Šta je pseudonim? Riječ je grčkog porijekla i doslovno znači lažno (fiktivno) ime. Najčešće pseudonime koriste poznate ličnosti - umjetnici, sportisti, naučnici, vjerske ličnosti itd.
Jedan od najpoznatijih pseudonima ruskih pisaca je Maksim Gorki, pod kojim je radio Aleksej Maksimovič Peškov. Praksa korištenja književnog imena različitog od pravog je prilično raširena i datira još od pamtivijeka. Često se toliko naviknemo na poznata imena da i ne slutimo da se ispod njih krije potpuno druga osoba, a ponekad i cijeli kreativni tim. Iz kojih razloga se to dešava? Pogledajmo ovo detaljnije.
U davna vremena, pa čak i danas kod nekih naroda, ime osobe moglo se mijenjati nekoliko puta tokom života. To se dogodilo u vezi sa značajnim događajima, novim karakternim osobinama ili vanjskim znakovima, karijerom, mjestom stanovanja ili drugim promjenama u životu osobe. Istovremeno, često je bilo teško razlikovati pseudonim od nadimka, odnosno imena koje su dali drugi. Na primjer, s obzirom na fragmentarne biografske podatke, uglavnom preuzete iz legendi, danas je teško reći da li je za indijskog vjerskog pjesnika Ratnakara pojam Valmiki bio nadimak ili klasični pseudonim u modernom smislu.
engleska literatura
Pseudonimi nisu ništa manje popularni među piscima i pjesnicima u zemljama engleskog govornog područja. Samuel Langhorne Clemens poznat je kao jedan od osnivača američke književnosti pod imenom Mark Twain. Pseudonim je preuzet iz terminologije pilota rijeke Mississippi, s kojima su život i rad velikog pisca usko povezani - doslovno oznaka dva značila je minimalnu dozvoljenu dubinu za prolazak plovila, dva hvata. Međutim, već kao poznati pisac, Clemens je objavio jedan od svojih romana pod kitnjastim imenom Sir Louis de Comte.
O. Henry je jedno od najpoznatijih imena američke kratke fikcije, ali ne znaju svi da se pojavilo tokom trogodišnje zatvorske kazne koju je služio službenik banke William Sidney Porter, optužen za pronevjeru. Iako je ranije pisao, čak i izdavao književni časopis, upravo je u tom trenutku objavljena priča “Božićni dar Dika Vistlera” pod imenom O. Henry, pod kojom će William Porter ući u istoriju.
Još jedan razlog za pseudonim Lewisa Carrolla. Sin paroha, Charles Lutwidge Dodgson bio je vrlo svestran, a ako su fotografija ili šah bili na malo drugačijem planu, onda mu se činilo neprikladnim da objavljuje radove iz oblasti matematike i umjetnička djela pod istim imenom. Stoga su djela Charlesa Dodgsona poznata u oblasti matematike, a Luisa Kerola poznajemo kao autora popularne bajke „Alisine avanture u zemlji čuda“ i mnogih drugih dela. Pseudonim se formira zamjenom sinonima za ime i prezime: Charles - Carl - Carroll i Lutwidge - Louis - Lewis.
U početku su mnogi engleski pisci objavljivali pod pseudonimima ili anonimno zbog sumnje u njihov talenat, a tek nakon uspjeha otkriveno je njihovo pravo ime. Gotovo čitavog života, Walter Scott, koji se u početku proslavio svojim poetskim djelima, objavljivao je romane incognito, potpisujući se kao "autor Weaverlyja" (njegovog prvog objavljenog romana), a samo nekoliko godina prije njegove smrti zaintrigirani čitaoci su saznali pravi ime pisca. Prvi pokušaji pisanja Charlesa Dickensa objavljeni su pod razigranim nadimkom Boz, koji je došao iz djetinjstva, a tek nakon što je provjerio uspješnost njegovih djela, pisac je počeo koristiti njegovo ime. Poznati prozni pisac i dramaturg John Galsworthy svoje prve priče i romane potpisuje kao John Sinjon.
mađarska
Uloga Šandora Petefija u razvoju mađarske poezije može se porediti sa Puškinom za Rusiju ili Ševčenkom za Ukrajinu. Osim toga, bio je aktivan učesnik mađarskog narodnooslobodilačkog pokreta. Ali ispostavilo se da je etnički Srbin Aleksandar Petrović radio pod ovim pseudonimom.
Tradicija se nastavila među sovjetskim piscima. Na primjer, urednik je predložio pseudonim za pisca Borisa Kampova, prevodeći njegovo prezime s latinskog (campus - polje). Kao rezultat toga, znamo ga pod imenom Boris Polevoj.
Jedan od najpoznatijih pseudonima dječjih pisaca i pjesnika je Korney Chukovsky, pod kojim je radio Nikolaj Korneychukov. Malo kasnije, Ivanovič je stekao i književno ime - sam Nikolaj Kornejčukov bio je nelegitiman i nije imao srednje ime. Nakon revolucije, pseudonim je postao njegovo službeno puno ime, a njegova djeca su nosila srednje ime Korneevichi.
Slična situacija dogodila se i Arkadiju Golikovu - njegov pseudonim Gaidar postao je prezime za njega i njegovu djecu.
Kiril Simonov je imao problem sa dikcijom - nije mogao da izgovori glasove "r" i tvrdo "l", pa je promenio ime u Konstantin i sa njim ušao u istoriju sovjetske književnosti. Istovremeno, njegova djeca su nosila svoje "pravo" srednje ime - Kirillovichi.
Istraživač Igor Mozheiko vjerovao je da će njegov književni rad ometati njegovu glavnu profesionalnu djelatnost, pa je koristio ime svoje supruge Kira i djevojačko prezime svoje majke i postao poznat kao Kir Bulychev.
Grigorij Šalvovič Čhartišvili, prema njegovim rečima, uzeo je pseudonim jer mnogi urednici i čitaoci nisu mogli da izgovore njegovo prezime. Tako se pojavio sada poznati detektivski pisac Boris Akunjin. On je potpisivao djela koja nisu bila dio „klasičnog obrisa Akunjina” kao Anatolij Brusnikin i Ana Borisova.
U istoj oblasti, Marina Alekseeva, poznata kao Aleksandra Marinina, mnogo se objavljuje.
Ako su početkom dvadesetog veka mnogi nosioci stranih prezimena nastojali da postanu ruski u književnosti, onda se do kraja veka situacija promenila - da bi se nekako odvojili od mase jednodnevnih romana, neki su pisci uzimali strane pseudonimima. Jedan od najpoznatijih primjera je Dmitrij Gromov i Oleg Ladiženski, koji su svoje zajedničke radove potpisali kao Henry Lyon Oldie. Prvobitno je prezime uzeto iz prva dva slova svakog imena (OLeg i DIma) sa inicijalima koji odgovaraju prezimenima G.L. „Dešifrovanje“ inicijala je urađeno kasnije, na zahtjev jednog od urednika sa kojim su autori sarađivali.
Zaključak
Ovaj članak nije imao za cilj otkriti porijeklo ili barem navesti sve pseudonime koji se koriste među prozaistima i pjesnicima – u tu svrhu kreiraju se posebni referentni i enciklopedijski izvori. Stoga možda nećete pronaći mnogo svojih omiljenih i poznatih imena. Glavni zadatak je objasniti glavne razloge za ovaj fenomen i dati najtipičnije primjere.
Opis prezentacije po pojedinačnim slajdovima:
1 slajd
Opis slajda:
Posao je završila Anastasija Ostroukhova, učenica 7 A razreda Opštinske obrazovne ustanove Srednja škola br. 1. Šef Makhortova Irina Anatoljevna
2 slajd
Opis slajda:
Zašto su pisci uzeli pseudonime za sebe, koje semantičko značenje nose, koji su načini njihovog formiranja? proučavanje razloga za pojavu pseudonima ruskih pisaca i pjesnika 19. stoljeća, njihovu klasifikaciju prema metodama obrazovanja
3 slajd
Opis slajda:
Pseudonimi vam omogućavaju da potpunije zamislite istoriju književnosti i bolje se upoznate sa biografijom i radom pisaca.
4 slajd
Opis slajda:
Identifikujte razloge za pojavu pseudonima. Istražite načine formiranja pseudonima. Razvrstajte pseudonime u određene grupe. Provedite anketu.
5 slajd
Opis slajda:
poznati ruski pisci i pesnici 19. veka, pseudonimi ruskih pisaca i pesnika čije se delo izučava u 5-7 razredima prema programu V.Ya. Korovina
6 slajd
Opis slajda:
Pseudonim je lažno ime, izmišljeno ime ili simbol kojim autor potpisuje svoje djelo.
7 slajd
Opis slajda:
Pokušaj pera Cenzura Klasne predrasude Imenjaci Uobičajenost prezimena Komični efekat
8 slajd
Opis slajda:
Svi pseudonimi podijeljeni su u određene grupe, koje se temelje na principu njihovog formiranja. Prema istraživačima, sada postoji preko pedeset različitih vrsta pseudonima. Dmitriev V.G. u knjizi “Skrivena njihova imena” identifikuje 57 klasifikacijskih grupa pseudonima
Slajd 9
Opis slajda:
Način formiranja Pseudonim Pravo prezime Komentar 1) kriptonimi - potpisi u obliku inicijala i raznih skraćenica T.L. Tolstoj Lev A.S.G.A.S. Grinevsky A.F. Afanasy Fet U prvoj knjizi svojih pjesama, „Lirski panteon“, 20-godišnji Fet je sakrio svoje ime i prezime, skrivajući se pod inicijalima A.F. Zatim je pokušao da uništi ovu knjigu. ili K. Ivan Krilov. Nikolaj Nekrasov
10 slajd
Opis slajda:
aponimi - pseudonimi dobiveni odbacivanjem početka ili kraja imena, prezime Green A. S. Grinevsky je svom prezimenu dao stranu konotaciju, žrtvujući njegovu drugu polovinu. "Zeleno!" - ovako su deca kratko zvala Grinevskog u školi. Dok je odrastao, koristio je nadimak kao pseudonim. -v M.Yu. Ljermontovljeva cenzura zabranila je objavljivanje „Pesme o trgovcu Kalašnjikovu.....“, pošto je autor prognan na Kavkaz. Ali na zahtjev V.A. Žukovskog dozvolili su da se objavi bez navođenja imena autora. Uredništvo "Ruskog invalida" stavilo je -v ispod rada. atelonimi, - pseudonimi dobijeni izostavljanjem dijela slova imena i prezimena Alexander Nkshp, -P- Alexander Inksh A.S. Puškin OOO N.V. Gogol Ova četiri "o" bila su dio punog prezimena N.V. Gogolj - Gogolj – Janovskoj
11 slajd
Opis slajda:
2) paizonim - komični pseudonim namijenjen stvaranju komičnog efekta F. A. Belopyatkin, Feklist Bob, Ivan Wartkin, Churmen, broker za književnu razmjenu Nazar Vymochkin Nikolaj Nekrasov Feofilakt Kosichkin A.S. Puškin Ovo je Puškinov omiljeni pseudonim, kojim je potpisao dva pamfleta u Teleskopu Maremjan Danilovič Žukovjatnikov, predsednik komisije za izgradnju kuće Muratov, autor skučene štale, bivši predsednik starog povrtnjaka koji diše vatru. , gospodin od tri jetre i komandant Galimati Vasilij Žukovski Vasilij Žukovski potpisao je svoju komičnu baladu "Elena Ivanovna Protasova, ili Prijateljstvo, nestrpljenje i kupus" Penzionisani nastavnik ruske književnosti Platon Nedobobov I.S. Turgenjev Tako je potpisao I.S. Turgenjevljev feljton “Šestogodišnji optuženik” G. Baldastov; Makar Baldastov; Brat mog brata; Doktor bez pacijenata; Matica br. 6; Matica br. 9; Rook; Don Antonio Cehonte; Kopriva; Purselepetanov; Osoba bez slezene; šampanjac; Young Elder; Akaki Tarantulov, Nekto, Šiler Šekspirovič Gete, Arhip Indejkin; Vasilij Spiridonov Svolachev; Zakharyeva; Petukhov A.P. Čehov Čehov ima više od 50 pseudonima.
12 slajd
Opis slajda:
3) matronimi - pseudonimi nastali od imena ili prezimena majke autora Shenshin A.A., prezimena majke Turgenev-Lutovinov I.S. Prezime majke Turgenjeva 4) frenonim - pseudonim koji ukazuje na glavnu karakternu osobinu autora ili glavnu osobinu njegovog djela. Maksim Gorki A. Peškov Maksim Gorki povezao je sebe i svoj rad sa gorčinom života i gorčinom istine. M.E. Saltykov-Shchedrin M.E. Saltykov Pseudonim je dobijen spajanjem svog pravog prezimena sa pseudonimom Ščedrin, koji je izabrao po savetu svoje supruge, kao izvedenicu od reči „velikodušan“, budući da je u svojim spisima izuzetno velikodušan sa svim vrstama sarkazma 5) Palinonim (obrnuti anagram) - pseudonim, nastao čitanjem imena i prezimena s desna na lijevo Navi Volyrk Ivan Krylov Ova metoda, unatoč svojoj jednostavnosti, nije bila široko rasprostranjena jer je rezultat, u pravilu, bila ružna kombinacija zvukova.
Slajd 13
Opis slajda:
6) geonim, ili troponim - pseudonim povezan sa geografskim objektima, najčešće sa mestom rođenja ili prebivališta Antony Pogorelsky Aleksej Aleksejevič Perovskij Aleksej Aleksejevič Perovski uzeo je pseudonim Antony Pogorelsky iz sela Pogoreltsa, nasleđen od svog oca. Krasnorogski Aleksej Konstantinovič Tolstoj Aleksej Konstantinovič Tolstoj prvi put se pojavio u štampi, objavljujući posebnu knjigu, pod pseudonimom „Krasnorogski“ (iz imena imanja Krasni Rog), fantastičnu priču „Vuh“. Gr. Diyarbekir M.Yu. Lermontov M.Yu. Lermontov je potpisao pjesme "Gospital" i "Ulansha" jednim od svojih pseudonima - "Gr. Diyarbekir." Ovo ime grada u turskom Kurdistanu pjesnik je pozajmio iz Stendhalovog romana “Crveno i crno”. 7) geronim - prezime književnog lika ili mitološkog bića, Ivana Petroviča Belkina, usvojeno kao pseudonim pravo ime. Pasičnik Rudi Panko, P. Glečik N. V. Gogolj N. V. Gogolj „Večeri na salašu kod Dikanke” potpisali su Priče koje je objavio Pasičnik Rudi Panko. Poglavlje „Učitelj“ iz maloruske priče „Strašni vepar“ potpisao je P. Glečik. Gogol se krio pod ovim pseudonimom.
Slajd 14
Opis slajda:
8) metonim, ili paronim - pseudonim nastao po analogiji, po sličnosti značenja sa pravim prezimenom. Čehov - Čehonte A.P. Čehov 9) naslov - potpis koji označava titulu ili položaj autora Arz. i St.ar. Nekoliko Puškinovih pseudonima povezano je s njegovom licejskom prošlošću. Ovo je Arz. i St.ar. - Arzamasets, odnosno Stari Arzamasets (1815-1818 Puškin je bio član arzamaskog književnog kruga). 10) koinonim - zajednički pseudonim koji je usvojilo više autora koji zajedno pišu Kozma Prutkov Aleksej Tolstoj, braća Aleksej, Vladimir i Aleksandar Žemčužnikov Kozma Petrovič Prutkov - pseudonim pod kojim su pesnici Aleksej Tolstoj, braća Aleksej, nastupali 50-190. Vladimir i Aleksandar Žemčužnikov. 11) književna maska - potpis koji daje namjerno netačne podatke o autoru, karakterizira fiktivnu osobu kojoj pripisuje autorstvo Kozmu Prutkova Alekseja Tolstoja, braću Alekseja, Vladimira i Aleksandra Žemčužnikova Kozmu Petroviča Prutkova - pseudonim pod kojim su nastupali u 50. -60-ih godina 19. veka, pesnici Aleksej Tolstoj, braća Aleksej, Vladimir i Aleksandar Žemčužnikov.
15 slajd
Opis slajda:
12) astronim - potpis koji se sastoji od jedne ili više zvjezdica. *** I. Turgenjev, N. Nekrasov, N. Gogolj, A. Puškin 13) paus papir - pseudonim nastao prevođenjem pravog prezimena na drugi jezik. M. Lerma M.Yu. Lermontov U mladosti M.Yu. Lermontov je svoje prezime povezivao sa španskim državnikom s početka 17. veka Franciscom Lermoyem i potpisivao njegova pisma „M. Lerma." 14) pseudoginim - žensko ime i prezime, koje je usvojio muški autor Elsa Moravskaya A.S. Grinevsky, ili Green 15) digitalno ime - prezime ili inicijali, šifrirani zamjenom slova brojevima. 1) “1...14-16”, dešifrovano kao - A...n-P – Aleksandar n....P 2) “1...14-17”, tj. - A...n-r – Aleksandar 3) “1...16-14”, tj. - A...P-n – Aleksandar P....n 4) “1...17-14”, tj. A...r-n – Aleksandar....n A. Puškin
Jeste li znali da se iza velikih imena poznatih ličnosti kriju manje poznata, ne uvijek lako pamtljiva i lijepa imena i prezimena. Neki ljudi moraju uzeti pseudonim isključivo iz sigurnosnih razloga, drugi smatraju da slavu mogu postići samo kratkim ili originalnim pseudonimom, a neki tek tako mijenjaju prezime ili ime, u nadi da će im to promijeniti život. Evo male liste pseudonima i pravih imena poznatih pisaca.
Boris Akunjin - Grigorij Šalvovič Čhartišvili (r. 1956). Ruski pisac, književni kritičar, prevodilac. Svih 90-ih godina XX veka. pisanje popularnih knjiga „niskog žanra“, odnosno detektivskih priča i trilera, smatralo se djelatnošću nedostojnom inteligentne osobe: autor ne bi trebao biti pametniji od svojih djela. Štaviše, kako je sam pisac priznao u jednom intervjuu, trgovci knjižara ionako nikada ne bi izgovorili Chkhartishvilijevo ime. Ali Boris Akunjin govori lako i odmah raspoloži školskog čitaoca za klasike 19. veka. "Aku-nin" na japanskom znači "loša osoba", "podlac". Prema drugoj verziji, ovaj pseudonim je izabran u čast poznatog ruskog anarhiste Bakunjina.
Boris Akunjin je 2012. godine na svom blogu LiveJournal potvrdio da je on autor, skrivajući se pod pseudonimom Anatolij Brusnikin. Pod ovim imenom objavljena su tri istorijska romana: „Deveti Spasitelj“, „Heroj drugog vremena“ i „Bellona“. Osim toga, otkrio je da je i autor romana pod ženskim pseudonimom Anna Borisova: “Tamo...”, “Kreativno” i “Vremenagoda
Eduard Bagritsky - Eduard Grigorijevič Džubin (1895−1934).
Ruski pesnik, prevodilac i dramaturg. Autor djela: “Lovac ptica”, “Til Eulenspiegel”, “Opanasova misao”, “Šverceri”, “Smrt pionira” i drugih. Od 1915. pisao je pod pseudonimom „Eduard Bagritski“ i ženskom maskom „Nina Voskresenskaja“ i počeo da objavljuje svoje pesme u književnim almanasima Odese. Objavljivao se u odeskim novinama i humorističkim časopisima pod pseudonimima „Neko Vasja“, „Nina Voskresenskaja“, „Rabkor Gorcev“. Autor je očigledno uzeo pseudonim Bagritsky u čast svoje partizanske prošlosti u Budjonijevoj 1. konjičkoj armiji. I sam je svoj pseudonim okarakterisao na sljedeći način: „Zvuči kao ratno vrijeme.“ Ima nešto iz mojih pjesama.
Demyan Bedny - Pridvorov Efim Aleksejevič (1883−19.450).
Ruski i sovjetski pesnik. Napisao je veliki broj basni, pesama, pesama i pesama drugih žanrova. Veliki bibliofil, dobro upućen u istoriju knjige, sakupio je jednu od najvećih privatnih biblioteka u SSSR-u (preko 30 hiljada tomova). Istorija nastanka njegovog pseudonima je sledeća: pesnik je jednog dana doneo u štampariju pesmu „O Demjanu sirotinju, čoveku štetnom”, a njegov sledeći dolazak štampari su dočekali uzvicima: „Demjan sirotinja je dolazi!” Ovaj nadimak se zadržao za Pridvorova i kasnije je postao njegov pseudonim. Inače, pesnikov ujak, zaista siromašan seljak iz oblasti Herson, zvao se Demjan.
Inače, Demyan Bedny je postao jedan od prototipova Ivana Bezdomnog u romanu Mihaila Bulgakova "Majstor i Margarita".
Andrej Beli - Boris Nikolajevič Bugajev (1880−1934).
Ruski pisac, pesnik, prozaista, kritičar, memoarist. Jedna od vodećih figura simbolizma.
Pseudonim "Andrej Beli", prema vlastitom priznanju B.N. Bugajeva, izmislio je za njega otac njegovog prijatelja Mihaila Solovjeva, koji je bio sin poznatog istoričara, autora višetomne "Istorije Rusije od antičkih vremena" Sergeja. Solovyov. Bijela je sveta, utješna boja, koja predstavlja harmoničnu kombinaciju svih boja - omiljena boja Vladimira Solovjova.
Kir (Kiril) Bulychev - Igor Mozheiko (1934−2003). Pisac naučne fantastike, doktor istorijskih nauka, zaposlenik Instituta za orijentalistiku Akademije nauka SSSR-a.
Autor je više od 200 radova, uključujući: ciklus o djevojci Alisi, ciklus o velikom gradu Gusljaru, avanture doktora Pavliša i mnogih drugih. Dobitnik nagrade za naučnu fantastiku Aelita, vitez Reda vitezova fantazije.
Svoja fantastična djela objavljivao je isključivo pod pseudonimom, koji je sastavljen od imena njegove supruge (Kira) i djevojačkog prezimena majke pisca. Pisac je svoje pravo ime držao u tajnosti do 1982. godine, jer je vjerovao da rukovodstvo Instituta za orijentalistiku neće smatrati naučnu fantastiku ozbiljnom djelatnošću, te se bojao da će nakon otkrivanja pseudonima biti otpušten. Ponekad je koristio i druge pseudonime: Mints Lev Hristoforovič, Ložkin Nikolaj, Maung Sein Ji.
Agatha Christie
Mary Westmacott (Westmacott) je pseudonim engleske spisateljice, majstorice detektivskih priča, Agathe Christie, pod kojom je objavila 6 psiholoških romana: “Hljeb divova”, “Nedovršeni portret”, “Razdvojeni u proljeće” (“ Izgubljeni u proleće“), „Ruža i tisa“, „Kćerka je ćerka“, „Teret“ („Teret ljubavi“).
Volodin Aleksandar Mojsejevič - Lifšic Aleksandar Mojsejevič (1919 - 2001).
Dramaturg, prozni pisac, filmski scenarista. Po njegovim scenarijima postavljane su drame i snimani filmovi: “Pet večeri”, “Starija sestra”, “Zadatak”, “Ne rastavaj se od voljenih”, “Dulsineja od Tobosa”, “Dvije strijele” i mnogi drugi.
Pseudonim je formiran od imena Volodjinog sina.
Arkadij Gajdar - Golikov Arkadij Petrovič (1904−1941). Sovjetski pisac za decu, jedan od osnivača moderne književnosti za decu, autor priča „Timur i njegova ekipa“, „Čuk i Gek“, „Sudbina bubnjara“ itd. Aktivan učesnik građanskog rata. Tokom Velikog domovinskog rata, Gaidar je bio u aktivnoj vojsci, kao dopisnik Komsomolske Pravde, bio je mitraljezac u partizanskom odredu i poginuo u borbi.
Postoje dvije verzije porijekla pseudonima Gaidar. Prvi, koji je postao široko rasprostranjen, je "gaidar" - na mongolskom "konjanik koji galopira ispred". Prema drugoj verziji, Arkadij Golikov je mogao uzeti ime Gaidar kao svoje: u Baškiriji i Hakasiji, gdje je posjetio, imena Gaidar (Geidar, Haydar, itd.) se vrlo često nalaze. Ovu verziju je podržao i sam pisac.
Galperin
Nora Gal - Galperina Eleonora Jakovlevna (1912−1991). ruski prevodilac. Prevela je preko 1000 djela sa engleskog i francuskog - “Mali princ” i “Planeta ljudi” Saint-Exupéryja, “Stranac” A. Camusa, priče R. Bradburyja, J. Londona, S. Maughama, Edgara Allan Poe, itd.
Sama Galperina objasnila je porijeklo pseudonima na sljedeći način: „Galperina ima puno, prezime je toliko uobičajeno da sam na institutu i na postdiplomskim studijama ispala imenjakinja svog mentora i počela da objavljujem u tom časopisu. Ovo bi joj bilo jako neprijatno, ali, srećom, još ranije i u drugom U stvari, već sam bio objavljen pod školskim „nadimkom“ - skraćenicom, kako je bilo uobičajeno 20-ih godina, i tako je krenulo: Gal.”
Rasul Gamzatov - Tsadasa Rasul Gamzatovič (1923−2003).
Avarski pjesnik, narodni pjesnik Dagestana.
Odabrao sam pseudonim po svom ocu, takođe pjesniku, Gamzatu Tsadasi. U početku je Rasul pjesme potpisivao očevim pseudonimom - Tsadas. Ali jednoga dana mu je jedan planinar, koji nije znao da Rasul piše poeziju, rekao: „Slušaj, šta se desilo sa tvojim poštovanim ocem ranije, pošto sam samo jednom pročitao njegove pesme, odmah sam ih naučio napamet, a sada mogu. čak ni ne razumem!" A onda je Rasul odlučio da ime svog oca učini svojim prezimenom i počeo se potpisivati Rasul Gamzatov.
Maksim Gorki - Aleksej Maksimovič Peškov (1868−1936). Ruski i sovjetski pisac. Autor poznatih djela „Pesma o bureniku“, „Majka“, „Život Klima Samgina“ itd.
Sebe i svoj rad povezivao je sa gorčinom života i gorčinom istine – otuda i pseudonim. Na samom početku svoje književne karijere pisao je i feljtone u Samarskoj gazeti pod pseudonimom Yehudiel Khlamida. Sam M. Gorki je naglasio da je ispravan izgovor njegovog prezimena Peškov, iako ga skoro svi izgovaraju kao Peškov.
Aleksandar Grin - Aleksandar Stepanovič Grinevski (1880−1932).
Ruski pisac, prozaista, predstavnik pokreta romantičnog realizma, autor romana „Skerletna jedra“, „Trčanje po talasima“, „Zlatni lanac“ itd.
Pseudonim pisca postao je njegov nadimak iz djetinjstva Green - tako je škola skratila dugo prezime Grinevsky.
Daniel Defoe - Daniel Faux (1660−1731).
Engleski pisac i publicista, najpoznatiji kao autor knjige “Život i nevjerovatne avanture Robinsona Krusoa...”. De Foe je prezime Danijelovih predaka. Nakon nekoliko generacija, prefiks De je izgubljen, porodično prezime je pretvoreno u engleski način, a nekadašnji Defoe počeo se zvati jednostavno Fo. Godine 1695. nadobudni pisac ga je vratio na svoje mjesto. Razlog je taj što se Danijel odlučuje sakriti pod drugim imenom, jer se morao kriti od vlasti zbog učešća u ustanku. A onda od Daniela Foea postaje Daniel Defoe. Iako ovo prezime nije potpuno strano, ipak nije isto kao ono što pripada njegovim roditeljima.
Musa Jalil - Musa Mustafovich Zalilov (1906−1944).
Tatarski sovjetski pesnik. Najpoznatije djelo je Maobit Notebook.
Zbog svog učešća u podzemnoj organizaciji, Musa je pogubljen u vojnom zatvoru u Berlinu. Posthumno je dobio titulu Heroja Sovjetskog Saveza.
Jalil u prijevodu sa tatarskog jezika znači: „veliki“, „poštovani“, „slavni“.
Elena Iljina - Lija Jakovlevna Preis (1901−1964).
Sovjetska spisateljica, sestra S. Ya. Mnogo je pisala za decu, autorka je pesama, poetskih priča, priča i eseja. Autor priče “Četvrta visina”.
Pseudonim je uzela iz solidarnosti sa svojim bratom, koji je neko vrijeme pisao pod pseudonimom M. Ilyin.
Ilja Arnoldovič Ilf - Ilja Fainzilberg (1897−1937).
Pseudonim se formira od dijela imena i prvog slova prezimena: ILYA Fainzilberg.
Veniamin Kaverin - Veniamin Zilber (1902−1989).
Pisac je o svom pseudonimu rekao da je „uzeo prezime Kaverin... što znači Puškinov prijatelj, poletni husar. Bio sam impresioniran njegovom hrabrošću i odvažnošću.”
Kozma (Petrovič) Prutkov (1803−1863) je književna maska pod kojom su se 50-ih i 60-ih godina pojavljivali u časopisima Sovremenik, Iskra i dr. XIX vijeka Pesnici Aleksej Tolstoj, braća Aleksej, Vladimir i Aleksandar Žemčužnikov, kao i Pjotr Eršov.
Carlo Collodi - Carlo Lorenzini (1826−1890).
Lorenzini je učestvovao u narodnooslobodilačkom pokretu, pa mu je bio potreban pseudonim. Počeo je da potpisuje svoja djela “Carlo Collodi” - po imenu grada u kojem mu je rođena majka.
Janusz Korczak - Ersch Henryk Goldschmit (1878−1942).
Izuzetan poljski učitelj, pisac, doktor i javna ličnost. U fašističkom koncentracionom logoru Treblinka odbio je ponuđenu slobodu u posljednjem trenutku i odlučio ostati sa svojom djecom, prihvativši smrt s njima u plinskoj komori.
G. Goldschmit je svoj pseudonim pozajmio od junaka romana Y. Kraszewskog “Priča o Janaszu Korczaku i kćeri mačonoše”. U štampariji, slagač je slučajno promenio Janaša u Januša, piscu se dopalo ovo ime i ostao je sa njim do kraja života.
Lewis Carroll - Charles Lutwidge Dodgson (1832−1898).
Pseudonim je formiran na principu “prevoda” pravog imena na latinski i obrnutog “prevoda” sa latinskog na engleski. Lewis Carroll je sva svoja matematička i logička djela potpisivao pravim imenom, a sva svoja književna djela pseudonimom.
Lazar Josifović Lagin - Ginzburg Lazar Iosifović (1903−1979).
Jack London - John Griffith Cheney (1876−1916).
Max Frei je književni pseudonim dvojice autora - spisateljice Svetlane Martynčik (r. 1965) i umjetnika Igora Stepina (r. 1967).
Serije “Labirinti odjeka” i “Hronike odjeka” obuhvataju oko 40 priča, koje u prvom licu pričaju o avanturama običnog, na prvi pogled, mladića koji dramatično menja svoj život pristankom na predlog svog novog poznanika. iz snova - preseliti se u drugi svijet i stupiti u njegovu službu.
Dakle, Max Fry je i pseudonim i glavni lik
Samuil Yakovlevich Marshak (1887−1964).
Ruski sovjetski pesnik, dramaturg, prevodilac, književni kritičar.
Prezime "Marshak" je skraćenica koja znači "Naš učitelj rabin Aharon Shmuel Kaydanover" i pripada potomcima ovog slavnog rabina.
U svom radu S. Ya Marshak je koristio sljedeće pseudonime: Doctor Fricken, Weller, S. Kuchumov, S. Yakovlev. Poslednji pseudonim je patronim nastao po pesnikovom ocu. Marshak je u mladosti koristio pseudonim "Weller". Weller je prezime veselog sluge gospodina Pickwicka, lika iz romana Charlesa Dickensa The Posthumous Papers of the Pickwick Club.
O. Henry - William Sidney Porter (1862−1910).
Američki pisac kratkih priča. Dok je služio zatvorsku kaznu, Porter je radio u ambulanti i pisao priče, tražeći pseudonim. Na kraju je odabrao verziju O. Henryja (često pogrešno napisano kao irsko prezime - O'Henry). Njegovo porijeklo nije sasvim jasno. Sam pisac je u jednom intervjuu tvrdio da je ime Henry preuzeto iz rubrike društvenih vijesti u novinama, a kao najjednostavnije slovo odabrano je početno slovo O. Za jednu od novina rekao je da O. znači Oliver (francusko ime Olivier), i zaista, tamo je objavio nekoliko priča pod imenom Oliver Henry. Prema drugim izvorima, ovo je ime poznatog francuskog farmaceuta Etiennea Océana Henrija, čija je medicinska knjiga bila popularna u to vrijeme.
Leonid Pantelejev - Aleksej Ivanovič Eremejev (1908−1987).
Ruski pisac, autor dela „Republika ŠKID“, „Ljonka Pantelejev“.
Dok je bio u sirotištu, Aleksej se odlikovao tako čvrstim raspoloženjem da je dobio nadimak Ljonka Pantelejev, po čuvenom petrogradskom napadaču tih godina. Ostavio ga je kao književni pseudonim.
Evgenij Petrov - Evgenij Petrovič Kataev.
Ruski pisac koji je sa Ilfom napisao “12 stolica” i “Zlatno tele”.
Mlađi brat pisca Valentina Kataeva nije želio da iskoristi svoju književnu slavu, pa je smislio pseudonim koji potiče od imena njegovog oca.
Boris Polevoj - Boruh (Boris) Nikolajevič Kampov (1908−1981).
Sovjetski pisac, čiju je slavu donijela Priča o pravom čovjeku.
Pseudonim Polevoy nastao je kao rezultat prijedloga jednog od urednika da se prezime Kampov "prevede s latinskog" (kampus - polje) na ruski.
Joanna Kathleen Rowling (J. K. Rowling) - Joanna Murray Rowling (r. 1965.).
Engleski pisac, autor serije romana o Hariju Poteru.
Prije prvog objavljivanja, izdavač se bojao da će dječaci nerado kupiti knjigu koju je napisala žena. Stoga je od Rowling zatraženo da koristi inicijale umjesto svog punog imena. Istovremeno, izdavačka kuća je željela da se inicijali sastoje od dva slova. Rowling je izabrala ime svoje bake, Kathleen, za svoje srednje slovo.
Drugi pseudonimi za JK Rowling: NewtScamander, KennilworthyWisp.
Rybakov Anatolij Naumovič - Aronov Anatolij Naumovič (1911−1998).
Žorž Sand - Amanda Aurore Dupin (1804−1876).
Svetlov Mihail - Šeinkman Mihail Arkadijevič (1903−1964).
Igor Severjanin - Lotarev Igor Vladimirovič (1887−1941).
Pesnik "srebrnog doba".
Pseudonim Sjevernjak naglašava pjesnikovo "sjeverno" porijeklo (rođen je u provinciji Vologda).
Prema drugoj verziji, u mladosti je išao sa ocem na putovanje na Daleki istok. Ovo putovanje inspirisalo je pesnika - otuda i pseudonim Severnjak.
Sef Roman Semjonovič - Roald Semjonovič Firemark (1931−2009).
Dječji pjesnik, pisac, dramaturg, prevodilac.
Sef je partijski pseudonim oca pisca, Semjona Efimoviča Firemarka.
Tim Sobakin - Andrej Viktorovič Ivanov (r. 1958).
Ruski pisac, autor proze i pesama za decu.
Andrey Ivanov ima mnogo pseudonima. Pisac je ovako objasnio njihovu pojavu: „Kada sam osetio da bi moje pesme mogle biti objavljene danas ili sutra, razmišljao sam o pseudonimu, ali mi ništa nije palo na pamet 1. maja 1983. godine Na TV-u, prema pričama Gajdar, dečak stoji pred eskadrilom, tako mršav... A komandant svečano: „Za iskazanu hrabrost i junaštvo, izražavam zahvalnost Grigoriju. kako se prezivaš?“ I odmah sam shvatio: ovo je moje, pogotovo kad me je majka podsjetila da sam rođen u godini psa simbol pravde Psov, i Sava Bakin, Nika Bosmith (Tim Sobakin naprotiv), AndrushkaYvanov, Sidor Tyaff, Stepan Timokhin, Sim Tobakin i drugi.
Mark Twain - Samuel Langhorne Clemens (1835−1910).
Američki pisac, novinar i javna ličnost, autor romana Avanture Toma Sojera i Avanture Haklberija Fina.
Klemens je tvrdio da je pseudonim "Mark Tven" uzeo u mladosti iz termina rečne plovidbe. Tada je bio pomoćnik pilota na Misisipiju, a poklič "mark twain" ("marktwain" doslovno znači "oznaka dva hvata") značio je da je, prema oznaci na liniji žreba, minimalna dubina pogodna za prolazak riječnih plovila je postignut.
Pored “Marka Tvena”, Klemens se jednom 1896. potpisao kao “Sieur Louis de Comte” (pod tim imenom je objavio svoj roman “Lični memoari Jovanke od Arcsier od Luja de Konta, njen paž i sekretar”).
Pamela (Lyndon) Travers (P.L. Travers) - Helen Lyndon Goff (1899−1996).
Engleski pisac, uglavnom poznat kao autor serije knjiga za djecu Mary Poppins.
Isprva se okušala na sceni (Pamela je umjetničko ime), igrajući isključivo u Shakespeareovim dramama, ali je onda pobijedila njena strast za književnošću, te se u potpunosti posvetila pisanju, objavljujući svoja djela pod pseudonimom “P prva dva inicijala su korišćena da bi se sakrilo ime žene – uobičajena praksa za pisce koji govore engleski).
Teffi - Nadezhda Aleksandrovna Lokhvitskaya (1872−1952).
Ruska književnica, pjesnikinja, autorica satiričnih pjesama i feljtona.
Poreklo svog pseudonima objasnila je na sledeći način: poznavala je izvesnog glupog čoveka po imenu Stefan, koga je sluga zvao Stefi. Verujući da su glupi ljudi obično srećni, uzela je ovaj nadimak za sebe kao pseudonim, skraćujući ga "radi delikatesa" u "Taffy".
Drugu verziju porijekla pseudonima nude istraživači Teffinog stvaralaštva, prema kojima je pseudonim Nadežde Aleksandrovne, koja je voljela podvale i šale, a bila je i autor književnih parodija i feljtona, postao dio književne igre usmjerene na stvaranje odgovarajuće slike autora. Postoji i verzija da je Teffi uzela svoj pseudonim jer je njena sestra, pjesnikinja Mirra Lokhvitskaya, koju su zvali "Ruska Safo", objavljena pod njenim pravim imenom.
Erin Hunter je zajednički pseudonim četiri britanska pisca, autora serijala knjiga o mačkama ratnicima, lutalicama i preživjelima.
Cherith Baldry (1947), autorica knjiga Šuma tajni, Opasni put, Bitka za šumu, Poruka, Ponoć, Izlazak mjeseca, Svjetlost zvijezda, Sumrak, Zalazak sunca, "Les Miserables", "Duge sjene" i "Izlazak sunca" iz serijal "Mačke ratnici", kao i knjige iz serije "Lutalice".
Viktorija Holms (r. 1975.), urednica i autorka knjige “Tribal Heroes” (serija Cat Warrior Cats).
Daniil Harms - Daniil Ivanovič Juvačev (1905−1942).
Ruski pisac i pesnik.
U rukopisima pisca nalazi se oko 40 različitih pseudonima: Kharms, Haarms, Dandan, Charms, Karl Ivanovič Šusterling i drugi.
Pseudonim "Kharms" (kombinacija francuskog "charme" - šarm, šarm i engleskog "harm" - šteta) najpreciznije je odražavao suštinu stava pisca prema životu i stvaralaštvu.
Joanna Khmelevskaya - Irena Barbara Joanna Becker (r. 1932.)
Poznata poljska spisateljica, autorka ženskih ironičnih detektivskih priča (više od 60: “Klin sa klinom”, “Šta je mrtav rekao”, “U Allerodu je sve crveno ili zločin”, “Šuma”, “Harpije”, “Zdenci preci” i mnogi drugi.) i mnogi drugi začetnik ovog žanra za ruske čitaoce.
Pseudonim - prezime prabake.
Saša Černi - Glikberg Aleksandar Mihajlovič (1880−1932).
Poet.
Porodica je imala petoro djece, od kojih se dvoje zvalo Saša. Plavušu su zvali "Bela", brinetu - "Crna". Otuda i pseudonim.
Kornej Čukovski - Kornejčukov Nikolaj Vasiljevič (1882−1969).
Ruski pisac, pesnik, prevodilac, književni kritičar.
Pseudonim pjesnika formiran je od podjele prezimena: Korneychukov Korney Chukovsky
ŠESTOGODIŠNJI RESPONSER
Mm. godine! Neka vam se sretan i ponosan roditelj obrati, gospodo, izdavači cijenjenog časopisa Iskra!
U naše vrijeme, kada se najnevjerovatnija civilizacijska čuda dešavaju takvom brzinom, da tako kažemo, našim vlastitim očima, kada se napredak tako brzo razvija, ta čuda, taj razvoj se trebao odraziti na sve moderne ličnosti, a posebno na upečatljive ličnosti dece! Sva djeca su, siguran sam, prožeta napretkom, ali nije svakom pružena prilika da spozna svoja osjećanja! Sa nehotičnim ponosom, iako sa poniznošću, javno izjavljujem: imam sina kome je data ova visoka sposobnost; on jeste pesnik... ali kao pravo dete savremenosti, on nije lirski pesnik, pesnik satiričar, pesnik optužujući.
Ima nešto više od šest godina. Rođen je 27. novembra 1853. godine. Odrastao je na izuzetno čudan način. Do svoje dvije godine bio je dojen i djelovao je slabo, a čak je i obično patio od škrofule; ali od treće godine u njemu se dogodila promjena: počeo je razmišljati i uzdisati; gorak osmeh mu se pojavio na usnama i nije ih napustio; prestao je da plače - ali ironija mu se provlači kroz lice, čak i kada spava. U svojoj četvrtoj godini bio je razočaran; ali ubrzo je shvatio zaostalost ovog trenutka samosvesti i uzdigao se iznad njega: hladno, žučno smirenje, povremeno prekidano izbijanjem energičnog sarkazma, bilo je uobičajeno stanje njegovog duha. Moram da se složim da je teško živeti sa njim... Ali ni njemu život nije lakši. Naučio je da čita - i pohlepno je pohrlio u knjige; malo naših domaćih autora nije zaslužilo njegovo odobravanje. Prema njegovim konceptima, Ščedrin je jednostran i slab u satiri; Nekrasov je previše blag, gospodin Elagin nije baš iskren i nije savladao tajnu, kako je rekao, „ledeno-goruće sprdnje“; prilično je zadovoljan samo člancima gospodina Bova u Sovremenniku; oni predstavljaju, zajedno sa pohvalama gospodina Rosenheima, predmet njegovog stalnog proučavanja. “-Bov i Rozenhajm”, uzviknuo je jednog dana za stolom, nakon što mi je prvo bacio kašičicu kaše u čelo (govorim vam ove detalje jer mislim da će vremenom imati veliku vrednost u očima istoričara književnosti ), “-Bov i Rozenhajm su u međusobnom neprijateljstvu, a ipak su cvijeće koje raste na istoj grani!
Iskreno priznajem da ga ne razumijem uvijek, a moja žena, njegova majka, jednostavno drhti pred njim; ali, gospodo, osjećaj strahopoštovanja prema vlastitom proizvodu je visok osjećaj!
Govorim vam, na provjeru, nekoliko pjesama mog sina: molim vas da u njima primijetite postepeno sazrijevanje misli i talenta. 1. i 2. broj je napisao prije dvije godine; oni također odražavaju naivnost prvih utisaka iz djetinjstva, posebno br. 1, u kojem metoda neposrednog objašnjavanja optužujuće misli kroz komentar podsjeća na manir slikara iz trinaestog vijeka; Treći broj nastao je u eri melanholičnog razočaranja, što sam već spomenuo u svom pismu; Četvrto i posljednje Ne je nedavno izašlo iz grudi mog sina. Pročitajte i prosudite! Ostajem sa potpunim poštovanjem i istom odanošću, mm. gg.,
Vaš najponizniji sluga,
Platon Nedobobov, penzionisani nastavnik ruske književnosti.
Moj sin se zove Jeremiah... značajna činjenica! Neverovatno, mada, naravno, nesvesno predznanje njegovog budućeg poziva!
Mačka i miš
Miš sjedi na podu
Mačka na prozoru...
komentar:
(Izveo sam ljude u mišu,
Stanovoj u mački.)
Mačka - skoči! Miš je u rupi,
Ali izgubio je rep...
komentar:
(To znači da službeno
Dobiti od mita.)
Tata je uzeo štap i mačku
Išibana bez milosti...
komentar:
(Pohvalite nadređene
Uvek smo srećni!)
Ljuta mačka je ugrizla
tata blizu butine...
komentar:
(Predatory Stanovoy nedavno
Zasluzio kopcu...)
Ali pesnik ga kažnjava
Jednom rečju odbijanja...
Nanny! spusti to zbog ovoga
Džem u mojim ustima!
Apsolutna ironija
Ispunjen strogim ponosom,
Gledam strogo Rusa...
Barmen donosi dve dinje -
Dobro, promrmljam, gusko!
Liker potamni u flaši...
Mislim: o, znak gluposti!
Čovjeka je svrbeo potiljak -
Kakva si ti budala, šapućem!
Sveštenik miluje ždrebicu po stomaku -
A on je, uzdahnula sam, muškarac!
Učiteljica me je ošamarila -
Ovdje nisam ništa rekao.
Uzdah
(Elegija)
Oh, zašto od bebinih pelena
Tuga mita mi se uvukla u dušu!
Tužna činjenica mita i mita
Osetljivo dete otrovano
Kao tor sa mirisom koze!
Pričaj
Danas si dosadan, sine moj.
Nije li mlijeko medicinske sestre ukusno?
2-godišnji sin
Daj mi novčić.
Evo njuške.
Dosta.
Hajdemo; škrt je odvratan.
Bakar?!?
Ne, znaš, srebro.
Ali zašto ti treba?..
Ne za dobro.
Želim da podmitim lakeja,
Pa da može tata a da se ne plaši...
Razumjeti; daj mi peni;
Uradiću sve tačno, prijatelju.
(lišće)
sin (jedan)
Mito! Majko!! Otac!!! Oh vek! Oh moral!!!
Robespierre i ti, Marate, u pravu si!
Jeremiah Nedobobov
Bilješke
Objavljeno prema tekstu prve publikacije: "Iskra", 1859, br. 50, str. 513-515 (cenzurna dozvola 21. decembra 1859).
Prvi put je uvršten u Sabrana djela.
Autogram nepoznat.
Da je feljton-parodiju usmjeren protiv N.A. Dobroljubova napisao Turgenjev, dokazuje se u detaljnom članku G.F. Perminova „Nepoznati feljton-parodija o Turgenjevu u Iskri“ 106-118). Osnova za takvu atribuciju su, pre svega, memoari P. I. Pašina, objavljeni za života Turgenjeva: „Gospoda Turgenjev i Saltikov su takođe okušali svoje pero u Iskri“ (Sankt Peterburg, Ved, 1881, br. 319, decembar. 20/ 1. januara 1882.); na drugom mestu: „Tu su i pesme Jeremije Nedobobova koje pripadaju<...>I. S. Turgenjev" - i dalje: "krijući se pod pseudonimom Nedobobov", Turgenjev je želeo da "povredi Dobroljubova" ("Zapisnik", 1882, br. 121, 13. maj). Nijedno od ovih uputstava nije izazvalo nikakve primedbe Turgenjeva ili njegovih prijatelja U knjizi „Satiričko novinarstvo 1860-ih“ (M., 1964, str. 113-114), I. G. Yampolsky razmatra feljton „Šestogodišnji optuženik“ kako ga je napisao Turgenjev.
Feljton je mogao napisati Turgenjev u Sankt Peterburgu između 27. novembra (datum „rođenja” Jeremije Nedobobova naveden u feljtonu) do 21. decembra 1859. (datum cenzurne dozvole iz Iskre). Nekoliko meseci ranije, u Kolokolu je objavljen Hercenov članak „Vrlo opasno!!!” (1859, list 44, 1. jun, str. 363-364), usmeren protiv diskreditacije optužujuće literature u Sovremeniku i u „Zvižduku” – uglavnom u „Zvižduku” u govorima N. A. Dobroljubova. Ovaj članak je postao poznat Turgenjevu u trenutku kada se pojavio (bio je u Londonu i komunicirao sa Hercenom od 1. do 8. juna 1859.); njegov je pravac isti kao i Turgenjevljev feljton. Također je moguće ocrtati dodirne točke između parodijske slike „šestogodišnjeg tužitelja“ i tumačenja Hamleta u Turgenjevljevom govoru.
Celokupna argumentacija Perminova u pomenutom članku, ovde izneta ukratko, u svojim najznačajnijim momentima, dozvoljava nam da Turgenjevljevo autorstvo feljton-parodije u Iskri smatramo dokazanim.
Pisci, posebno početnici, često uzimaju za sebe pseudonime, njihovi razlozi za to mogu biti vrlo različiti. I često se dešava da ti pseudonimi toliko „srastu“ sa autorima da mnogima u životu zamene prava imena i prezimena.
A.P. Čehov i njegovi pseudonimi
Najveći majstor izmišljanja pseudonima bio je Čehov. Imao ih je više od četrdeset.
A najpoznatiji, za koji svi znaju iz škole, naravno, bio je "Antosha Chekhonte". Pod tim pseudonimom, dok je još bio student medicine, Čehov je svoje prve humoristične priče poslao u časopise. Jedan od profesora u gimnaziji mladog učenika Čehova je u šali nazvao Antoša Čehonte.
I još je iznenađujuće što se od tolikog broja pseudonima niti jedan nije „uhvatio“. Za sve je Čehov bio i ostao Čehov.
Zeleni Aleksandar - Grinevski Aleksandar Stefanovič
U školi su se momci kratko obratili Aleksandru - "Zeleni!", a jedan od njegovih nadimaka iz djetinjstva bio je "Zeleno-prokletstvo". Stoga je bez mnogo razmišljanja odabrao upravo ovaj pseudonim za sebe. " Osećam se kao samo Green, i čini mi se čudno kada neko kaže: Grinevski. Ovo mi je neko nepoznat" Čak je i njegova treća supruga dobila pasoš na ime Nina Green kada je promijenila prezime.
Čukovski Kornej Ivanovič - Kornejčukov Nikolaj Vasiljevič
Činjenica da je bio vanbračan teško je opterećivala Čukovskog u mladosti. I nakon što se bavio književnom djelatnošću, počeo je koristiti pseudonim, koji je bio njegovo prezime, podijeljen na dva dijela: Korneychukov = Korney + Chukov + nebo.
Nakon toga, bez daljeg odlaganja, smislio je i srednje ime za njega - "Ivanovič". Nakon revolucije, promijenivši svoje pravo ime, patronim i prezime u pseudonim, postao je Korney Ivanovič Chukovsky također prema svom pasošu.
Anna Ahmatova - prema njenom pasošu Anna Gorenko
Nakon razvoda od Gumilyova, Anna je uzela prezime Ahmatova kao pseudonim. Ženska grana njene majke potječe od tatarskog kana Ahmata. Kasnije se prisjetila: “ Samo sedamnaestogodišnja luda devojka je mogla da izabere tatarsko prezime za rusku pesnikinju... Zato mi je palo na pamet da uzmem pseudonim jer je moj tata, saznavši za moje pesme, rekao: „Nemoj me sramotiti. ime.” - "I ne treba mi tvoje ime!" - Rekao sam…»
Ilja Ilf - Ilja Arnoldovič Fainzilberg
Postoji nekoliko verzija o porijeklu ovog pseudonima, a jedna od njih je:
U mladosti je Ilya Fainzilberg radio kao novinar, pišući članke za novine. Ali njegovo prezime nije baš bilo prikladno za potpis - bilo je predugo i teško za izgovor. Stoga ga je Ilya često skraćivao - ponekad "Ilya F", ponekad "IF", ponekad "Falberg". I na kraju se ispostavilo - "Ilf".
Evgenij Petrov - Evgenij Petrovič Kataev
Evgenij je bio mlađi brat tada poznatog pisca Valentina Kataeva. Ne želeći da uživa u plodovima svoje slave, smislio je za sebe književni pseudonim, formirajući ga od imena svog oca, odnosno od njegovog patronima. Tako je Evgenij Katajev postao Jevgenij Petrov.
Arkadij Gajdar - Golikov Arkadij Petrovič
Arkadij Golikov, pod svojim pravim imenom, napisao je samo prvu knjigu - "U danima poraza i pobeda". Svi ostali objavljeni su pod pseudonimom Gaidar, pod kojim je postao nadaleko poznat pisac.
Što se tiče porijekla ovog pseudonima, možemo samo nagađati.
Možda je došlo od mongolskog "gaidar" - "konjanik koji galopira ispred".
Prema drugoj verziji, dok je bio na dužnosti u Hakasiji, Gaidar je često morao pitati lokalne stanovnike - "haidar"? ("gdje ići"?). Možda se tako za njega zalijepila ova riječ - "haidar".
Daniil Kharms - Daniil Ivanovič Yuvachev
Pisac Daniil Yuvachev izmislio je i mnoge pseudonima za sebe (Kharms, Haarms, Dandan, Charms, Karl Ivanovič Shusterling, itd.), potpisujući se prvo jednim od njih, zatim drugim. Dok se konačno nisam odlučio na jednu stvar - Daniil Kharms. Međutim, njegovo značenje tumači se dvosmisleno. "Charm" na francuskom znači "čar", dok "charm" na engleskom znači "šteta", "patnja". Ali na osnovu onoga što je Kharms jednom napisao u svom dnevniku: “ Jučer mi je tata rekao da će me, sve dok sam Harms, proganjati potrebe“, onda je engleska verzija i dalje poželjnija. Pisac je obožavao ovaj pseudonim u tolikoj mjeri da ga je čak i ručno dodao uz svoje prezime u pasošu.
U zapadnoj literaturi ima i mnogo primjera gdje su pseudonimi zamijenili prava imena autora:
O. Henry - William Sydney Porter
Lewis Carroll - Charles Lutwidge Dodgson
Volter - Francois-Marie Arouet
Stendhal - Marie-Henri Bayle
Mark Twain - Samuel Langhorne Clemens
Pseudonimi su takođe rasprostranjeni u istočnoj književnosti. Dakle, svi su čuli ime japanskog pesnika koji je živeo u 17. veku - Bašo.
Ali ovo je takođe pseudonim, a znači “ drvo banane O". Pjesnik je u blizini svoje kuće zasadio bananu o kojoj se brinuo. Komšije su ga počele zvati "basyonoo" - starac koji živi u blizini drveta banane. Malo ljudi zna njegovo pravo ime - Matsuo Munzfusa.
I u nastavku književne teme.