Richard William Wright rođen je 28. jula 1945. godine u prosperitetnoj londonskoj porodici. Sa 17 godina završio je prestižnu školu Harberdashers i upisao se na arhitektonski odjel Politehnike. U to vrijeme Ričard je upoznao Rodžera Votersa i Nika Masona, sa kojima je organizovao svoj prvi tim. Grupa je izvodila klasični ritam i bluz materijal, ali Wrightu se to nije baš svidjelo, jer je više gravitirao džez formama. Rick je bio veoma zadovoljan kada se Syd Barrett pojavio u njihovom društvu, dajući ostalima veću slobodu izražavanja u improvizaciji. Bend je promenio gomilu imena ("The Meggadeath", "Sigma 6", "The Abdabs", "Leonard's Lodgers", "The T-Set") pre nego što je stigao do klasika "Pink Floyd". Inače, tokom član tima "Abdabs" bila je Wrightova buduća supruga, Juliet Gale.
Prvi album "Pink Floyd" je skoro u potpunosti pripadao Baretu, ali već na "A Saucerful Of Secrets" čule su se dve Rajtove pesme. Također, dvije njegove kompozicije, "It Would Be So Nice" i "Paintbox", objavljene su kao singlovi. Muzičari su drugu polovinu albuma "Ummagumma" podijelili na nekoliko solo komada. Ovdje je Rick bio odgovoran za četverodijelni instrumental "Sysyphus".
Prvi od njih zvučao je mističnim sintisajzerom sa timpanima, drugi romantičnu sonatu za klavir, treći je bio previše eksperimentalan, a četvrti je izgrađen na melotronima. Nakon toga, uzde su postepeno počele prelaziti na Watersa, ali Wright je ipak uspio sudjelovati u stvaranju materijala. Klavijaturista Pink Floyda dao je značajan doprinos klasicima kao što su "Echoes", "The Great Gig In The Sky", "Us And Them". Nakon izlaska “Animals” situacija u grupi se zaoštrila, a kako bi se nekako oslobodio vode i ostvario vlastite ambicije, Wright je objavio solo ploču. Za snimanje diska, Rick je pozvao sidemen "", tako da je album na neki način bio nastavak rada grupe, ali samo s jazz pristrasnošću. Nije bilo turneja ili singlova koji bi podržali "Wet Dream", i kao rezultat toga izdanje je prošlo gotovo nezapaženo.
Ali strasti u Pink Floydu su nastavile da ključaju, a do izlaska The Walla, na insistiranje Watersa, Wright je uklonjen iz službene postave. Međutim, Rick je nastavio raditi u grupi, iako na bazi sesije. Zanimljivo je da je ovaj pristup finansijski pomogao klavijaturisti tokom narednih turneja.
Dok je Wright bio plaćeni zaposlenik i primao je paušal, ostatak tima je bio primoran da plaća troškove turneje (koje su prelazile prihode od koncerata) iz svog džepa. Na ovaj ili onaj način, Rick više nije bio uključen u snimanje Final Cut-a, a njegovo ime nije spomenuto na naslovnoj strani. Nakon što je napustio Pink Floyd, Wright je zajedno sa Daveom Harrisom iz grupe Fashion organizirao kratkoročni projekat Zee, koji je 1984. izdao disk "Identity". Album je bio težak za elektroniku i Rick ga je kasnije nazvao "pogrešnim eksperimentom". Wright se vratio u svoj matični tim 1987. godine. Rad na "A Momentary Lapse Of Reason" bio je skoro gotov, tako da je neko vrijeme morao da se zadovolji pozicijom na pola sesije. Richard je postao legalizovan tokom “Delicate Sound Of Thunder”, a na “Division Bell” je već u potpunosti učestvovao u pisanju materijala. Godine 1996. Wright je objavio svoj drugi solo album, Broken China.
Album, koji je imao ličnu pozadinu (govorilo se o borbi supruge klavijaturiste sa depresijom), dizajniran je u klasičnom stilu "Pink Floyda". Nakon objavljivanja, Rick je dao izjavu da je spreman uskoro pripremiti još jednu solo ploču ili snimiti soundtrack, ali se ništa od toga nije dogodilo. Muzičar je 2005. godine učestvovao na kratkotrajnom okupljanju klasične postave Pink Floyda, a tri godine kasnije, 15. septembra 2008., preminuo je od raka.
Posljednje ažurirano 10.01.14Od albuma Wish You Were Here iz 1975. i turneje koja je uslijedila, većina koncerata Pink Floyda je otvorena pjesmom "Shine on You Crazy Diamond" - posvetom osnivaču benda Sydu Barrettu, koji je u to vrijeme već napustio grupu. Ova petnaestominutna kompozicija počinje pasusom na klavijaturama, kojima je uvijek upravljao Richard (Rick) Wright u Pink Floydu. Godine 2006. preminuo je Baret, koji je dugo bio ozbiljno zavisnik od teških droga, a 15. septembra 2008. Rajt, možda i najpotcenjeniji član grupe, bez kojeg zvuči stvaranje potpisnog “Floyda” bilo bi jednostavno nemoguće, preminuo.
Izvještaji o smrti 65-godišnjeg Wrighta bili su rijetki. Novinama je saopšteno da je muzičar iznenada preminuo nakon kratke bolesti od raka, koju ljekari nisu uspjeli zaustaviti. Wrightov predstavnik je izdao saopštenje u kojem kaže: "Sa dubokom tugom porodica Richarda Wrighta, osnivača Pink Floyda, objavljuje smrt Richarda, koji je umro u ponedjeljak nakon kratkotrajnog napada raka." Istovremeno, rođaci muzičara apelovali su na novinare sa zahtevom da se "poštuje privatnost u tako teškom trenutku za porodicu".
Ali zaista, kakvi bi dodatni komentari mogli biti? Za one koji su voljeli Pink Floyd, Wrightova smrt je tragedija, za one koji su "ravnomjerno disali" na muziku Pinksa, iako je teško zamisliti da takvih ima, još jedna smrt muzičara koji je karijeru započeo u daleke 60-e, koje su već postale istorija, baš kao i muzika koju su izvodili. Istina, objavljeno je ne tako davno da je Wright nedavno radio na novom solo albumu, ali sada ovaj rad, kao i moguće ponovno okupljanje Pink Floyda u originalnoj postavi, koji je cijela višemilionska vojska grupe fanovi o kojima sanjaju, nikada neće postati stvarnost.
Rick Wright (punim imenom Richard William Wright) rođen je 28. jula 1943. godine u Londonu. Sredinom 60-ih, dok je studirao na London School of Architecture, Wright se sprijateljio sa kolegama iz razreda Nikom Mejsonom i Rogerom Watersom, sa kojima je osnovao grupu Sigma 6. U originalnoj postavi grupe je takođe bila Juliet Gale, koja je kasnije postala Wrightova supruga i bas gitarista Clive Metcalfe. Waters je u to vrijeme svirao gitaru. Metcolfa je kasnije zamijenio Brian Close kao glavni gitarista, a Waters je prešao na bas gitaru. Grupa je promijenila imena, ali nije bila popularna. Godinu dana kasnije, Waters je pozvao Syda Barretta da se pridruži grupi koja se u to vrijeme zvala "The (Screaming) Abdabs". Nakon toga, “The Abdabs” su prestali da postoje, Close je napustio bend i tako su se pojavili Pink Floyd.
Toliko je napisano i rečeno o istoriji ove grupe, koja je zauvek promenila lice moderne muzike, čije ideje i danas koriste moderni DJ-evi i post-rok lideri sve do Sigur Rosa ili Radioheada, to bi bilo dovoljno za cijelu enciklopediju, pa hajde da se bolje fokusiramo na ulogu Wrighta u radu "udaraca". Na prvom albumu - djelu The Piper at the Gates of Dawn iz 1967. - Wright, koji je, prema riječima očevidaca snimka diska, imao najistančaniji sluh među svojim kolegama, učestvovao je u pisanju dvije kompozicije: zauvijek ostavljene u 60-ih "Pow R. Toc H" i fantastični "Interstellar Overdrive", koji je kasnije nekoliko puta izveden na koncertima i ponovo snimljen od strane izvođača kao što su Hawkwind, Camper Van Beethoven, The Melvins, Spiral Realms, Pearl Jam.
Nakon što je Barrett napustio grupu (zbog problema s drogom) i David Gilmour se pridružio bendu, jedno od prvih djela Pinksa u novoj postavi bila je pjesma “It Would Be So Nice” koju je napisao Wright, u kojoj je i Rick otpevao vokalni deo. Sledeći album, A Saucerful of Secrets (1968), sadržao je Rajtove pesme "Remember a Day" i "See-Saw". Rik je takođe učestvovao u pisanju svite "Tanjir pun tajni", čiji je tastaturistički deo ostao jedan od najlepših poteza na slici koju su Pinkovi slikali tokom godina svog rada.
Bilo je potpuno nehotično. Samo smo uključili pojačala i razmišljali kako drugačije da ih koristimo, i odatle je sve evoluiralo. Ali prešli smo dug put pre nego što smo tačno znali šta želimo. Ovo je trebalo dalje da se razvija... Svirali smo mnogo više kao džez bend nego bilo ko drugi, jer smo bili potrebni jedni drugima da proizvedemo pravi zvuk, zajedno smo muzički razmišljali... Tada smo, zapravo, osetili da muzika dolazi od nas , ne iz instrumenata; ili su alati postali dio nas. Gledamo u svjetlo i u slajdove iza nas, nadajući se da sve to ima isti učinak na nas i publiku.
Iz Wrightovih uspomena na snimanje debitantskog albuma Pink Floyda
Do objavljivanja epohalnog albuma The Dark Side Of The Moon (1973), Wright je za grupu napisao kompozicije kao što su "Summer "68", "Stay", "Burning Bridges" (u koautorstvu sa Gilmourom). Rick takođe je aktivno učestvovao u kompoziciji najpoznatijih pesama tog perioda: "Atom Heart Mother", "One of These Days" i "Echoes" (vokalna uloga u duetu sa Gilmourom). On The Dark Side Of The Moon, Wright je ostavio trag sa dvije kompozicije, koje su, uzgred budi rečeno, sve ostale pjesme sa ovog albuma bile uključene u kicks live set dugi niz godina - "The Great Gig in the Sky" i "Us and Them" (u koautorstvu sa Waters). U potonjem, klavijaturista benda je također pjevao vokale. The Dark Side Of The Moon postao je najuspješniji album benda, koji je prodat u preko 26 miliona primjeraka u SAD-u, a ostao je u top 200 u SAD-u od 1973. do 1988. godine.
Nakon The Dark Side Of The Moon, u grupi je počela era Rodžera Votersa, koji je postao glavni kompozitor i idejni inspirator grupe, ponekad potiskujući kreativne impulse drugih muzičara. Posljednji put Wright je naveden kao koautor na disku Wish You Were Here (pjesma "Shine on You Crazy Diamond"), nakon čega je Waters, koji je u svojim tekstovima napravio oštar zaokret ka politici iu rock mainstreamu u svojoj muzici, potpuno je preuzeo pisanje, samo povremeno dijeleći ga s Davidom Gilmourom.
Drugi muzičari vjerovatno nisu bili zadovoljni ovom situacijom, a kasnih 70-ih pojavila su se prva solo djela Wrighta (Wet Dream) i Gilmoura. Wrightova ploča, koja je sadržavala eksperimente u oblasti laganog džeza, slabo se prodavala, iako su kritičari pozitivno reagirali na nju. Međutim, sukob unutar samih Pink Floyda nastavio se razvijati. Između Watersa i Wrighta nastala su ozbiljna trvenja, budući da se miroljubivom Riku nimalo nije dopao Watersov teški životni položaj, koji je bio prožet, posebno, albumima Animals i The Wall. Godine 1979. Wright je objavio da napušta Pink Floyd i krenuo na put na svojoj jahti do obala Grčke. Ovaj način života najviše je odgovarao njegovom nježnom karakteru. U međuvremenu, odnosi u grupi su nastavili da se pogoršavaju. Tih dana, kada su ga pitali zašto su Pink Floyd još uvijek zajedno, Mason je rekao: "Jer se još nismo dokrajčili." Uprkos tome, 1983. godine izlazi novi album grupe The Final Cut, koji se s pravom može nazvati Watersovim solo radom. Potonji je nakon objavljivanja ploče najavio odlazak iz Pinksa i od tog trenutka je počeo najružniji dio istorije grupe, koja se otegla nekoliko godina.
Dok su se Gilmour i Waters tužili zbog upotrebe brenda Pink Floyd, Wright je objavio eksperimentalni album Identity sa multiinstrumentalistom Daveom Harrisom. Rekord je takođe prošao gotovo nezapaženo. Godine 1986. Mason i Gilmour su se posvađali s Watersom na sudu i počeli snimati novi album pod nazivom Pink Floyd. Wright im se pridružio, međutim, samo kao gostujući muzičar (album A Momentary Lapse Of Reason 1987.). Nakon toga, učestvovao je i na turneji koja je rezultirala snimanjem dvostrukog live albuma, The Delicate Sound of Thunder. Godine 1994. Pink Floyd, već kao trio (Wright je ponovo postao punopravni član grupe), objavio je The Division Bell, na kojem je Wright ponovo djelovao kao punopravni autor - sudjelovao je u pisanju pjesama "What Do You Want from Me?", "Poles" Apart", instrumentali "Marooned" (nagrada Grammy za najbolji rock instrumental), "Wearing the Inside Out" (Wright je izvodio vokal) i "Keep Talking".
Godine 1996. Wright je snimio album Broken China, dizajniran u Floydovom stilu i oduševljeno prihvaćen od strane kritičara. Istina, još uvijek nije imao komercijalni uspjeh. Muzičar je učestvovao i na koncertu ponovo okupljenih Pink Floyda 2005. godine, u Londonu u okviru kampanje Live 8, kao i na Gilmourovoj turneji posvećenoj izdavanju albuma On an Island (2006). 22. septembra u prodaju kreće live album bivšeg gitariste Pink Floyda, Live in Gdansk, koji će za sada biti posljednji Wrightov snimak. Ploča sadrži live verzije "Shine On You Crazy Diamond", "Astronomy Domine", "Echoes", pjesme koje su postale klasika našeg vremena, uglavnom zahvaljujući zvucima koje je Wright izvukao iz svojih voljenih Hammond orgulja. Ovom instrumentu ostao je vjeran skoro četiri decenije.
Rick Wright se ženio tri puta (posljednjoj ženi posvetio je album Broken China), iza njega su ostale dvije kćerke i sin. Muzičareva najstarija ćerka, Gala, udala se 1996. za Guya Pratta, basistu koji je zamenio Rodžera Votersa u ažuriranoj postavi Pink Floyda. Dakle, čak je i Wrightova porodica bila njegova, "Floydova". Nakon Rickove smrti, David Gilmour napisao je o njemu na svojoj web stranici: "Bio je divan, nježan čovjek, pravi muškarac i užasno će nedostajati mnogim ljudima koji su ga voljeli." A ovome se zaista nema šta dodati. Ostaje samo zapamtiti i slušati.
Richard "Rick" Wright, koji je stajao na početku ove legendarne grupe, rođen je 28. jula 1943. godine u Londonu. Nakon što je završio prestižnu londonsku školu, počeo je studirati arhitekturu. Tokom studija upoznao je Rodžera Votersa i Nika Mejsona, a godinu dana kasnije napustio je univerzitet da bi započeo studije na Londonskom koledžu za muziku.Pojavom trojice muzičara Syda Barretta u kompaniji, život Rika Rajta se potpuno promenio i dugi niz godina počeo je da se naziva frazom poznatom uhu svakog ljubitelja muzike - Pink Floyd. Pored činjenice da je Rick bio zadužen za dionice svih klavijaturnih instrumenata, on je i pjevao i komponovao. Naravno, pored takvih originalnih ličnosti kao što su Sid, Roger, a potom i David Gilmour, koji su se pridružili grupi, Wrightu nije bilo lako shvatiti svoje talente, ali, ipak, Floyd je bio potreban. Iz pera Ricka Wrighta potekle su mnoge pjesme koje se smatraju zlatnim nasljeđem grupe: “Remember a Day”, “See-Saw”, “Paint Box”, “The Great Gig in the Sky”, “Us and Them” . Zahvaljujući njegovoj ljubavi prema dugim pasusima na tastaturi, cijeli svijet nepogrešivo prepoznaje remek djela kao što su “Atom Heart Mother”, “Echoes” i “Shine On You Crazy Diamond”.
Tokom snimanja albuma “Animals” u sklopu Pink Floyda, počele su tradicionalne svađe za svaku grupu. U isto vrijeme, pokušavajući se nekako odvratiti od negativnosti, Rick Wright snimio je svoj prvi solo album, Wet Dream, koji je, uprkos impresivnoj pratećoj podršci u liku Mela Collinsa i Snjeguljice, bio komercijalno uspješan. I ovo ne može a da ne iznenadi. Ispostavilo se da je rad u najboljim tradicijama Pink Floyda 70-ih, s najveličanstvenijim dionicama gitare Whitea i ništa manje prekrasnim pasažama na saksofonu Collinsa.
Nakon ovoga, počeo je još jedan težak period u životu Ricka Wrighta - snimanje čuvenog "The Wall", tokom kojeg je autor gotovo svih pjesama na albumu Roger Waters zahtijevao da stalni klavijaturista Pink Floyda napusti bend. “The Wall” je ipak snimljen, Rick je otišao na turneju po ugovoru kao session muzičar i bio je primoran da napusti grupu kojoj je posvetio najbolje godine svog života. Album "The Final Cut" iz 1983. jedino je djelo Floyda na kojem nije bio Rick Wright.
Godine 1984. Wright je zajedno sa bivšim članom modne grupe Daveom Harrisom organizirao kratkoročni projekt Zee. Album “Identity”, objavljen iste godine, bio je, blago rečeno, ništa ako se gleda muzičko stvaralaštvo sa visine “Pink Floyda”. Čudni aranžmani, ništa manje čudni ritmovi, nedostatak jasnih melodijskih linija - sve to, naravno, nije prošlo nezapaženo. Sveprisutni muzički kritičari opravdano su rastrgali ploču u paramparčad.
Godine 1987. Rick Wright se ponovo pridružio Pink Floydima kako bi ostao u ovoj legendarnoj grupi do kraja, posebno otkako je Roger Waters započeo solo karijeru i napustio bend. Međutim, skoro dvije decenije kasnije, 2005. godine, Rick i Roger ponovo su obnovili prijateljstvo tokom prvog zajedničkog nastupa svih članova Pink Floyda, izuzev Syda Barretta, od raspada. Došlo je dugo očekivano otopljenje u odnosima bivših članova benda.
Godine 1996., nakon uspjeha Floydovog albuma The Division Bell, Rick je odlučio izdati svoj novi solo album, Broken China. Album se pokazao jakim i u smislu izvedbe i kompozicije. Ovo ne znači da se potpuno razlikuje od najnovijeg rada Pink Floyda, ali u isto vrijeme ima dosta svježih misli na ploči. Osim toga, Rick Wright je aktivno učestvovao u snimanju solo albuma Davida Gilmoura “On an Island” i turneji koja je uslijedila.
Richard William Wright rođen je 28. jula 1943. godine u prosperitetnoj londonskoj porodici. Sa 17 godina završio je prestižnu školu Harberdashers i upisao se na arhitektonski odsjek. U to vrijeme Ričard je upoznao Rodžera Votersa i Nika Masona, sa kojima je organizovao svoj prvi tim. Grupa je izvela klasični ritam i bluz materijal... Pročitajte sve
Richard William Wright - rođ. 1943 London, umro 2008.
Richard William Wright rođen je 28. jula 1943. godine u prosperitetnoj londonskoj porodici. Sa 17 godina završio je prestižnu školu Harberdashers i upisao se na arhitektonski odsjek. U to vrijeme Ričard je upoznao Rodžera Votersa i Nika Masona, sa kojima je organizovao svoj prvi tim. Grupa je izvodila klasični ritam i bluz materijal, ali Wrightu se to nije baš svidjelo, jer je više gravitirao džez formama. Rick je bio veoma zadovoljan kada se Syd Barrett pojavio u njihovom društvu, dajući ostalima veću slobodu izražavanja u improvizaciji.
Bend je promijenio gomilu imena (“The Meggadeath”, “Sigma 6”, “The Abdabs”, “Leonard’s Lodgers”, “The T-Set”) prije nego što je stigao na klasik “Pink Floyd”. Inače, za vrijeme Abdabovih, član tima je bila i Wrightova buduća supruga Juliet Gale. Prvi album Pink Floyda skoro je u potpunosti pripadao Baretu, ali su se već na “A Saucerful of Secrets” čula dva Rajtova dela. Također, dvije njegove kompozicije, “Bilo bi tako lijepo” i “Paintbox”, objavljene su kao singlovi.
Muzičari su drugu polovinu albuma “Ummagumma” podijelili na nekoliko “solo” komada. Ovdje je Rick bio odgovoran za četverodijelni instrumental "Sysyphus". Prvi od njih zvučao je mističnim sintisajzerom sa timpanonom, drugi romantičnu sonatu za klavir, treći je bio previše eksperimentalan, a četvrti je izgrađen na melotronima. Nakon toga, uzde su postepeno počele prelaziti na Watersa, ali Wright je ipak uspio sudjelovati u stvaranju materijala. Klavijaturist Pink Floyda dao je značajan doprinos klasicima kao što su "Echoes", "The great gig in the sky", "Mi i oni".
Nakon objavljivanja “Animals” situacija u grupi se zaoštrila, a kako bi nekako “ispuhnuo” i ostvario vlastite ambicije, Wright je objavio solo album. Nije bilo turneja ili singlova koji bi podržali “Wet Dream”, tako da je izdanje prošlo gotovo nezapaženo. Strasti u Pink Floydu su nastavile da ključaju, a do trenutka kada je The Wall objavljen, na insistiranje Watersa, Wright je uklonjen iz službene postave. Međutim, Rick je nastavio raditi u grupi, ali na bazi sesije.
Zanimljivo je da je ovaj pristup finansijski pomogao klavijaturisti tokom narednih turneja. Dok je Wright bio plaćeni zaposlenik i primao je paušal, ostatak tima je bio primoran da plaća troškove turneje (koje su prelazile prihode od koncerata) iz svog džepa. Na ovaj ili onaj način, Rick više nije bio uključen u snimanje “Final cut”, a njegovo ime nije spomenuto na naslovnoj strani. Nakon što je napustio Pink Floyd, Wright je zajedno sa Daveom Harrisom iz grupe Fashion organizirao kratkoročni projekat Zee, koji je objavio album Identity 1984. godine. Rick se vratio u svoj matični tim 1987. godine. Rad na “A Momentary Lapse Of Reason” bio je skoro završen, pa je neko vrijeme morao da se zadovolji pozicijom “polu-sesije”.
Wright je stekao zvanični status tokom “Delicate Sound of Thunder”, a na “Division Bell” je u potpunosti učestvovao u pisanju materijala. Godine 1996. Richard je objavio svoj drugi solo album, Broken China. Album, koji je imao lični preokret (govorio je o borbi Wrightove supruge sa depresijom), dizajniran je u klasičnom stilu Pink Floyda. Nakon objavljivanja, Rick je dao izjavu da je spreman uskoro snimiti još jednu solo ploču ili snimiti soundtrack, ali ništa od toga se nije dogodilo.
vidi i Richard Wright