinila nejednakim. Privilegovan položaj, nezaslužen ničim drugim osim porijeklom, rođenjem, duge godine gurnuo plemstvo u opušteno stanje. Naravno, era Petra Velikog označila je početak jednakih mogućnosti i korisne, motivirajuće konkurencije. Ali plemstvo, koje je tada imalo ogroman uticaj, dovodeći jednog za drugim monarha na vlast, moglo je da obezbedi udobnost svojih života i života svoje dece. Pod Katarinom II plemstvo je dobilo nezamisliva prava i mogućnosti, ali gospodski način života nije stimulisao elitu društva da radi čak ni intelektualno.
Fonvizin je prikrio svoje misli o uzrocima poroka plemstva, bičevanju lijenosti, načinu života stotina istih prostakluka širom Rusije je okupiran centralno mjesto među idejama rada. Nedostatak kritike razmažio je plemstvo i učinio ga tiranima. Prostakovi nisu bili primorani da se ponašaju loše prema kmetovima i da tako odgajaju sina. Najviše strašni ljudi To nisu oni koji priznaju svoj nemoral, već oni koji svoje ponašanje smatraju ispravnim, jer ovi drugi ne mogu vratiti moral.
Jabuka ne pada daleko od drveta. Izreka iz komedije D. I. Fonvizina „Malodoljetnik“ nastala je krajem 18. Danas je 21. vek i mnogi njegovi problemi su aktuelni, slike su i dalje žive. Jedan od glavnih problema koje pokreće predstava je pisčevo razmišljanje o zaostavštini koju Prostakovi i Skotinjini pripremaju za Rusiju. Prije Fonvizina, riječ "maloljetan" nije imala osuđujuće značenje. Maloljetnici su bila djeca plemstva koja nisu navršila 15 godina, odnosno starost koju je Petar I odredio za stupanje u službu. U Fonvizinu je dobio podrugljivo, ironično značenje. Odgajanje djece je državni problem. Ali to ne rješava samo obrazovni sistem, već i svaka porodica pojedinačno. Do šesnaeste ili sedamnaeste godine, plemenita djeca su samo “neodrasla”. Jedu pite u izobilju, jure golubove i česti su posjetioci "djevojačkih soba". Ne zamaraju se ničim, ne mare ni za šta. Ali djetinjstvo brzo prolazi, moraju odrasti, otići u javnu službu ili nastaviti posao svojih roditelja. To znači da ih treba pripremiti za odrasli život, a roditelji svoju djecu pripremaju za život u skladu sa svojim idealima (ako ih imaju), svako na svoj način. Mitrofan je sin jedinac provincijskih roditelja. Plemić, budući kmet vlasnik ili državni službenik. “Sliči na majku”... Ovo već mnogo govori. Majka, gospođa Prostakova, je okrutna i dominantna žena, podmukla, lukava i pohlepna. Neupućena majka predaje sinu nauku, ali je unajmila učitelje „po jeftinijoj cijeni“, pa čak i tada stane na put. Šta vredi njen savet sinu: „...prijatelju, bar izgleda radi, nauči, da mu dođu do ušiju koliko se trudiš!“ „Našao sam novac, nemoj ga ni sa kim dijeliti, Mitrofanuška. Majka Mitrofana odgaja ga po svom liku i liku: glup je, pohlepan, lijen. U naletu bijesa vrišti na teško bolesnu djevojku iz dvorišta Palašku. Ona ne vodi računa o dostojanstvu onih koji žive pored nje: dugo je slomila svog muža, lišavajući ga njegove volje i mišljenja, i ponižava Sofiju, smatrajući je parazitom. U Prostakovi vidimo samo zemljoposednika, nepismenog, okrutnog i neobuzdanog. Ne vidimo ženu u njoj, ona nema inteligenciju, nema milosti. U nekim aspektima, Mitrofan je otišao dalje od svoje majke. Prisjetimo se kako mu je žao svoje majke, kojoj je dosadilo da tuče oca. On odlično razume ko je pravi gazda u kući, i nespretno laska svojoj majci. Slepo i bezobzirno voleći svog sina, Prostakova svoju sreću vidi u bogatstvu i neradu. Saznavši da je Sofija bogata nevesta, majka se zaljubi u devojku i na bilo koji način želi da uda svog sina. Prostakova misli da će Mitrofan svojom inteligencijom „daleko odleteti“, zaboravljajući narodnu mudrost: „Što se vrti, dolazi okolo“. Očigledno nije poznavala narodnu mudrost, jer je za nju narod gori od stoke. Eremejevna, koja je cijeli svoj život posvetila služenju u porodici Prostakov, nije zaslužila ništa osim udaraca. Učitelji su došli do Mitrofana, a on je gunđao: "Ubijte ih!" Mitrofan Cifirkina, koji želi da ga nečemu nauči, naziva „garnizonskim pacovima“, a nakon što ne uspeju da otmu Sofiju, on i njegova majka nameravaju da „se obračunaju sa ljudima“, odnosno da bičevaju sluge. Dakle, Prostakova je odgajala sina kako je znala i kako je htela. Šta se desilo? U najkritičnijem trenutku svog života, kada se našla "na dnu", Prostakova juri sinu uz uzvik: "Ti si jedina ostala za mene, dragi prijatelju, Mitrofanuška!" - i naiđe na bešćutan, bezobrazan sinovljev odgovor: "Pusti majko, kako si se nametnula!" Sinov "zao karakter" direktna je posljedica loših osobina njegovih roditelja. Mitrofan je šikar, prije svega zato što je potpuna neznalica, ne zna ni aritmetiku ni geografiju, ne može razlikovati pridjev od imenice. Ali je i moralno nezreo, jer ne zna da poštuje dostojanstvo drugih ljudi. Nezreo je i u građanskom smislu, jer nije dovoljno sazreo da shvati svoje obaveze prema državi. Sasvim je prirodno da je građansko osećanje strano Skotinjin-Prostakovima pomisao da „biti koristan sugrađanima” ne može da im uđe u glavu. Mitrofan nije željan studiranja ili služenja i preferira poziciju “maloljetnika”. Mitrofanove osjećaje u potpunosti dijeli i njegova majka. „Dok je Mitrofanuška još u povojima“, razmišlja ona, „vreme je da ga razmazimo, a onda će ga za desetak godina pustiti, ne daj Bože, u službu, sve će propatiti“. Ima li mnogo takvih Mitrofana? Vralman je o tome rekao: "Ne brini, majko moja, ne brini: kako si ti dragi sine - ima ih na milione na svijetu." „Vidimo“, kaže Starodum, „sve nesrećne posledice lošeg vaspitanja“. Sada je drugo vrijeme, drugi ljudi. Ali Fonvizin nam kaže: porodica odgaja prije svega. Djeca nasljeđuju od roditelja ne samo gene, već i ideale, navike, način razmišljanja i življenja. Jabuka po pravilu ne pada daleko od drveta.
- Novo!
“Nedorosl” je prva ruska društveno-politička komedija. Fonvizin prikazuje poroke svog savremenog društva: gospodare koji vladaju nepravedno, plemiće koji nisu dostojni da budu plemići, „slučajne“ državnike, samozvane učitelje. gospođo...
Jedan od glavnih likova Fonvizinove komedije "Maloletnik" je Prostakov Mitrofan Terentjevič, plemeniti sin Prostakovih. Ime Mitrofan znači „sličan“, sličan njegovoj majci. Možda je ovim imenom gospođa Prostakova htela da pokaže da je njen sin odraz...
Rječnik daje dvije definicije za riječ "maloznačajni". Prvi je „ovo je mladi plemić koji nije punoletan i nije stupio u javnu službu“. Drugi je "glup mladić - odustao". Mislim da je drugi...
Komedija je veoma jedinstven žanr. Većina komedija ima mitsku ili bajkovitu radnju. I vrlo malo stripova se odlikuje točnim i potpunim prikazom stvarnosti. I "Nedorosl" nije izuzetak. Pitanje da li pisac treba...