Esej u formatu Jedinstvenog državnog ispita na osnovu teksta iz priručnika I. Tsybulka
(2017, verzija 27)
“Razočaranje, ogorčenost, nepravda”... Kako ne otvrdnuti srcem, istrajati, ostati human, “uprkos svim udarcima” sudbine koji nas mogu zadesiti u životu?
Možda svetla sećanja na detinjstvo „pohranjuju... rezerve... dobrote, radosti, vere u budućnost?“ Razmišljajući o ovom pitanju, ono nas poziva na razmišljanje o problemu uloge sjećanja iz djetinjstva u životu osobe.
Autor piše da su ga na ozbiljno razmišljanje „nagnale“ riječi jednog od glavnih likova romana „Braća Karamazovi“ koji je iznio svoj pogled na ovaj problem. Prema Aljoši Karamazovu, kako god se život odvijao, čovjek neće postati zao i okrutan ako zauvijek pamti trenutke djetinjstva kada se „osjećao dobro“. Sjećanje na to "kako si divan bio" može te zaštititi od lošeg čina.
Aljoša vjeruje da je "sveto sjećanje" možda bolje od bilo kakvog odgoja. Napominjući da „neki umovi“ mogu „ismijati... samopouzdanje“ junaka romana, sam autor teksta svoje upute naziva „velikom stvari sa gledišta pedagogije“. D. Granin je, “isprobavši” ovo “otkriće” na sebi i životima drugih ljudi, počeo razmišljati da se u njemu, po svoj prilici, krije istina, potvrđena životima mnogih dostojnih ljudi.
Nakon čitanja autobiografske priče "Djetinjstvo", saznali smo koliko je teško bilo djetinjstvo M. Gorkog. Život u kući u kojoj su vladali neprijateljstvo, okrutnost i zavist. Jadno postojanje nakon propasti njegovog djeda, koje je od malih nogu natjeralo Aljošu Peškova da ode "u narod" i zaradi komad kruha. Ali nikakva "gadost života" nije mogla istisnuti iz pisčevog pamćenja one ljude koji su mu uljepšali godine djetinjstva, naučili ga da bude ljubazan i strpljiv, da osjeća i razumije ljepotu.
Sa srdačnom toplinom, Gorki se prisjetio svoje ljubazne bake Akuline Ivanovne, koja je voljela ljude i sažaljevala siromahe i prosjake. Zadržao sam osjećaj zahvalnosti prema svom djedu, koji je nekada izgledao zao, jer je naučio svog unuka da istraje u savladavanju poteškoća.
Mislim da bi mnogi moderni tinejdžeri trebali obratiti pažnju na razmišljanja pisca D. Granina. Nije tajna da među njima ima mnogo onih koji su nepošteni u pogledu studija i ne slušaju dobre savjete odraslih. Možda će nekom od ovih klinaca pomoći da se promijene na bolje sjećanje na to kakav je marljiv i zainteresovan učenik bio u nižim razredima škole, koji je cijenio mišljenje roditelja koji su svom djetetu željeli samo najbolje?
D. Granin smatra da ne treba „prolaziti kroz prošlost... zabrane, stid, pokajanje“. A dobre i pozitivne uspomene iz djetinjstva nikada neće "naškoditi" - i ne može se ne složiti s ovim stavom autora teksta.
Više puta sam pomislio da je detinjstvo zauvek nestalo. Bez ovog divnog vremena ne postoji dalja budućnost odrasle osobe. U ovom tekstu autor analizira problem vrijednosti uspomena iz djetinjstva u životu osobe. Uostalom, sve što se dogodilo u djetinjstvu ostaje nam čvrsto u sjećanju.
DA. Granin govori o ovom problemu koristeći svoje životno iskustvo. Piše o tragu koji je djetinjstvo ostavilo u njegovom životu, jer kako napominje: „...djetinjstvo se razlikovalo od ostatka mog života po tome što mi je tada svijet izgledao uređen za mene.” Ruski pisac se usredsređuje na to da su i pored svega lošeg što se dešavalo u detinjstvu, oni „potpuno zaboravljeni, ostala je samo čar tog života“.
Čuveni ruski pisac M.Yu.t Lermontov u svom romanu „Heroj našeg vremena“, na primjeru Pečorina, pokazuje da je djetinjstvo ogledalo sadašnjosti. U svom monologu, junak romana shvata da je i dalje sposoban da doživi ista dobra osećanja, ume da voli i čini dobra dela koja je činio u detinjstvu.
Još jedan primjer potvrde problema koji je pokrenuo D.A. Granjin, je priča M. Gorkog “Djetinjstvo”. Junak ovog djela, Alyosha, od djetinjstva je naučio saosećanje, milosrđe i nesebičnu ljubav od svoje bake. Prisjećajući se ovih trenutaka u odrasloj dobi, Alyosha shvata da je sposoban za mnogo; Sa velikom radošću mogao je besplatno davati ljubav i naklonost, pomagati i saosjećati s ljudima.
Tako me je tekst koji sam pročitao uvjerio u mišljenje da sjećanja iz djetinjstva oblikuju čovjekovu ličnost. Pomažu odraslima da se sjete ko su i ko mogu biti.
Ažurirano: 25.04.2017
Pažnja!
Hvala vam na pažnji.
Ako primijetite grešku ili tipografsku grešku, označite tekst i kliknite Ctrl+Enter.
Na taj način pružit ćete neprocjenjivu korist projektu i drugim čitateljima.
Koristan materijal na temu
- Opcija 23. Tsybulko vrijednost uspomena iz djetinjstva (Djetinjstvo rijetko pruža priliku da se bilo šta pogodi o djetetovoj budućnosti)
- Događaji koji su se dogodili u djetinjstvu budi nove težnje u čovjeku
- Odrasli život osobe je u velikoj mjeri određen onim što je naučio kao dijete.
- Ljudi pamte trenutke iz djetinjstva kroz cijeli život kao najsretnije.
- Teško djetinjstvo možda neće slomiti čovjeka, ali ga učiniti mnogo jačim
- Ljubav kojom je dijete okruženo nije uvijek u njegovu korist.
- Djetinjstvo je priprema za odrasli život, jer već u djetinjstvu osoba počinje formirati moralne vrijednosti
Argumenti
I.A. Gončarov "Oblomov". Ilja Iljič Oblomov je od detinjstva bio okružen ljubavlju, brigom i nežnošću. Njegovi roditelji nisu se previše zamarali kućnim poslovima, više su razmišljali o ukusnoj hrani i preferirali obavezno popodnevno spavanje. Cijela porodica je milovala Iljušu, jedinog djeteta u porodici, tako da je odrastao izdržavan: sve što je bilo moguće činili su za njega sluge i roditelji. Oblomovljevo djetinjstvo nije moglo a da ne utiče na njegovu budućnost: vrijednosti Ilje Iljiča se nisu promijenile tokom godina. A Oblomovka, njegovo rodno selo, ostala je simbol idealnog života za heroja.
L.N. Tolstoja "Rat i mir". Djeca iz porodice Rostov odrastala su u atmosferi ljubavi i brige. Nisu se plašili da izraze svoje emocije, od roditelja su učili iskrenost, poštenje i otvorenost prema ljudima. Djetinjstvo bez oblaka učinilo je heroje ne lijenim i dokonim, već ljubaznim i simpatičnim ljudima osjetljivog srca. Petya Rostov, apsorbirajući najbolje kvalitete svojih roditelja, spoznaje svoje pozitivne karakterne osobine u odrasloj dobi. Ne može ostati ravnodušan kada sazna da počinje rat. Djetinjstvo princa Andreja i princeze Marije ne može se nazvati bezočnim: njihov otac je uvijek bio strog, a ponekad i grub prema njima. Ali visoke moralne vrijednosti koje je njihov otac usadio u djetinjstvu postale su odlučujuće u odraslim životima heroja. Andrej i Marija Bolkonski su odrasli u prave patriote, poštene i poštene ljude.
M. Gorky “Djetinjstvo”. Sudbina Aljoše Peškova nije bila laka. U vrijeme kada je krenuo u školu, njegova porodica je bila toliko siromašna da je dijete bilo prisiljeno zarađivati za život. Nakon nekog vremena, Alyosha je, po uputama svog djeda, morao otići "u narod", odnosno napustiti dom da zaradi novac. Ali tu nesrećama nije bio kraj: oni koji su mu bili bliski počeli su umirati jedan za drugim, a dječakovim vršnjacima se uopće nije sviđao. I iako je Alyosha Peshkov imao teško djetinjstvo, on je razvio najvažnije unutrašnje kvalitete za osobu: ljubaznost, sposobnost suosjećanja, osjetljivost. Teške životne okolnosti nisu mu oduzele ono najvažnije što čovjeka čini vrijednom.
Y. Yakovlev “Ubio je mog psa.” Još u djetinjstvu se u čovjeku rađa važna osobina ličnosti – sposobnost suosjećanja sa svim živim bićima. Iz priče saznajemo o Saški, koja je odlučila da skloni psa lutalicu. Nijedna odrasla osoba nije podržala dječakovu želju da pomogne živom stvorenju. Okrutni otac je ustrijelio životinju prvom prilikom. Saška je bila šokirana. Odlučio je da će uvijek štititi napuštene životinje kada postane punoljetan. Incident koji se junaku dogodio u djetinjstvu probudio je u njemu principe njegovog budućeg života.
Kakav je značaj djetinjstva za čovjeka? Da li je to najsretnije vrijeme u našim životima? Ova i druga pitanja postavlja pisac D. A. Granin u svom tekstu. Međutim, želim detaljnije razmotriti problem doživljavanja djetinjstva kao srećnog vremena.
Kako bi skrenuo pažnju čitatelja na ovu problematiku, Granin daje opširni monolog junaka, koji razmišlja o tome što je za njega djetinjstvo i dolazi do zaključka da je osoba „rođena za djetinjstvo“. Autor posebno ističe koliko su herojeva sećanja duboka, koliko je iskrena njegova zahvalnost sudbini za te radosne, tople godine njegovog života kada je bio dete.
Postoji „samo život, čisti osećaj oduševljenja svojim postojanjem pod ovim nebom“. Sreća djetinjstva leži u tome što je čovjek slobodan, osjeća punoću života, oduševljenje i razumije da je svaki trenutak života jedinstven.
Ne može se ne složiti sa autorom teksta da ga u prvim godinama života doživljavamo kao radosno putovanje. osjećamo ljepotu svakog dana, osjećamo harmoniju svijeta, našu slobodu. To je ono što čini sreću svakog djeteta, njegova budućnost počinje od sreće.
Da bih dokazao valjanost svog gledišta, navešću sljedeći književni primjer. Prisjetimo se Gončarovljevog romana "Oblomov", poglavlja "Oblomovov san", gdje se junak prisjeća sebe u djetinjstvu. Sedmogodišnji Iljuša ne razmišlja dvaput o tome. Čak i o smislu života, o problemima, razigran je, veseo i aktivan. Sve ga zanima, trudi se da istraži svaki kutak bašte, trči do golubarnika, do jarka. Pokreće ga radoznalost. Čak ni pretjerana roditeljska briga ne može preuzeti vlast nad djetetom. U selu Oblomovka, gdje vladaju lijenost, dokolica i spokoj, Iljuša je onaj mali heroj koji je u stanju da u potpunosti doživi život i stvori svoje kraljevstvo.
L. N. Tolstoj govori o vrednosti srećnog vremena svog detinjstva za osobu u svojoj priči „Detinjstvo“. Nikolenka je iskrena u svojim mislima i osećanjima. S ljubavlju pamti lica svoje rodbine, bezbrižne igre, veselo vrijeme provedeno na selu. Prije nego što ode i pozdravi se s majkom, plače i primjećuje kako mu suze pričinjavaju “zadovoljstvo i radost”. S vremenom, odrastanjem, shvaća zakone života, a njegovo djetinjstvo postaje ono sretno vrijeme kada čovjek počinje da razumije ko je on zapravo, kakva je moć mentalne percepcije i kako postati dio velikog i lijepog svijeta.
U zaključku želim još jednom da naglasim: djetinjstvo je svijet stvarnih osjećaja, čistih misli i neistraženih puteva. Sloboda, bliska interakcija sa spoljnim svetom, unutrašnji dogovor sa samim sobom čini čoveka srećnijim. Sjećanja na godine iz djetinjstva nosimo kroz živote, hrane naš duh, inspiriraju nas i olakšavaju teške trenutke. Da nije bilo djetinjstva, onda ne bi bilo ni prave svjesne percepcije života, ne bi bilo pravih vrijednosti.
Ažurirano: 07.08.2017
Pažnja!
Hvala vam na pažnji.
Ako primijetite grešku ili tipografsku grešku, označite tekst i kliknite Ctrl+Enter.
Na taj način pružit ćete neprocjenjivu korist projektu i drugim čitateljima.
Tekst sa Jedinstvenog državnog ispita
(1) Najjači utisak na mene ostavljaju snovi u kojima se diže daleko djetinjstvo i u magli se pojavljuju nepostojeća lica, sve draža, kao sve nepovratno izgubljeno. (2) Dugo se ne mogu probuditi iz takvog sna i dugo vidim žive one koji su odavno u grobu. (3) A kakva su sve ljupka, draga lica! (4) Čini se da ne bih dao ništa da ih pogledam barem izdaleka, čujem poznati glas, rukujem se i ponovo se vratim u daleku, daleku prošlost. (5) Počinje mi se činiti da ove tihe sjene nešto traže od mene. (6) Na kraju krajeva, toliko dugujem ovim ljudima koji su mi beskrajno dragi...
(7) Ali u ružičastoj perspektivi uspomena iz djetinjstva nisu živi samo ljudi, već i oni neživi predmeti koji su na ovaj ili onaj način bili povezani sa malim životom malog čovjeka početnika. (8) I sada razmišljam o njima, proživljavam utiske i senzacije iz djetinjstva.
(9) U tim tihim učesnicima dječijeg života, u prvom planu, naravno, uvijek je dječja knjiga sa slikama... (10) I to je bila živa nit koja je vodila iz dječje sobe i povezivala je sa ostatak svijeta. (11) Za mene je do danas svaka dječija knjiga nešto živo, jer budi dječiju dušu, usmjerava dječje misli u određenom smjeru i tjera da dječje srce kuca zajedno sa milionima drugih dječjih srca. (12) Dječija knjiga je proljetni zračak sunca koji budi uspavane moći dječje duše i uzrokuje da izraste sjeme bačeno na ovo zahvalno tlo. (13) Djeca se zahvaljujući ovoj knjizi spajaju u jednu ogromnu duhovnu porodicu koja ne poznaje etnografske i geografske granice.
(14)3Ovdje ću morati napraviti malu digresiju upravo o modernoj djeci, koja često moraju primijetiti potpuno nepoštovanje knjige. (15) Razbarušeni povezi, tragovi prljavih prstiju, savijeni uglovi čaršava, svakojaki škrabotina na marginama - jednom riječju, rezultat je osakaćena knjiga.
(16) Teško je razumjeti razloge svega ovoga, a može se prihvatiti samo jedno objašnjenje: danas izlazi previše knjiga, mnogo su jeftinije i kao da su izgubile svoju pravu vrijednost među ostalim kućnim potrepštinama. (17) Naša generacija, koja pamti dragu knjigu, zadržala je posebno poštovanje prema njoj kao prema predmetu najvišeg duhovnog reda, koji nosi svijetli pečat talenta i svetog rada.
(Prema D. Mamin-Sibiryak)
Uvod
Djetinjstvo je najvjernije i najčarobnije vrijeme za osobu. Ovo svijetlo vrijeme ostavlja neizbrisiv otisak na ostatak vašeg života. U djetinjstvu jačamo u mislima model ljudskog ponašanja u porodici, upijajući, poput sunđera, atmosferu koju stvaraju naši roditelji.
U djetinjstvu se postavljaju glavne vrijednosti u životu: počinjemo cijeniti ono što su cijenili naša porodica i prijatelji, imamo negativan stav prema onome o čemu su mama i tata pričali sa nezadovoljstvom.
Problem
Problem djetinjstva u svom tekstu pokreće D. Mamin-Sibiryak. Sjećanja na djetinjstvo, na ljude koji su okruživali junaka u njegovom djetinjstvu, na predmete tako drage, ispunjavaju autorovo srce i tjeraju ga na razmišljanje o prošlosti.
Komentar
Svoje davno prošlo djetinjstvo autor često vidi u snu, gdje su u blizini davno nestali ljudi, posebno dragi zbog nemogućnosti da ih ponovo vidimo u stvarnosti. Duša više boli od želje da se sa njima razgovara, zagrli, čuje njihov rodni glas i vidi njihova izbledela lica.
Ponekad se čini da ti ljudi nešto traže od njega, jer je nemoguće nadoknaditi ono što im junak duguje.
Ne padaju na pamet samo porodica i prijatelji, već i predmeti iz djetinjstva koji su bili stalni pratilac tog vremena. Prije svega, na pamet mi pada knjiga - svijetla, šarena, koja otvara dječjoj svijesti cijeli divni ogroman svijet, budi dušu osobe koja raste.
Autor se žali da u savremenom svijetu djeca imaju potpuno drugačiji odnos prema knjigama. Karakteriše ga nepoštovanje prema njoj, nemaran odnos. D. Mamin-Sibiryak pokušava razumjeti razloge za to, nalazi u činjenici da su dječje knjige postale jeftinije, pristupačnije i kao rezultat toga izgubile svoju vrijednost.
Stav autora
Tvoja pozicija
Od ranog djetinjstva vrijedi učiti svoje dijete poštovanju svijeta oko njega: prirode, životinja, igračaka i knjiga. U suprotnom neće moći naknadno cijeniti ono što mu donosi zadovoljstvo i korist.
Argument br. 1
Govoreći o utjecaju djetinjstva na formiranje karaktera osobe, vrijedno je prisjetiti se Ilya Ilyich Oblomova iz romana I.A. Gončarov "Oblomov". U djelu postoji cijelo poglavlje pod nazivom „Oblomovov san“, u kojem nas autor uvodi u svijet koji je odgajao Ilju Iljiča od trenutka rođenja do studentskih godina.
Roditelji i dadilje su mu u svemu pomagali i štitili ga od vanjskog svijeta. Glavna vrijednost u Oblomovki bila je hrana i san. I kako je odrastao, junak je počeo cijeniti ležanje na kauču i priliku da jede ukusno više od svega u životu.
Oblomovov prijatelj, Andrej Stolts, odgajan je potpuno drugačije. Njegova porodica je cijenila aktivnost, praktičnost i radnu sposobnost. I odrastao je upravo takav - fokusiran praktičar koji nikada ne gubi ni minuta.
Argument br. 2
U drami A.N. U "Oluji sa grmljavinom" Ostrovskog takođe se vidi uticaj detinjstva na razvoj glavne junakinje Katerine. Njeno detinjstvo je bilo vedro i ružičasto. Roditelji su je voljeli i odgajali u njoj ljubav prema slobodi i sposobnost da žrtvuje sve zarad svojih najmilijih.
Našavši se u porodici Kabanov nakon udaje, prvi put u životu našla se u neprijateljskom okruženju, na mestu gde se nije doživljavala lična sloboda i sloboda izražavanja osećanja, gde se sve radilo po pravilima izgradnja kuća.
Katerina nije mogla izdržati ugnjetavanje i umrla je bacivši se u rijeku u očaju.
Zaključak
Bez obzira kako se osjećamo u jednom ili drugom trenutku, koliko god žalili za vlastitim životima i razočarani u budućnost, djeca ne bi trebala sve to osjećati i znati. Budite odgovorni prema svojoj djeci, naučite ih šta će im zaista koristiti u životu, šta će im pomoći da se prilagode svijetu u kojem će morati živjeti i odgajati vlastitu djecu.