Svi kažu, mislio sam na čovjeka i on je nazvao. Zaboravio sam čovjeka, a on me je uzeo i podsjetio na sebe i vratio se. I moj favorit: što više trošiš, više dobijaš. U kojoj dimenziji žive svi ovi ljudi? Ja definitivno nisam među njima. Kakve zakone energije koriste u životu, da im je sve ovako? Za mene je sve prozaičnije. Niko ne zove, niko se ne vraća, a potrošen novac se u mom životu pojavljuje u duploj količini.
Izreke ne treba shvatati tako ozbiljno, one ne funkcionišu uvek. Što se tiče trošenja i primanja, to se ne odnosi uvijek posebno na novac. Živite kako vam odgovara
Ne znam za zaboravljene muškarce, ali ljudi kojih sam se sećala zaista me podsećaju na sebe na najdivniji način.
To je nastavnik iz muzička škola iznenada nazove sa kartama za godišnjicu škole, pa ću naletjeti na drugara u prodavnici... A ne znam po kojim zakonima se to dešava, avaj...
Ponekad se poklopi, zašto ne) Nije uvijek tačno do 100%, ali se dešava) Razmišljam o osobi, i odjednom on ili nazove ili ostavi poruku na društvenim mrežama. O coveku - o, da, vratio se) Kad su raskinuli, a nisu pisali, nisu zvali, nisu kukali kako mi nije lose bez njega, odmah sam se vratila da proverim zasto Nisam se objesio))) A u vezi novca je isto, ponekad. Pojavljuju se odnekud, doduše u malim količinama, ali u pravo vrijeme. Do te mere da ga nađem na ulici - jednog dana me je posetio gost bez upozorenja, a dve nedelje pre toga sam našao 200 dolara na ulici. Vlasnik novca se nikada nije pojavio, iako sam išao u apoteke u blizini mjesta pronalaska, pitajući se da li se neko susreo sa takvim problemom, pa sam sav taj novac potrošio na “goste”. Ali ono što se definitivno vraća više nego što dajete je nematerijalno. Ako živite po principu "čini dobro i baci ga u vodu", onda se to vraća, iskreno)
Sretan zbog tebe) posebno zbog novca)
Možda nemate dovoljno ljubavne energije. Svi se dobro osjećamo ko nas voli ili voli svim srcem, i ko je tako... Zvanično se dobro ponašao prema nama. Što više trošite, više dobijate. Darivanje je uvijek ugodnije od primanja poklona. Ako imate naviku da ugodite drugima barem nečim, onda ljudi to pamte. A ljudi su veze. A veze su novac. Dakle, više komunicirajte i biće više novca. Ljudi također ne pomažu svima, već samo onima koji vole. Na taj način možete pronaći posao, napredovati u karijeri, pa čak i uspješno se vjenčati.
Razumem te mozda se osecas usamljeno, ali razmisli, neka nerazumljiva osoba ne razume kako te razume
Verovatno ste gubitnik, zato je ovako.
Ovo, naravno, funkcionira, ali vrlo rijetko. Zato je za pamćenje. Da bi se neko vratio, morate ga pustiti.
Uvijek se zapitajte: “U poređenju s kim?” Blagajnice koje viđate svaki dan jednostavno će se smijati vašim problemima, ako vas ne opsuju na tri sprata, jer su već odrasli! Ti nisi! Uvek se treba pitati: „U poređenju sa kim se osećam loše?“ Zhenya iz "Ironije sudbine" vas najvjerovatnije neće ni smatrati osobom, jer ste "zaboravili kako se radi neobično". Ovo pitanje je "u poređenju sa kim?" stalno se treba pitati))
Pa kasnim na sastanak, otpadaju mi ključevi i rukavice, spotaknem se preko praga, taksi kasni, ali ipak trčim da se provozam. A onda sastanak ide tako da bi bilo bolje da se uopšte nije desio...
Pa vidim momka u dvorištu kako bijesno udara volan svog naglo ugašenog auta i ne razumije da je to za njegovo dobro, da ga namjerno drže, ne dajući mu priliku da završi na nepotrebnom mjestu.. .
Ili ja poludim, uhvaćena u velikoj saobraćajnoj gužvi, a onda se ispostavi da je u to vreme pijani i ljuti bivši muž kružio u blizini moje kuće...
Mnogo je takvih trenutaka u životu. Skoro na svakom koraku. Kao da neko sedi na nebu i šapuće, upozorava vas na opasno skretanje, sprečava nevolje. Svaki dan primamo znakove, ali rijetko obraćamo pažnju na njih. Ne vidimo ih, ne znamo kako da ih prepoznamo. A ako ih vidimo, često ih i sami odbacujemo i ne želimo da ih slušamo.
Nisam sujevjeran, ne, ne vjerujem u znamenja, ali znakovi su nešto drugo... Ponekad se dešavaju takvi trenuci, beznačajni, neprimjetni drugima, ali za vas je to kao uslovni, upozoravajući signal.
Na primjer, prvi put sretnete osobu i sve je u redu, sve je divno, oduševljeni ste jedno drugim! Dobro komunicirate telefonom, internetom, daleko jedno od drugog, ali kad idete negdje zajedno, nešto se desi: auto se pokvari, odjednom imate hitne stvari, on odjednom dobije napad migrene, odgodite to iznova i iznova sastanak. A kada se, uprkos svemu, sretnete i idete na unapred dogovoreno mesto, izgubite se na putu i dugo lutate, ne nalazeći pravo skretanje. Na kraju, obojica se umorite i krenete kući, posramljeno pristajući da odložite put za kasnije.
On odlazi, ti se popni topla kupka i osjećate tugu, razmišljajući o “zakonu podlosti”, o čudnim poteškoćama i preprekama na vašem putu s njim... A on zove 20 minuta kasnije i kaže da je mjesto gdje ste htjeli ići vrlo blizu. Pronađeno je čim ste raskinuli... Uvređeni ste, iznervirani, ali... Zašto ovo nije znak? Ali vi se tvrdoglavo nastavljate sastajati, ne obazirući se na sva ta kašnjenja i probleme kojih ima mnogo. Ponekad se zapitate: zašto je to tako? Ali ti sve otpisuješ kao nesreće, peh, slučajnosti... I posle nekog vremena ova osoba ti donese toliko toga heartache, toliko je nevolja i negativnosti koje ti i noćna mora o tome nisam ni sanjao... I onda počneš da se sećaš čemu si se smejao i čemu si bio iznenađen na samom početku.
Ili idem kod doktora i shvatim da danas ne želim da idem tamo, jednostavno ne mogu, noge mi se ne kreću, unutra je užasan, neobjašnjiv, neshvatljiv strah. Izlazim iz kuće i odmah me zapljusne prljavština automobila u prolazu. Žurim da se presvučem, kasnim i odlučujem da odložim posetu, ali jedan od dobrih rođaka insistira: „Ovo je za tvoje dobro, nije ni čudo što je strašno, ali je neophodno, razumej“. Prepustim se ubjeđivanju, i tog dana doktor napravi grešku koja me skupo košta.
Ali psihička nelagodnost je vrlo jasan znak. Ako trebate da donesete odluku, niko ne zna bolje od vaše unutrašnjosti šta treba da se uradi. Zašto ne slušamo ovaj glas, zašto ne želimo da slušamo sebe i šta se dešava oko nas?
“Ako vam ne vjeruju i ne slušaju glas prvog znaka, onda će vjerovati glasu znaka drugog.”. Takve riječi su u Bibliji. Znak ima glas. Svaki znak govori o nečemu, upozorava, ukazuje na nešto tako da osoba obrati pažnju. Bog daje ova upozorenja ako ste na liniji promjene u svom životu.
Znak je neka vrsta dogovora sa Bogom, sa onim što je u vama, pa, znate, zar ne? To je zaštita koja se daje odozgo, jer Bog želi spriječiti osobu da krene pogrešnim putem.
Prorok William M. Branham kaže da ako ne primite Svetog Duha, nevolja je izvjesna. Duh Sveti je vaša duša, on vam govori, daje vam znakove, nemojte ih odbaciti! Zato je prorok, držeći propovijed „Znak“, to toliko isticao.
Sve što vam se dešava je, moglo bi se reći, nagoveštaj kvaliteta budućnosti. Ako je povezano s neugodnim osjećajima, izaziva strah, tjeskobu, nelagodu, onda je to signal negativnog preokreta. Ako ste već obratili pažnju na to, onda to ne biste trebali zanemariti. Možda upozorava da morate biti oprezniji ili radikalno promijeniti svoje ponašanje, ili potpuno prestati, ili odabrati drugačiji način djelovanja.
Ako ono što ste planirali ne uspije, pojavljuju se čudne prepreke, a stvari se kreću s poteškoćama - možda ste odabrali ćorsokak i uopće ne morate tamo ići? Ako pokušate, ali uzalud, onda je ovo znak odozgo. Bog vam kaže: nemojte, uradite nešto drugo ili ostavite ovu osobu - nećete biti sretni s njim. A za žene, instinkt, mora se reći, vrlo često nepogrešivo govori: ne vaš muškarac. Zašto mnogi ljudi ne slušaju?
Želiš jedno, a radiš nešto drugo, želiš da napustiš svoje nevoljeno računovodstvo i odeš studirati za dizajnera, ali tvoje godine nisu iste. Istovremeno, stalno vidite znakove oko sebe i postajete uvjereni da vaš istinski poziv zaista nije u onome što radite. Ali ti je rečeno šta da radiš, a ti to radiš jer moraš... Zašto moraš?
Zaboravili smo da sloboda izbora uključuje ne pitati i ne činiti, jer tako bi trebalo da bude, već slušati svoje „ja“ i otići i uzeti ga.
Ako vam padaju misli da ne živite svoj život, da niste zadovoljni nečim, da nema radosti koja je bila prije, nemojte ih otjerati misleći da je to napad depresije. Ne, ovo nije depresija, ovo je i znak da nešto treba promijeniti, to je vaše unutrašnje “ja” koje pokušava da dopre do vas.
Trebate li donijeti važnu odluku? Stanite i slušajte sebe. Ako je odluka već donesena, sjetite se kako ste se osjećali kada ste je donijeli. Da li ste se osjećali “dobro” ili “loše”? Ako je odluka bila teška, ako je bilo depresivno stanje, onda je ovo definitivno „loše“. U tom slučaju možete bezbedno promeniti svoju odluku.
Zdrav razum često prigušuje šapat duše. Um uvek pokušava da opravda i dokaže da je u pravu. Sada ste suočeni sa izborom: duša pokušava stidljivo prigovoriti, um čuje šta duša govori, ali se pretvara da ne čuje i insistira na sebi, oslanjajući se na „zdravo rasuđivanje“.
Nakon što pročitate ove redove, stavite ih u dubinu svoje podsvijesti i sljedeći put kada budete donosili odluku zapamtite ih. Videćete da se sve dešava upravo ovako. Da, i sami to znate, samo ne razmišljate o tome.
Naravno, vredi napomenuti da što je događaj uzbudljiviji za nas, to veća vrijednost vezujemo se za sve što se dešava oko njega. Naravno, ponekad uopšte ne vidimo znakove, već samo manifestaciju onoga što mi vidimo ovog trenutka koncentrirano. Zakon privlačenja kaže da ste magnet i da privlačite u svoj život ono što je u skladu sa vašim željama. Jeste li više puta primijetili da kada razmišljate o osobi, kako se ona zove ili je slučajno sretnete?
Jednom kada odlučite nešto učiniti, pojavljuju se znakovi i sve ono što okupira vaše misli privlači se u vaš život. Ali ako su ovi znakovi negativne prirode i morate sami sebe da uvjeravate i uvjeravate, onda nešto nije u redu... Znači da je vaša duša protiv toga. Ako vašoj duši ne smeta, nećete morati da se ubeđujete. Duša ne misli, ona oseća i zna. Slušajte sebe i svoje srce.
Posebnu pažnju treba posvetiti željama i postupcima koji mogu promijeniti život i sudbinu. Ako želja uzrokuje neugodnost i strah i postoji mogućnost da je odbijete, bolje je odbiti je. Ovo će vas spasiti od mnogih problema. Ova želja ne dolazi iz srca. Ako zanemarite nelagodu, vrlo često ćete kasnije požaliti.
Samo vi možete dešifrirati i primijetiti svoje znakove. Sve ćete razumjeti ako posmatrate sebe i svijet oko sebe. Glavna prednost znakova je ta što se mogu probuditi na vrijeme i jasno dati do znanja da možda djelujete na svoju štetu. Kako ih počnete svjesno slušati, dobićete snagu i razviti intuiciju koja nema granica, baš kao ljudski mozak općenito. A snaga pozitivnih emocija i harmonije sa samim sobom mogu sami po sebi promijeniti život na bolje.
Predlažem da to ispitamo i saznamo da li je taj ozloglašeni gospodin Chance zaista tako svemoguć i postoji li uopće.
Kao dijete bio sam iznenađujuće savjesno dijete: počinivši neki prekršaj, odmah sam to priznao roditeljima. Ali u svom govoru pokajanja uvijek sam dodavao riječ „slučajno“ - na primjer, „Mama, ne psuj, tvoja omiljena vaza se slučajno razbila.“ U stvari, kolaps se dogodio kada je vaza korištena kao svemirski brod sa Barbie lutkom na brodu "otišla je u orbitu" - tada je izmakla iz ruku glavnog pilota. I čak bi bilo čudno da je u takvim okolnostima preživjela. Ali moja majka nije znala za sve ovo, pa je vjerovala u nesreću.
Tako sam, već kao dijete, počeo shvaćati: ono što zovemo slučajnim zapravo nije slučajno. A ako logički lanac provedete obrnutim redoslijedom - od ostvarenog događaja do njegovog uzroka, tada svaki događaj postaje očigledan i prirodan. Pa recite mi o kakvoj nesreći možemo govoriti ako, kada zabodemo iglu u balon, čujemo glasan BANG! Uostalom, postoji uzročno-posledična veza!
Nažalost, u životu nije uvijek lako premotati vrpcu vremena i otkriti razlog za događaje koji nam se dešavaju. A ako nešto ne možemo da objasnimo, kažemo: „dogodilo se slučajno“. Ali razmislimo o tim odlučujućim događajima koji često mijenjaju živote koji se događaju u životima svakog od nas. Neko je slučajno sreo svog budućeg muža u metrou, neko je imao sreće na ispitu - dobio je jedinu kartu koju su naučili (slučajno, naravno), nekome su slučajno poklonili knjigu koja im je promenila svest i ceo život, a neko zapravo zaglavio u saobraćajnoj gužvi, propustio avion, a sat kasnije saznao da se srušio. Strašno je i pomisliti da se sve ovo moglo dogoditi spontano, besmisleno, voljom neke mitske Slučajnosti.
Ali ako pogledamo dublje u ove „slučajnosti“, vidjet ćemo da su prethodni događaji previše suptilno i složeno isprepleteni da bi bili puka slučajnost. Uostalom, remek-djelo neće izaći ako nasumično pomičete kist po platnu s povezom na očima. U najboljem slučaju to je apstrakcija, ali najvjerovatnije je to škrabotina. Sve je na svetu uredno – zato je tako lepo.
Naravno, postavlja se pitanje: sa “ čudesna spasavanja“Sve je jasno, ali šta je sa nesrećama? Uostalom, niko ne želi vjerovati da mu je cigla pala na glavu ne krivnjom nepažljivih radnika, i to nimalo slučajno, već iz nekog razloga. Svi će biti ogorčeni: „Šta sam uradio? Šta si uradio da to zaslužiš? Zašto sam se tačno okliznuo na ovoj stazi, pao i slomio nogu?” Obično nismo u mogućnosti da odgovorimo na ova pitanja. I živimo uvjereni da je svijet haos, gdje danas možete slučajno osvojiti milion, a sutra možete postati slučajna žrtva pljačkaša.
Ali postoje odgovori na ova pitanja. Jednostavno ne znamo sve razloge, kao što ni moja majka nije znala zašto joj se vaza razbila.
Vjerujmo da živimo u svijetu reda. Nemojmo ga uništavati našim mislima o haosu. I prema našoj vjeri to će nam biti dato. A ako ste se, ne daj Bože, zaista okliznuli i ozlijedili, razmislite: možda vas je prisilni “odmor” spasio od neke ozbiljnije kataklizme u vašem životu, a veliku ste izbjegli uz malu štetu? Ako ste svog dečka upoznali sa nekim drugim, hvala Bogu da se to dogodilo sada, a ne nakon 10 godina zajednički život, kada imate puno “zajedničke imovine”, uključujući dvoje djece. I još više, nemojte se ljutiti ako zakasnite na voz ili avion. Dakle, pređimo na sljedeću. Zapamtite: ništa se ne dešava slučajno. Sve je prožeto smislom, sve je pod kontrolom Velikog kombinatora, koji plete zamršenu šemu života, u kojoj se jedna nit čini da je ostatak slučajno završio ovdje.
Kršćanstvo nas uči da zahvalimo Bogu za sve – i za ono što nam se čini dobrim i za ono što smatramo lošim. Ne ohrabrujem sve da rade isto - svako dođe do ovoga sam (ili ne dođe uopšte). No, isključimo riječ "nesreća" iz našeg rječnika. Vjerujmo da svijet nije apstrakcija i haos, već red i sistem, a mi smo njegov važan dio. Hajde da analiziramo naš život i šta se u njemu dešava... ne, to se ne dešava, dešava se.