Uvod.
Isus Gospod, pre svog vaznesenja Ocu, dao je zapovest apostolima da ne napuštaju Jerusalim, nego da čekaju Duha Svetoga obećanog od Oca - Djela 1:4:8. Apostoli su bili u jednoglasnoj molitvi i moljenju, čekajući ispunjenje Hristovih reči - Djela 1:14; Djela 2:1. A na približavanju praznika - dana Pedesetnice, na njih je sišao Duh Sveti. Silazak Svetog Duha bio je praćen znakovima od Boga. Ispunile su se Kristove riječi o obećanju Duha Svetoga. Duh Sveti, kao 3. lice Božije, sišao je na zemlju na apostole sa specifičnom velikom misijom da stvori crkvu Gospoda Isusa Hrista. Silazak Duha Svetoga dogodio se na dan Pedesetnice po Starom zavjetu i pedeseti dan nakon vaskrsenja Isusa Krista iz mrtvih. I ovaj dan su kršćani počeli nazivati praznikom Trojstva ili, ponekad se ovaj praznik popularno naziva Pedesetnica, Semukha ili Duhovni dan. Ali značenje ovih imena je isto – Duh Sveti, kao treća Božja osoba, sišao je na zemlju i ispunio svoju misiju ili zadatak – da privede grešnike Hristu i stvori crkvu Gospoda Isusa Hrista. Od dana Pedesetnice do danas, Duh Sveti boravi na zemlji i ispunjava svoju misiju. Milioni ljudi na zemlji prihvatili su Isusa Hrista kao Gospoda i nalaze se u crkvi Hristovoj, i na zemlji i na nebu.
Prezentacija.
Tema ove propovijedi ili duhovnog članka je o Trojstvu. Govoreći o Duhu Svetom, stalno naglašavamo da Duh Sveti nije samo sila i uticaj koji proizilazi od Boga, već je Duh Sveti Bog, treća osoba Božija. Ovo je rečeno mnogo puta na mnogim mestima u Reči Božijoj. Pogledajmo samo jedan tekst, koji je u predgovoru ovog članka - Djela 2:33“Tako je On, uzdignut desnicom Božjom i primivši od Oca obećanje Svetoga Duha, izlio ono što sada vidite i čujete.”
Gospod Isus Hristos je uskrsnuo silom Božjom iz mrtvih.
Desnicom Božjom bio je uzdignut Ocu.
Primio obećanje Svetog Duha od Oca.
Poslao je (izlio) Duha Svetoga na apostole.
Ovaj stih govori o Ocu, Isusu Hristu i Svetom Duhu.
Otac je Bog! Isus Hrist je Bog! Sveti Duh je Bog! Nema sumnje u to. Cijela Riječ Božija govori o tome, a ja sam o tome govorio u svojim prvim propovijedima. Neko nas pokušava zbuniti, a postavljaju nam pitanje: „Ima li u Bibliji riječ „Trojstvo“? I time nas žele uvjeriti da ako te riječi nema, onda naše razumijevanje Boga nije ispravno. Neka Bog oprosti takvim učiteljima! Mislim da ne trebamo duboko i sveobuhvatno razmatrati pitanje i Boga i Trojstva, kako ne bismo čitaoce i slušaoce opterećivali teologijom. Ali u svakom slučaju, hajde da ukratko razmotrimo neke misli.
O Trojstvu.
Prva misao o Bogu je da postoji samo Jedan Bog, Koji je, kao što smo ranije rekli, Stvoritelj, Stvoritelj, Čuvar, Svevišnji, Vjerni, Postojeći, Svemogući i tako dalje. Ne jedan Bog, već jedan Bog. A ova riječ „Jedan“ znači da nam se Bog otkriva u tri lica: Otac, Sin i Duh Sveti. Ne tri Boga, već Jedan Bog, Koji je u svojoj suštini Duh, Vrhovni Kreativni Duh, Božanski Duh, Jedan Duh, a u isto vreme nalazimo sledeće izraze u Bibliji: Božji Duh, Hristov Duh, Sveti Duh, Očev Duh. Sve je to Jedan te isti Duh, Jedan Gospod, ili tačnije, Jedan Bog, kao što smo rekli gore. Ali onaj koji nam se otkriva kao ljudi u tri osobe. Svrha ovog članka ili propovijedi nije teološko razotkrivanje i potkrepljenje doktrine o Trojstvu Božjem, već kratko razotkrivanje istine o Bogu, Koji nam se na stranicama Biblije prikazuje kao Bog Otac, Bog. Sina i Boga Duha Svetoga.
O ličnosti.
Ne sumnjamo da je osoba ličnost. Bog je takođe osoba. Šta je uopšte ličnost?
Ličnost je stvorenje sa voljom i koje ima sljedeće karakteristike:
Inteligencija - odnosno sposobnost razmišljanja.
Feeling - sposobnost sagledavanja spoljašnjih utisaka.
Will – sposobnost biranja akcija i donošenja odluka. Svi ovi znaci su potpuni u Bogu. Stoga je Bog osoba.
Obrazloženje za Trojstvo.
Ne postoji izraz za Trojstvo u Bibliji. Nju je teologija stvorila kao nužnost da bi se što ispravnije otkrila doktrina o Bogu. Trojstvo znači da su u Jednoj Božjoj Ličnosti sjedinjene tri različite osobe, koje su sve neovisne i odvojeno otkrivene čovjeku, kao Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti. Iako je Bog trostruk u ličnostima, On je supstancijalan, odnosno tri osobe su sjedinjene zajedno u svojoj suštini, namjeri i konačnom cilju.
Ponekad nam je teško shvatiti ovo razumijevanje Boga, ali moramo prihvatiti ovu važnu doktrinu Biblije o Bogu i držati se zdrave doktrine.
Jednostavna refleksija ili jednostavan primjer mogu ojačati naše znanje. Odrastao muškarac je oženjen i ima porodicu. Za druge odrasle poput njega on je čovjek, osoba. I istovremeno, za svoju ženu on je muž, a za svoju djecu otac. Ista osoba je istovremeno muškarac, muž i otac. Ili drugi primjer. Znamo da je voda hemijsko jedinjenje vodonika i kiseonika – H₂O.
Voda je tečnost, ali ista voda postaje led kada se ohladi, a para kada se ključa.
Biblijska osnova za Trojstvo.
Doktrina Trojstva je najispravnija, jedina ispravna Doktrina o Bogu. U Starom zavetu je naznačeno trojstvo, ali se u Novom zavetu o Trojstvu govori jasno i jasno.
Šta Stari zavjet kaže o Trojstvu?
Jedno od Božijih imena je Elohim. Dakle, riječ "Elohim" je množina riječi El i Ella: "i Bog je rekao da napravimo čovjeka..." - Život 1:26.
Tokom stvaranja svijeta djelovala je Mudrost (Trojstvo). “Gospod me je imao za početak svog puta” - Proverbs 3:19; Priče 8:22.
Trostruko proslavljanje Boga od Svetog Serafima - "I dozivahu jedni druge i rekoše: "Svet, Svet, Svet je Gospod nad vojskama" - Is. 6:3.
Trostruki svećenički blagoslov naroda Božijeg: „Neka te blagoslovi Gospod...“ Brojevi 6:24:27.
Postoje neka mjesta u Bibliji koja upućuju na Teofaniju Sina Božjeg Isusa Krista.
Teofanija - Ovo je Epiphany. Isus, Sin Božji, otkriven je u obliku anđela - Život 22:15 I Ref. 3:2:6. Abraham i Mojsije su se poklonili anđelu Gospodnjem, iako anđeli ne zahtijevaju božanske počasti. I dalje, u razgovoru sa Abrahamom i Mojsijem, vidimo šta Gospod Bog kaže. Sa sigurnošću se može reći da je u ovom slučaju Anđeo Gospodnji bio teofanija ili Bogojavljenje Isusa Hrista kao sina Božijeg. Ova ideja je potvrđena i u knjizi proroka Danila: „I pojava četvrtog je kao Sin Božiji“ - Dan. 3:25.
Ako je Stari zavjet ukazivao samo na Trojstvo, onda Novi zavjet daje nam potpuno otkrivenje Oca, Sina i Svetoga Duha. U stvari spasenja grešnog čovečanstva, celokupno Božje Trojstvo učestvuje i ispunjava svoju misiju.
Bog Otac je zavoleo svet i za spasenje grešnika dao Sina svog Jedinorodnog - U. 3:26. „Jer Bog je toliko zavoleo svet da je dao...“ Isus Sin Božji je umro za grehe ljudi, postavši Jagnje Božije - U. 1:29. “Evo Jagnjeta Božjeg, koje na sebe uzima grijehe svijeta...”, “Hristos je umro za nas dok smo još bili grešnici” - Rim. 5:8.
Duh Sveti vodi grešnika Hristu, obnavlja ga i oživljava u novi život - 1 Pet. 1:12“Prema predznanju Boga Oca, kroz posvećenje Duha.” Isus Gospod je rekao Nikodimu: U. 3:5“Zaista, zaista, kažem vam, ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u kraljevstvo Božje.”
Sav rad na zemlji na izgradnji crkve Gospoda Isusa Hrista obavlja se Duhom Svetim. Živimo u vremenu kada Božija milost djeluje kroz Duha Svetoga.
Doktrina o jednom Bogu u 3 osobe: Ocu, Sinu i Duhu Svetom je jedina ispravna doktrina o Bogu i takva doktrina se mora pridržavati i proklamovati prema Svetom pismu - 1 John 5:7„Jer troje svjedoče na nebu: Otac, Riječ i Duh Sveti; a ovo troje je jedno.” Bog nas sve blagoslovio!
Amen.
Pastor Aleksandar Meljuhov.
19.06.2009
Danas, na praznik Presvete Trojice, završava se Sveta Pasha, koja je počela Vaskrsenjem Hristovim. Pedeset dana smo čekali ispunjenje Gospodnjeg obećanja na Posljednjoj večeri da će nam poslati Utješitelja na svoje mjesto. Dobro pamtimo to veče, zauvek ušlo u istoriju Crkve pod imenom Tajna večera.
Danas, na praznik Presvete Trojice, završava se Sveta Pasha, koja je počela Vaskrsenjem Hristovim. Pedeset dana smo čekali ispunjenje Gospodnjeg obećanja na Posljednjoj večeri da će nam poslati Utješitelja na svoje mjesto. Dobro pamtimo to veče, zauvek ušlo u istoriju Crkve pod imenom Tajna večera. Potom smo se okupili na našoj godišnjoj proslavi, Pashu, najvažnijem jevrejskom prazniku u znak sjećanja na egzodus jevrejskog naroda iz egipatskog ropstva. Ali te večeri nije bilo slavlja. Bili smo zapanjeni: naš Učitelj nam je oprao noge! Hteli smo da se odupremo, a Petar je, uznemiren, čak rekao: „Nikad mi nećeš oprati noge!“ - Ali: "Tako treba da bude!" - odgovori Isus. A onda nam je počeo pričati o svojoj smrti. Zbunjeni i užasnuti, pogledali smo se: mladi, u najboljim godinama! I dalje bi živeo i živeo da ispuni naše nade i nade! Bili smo potišteni, ništa nismo razumjeli, a Gospod je sve to vidio. „Sada si tužan“, rekao je. - Ali tvoja tuga će se pretvoriti u radost. Poslat ću vam Utješitelja od Oca Svog.” I još je rekao: “Biće vam bolje ako odem i pošaljem vam Njega, Utješitelja.” „Da, da, sada sve razumemo“, odgovorili smo jednoglasno, još uvek otupeli od melanholije i straha. “I mi vjerujemo da si Ti zaista došao od Boga.” - "Verujete li sada?" – gorko je ponovio Gospod. I da bi nas nekako ojačao, rekao je: Želim da imate mir u Meni. U svijetu ćete imati nevolje; ali ohrabri se: ja sam pobijedio svijet.”
Zatim, kako Sveto pismo kaže, Gospod je „pjevao i izašao sa svojim učenicima preko potoka Kedrona, gdje je bio vrt“.
Čovječanstvo već dvije hiljade godina mentalno ide na to putovanje prateći Njega i Njegove učenike u nadi, neostvarljivoj nadi, da će se možda tamo dogoditi nešto što će spriječiti da se užas dogodi, avaj! – bio spreman i već nas je čekao! Noge su nam oslabile, kapci su nam se sami zatvorili, kao u iščekivanju smrti. Gospod se moli tri puta dok se ne oznoji krvlju, moli nas da se ne damo zaspati, da bar malo duže ostanemo budni s Njim. A onda - kao odron, odron kamenja: buka, vrisak, oštar dim od zapaljenih baklji. Ljuta gomila napada Učitelja, koji se ponizno predaje u njihove ruke. I – nema spasa! Bez zaštite! Obuzeo nas je životinjski strah i trčali smo na sve strane kuda god smo pogledali. Zatim dolazi potpuni mrak, mrak, očaj. “Zbog Jevreja” sjedimo dan i noć, zaključani u Sionskoj gornjoj sobi, čekajući da neko provali i odvede nas na raspeće. I opet - nema spasa, nema zaštite. Nema nade ni snage za život. I odjednom se pojavljuje Gospod. Od straha i oduševljenja smo bukvalno zanijemili, misleći da je pred nama duh. Uostalom, kada je prije tri dana odveden i ubijen pred našim očima, bilo je strašno, plakali smo. Ali ipak je bilo razumljivo: sa tim smo se susreli u našim životima. Ali da vaskrsne?! Od mrtvih?! “Ne boj se”, kaže Gospod ljubazno, “dođi k Meni, dotakni se mojih ruku i rebara.” Videli smo mnoga čuda koja je Gospod učinio kada je bio sa nama: vaskrsao je, iscelio i smirio oluju. Mi smo, naravno, bili začuđeni, ali postepeno smo se nekako počeli navikavati na njih: zato je On Bog! Tako smo sa detinjom radošću reagovali na ovo novo čudo: vaskrsao je - i slava Bogu! Ali duboko u sebi, hladnoća od svih nedavnih šokova nije se raspršila. Gospod se sada s vremena na vreme pojavljivao pred nama, predbacivao nam nedostatak vere (odakle to, čvrsta vera?), i opet odlazio. Ne zna se gde. I toliko smo željeli da se više nikada ne rastajemo od Njega, da Ga slušamo, da Ga dodirnemo. Čekali smo napeto, do bola, do tjeskobe, da On ponovo dođe, samo smo živjeli u tom očekivanju. I došao nam je nekoliko puta.
Od tada je prošlo dvije hiljade godina. Sada se sve u našem životu složilo i sredilo. Svake godine naš Uskrs računamo po danima i sedmicama. Ali tada je sve bilo po prvi put. Tada smo živeli četrdeset dana pre Njegovog vaznesenja, kao u duhovnoj podeli: mi smo, kao u snu, ponizno prihvatili sve što nam se dešavalo, a pritom nismo razumeli ono glavno. Nisu razumjeli, nisu mogli razumjeti providni značaj za svakog od nas, za cijelo čovječanstvo, riječi koje smo čuli: „Idem Ocu svome i vašem Ocu, Bogu svome i vašem Bogu.” I opet: "Čekaj, ne idi nikuda: poslaću ti Utješitelja." Možemo reći da smo svih ovih četrdeset dana bili najsrećniji na svijetu, jer smo vidjeli ono što su svi sveci, pravednici, svi proroci koji su živjeli prije Krista sanjali da vide, a nisu vidjeli. A pritom smo nepodnošljivo patili od svog neznanja i neznanja (zapamtite, mi smo šačica nepismenih, plahih ribara, koje je Hristos izabrao da kasnije postanu neustrašivi svjedoci i propovjednici Istine, apostoli)! Još nismo bili prosvetljeni svetlošću Istine. Na ovo smo morali čekati još punih deset dana. Ko će pokucati u našu gornju sobu? Kako će ući, kako će se poljubiti, kakav će nam pozdrav i koji znak dati?
Danas slavimo upravo ovaj dan - rođendan Crkve Hristove. Naše sumnje i nedoumice nestale su kao dim. Od malodušnosti i plahosti nije bilo ni traga. Punoća Istine nam je otkrivena. Razumjeli smo Sveto pismo, svi glagoli su nam otkriveni ljudski govor, da donesemo Svjetlo koje je obasjalo naše duše na sve jezike, „počevši od Jerusalima“. Konačno, otkriveno nam je značenje riječi izgovorenih na Posljednjoj večeri: „Idem tamo, Ocu svome, odakle sam došao k vama na zemlji“. I – što je najvažnije: Bog je Sveto Trojstvo – Bog Otac, Bog Sin, Bog Duh Sveti.
Kada je Bog Duh Sveti sišao na učenike i apostole u viziji ognjenih jezika, sav narod je bio užasnut: kakva je to buka? A to je, ispostavilo se, bio zvuk vatre koji je obasjao čelo svakog od apostola, i oni su bili ispunjeni Duhom Svetim. Zajedno s njima, odjednom smo shvatili i Sveto pismo, svu ljudsku mudrost. Sve se poredilo, počev od Gospodnjeg vaznesenja u Jerusalim, kada je sjeo na magareće ždrebe i svečano i žalosno ujahao u grad. Tada su se svi radovali, vičući „Osana! Kralju Izrailjevu!”, a Gospod je bio tužan, predviđajući da će vrlo brzo, za manje od nedelju dana, viknuti: “Raspni, raspni Ga!” Gospod je sve ovo video i dao nam da vidimo.
Ali ne treba se hvaliti da smo već sve naučili, cijelu tajnu. Tajna univerzuma nam još nije otkrivena. Sve što ovdje postoji u obliku pitanja - i muke pravednika, i smrt dojenčadi, i sve smetnje koje se događaju u životu, kako nam se čini, nisu naša krivica - sve će to biti objašnjeno u vječnosti. Naš život se sastoji od tri dijela: života materice, života na ovom svijetu i vječnog, beskonačnog života koji nas čeka nakon kratkog trenutka ovozemaljskog života. Tek tamo će se otkriti punina Tajne onima koji vide Sveto Trojstvo licem u lice. Ovdje, dok smo na zemlji, Spasitelj nam dozvoljava da sve ovo shvatimo kroz našu vjeru. Gospod je rekao da će ti sve biti dato, samo vjeruj. U kući Moga Oca postoje mnoge kuće. Dobićete sve što vam je potrebno za večno blaženstvo.
Zbog čega smo danas sretni? Ovo je teško shvatiti strancima i neupućenima. Naša radost nije prolazna, naša radost je velika: danas smo opet na kolenima! Kao da smo se nakon dugog putovanja kroz duhovne prostore vratili kući u naše dugo očekivano stanje - skrušeni vapaj za vlastitim grijesima. I to - velika pobeda Duh! Jer naš današnji plač je ispunjen radošću, vjerom i nadom u neizrecivu milost Gospodnju, Njegovu ljubav, oproštenje za nas svih naših grijeha i vječni život. Amen.
Rektor hrama
protojerej Boris (Kulikovski)
„Crkva nas sabira Hristu, u jedinstvo sa Hristom ulazimo u krštenju, po Hristu se preobražavamo, postajemo Hristovi slični snagom Duha Svetoga, koji nas kruniše i izvodi iz ovoga sveta. Zatim se nalazimo na mjestu okupljanja, gdje čekamo pristup onih koji su rođeni kasnije i radili duže da bi se transformirali. Ali kada se cijela naša vojska okupi, Duh Sveti će nas odvesti u našu domovinu, ti i ja ćemo pobjeći u nebo. Naša Otadžbina je izvan svemira, gde je Bog..."
Sveštenik Daniil Sysoev
U ime Oca i Sina i Svetoga Duha!
Čestitam vam svima dan Pedesetnice, dan Silaska Svetog Duha na Apostole, dan javljanja Jednosuštinske, Nerazdjeljive Svete Trojice! Na dan Uskrsa, Gospod je svojim učenicima dao dar od svog Duha. Ovo još nije bilo dovršeno, ali je, ipak, anticipiralo današnji praznik, kada je Duh Sveti u vidu ognjenih jezika sišao na apostole i time preobrazio, prepravio, ponovo zakvasio apostole, učinio ih novim bićima, sudionicima novi život, i uveo ih, a preko njih i sve nas, u Carstvo Božije na zemlji. Važno je prisjetiti se Hristovog vaskrsenja, apostoli sjede u maloj zaključanoj sobi straha zbog Židova ( U. 20:19), raspravljaju o nestanku tijela iz groba, a zatim Krist ulazi kroz zaključana vrata i daje im Duha Životvornog, koji ih izbavlja od njihovih grijeha. Hristos, svojim dahom, raspršuje pljesnivost ove sobe. U stvari, ceo ovaj svet je ogromna pljesniva soba u kojoj su ljudi pod jarmom smrti, okovani prostorom i vremenom, okovani su okovama propadanja i propadanja. Gde god čovek krene, on sa sobom nosi smrt i propadanje.
Osoba koja živi u ovoj maloj sobi prinuđena je da se bori za komad male zemlje na kojoj se nalazi. Nije uzalud da je cijelo čovječanstvo, od pada, bilo uključeno u podjele. Prvo su se muž i žena razdvojili i počeli da se stide jedno zbog drugog; muž je krivio svoju ženu, a žena se pokazala kao stranac svom mužu. Ova podjela se nastavila dalje, brat se pobunio protiv brata. Nakon potopa su se pojavile rase, nakon Vavilonske kule pojavile su se nacije kao veliko prokletstvo Božje. Čovjek se počeo boriti za granice, resurse, bogatstvo. Tu nastaju ratovi, mržnja i okrutnost koji vladaju na ovom svijetu. Nacije je stvorio Bog, štiteći ljude od velikog zla, od jedinstva ljudske mržnje prema Bogu. Ali narodi nisu dopuštali da čovjek potpuno osjeti u drugoj osobi svog bližnjeg, koji je također stvoren na sliku Božju i koji bi također trebao postati dijete Oca nebeskog.
I sada uragan Duha Svetoga izbija u ovaj pljesnivi zrak, koji je došao na zagovor Isusa Krista, koji je tražio od Oca da ljudima da Utješitelja: “Kada dođe Utješitelj, koga ću vam poslati od Oca, Duh istine, koji od Oca ishodi, on će svjedočiti za mene.” (U. 15:26).
Duh Sveti se izlijeva na nas, On kao blagoslovena rijeka pada s neba i spere prljavštinu grijeha, spere nečistoću, puni nas snagom i životom. On iz nas izbacuje smrad našeg ponosa, nacionalizma i sebičnosti. Duh Sveti čini ljude djecom jednog Oca, članovima jednog ujedinjenog naroda koji govore mnogo različitih jezika. I Duh Sveti je dao dar Pedesetnice - dar višejezičnosti, kao prevladavanje podjele Babilona. Ovaj dar, kada se na mnogim jezicima objavljuje jedna jedina poruka o Trojstvu, Jednosuštinskom i Nerazdjeljivom, Koji nije ostao u svojoj neizmjernoj neizmjernosti, koji je došao do nas, jer kroz Sina u Duhu Svetom imamo pristup Ocu .
Vi i ja smo već postali ni Rusi, ni Tatari, ni Jevreji, ni Čečeni, nego pravoslavni hrišćani - narod Božiji koji slavi jedinog Boga! I širom planete čuje se višeglasna, ali ujedinjena himna u čast Presvetog Trojstva. Ovo neverovatno jedinstvo nije stvorio čovek, već Bog. Bog stvara veliko jedinstvo ljudi, pobjeđuje podjele i rascjepkanost, koji su bili dobri na putu do Sotone, ali koji su postali zli kada su počeli ometati širenje evanđelja. Danas, na dan Pedesetnice, slavimo rođendan naše Majke - Pravoslavna crkva, koji je rođen u plamenu Duha Svetoga, u velikoj gornjoj sobi Siona.
Pravoslavna Crkva, uključujući sve narode, okuplja ih za najveći pohod, kako je Gospod predvideo: “Ko vjeruje u Onoga koji me posla, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.” (U. 5:24).
Crkva nas sabira Kristu, krštenjem ulazimo u jedinstvo sa Hristom, preobražavamo se po Hristu, postajemo Hristovi slični snagom Duha Svetoga, koji nas kruniše i izvodi iz ovoga sveta. Zatim se nalazimo na mjestu okupljanja, gdje čekamo pristup onih koji su rođeni kasnije i radili duže da bi se transformirali. Ali kada se cijela naša vojska okupi, Duh Sveti će nas odvesti u našu domovinu, ti i ja ćemo pobjeći u nebo. Naša Otadžbina je izvan svemira, gdje je Bog. Pronaći ćemo svoju Domovinu u kojoj Bog Otac okuplja sjedinjene sa sobom, bez obzira na boju kože, porijeklo i bogatstvo, ili grešnu prošlost, sve dok se čovjek mijenja, preobražava i miriši Duhom Životvornim, sve dok on procvjeta. Duh Sveti je izvor svega života i svakog preobražaja, Njemu pripada „krivica“ za sve spasenje, jer u koga dostojanstveno udahne, brzo se diže sa zemlje, rastu mu krila i on se uzdiže na nebo.
Ovaj Duh, koji nadahnjuje, uzdiže, došao je k nama danas, a mi stojimo pred Njim i čekamo Njegov dah. On je već s nama, jer u sakramentu potvrde primili smo Duha, učestvujemo u Duhu Svetom i pomazani smo od Njega na dan kada smo kršteni i primili Njegov pečat. Ali molimo da On djeluje u nama, dođi i postavi šator u nama, kao što je u davna vremena Bog djelovao među Izraelom u Tabernakulu, tako neka Duh Sveti uđe u naša srca i postavi sebi Šator u njemu. I neka ti i ja budemo zajedno pjevači velikog hora, čiji je finansijer, namjesnik i upravitelj Duh Sveti, koji nas vodi i daje da pjevamo Bogu Ocu i Njegovom Sinu Isusu Kristu. U Duhu Svetome poznajemo tajnu Trojstva, i kroz Njega smo posvećeni i pričešćeni, i sjedinjeni sa anđelima. Duh Sveti je izvor života i za anđele i za ljude.
Neka niko od nas ne bude mrtav, neka dune Duh Sveti na nas i iznese sve mrtvo iz naše duše i tijela. I da na dan našeg velikog sabranja, na dan kada Gospod dođe da se sabere, Duh Sveti nas uzdigne, preobrazi, oživi, i da zauvek živimo u Carstvu Duha Svetoga, gde Otac, Sin i Duh Sveti zauvek caruju - Trojstvo Jedinstvenog i Nerazdvojnog, kome pevamo, kome blagosiljamo, kome zahvaljujemo, kome veličamo jutro, podne i veče, i, savijajući kolena , uputite joj molitve zahvalnosti.
Neka nam svemogući Gospod pomogne u tome! Bog te blagoslovio!
U ime Oca i Sina i Svetoga Duha!
Danas smo se okupili u crkvi ukrašenoj zelenilom da se molitveno prisjetimo događaja koji se dogodio prije oko 2000 godina – silaska Svetog Duha na apostole. Isus Krist je, kao što je obećao, poslao svojim učenicima “Duha utjehe od Oca”. Praznik Presvetog Trojstva ustanovili su apostoli. Nakon dana silaska Duha Svetoga, počeli su svake godine slaviti Dan Pedesetnice i zapovjedili svim kršćanima da se sjete ovog događaja (1. Kor. 16,8), (Djela 20,16). Sveta Crkva uznosi opću hvalu Presvetom Trojstvu i nadahnjuje nas da slavimo „Oca bespočetnog, i Sina bespočetnog, i subitnog i presvetog Duha“ – „Trojstvo iste suštine, jednako i bespočetno“. početak."
U 4. veku Sveti Vasilije Veliki je sastavio klečeće molitve koje se i danas čitaju na prazničnoj večernji. Da bi vjernike zadržao u stanju poštovanja i učinio ih sposobnim, po uzoru na apostole, za najčedniji kolen i molitve u čast Duha Svetoga i za dostojno prihvatanje neprocjenjivih darova Božje milosti, večernje se pretpostavlja. koji će se održati nakon liturgije.
Ovaj događaj se može suprotstaviti starozavetnoj „zbrci jezika“, kada im je Gospod, zbog nevere ljudi, lišio mogućnosti da međusobno komuniciraju „podelom“ jezika, odnosno uspostavljanjem jezičke barijere, kada su ljudi, pobunivši se protiv svog Stvoritelja, odlučili da grade Vavilonska kula. A na dan Pedesetnice u Novom zavetu, apostoli dobijaju priliku da komuniciraju u različitim jezicima, i stoga mogu propovijedati Jevanđelje cijelom svijetu. To jest, milosrdni Otac nebeski pruža ruku spasenja svakoj osobi koja živi na zemlji, bez izuzetka. Ali u isto vrijeme, On ne oduzima slobodnu volju, ne prisiljava čovjeka da poštuje Sebe, ostavljajući pravo izbora samoj osobi.
Moramo zahvaliti Bogu što smo imali sreće da se rodimo u izvornoj pravoslavnoj tradiciji. Ali, nažalost, ne smatra se svaki stanovnik naše domovine vjernikom; a da li onaj ko se još smatra pravoslavcem živi po kanonima svete Crkve i drži zapovesti Božije? Ne uvek, nažalost! A to se događa zato što nema vjere: osoba koja vjeruje u sveprisutnost Boga neće moći počiniti nikakve loše ili nezakonite radnje. Da bi se vjera pojavila, potrebno je lični sastanak svaka pojedinacna osoba sa Bogom.
Neko se rodi u vjerničkoj porodici, neko u nevjerniku - ali dijete, čak i nakon što je od djetinjstva primilo temelje vjere, mora samo doći do Boga, lično shvatiti da postoji Svemogući Bog, Koji je Ljubav.
Ovaj sastanak se svakom dešava drugačije. Naši preci su govorili: „ko nije plovio po moru, nije se Bogu molio.“ Nažalost, najčešće čovjek kroz mnoge tuge i bolesti stiče pravu vjeru. Onda, kada shvati da mu niko i ništa na zemlji ne može pomoći. U takvim trenucima počinjemo iskreno vjerovati i obraćamo se posljednjoj i jedinoj istinskoj nadi - Bogu, Koji samo čeka zahtjev za pomoć.
Danas je rođendan Crkve – „danas nas sabra blagodat Duha Svetoga“ – pjeva se u prazničnim pjesmama. Danas se sjećamo Silaska Svetog Duha na apostole i ovaj dan nazivamo rođenjem Crkve. Jer upravo je tako – u totalitetu istomišljenja i jednodušnosti, u totalitetu Crkve, svi nalazimo, možemo steći, Bogom danu punoću života. A sve čime Crkva živi u svojim nepromjenjivim temeljima – sve je to put preobrazbe, put očišćenja i posvećenja našeg života. Ono što Sveti Oci nazivaju oboženjem.
Ovo nije neka vrsta jednokratnog čina, poput budističkog "prosvjetljenja" - to je upravo put kojim pažljivu i osjetljivu ljudsku savjest vodi milost Duha Svetoga. I ovaj put počinje na zemlji ljudski život. Na ovom putu, u ovoj transformaciji i usponu ka Bogu, naš glavno značenje... i jao ako se lišimo ovog značenja. Jer to se ničim ne može zamijeniti!
Sveto Trojstvo se otkrilo u svoj svojoj punini dostupnoj našoj percepciji na dan Pedesetnice. I sve do sada i do kraja vijeka, ova potpunost nam je otvorena. Kako neopisivo i najveći poklon! Sjetimo se, dakle, ovog dara, tražimo njegovo sticanje, žaleći se, plačući i jadikujući se za svoju nesreću i iznova tražeći da nas Gospod očisti, da nas prosvijetli na stazama, da nas nauči šta treba da „radimo i govorimo“ u kako bi postali dionici pravog života, ljepote, ljubavi i savršenstva. Tražimo svim silama jedinstvo sa Presvetim Trojstvom, sjećajući se po kojoj nam je neizmjernoj cijeni kupljena ova neopisiva i najradosnija prilika - da budemo s Bogom!
U ime Oca i Sina i Svetoga Duha!
Current odličan odmor, draga braćo i sestre, veličanje je tog događaja koji se dogodio u zoru života Crkve Hristove. Duh Sveti je nagoviješten u Starom zavjetu: životopisac Mojsije, pripovijedajući o stvaranju svijeta, rekao je da je Duh Božji lebdio nad vodama i tako ih pripremao da ona stvorenja koja je kasnije stvorio Gospod mogu živjeti u njih.
Izreke koje smo jučer čuli govore da je Duh Sveti sišao na izabrane ljude Starog zavjeta u obliku posebnog prosvjetljenja. Kako piše u Knjizi Brojeva: prorok Mojsije je izabrao sedamdeset ljudi koji nose duhove, na koje je sišao Duh Sveti sa svojim prosvjetljenjem. Ali ovo je bilo vrlo nejasno svjedočanstvo i stoga je Gospod, kada je došao na zemlju, govorio o tome da će poslati svog Duha na apostole i rekao je apostolima da trebaju ostati nerazdvojno u Jerusalimu nakon Njegovog vaznesenja, sve dok ne budu bili obučeni silom odozgo. A prije toga je i Gospod rekao da odlazi da bi sišao Duh Sveti, koji će ih podsjetiti na sve što je On sam rekao svojim učenicima.
A na dan „pedesetog“, kako Jevanđelje kaže, Gospod je zaista ispunio ovo obećanje svetim apostolima, i Duh Sveti je sišao na svete apostole u vidu ognjenih jezika. U to vrijeme, dah Duha je bio kao dah vjetra, i apostoli su počeli govoriti na različitim jezicima. Dakle, oni koji su bili u Jerusalimu, a u Jerusalimu je u to vrijeme bilo mnogo ljudi koji su dolazili iz raznih mjesta, i svaki od njih je razumio šta sveti apostoli govore. I stoga je, naravno, ovaj fenomen bio nevjerovatan, čudesan, koji je zadivio umove i svijest ljudi. Ali najvažnije je da im je Duh Sveti, Koji je sišao na svete apostole, dao silu blagodati da propovijedaju Jevanđelje po cijelom svijetu.
Prokimen ovog dana glasi: „Izađite po svoj zemlji riječi njihove i riječi njihove na kraj svijeta“. Ovo je rečeno za apostole, jer su, zaista, u ispunjenju Zapovijedi Gospodnje, oni, koji nisu napustili Jerusalim dok se nisu obukli u silu odozgo, nakon što je Duh Sveti sišao na njih, prošli su po cijelom svemiru i propovijedao Jevanđelje „svakom stvorenju“.
Duh Sveti je tako napravio radikalnu revoluciju u životima samih apostola i u životima onih koji su bili uz apostole i onih koji su slušali apostolsku propovijed i pridružili se kršćanskim redovima.
Duh Sveti je dao svetim apostolima priliku da hrabro propovijedaju, neustrašivo savladavajući sve vrste prepreka koje su im stajale na putu. Nisu se bojali ničega, nisu se plašili, nisu se plašili smrti, kako kaže sveti apostol Pavle: „Želim da se oslobodim okova tela i da budem sa Hristom“. Uvek su bili spremni da daju svoje živote, ali ne i da promene poziv na koji ih je sam Gospod pozvao.
Sveti Grigorije Bogoslov kaže da je Duh Sveti učinio tako dramatične promjene u životu svetih apostola. „Prije svega“, kaže on, „Duh Sveti je od ribara stvorio ljude koji su bili u stanju, po mjeri Kristovoj, privući mnoge narode. Pokorio je cijeli svijet, pozvao carinike da hvataju i prizivaju duše ljudi, a progonitelje je obratio tako da su postali revni propovjednici evanđelja.
I Sveti Jovan Zlatousti, zajedno sa Svetim Grigorijem Bogoslovom, kaže da je Duh Sveti stvorio takvu promjenu u svetim apostolima da su, ako su nekada pokazivali strah, strah od Jevreja, sada, pošto su se obukli u silu Duha Svetoga, postali neustrašivi i hrabri Hristovi ratnici koji su propovedali Jevanđelje kamo ih je sam Gospod i Duh Sveti uputili.
IN Sveto pismo, u bogosluženjima i molitvama djelovanje Duha Svetoga upoređuje se sa “svjetlošću i vatrom”. Poput svjetlosti, Duh Sveti prosvjetljuje duhovne oči svake osobe koja dođe u dodir s Božanskom milošću. Duh Sveti, kao oganj, čisti ljudske duše, one duše koje učestvuju u neizrecivoj Božanskoj milosti.
Sveti Jovan Zlatousti kaže da kada ne bi bilo Duha Svetoga, onda ne bi bilo ni pastira ni učitelja koji bi poučavali u istinu Hristovu. Da nije bilo Duha Svetoga, onda ne bi bilo Sakramenata u kojima se daje neizreciva Božanska milost. Da nije bilo Duha Svetoga, ne bi bilo ni same Crkve. Dakle, silazak Duha Svetoga na apostole je praznik same Crkve, to je rođendan Crkve Hristove, jer su se upravo na današnji dan sveti apostoli, zahvaljujući svojoj propovijedi, na ovaj dan okupili. veoma veliki broj ljudi koji su verovali u Hrista. Mnoge hiljade su stajale pod Hristovom zastavom i stvarale crkvene zajednice, a potom i mnoge mjesne crkve u različitim gradovima koje i danas postoje.
Zahvaljujući činjenici da su sveti apostoli svoju blagodatnu službu prenijeli na svoje nasljednike, ona ostaje u Crkvi Hristovoj uvijek i ostaće do svršetka vremena. Crkva je riznica u kojoj se čuva i prenosi Božanska milost. Dakle, svako ko pripada Crkvi Hristovoj je deo ove neizrecive milosti kroz primanje Svetih Hristovih sakramenata.
Ovo je smisao, draga braćo i sestre, ovog velikog i radosnog događaja, koji je poslužio kao osnova za pravo slavlje i slavlje.
Budimo, draga braćo i sestre, zahvalni Bogu što nam je dao priliku da se pričestimo neiscrpnog izvora Božanske milosti kroz sakramente koji se poučavaju u Crkvi Kristovoj. Potrudimo se da milost Duha Svetoga posveti naš put, da milost Božja, kao oganj, očisti naše duše, da jasno vidimo svoj kršćanski put i nastojimo da tim putem hodimo sveti i besprijekorni.
Amen.