Slika pokazuje
Ljepota iz ruske bajke -
I besprijekoran i skroman.
Dubok, misteriozan i privržen,
A pogled djevojke je iskren;
Oteklina usana nas dodiruje;
I kosa je ravno razdijeljena
Glatke frizure;
A pletenica se spušta niz leđa
Sa elegantnom utkanom trakom.
Seljanka - mlada lepotica!
A gledalac, zadivljen njom,
Nada se da će zaobići
Strana nevolje i tuge,
Da devojku čekaju dani sreće,
I jedva da ima dana nesreće!..
Nisam još imao nikakvih briga! -
Ovo vidimo na slici,
Gdje je plavi karirani šal?
Ruka se stavlja na glavu.
Lice blista toplinom,
Za osmeh je potreban impuls,
Ali sa skromnošću i čistoćom
Stidljivo će se pokriti!..
Recenzije
Hvala puno, draga Lenochka! O linku na pjesmu. Kada ga otvorite, link koji se pojavljuje na vrhu može se jednostavno kopirati i zalijepiti u tekst. Nakon izlaska iz načina unosa teksta ili uređivanja, ova veza će vam omogućiti da kliknete direktno na pjesmu. Sve najbolje! Sa ljubavlju i nežnošću,
Dnevna publika portala Stikhi.ru je oko 200 hiljada posetilaca, koji ukupno pregledaju više od dva miliona stranica prema brojaču saobraćaja koji se nalazi desno od ovog teksta. Svaka kolona sadrži dva broja: broj pregleda i broj posjetitelja.
Sliku „Devojka u šalu“ naslikao je Aleksej Gavrilovič Venecijanov, izuzetan ruski majstor portreta, u poznom periodu svog stvaralaštva. Od 1819. umjetnik je napustio komercijalne aktivnosti i prestao prodavati svoja djela. A.G. Venetsianov se okreće od buke velikih gradova, naseljavajući se u seljačkoj zabiti svoje rodne zemlje, umjetnik prikazuje otvorena, svijetla lica običnih ljudi.
Sa Venecijanovljevog platna „Devojka u marami“, veoma mlada seljanka izgleda naivno sa ogromnim, širom otvorenim sivo-zelenim očima. Preko njene tamne kose uredno razdijeljene po sredini prebačena je velika plava kockasta marama. Devojka iz proste radničke porodice, mlada lepotica ni po čemu ne zaostaje u lepoti od razmaženih gradskih gospođica.
U cijelom izgledu djevojke ima nečeg duhovnog, skrivenog od znatiželjnih očiju. Oseća se da je ugledna, skromna i lepo vaspitana. Priznati majstor svog žanra, A.G. Venecijanov tako vešto postavlja svetla i senke na portret da imate osećaj da devojka diše, sprema se da se vragolasto osmehne, a njena tanka ruka ispravlja maramu koja joj klizi sa glave.
Djevojčini prsti su nježni i krhki, težak život u seljačkom selu tog vremena nije doticao tanku kožu breskve. Pomalo blijedo lice krasi lagano rumenilo, za trenutak će pune usne rascvjetati u nevini djevojački osmijeh.
Čini se kao da je mladoj manekenki dosadilo poziranje, a djevojci koja još ne zna koliko je lijepa neobično je umjetnikovo pomno pažnja prema finim crtama njenog lica.
Blago potamnjeli kapci daju djevojci sa maramom zamišljen, pomalo tužan izgled. Pogled blistavih očiju ispod tankih gracioznih obrva je tih, direktan i miran. I dalje je lišen odjeka životnih drama, bilo kakvih unutrašnjih lomova. Ili je možda poznati portretista Venetsianov samo želio vjerovati da je u tako mladom životu još uvijek sve dobro, a nijedna tragedija nije učinila da njegove povjerljive oči budu ispunjene suzama.
Crveno-žute pruge na tamnoj tkanini marame značajno osvjetljavaju portret, njihovo odsustvo dalo bi platnu zatvorenu, možda čak i žalosnu nijansu, a mlada djevojka prikazana na slici gledaocu bi se činila nekoliko godina starijom. Kosa je prikazana sa neverovatnom jasnoćom, što je jedan od važnih kriterijuma pri ocjenjivanju portretnih radova. Zahvaljujući veštini slikara, odsjaj svetlosti kao da klizi po glatkoj, možda povučenoj unazad i upletenoj u šik debelu pletenicu. Ima osjećaj da je veliki majstor radio na svakoj vlasi posebno.
Snimio A.G. Devojka Venetsianova je takođe imala neobično jasno ovalno lice. Postoji određena stidljivost u okretanju glave modela, jasan pogled govori o preranom razvoju uma. Na slici "Djevojka u marami" nema ništa suvišno, ona u potpunosti odgovara svom naslovu. Ali skromna djevojka, na prvi pogled neprimjetna, svakim gledanjem slike postaje sve ljepša i tajanstvenija, simbolizirajući čistoću i duhovnost obične ruske osobe, slika ženske ljepote koja tek počinje cvjetati.
o PVPPTPFOPK UFPTPOE IPMUFB OE KHLBBOP OH FPYuOPK DBFSCH, OH YNEOY LFPC DECHKHYLY. h LBFBMPZBI tHUULPZP NHJES, B FBLCE PE CHUEI URTCHPYuOSCHI YIDBOYSI Y NPOPZTBZHYSI DBFYTPCHBO RPTFTEF HUMPCHOP - 30. ZPDSH, Y OBCHBOYE UFPMSH - Y OBCHBOYE UFPMSH - TSE HUMDECHKPYFYMBY "HUMDECHKPYFYMBY" LMEFYUBFPN RMBFLE". OE CHUFTEYUBEFUS KHRPNYOBOIK PV LFPN RPTFTEFE OH CH RYUSHNBI IHDPTSOILB, OH CH CHPURPNYOBOISI EZP VMYOLYI. nPTsEF VShchFSh, b. h. CHEOEGYBOPCH OE RTYDBCHBM VPMSHYPZP OBYUEOYS LFPC TBVPFE, OE PYUEOSH-FP DPTPTSYM EA? ULTPNOSHCHK LFAD, UDEMBOSCHK U LTEUFSHSOULPK DECHKHYLY, RP-CHYDYNPNH, VSHUFTP, CH PDYO-DCHB WEBOUB. NETSDH FEN UBNB CHPNPTSOPUFSH RPSCHMEOYS EZP OB UCHEF VSHMB CH OELPFPTPN TPDE UPVCHFYEN CH YUFPTYY THUULPK TSYCHPRYUY.
h REFETVHTZULPK BLBDENYY IHDPCEUFCH CHEOEGYBOPCHB OBSCHCHBMY "TYUHAEIK YYOPCHOIL".
UOBYUBMB BY UMKHTSYM CH LBOGEMSTYY DYTELFPTB RPYUF, ʺ̱BFEN CH MEUOPN DERBTFBNEOFE ENMENETPN, B CH UCHPVPDOPE PF UMKHTSVSH CHTENS CH TNYFBTSE LPRYTPCHBM RBUFEMSHA THVEOUTBYOU RBUFEMSHA THVEOUTBYOU ʺ̱FTVBBLUBINʺ̱FTVBBLUBINʺ̱FTVBBLUBINʺ̱FTAVBBOBIN EFSHCHY CHULPTE UFBM RPMSHʺ̱PCHBFSHUS Yʺ̱CHEUFOPUFSHA ZPTBʺ̱DP VPMSHYEK, YUEN OELPFPTSCHE BLBDENYLY TSYCHPRYUY. yuEMPCHEL - PE CHUSLPN UMKHYUBE CHOEYOE - OD VSHM FIYIK, CH URPTSH OYLPZDB OE CHUFKHRBM, UMBCHPK OE LYYUMUS, PF RPLTPCHYFEMSHUFCHB NBUFYFSHCHI TSYCHPRYUGECH OE. lFP VSCH NPZ RPDKHNBFSH, SFP LFPF "TYUHAEIK YYOPCHOIL" DBCHOP HCE UPUFBCHYM "UPVUFCHOOPE UCHPE RPOSFYE P TSYCHPRYUY" Y FPMSHLP DP CHTENEY OE FPTPRYFUS Pʺ̱BUEVEMSF?
b. h. CHEOEGYBOPCH. DECHKHYLB CH RMBFLE.
dBCE DPUMKHTSYCHYYUSH DP YUYOB FYFKHMSTOPZP UPCHEFOILB Y RPMKHYYCH ʺCHBOYE BLBDENYLB TSYCHPRYUY, PREMA CHUE EEE TsDBM UCHPEZP YUBUB. bMELUEA zBCHTYMPCHYUH CHEOEGYBOPCHH YURPMOMYMPUSH UPTPL YuEFSHTE ZPDB, LPZDB O PVPTPFE RPTFTEFB n. n. ZHYMPUPZHPCHPK (LFP RPMPFOP OBIPDIFUS CH fTEFSHSLPCHULPK ZBMETEE) OD UDEMBM OBDRYUSH: "CHEOEGYBOPCH CH NBTFE 1823 ZPDH UYN PUFBCHMSEF UCHPA RPTFTEFOHA TSYCHPRYUSH."
Y BY DEKUFCHYFEMSHOP RETEUFBEF RYUBFSH RPTFTEFSH RP ʺBLBBBN, RPLYDBEF REFETVHTZ, RETEUEMSEFUS CH UCHPA DETECHOSHLH UBZHPOLPCHP Y RYUSHNB RPDRYUSCHCHBEF: "CHEOEGYBLPCH" y LFK RPTSH BY UBN DEMYF UCHPA TSY'OSH LBL VSH O DCH YUBUFY -PDOB, LPZDB BY VSHM RTPUFP CHEOEGYBOPCH, Y DTHZBS, LPZDB BY UFBM CheOEGYBOPCH-UBZHPOLPCHULIK. FERETSH, PVTEFS OEBCHYUYNPUFSH, CHDBMY PF UKHEFOSCHI ʺBLBYUYLPCH, RTDYTYUYCHPK BLBDENYY, IKHDPTSOIL Rafinerija FCHPTYFSH O UCHPVPDE, RTEDPUFBCHMEOOOSCHI ʺ̱BLBYUYLPCH, RTDYTYUYCHPK BLBDENYY, IKHDPTSOIL Rafinerija FCHPTYFSH O UCHPVPDE, RTEDPUFBCHMEOOOSCHI UBTHLPCHUMPYFCY, RTEDPUFBCHMEOOOSCHI UBNCHLPUEMPYFCY, UBNCHLPCHUMPY OOPUFSNY Y TSEMBOSNY. lTBUPFB PLTHTSBAEEZP NYTB RETERPMOSMB EZP TBDPUFSHA.
CHPF LTEUFSHSOLB RP RETCHPK VPTPʺ̱DE CHEDEF RPD KhDGSH MPYBDEK. pF EEE OE RTPZTEFPK YENMY RPDOINBEFUS MEZLYK RBT, Y LBCEFUS, VHDFP LTEUFSHSOLB RMSHCHEF CH LFPC DSHNLE, EME LBUBSUSH YENMY VVUSCHNY OPZBNY. rTELTBUOP VSHMP OE YuFP-FP PFDEMSHOPE, CHSFPE UBNP RP UEVE -NPMPDSCHE MYUFPYULY YMY VPUPOPZBS LTEUFSHSOLB, B OEYUFP, UPEDYOSCHIE YI CH PDOP GEMPE. rTELTBUOPK VSHMB UBNB TSY'OSH ENMY, RTELTBUOSCHN shShchMP YUKHCHUFChP, LPFPTPPE TPTsDBMPUSH CH EZP ZTHDY Y UPEDYOSMP U LFK ENMEK, U MADSHNY, TBVPFBAEYNY" ABOUT OF THE. rTPKDEF EEE YUEFCHETFSH CHELB, RTETSDE YUEN yuetoshchyechulyk RTPChPZMBUYF CH UCHPEK OBNEOYFPK DYUUETFBGYY: RTELTBUOPE - EUFSH TSIYOSH, FEN UBNSCHN PFLTSHCHYECHULYK YUETSHCHYECHULYK, YPZMBUYF N IPDE TBCHYFYS THUULPZP YULHUUFCHB. b RPLB YuFP ULTPNOSHCHK IHDPCOIL, RPYUFY VE'CHSHCHEDOP TSYCHHEYK CH UCHPEK DETECHEOSHLE, CHDPIOPCHOOOP TBVPFBEF, RTPLMBDSHCHBS RKHFY LFPC YUFYOE, DPCHETSSHUSHOONBONNYA YUFYOE, DPCHETSSUSHOONBONKYA DPCHETSSHUSHOONBONKYA YOOOSCHY SCHMEOYK.
"OYUEZP OE Yʺ̱PVTBTSBFSH YOBYUE, YUEN CH OBHTE SCHMSEFUS, Y RPCHYOPCHBFSHUS EK PDOPC VEJ RTYNEUY NBOETB LBLPZP-MYVP IHDPTSoilB, FP EUFSH OE RYUBHFSH a LBlaTFYOKYBRTs, a Ref. PUFP LBL VSH ULBUBFSH a la oBFKhTB" - FBL DKHNBM CHEOEGYBOPCH Y FBL OBUFBCHMSM UCHPYI HYUEOILPC, CHULPTE RPSCHYYIUS X OEZP. YI PO YULBM Y OBIPYM UTEDSH VEDOPZP MADB Y LTERPUFOSCHI, CHETHS, YuFP, "YDHYUY UYN OPCHSHCHN RKHFEN", POY RTYVMYSFUS L RTBCHDE Y LTBUPFE CHETOEEE, YUEN FE, LFPIEFDBLY, YUEN FE, LFPTHEEFDBLY, YUEN FE, LFPTHEEFDBLY, HYUBEF LMBUUYUEULYE RMPPFOB, ʺ̱BFCHETSYCHBEF RTBCHYMB, RTYPVTEFBEF OBCHSHHLY , PUFBCHBSUSH ZMKHIYN Y UHERSCHN RETED FEN NYTPN RPDMYOOPK LTBUPFSCH, LPFPTHA SCHMSEF UPVPK RTYTPDB. UChPY RPMPFOB, YuFP VSH POY OH YPVTBTSBMY, IHDPTSOIL VPMSHYE OE OBSCHCHBEF "RPTFTEF", "REKBC", "TSBOTPCHBS UGEOLB", CHUE LFP "LFADSH CH VEKHUMPCHOPN RPDTBTsBOY RTYTPDE".
UBEE CHUEZP PO RJYEF LTEUFSHSOULYE MYGB. b RPULPMSHLH ON RP UCHPENH DKHYECHOPNH OBUFTPA RPF, FP CHUEZDB TsBTsDEF CHREYUBFMEOYK, LPFPTSHCHE RPNPZMY VSH ENKH KHFCHETDYFSHUS CH LFPN LBUEUFCHE. CHUFTEFYF ON CH RPME NPMPDHA UCHEFMPZMBKHA LTEUFSHSOHLH, KHUBDYF EE RETED NPMSHVETFPN, VTPUIF EK O LLMEOY VHLEF CHBUIMSHLPCH Y U FTEREFPN OBVEVMADBEF, LBL UCHEFFYFUS ZGPYMBLEE M HGP. th RTYUFBMSHOP CHZMSDSCHCHBEFUS CH LFP RTEPVTBTSEOOPE MYGP. OP RPFKH YUBEE CHUEZP RTYIPDIFUS PFUFKHRBFSH RETED TEBMYUFPN, LPFPTSCHK OE NPZ OE ʺ̱BNEFYFSH CHSTBTTSEOYS RPLPTOPK KHUFBMPUFY, LPFPTPE DEMBYUFPN, LPFPTPE DEMBMYUFPN, LPFPTSCHK OE NPZ OE ʺ̱BNEFYFSH CHSTBTTSEOYS RPLPTOPK KHUFBMPUFY, LPFPTPE DEMBMYUFPN, LPFPTPE DEMBMYUFPN, LPFPTSCHK OE NPZ. OD VSHM UMYYLPN YUEUFEO, YuFPVSH RYUBFSH FP, YuFP ENKH IPFEMPUSH VSC CH OEK KHCHYDEFSH, BOE FP, YuFP VSHMP O UBNPN DEM. th RPMPFOP ʺ̱BREYUBFMECHBMP UHFKHMSCHHE RMEYUY, VPMSHYYE, OBFTHTSEOOSCH THLY Y CHZMSD, CH LPFPTPN VSHMP UFPMSHLP RTYDBCHMEOOPUFY, VETTBMYUYS LP CHUECHENKH"SHBUCHENKH"DE (U SHBUCHENKH ABOUT U).
RPF YMY TEBMYUF ʺ̱BUFBCHMSM CHEOEGYBOPCHB VTBFSHUS ʺ̱B LYUFSH, YUFPVSH RYUBFSH "tsoygh", "lPTNYMYGH U TEVEOLPN", "lTEUFSHSOLKH fCHETULPK ZHVETOY"? ULPTEE CHUEZP, RPF, RPFPNH YuFP CHUE LFP RPTFTEFSH LTUBCHYG. rTBCHDB, OH CH PDOPN UBMPOE, OH CH PDOPK ZPUFYOPK LFYI LTEUFSHSOPL OE OBCHBMY VSH LTBUBCHIGBNY, POY LTBUICHSHCH RP OBTPDOSHCHN, "NHTSYGLYN" RTEDUFBCHMEOYOSCHFP, UMPFBCHMEOYSCHFP, BMPCHMEOYSCHFP: "UMPCHMEOYSCHFP PN", YI ZHYZHTSCH DSHCHYBF ʺ̱DPTPPCHSHEN Y UYMPK-U MAVPK TBVPFPK URTBCHSFUS, MAVBS FTHDOPUFSH YN OYRPYUEN. chZMSDSCHCHBSUSH CH YI MYGB, NSCH RPOINBEN, YuFP UOPCHB RPF PFUFKHRBM RETED FTECHSHCHN OBVMADBFEMEN. iHDPCOIL UFBTBMUS VSHFSH OBUFPMSHLP FPYuOSCHN, YuFP RP EZP RPMPFOBN HYUEOSCHE NPZHF YJHYUBFSH FYR MYGB FCHETULPK LTEUFSHSOLY-OEU-LPMSHLP ULKHMBUFCHLP ULKHMBUFKOBLY ZKHMBUFKBB, YJHYUBFSH V, CHPMPUSH, CHUEZDB RPLTSCHFSHCH RPCHSJLPK, RPCHPKOILPN, LPLPYOILPN YMY RMBFLPN. pjevajte DBCE RPIPTSY DTKhZ O DTKHZB, LBL RPIPTSY LTBUBCHIGSCH CH ULBELBI, CH OBTPDOSHI REUOSI.
Yʺ̱PVTBTTSBS UCHPYI LTEUFSHSOPL, IHDPTSOIL LBL VSC PFTELBMUS PF FAIRIES RPOSFYK, RTEDUFBCHMEOYK P TSEOULPK LTBUPFE, LPFPTSCHE UKHEE-UFChPCHBMY CH EZP CHTENS. UMHYUBMPUSH Y FBL, UFP CH URPTE RPFB Y TEBMYUFB PVB RTYIPDIMY L UPZMBUYA. th FPZDB RPSCHMSMYUSH FBLYE RPMPFOB, LBL "DECHKHYLB CH RMBFLE". bFP MYGP CHSHCHDEMSEPHUS CH ZBMETEE CHEOGYBOPCHULYI TSEOOEYO. h OEN OEF OYUEZP BUFSHCHYEZP, POP NYMP UCHPEK PDHIPFCHPTEOOPUFSH. lBL UMKHYUMPUSH, YuFP TSYOSH, YURPMOEOOBS FTHDB Y MYYEOYK, RPEBDYMB LFP UKHEEUFChP, YMY FPMSHLP DP CHTENEY PVPYMB EZP UFTPPOPK? h DEFULY RTYRHIYYI ZHVBI LBL VKHDFP FTEREEEF KHMSHVLB, h ZMBʺ̱BI UFPMSHLP YUYUFPZP, SUOPZP UCHEFB Y FBLPE DPCHETYE L NYTH, LBLPE VSHCHCHBEF FPMSHLP CH TBOOEK AOPUFZP. CHUE ZBTNPOYUOP CH YUETFBI EE MYGB, CHUE YURPMOEOP RTEMEUFY. YUEN VPMSHYE CHZMSDSCHCHBEYSHUS CH EE MYGP, FEN VPMSHYE KHCHETOOPUFY, YuFP LTBUPFB LFB DPUFPKOB YUBUFSHS, TPTsDEOB DMS YUBUFSHS. iHDPCOIL LBL VHDFP PFDSHBM, TBVPFBS OBD LFYN RPMPFOPN, RTEDBCHYUSH NEYUFBN. pVTTBYSCH LTERPUFOSCHI LTEUFSHSO RPSCHMSMYUSH CH THUULPK TSYCHPRYY Y DP CHEOEGYBOPCHB - X bTZHOPCHB, vPTPCYLPCHULPZP Y DTHZYI IHDPTSOYLPCH, OP FPMSHLP CH EZLTEU FChPTYSOULFYFK Y EZLTEU FChPTYSOULFYF RPOSFYK UFBOPCHYFUS ZMBCHOPK FENPK, PRTEDEMSEF UBNHA UKHEOPUFSH EZP YULHUUFCHB, EZP RTEDUFBCHMEOYK P LTBUPFE.
Sliku "Djevojka u kockastom šalu" napisao je umjetnik A.G. Venetsianova. Umjetnik, koji nije stekao umjetničko obrazovanje, postao je majstor portretnog žanra, dobio je titulu akademika Ruske akademije umjetnosti. Mnoge portrete naslikao je A.G. Venetsianov po naredbama, uključujući i za sticanje zvanja akademika. Ali došao je trenutak kada je napustio službu, gradski život u Sankt Peterburgu i preselio se u selo Safonkovo. Sam Venetsianov dijeli periode svog života u gradu i na selu, potpisujući radove i papire, dodajući pseudonim Safonkovsky.
Živeći u seoskoj divljini, svom dušom se posvećuje svom omiljenom poslu. Piše kako hoće i koga hoće. Modeli su bili jednostavni seljaci i njihova djeca. Slikajući prizore jednostavnog seoskog života uz učešće kmetova, Venecijanov je implementirao svoj princip „da se ništa ne prikazuje drugačije nego što je u stvarnosti...“. Umetnik je uspeo da prikaže harmoniju svakodnevnog seljačkog života, prirode i čoveka i otkrije lepotu ruske duše. Jedinstvo umjetnika i ljudi koje prikazuje osjeća se u svakoj pažljivo iscrtanoj crti lica, autentičnosti izraza očiju, te izraženoj fizičkoj i duhovnoj snazi. Venetsianov je uspio prenijeti ljepotu jednostavnih lica, drugačiju od one koju su kanonski prikazali majstori portretnog žanra tog vremena. U to vrijeme smatralo se da je loša forma slikati predstavnike niže klase, ali Venetsianov je, ne poštujući konvencije, za prirodu odabrao lica običnih ljudi koja mu se sviđala. Slikajući seljake, umjetnik je vješto birao boje i koristio igru svjetla i sjene.
Nije mogao a da ne pokaže vidljivi umor od prezaposlenosti kod ovih ljudi, izraz rezignacije pred sudbinom na njihovim licima. Nema nasmijanih ili čak nasmijanih lica. Stoga se među portretima A. Venetsianova izdvaja „Djevojka u kockastom šalu“.
Nema podataka o tome ko je pozirao umjetniku, čak se ne zna ni tačan datum slikanja portreta. Morala je pozirati umjetniku tako što je jednostavno bacila plavo-zelenu kariranu maramu preko glave i držala je rukom uz bradu. Vrlo mlada djevojka, više kao tinejdžerka, s rezignacijom intenzivno gleda na umjetnika. Slatko, čisto, gotovo djetinje lice. Visoko čelo, lijepo definirane obrve, sivoplave i široko postavljene velike oči, ravan nos, djetinjasto pune grimizne usne. Trouglasto ovalno lice, veoma meka i prijatna brada daju plemenitost licu devojke. Njena tamnosmeđa kosa je glatko začešljana na seljački način, s razdjeljkom na sredini i uvučena pod maramu. Čini se da je kosa upletena u gustu pletenicu.
Ruka koja drži šal na grudima otkriva jednostavnu seljanku. Seljački široka, prilično velika, sa snažnim prstima, oklijevajući pritišće maramicu na grudi.
Šal prebačen na djevojčinu glavu bio je nov; slične marame u velikim karama nosile su i seljanke tog vremena. Vjerovatno je umjetnik kupio ovaj šal posebno za djevojku, a zatim joj ga poklonio. Šal nije od grube tkanine, jer se na njemu jasno vide refleksije svjetlosti, kao na tkanini od svile ili satena. Glavna boja šala se mijenja ovisno o osvjetljenju od plave do zelene, čak se i boja šare mijenja od bijelo-žute do žuto-crvene. Sve nabore marame, pa čak i rese autor je pažljivo nacrtao.
Djevojka je obučena u jednostavnu košulju od izbijeljenog platna. Verovatno nosi ruski sarafan, ali umetnica nije opisala detalje odeće niti se fokusirala na spoljašnje okruženje. Glavna stvar je bila da se tačno prikaže lice devojke, da se pokaže njena spoljašnja lepota, kao i njen čisti unutrašnji svet. Čini se da djevojka, gledajući umjetnika, želi da se nasmiješi, ali se, oklevajući, suzdržava. Osmeh se krije u uglovima usana. Prirodna jednostavnost i skromnost, nevinost vidljiva je u cijelom njenom izgledu. Istovremeno, u njenim svijetlim, živahnim očima, kao u očima svake žene, postoji misterija.
I svako u njima može da vidi nešto drugačije, pogodi o čemu ovo divno stvorenje razmišlja, o čemu sanja. Vjeruje se da je tegobe i nedaće života još nisu dotakle, da njeno prolazno djetinjstvo i nadolazeća mladost nisu zasjenjeni teškoćama i tugama seljačke sudbine. Želim da ona i njen život ostanu svijetli, ne zasjenjeni bilo kakvim nevoljama.
Zahvaljujući djelima umjetnika Venetsianova, možemo vidjeti kako su jednostavni seljaci izgledali početkom 19. vijeka, kako je njihov svakodnevni život strukturirao, zamijetio i precizno zabilježio divni majstor na svojim platnima. Istorijski značaj slika je veliki kao pravi izvor informacija o tom periodu. Iako na slikama A.G. Radovi Venecijanova pokazuju sličnosti sa ikonama zbog određene ravnosti slike, plene svojom istinitošću i iskrenošću autorovog pogleda. Veličanstveni slikar portreta Venetsianov je s ljubavlju birao prirodu za svoje slike, zbog čega još uvijek možemo vidjeti i diviti se slikama poput „Djevojka u kockastom šalu“. Gledajući ovaj portret, iz nekog razloga se čini da gledamo mladu Madonu sa slika srednjovjekovnih umjetnika.
Slika se čuva u Državnom ruskom muzeju u Sankt Peterburgu.