Esej “Patriotizam”.
Prvo morate razumjeti šta je patriotizam. Mnogi ljudi unose nešto svoje u ovaj koncept. Ali patriotizam je ljubav prema rodnoj zemlji i odgovornost za nju. Mnogi to uzdižu do fanatizma, što nije tačno. Slijepo obožavanje je već patologija. Morate ne samo voljeti i poštovati svoju zemlju, već i razumno rasuđivati o njenim negativnim aspektima. Takođe morate nastojati da ispravite nedostatke. Pravi patriota neće vrijeđati domovinu. Spremni su da žrtvuju svoje interese da bi je zaštitili.
Uloga patriota u životu države
Kada je zemlja izložena spoljnim ili unutrašnjim agresorima, patriote će prvi organizovati njenu odbranu. Za dobrobit domovine, u teškim situacijama morat ćete žrtvovati svoj život. Pravi patriota se toga ne boji. Mora biti siguran da će njegova zemlja biti sigurna. Ne smijemo dozvoliti strancima da preuzmu našu rodnu teritoriju, ruše tradiciju ili porobe narod.
Književni primjeri
Patriotizam se često nalazi u književnim delima. Gogol je takve ljude opisao u svojoj priči „Taras Bulba“. Glavni lik je Kozak, neustrašivi ratnik koji je spreman na sve za svoju domovinu. Taras Bulba je bio hrabar čovek jake volje. Nije se bojao smrti. Bio je spreman da žrtvuje sopstveni život.
Glavni lik često pokazuje previsok stepen patriotizma. Ubio je čak i vlastitog sina, za kojeg se ispostavilo da je izdajnik. Taras Bulba je ceo svoj život posvetio rodnoj zemlji i nije mogao da dozvoli svom nasledniku da ovako pogazi očevo uverenje. Čak je i njegova smrt bila dostojna. Neprijatelji Kozaka mogli su se samo iznenaditi hrabrošću i dostojanstvom pravog patriote.
Zanimljivo djelo je “Rat i mir”. Roman opisuje događaje kada je Rusija bila prisiljena da se bori protiv Napoleona. Ovako teška situacija natjerala je cjelokupno stanovništvo da se ujedini. Niko nije zaostao. Čak je i Rostov, koji je imao samo 16 godina, otišao na front. Osjećao je da ima odgovornost da brani svoju zemlju.
U književnosti ima mnogo primjera pravih patriota. To su hrabri ljudi koji su žrtvovali svoje interese za dobrobit države. Zahvaljujući njima, uspjeli su pobijediti više od jednog neprijatelja. Moguće je da je patriotizam naslijeđen.
Patriotizam je društveni pojam koji znači ljubav prema otadžbini, sposobnost samožrtvovanja za interese domovine, države, naroda. Ponos na kulturna, vojna, tehnička, naučna dostignuća zemlje. Iskreno interesovanje za istoriju svoje države, njene tradicije, spremnost za nesebičnu odbranu Otadžbine.
Ljudi imaju različite ideje o patriotizmu i često se ne poklapaju. Često se susrećemo sa mladim ljudima čiji se koncept patriotizma spaja s nacionalizmom ili čak ekstremizmom. Kao što sam već rekao, takvi se ljudi najčešće nalaze među predstavnicima omladinskih subkultura (skinhedsi, fašisti, neonacisti, krajnja desnica). Suština njihovog patriotizma je u preuveličavanju veličine svog naroda (rase, nacije) i države i njihove superiornosti nad drugim narodima i državama. To je ekstremni, radikalni patriotizam, pre čak neadekvatan, a možda i ne patriotizam.
Ima ljudi koji sebe ne smatraju patriotama, ističući da u svijetu ima mnogo manjih i slabijih država koje žive bolje od Rusije. Da, to je istina. Nikada neće biti idealnog života u Rusiji. Čak i ako riješimo i riješimo sve naše unutrašnje probleme, vanjski neprijatelji nam i dalje neće dati mira i još će se snažnije držati Rusije. Rusija je za njih previše ukusan zalogaj.
Ja lično sebe smatram patriotom. Zašto? Odgovor na ovo pitanje leži u mom razumijevanju patriotizma. Volim svoju zemlju ne zato što je najveća teritorija na svetu, ne zato što je bogata prirodnim resursima. Ali pošto je ovo samo moj dom, ovo je moja zemlja, ovdje su živjeli moji preci. Zanima me ko sam, odakle sam, ko su mi bili preci, kakav su život vodili. Uostalom, ko su oni bili, dijelom ću i ja biti. Poštovanje istorije svog naroda i države, kakva god ona bila, jedno je od glavnih obeležja pravog patriote.
Svi znaju za nedavni državni udar u Ukrajini. Nakon toga, politika i narodno raspoloženje počeli su biti antiruski. Vrše se glupi pokušaji prekrajanja istorije, demontiraju se spomenici sovjetske prošlosti. Po mom mišljenju, ovo je daleko od patriotskog. Istorija se ne može prepisati ili promeniti, ona je ono što jeste, i to je zauvek. Možete ga samo analizirati, donositi zaključke i učiti iz iskustva. Ali iz nekog razloga ljudi ne žele da uče iz grešaka iz prošlosti, pa se istorija često ponavlja.
Na primjer, imam negativan stav prema periodu vladavine M. Gorbačova Sovjetskim Savezom. Sam Gorbačov smatram zapravo krivcem raspada SSSR-a. Ali ovo je već istorija i prihvatam je takvu kakva jeste, poštujem je. I ako vidim spomenik Gorbačovu, neću imati želju da ga uništim.
Otadžbinu treba da voliš onakvu kakva jeste, kao i svoje roditelje, jer mi ih ne biramo po volji. Reći ću vam još jedan slučaj. Devedesetih je jedan dobar ruski doktor, pravi majstor svog zanata, pozvan na Zapad, jer... U Rusiji je trenutno bila veoma teška, pa čak i opasna situacija. Došao mu je njegov dobar prijatelj i rekao: „Odlazi, dobro ćeš živjeti tamo, glavom i rukama nećeš biti cijene. A za 10-15 godina, kada se sve smiri, vratićeš se.” Doktor je odgovorio ovako: „Kad se tvoja majka razboli, da li i nju ostavljaš?“ Ovo je bio odgovor istinskog patriote, jer objektivno procjenjujući složenost situacije u zemlji, on je ne prestaje voljeti. Ovo bi trebalo da postane osnova života svakog građanina. Uvijek će biti problema. Uvek će se nešto kritikovati i raspravljati, ali nikada ne prestanite da volite svoju domovinu.
Različiti izvori patriotizam nazivaju ili moralnim principom, ili vezanošću, ili posebnim osjećajem. Vjerujem da se sve ovo može spojiti u jednu riječ – ljubav.
Ova riječ došla je do nas iz antičke Grčke, gdje su njeni etimološki preci značili otadžbina, sunarodnik. Otuda i današnje shvatanje – ljubav prema otadžbini. Ali otadžbina se može percipirati na različite načine. Ovo može biti kuća vašeg oca, određeno mjesto gdje ste rođeni, gdje živi vaša porodica. Ili možda domovina očeva, odnosno svih onih ljudi koji su se izmislili
Istorija vašeg naroda. Tada patriotizam ima pravo da se manifestuje i kao prijatno, dirljivo, iskreno osećanje ljubavi prema svom domu, prema svojoj maloj domovini, i kao uzvišeno osećanje ponosa za celokupnu prošlost naroda kojem pripadate. U svakom slučaju, patriotizam je suštinski nemoguć bez čiste vjere, odanosti i spremnosti da se brani i veliča domovina.
Poseban primjer ispoljavanja patriotizma je podvig, moralni i fizički podvig. A takve primjere nam predstavlja tako tragični događaj kao što je rat. Zaboravite na sigurnost vlastite „kože“, na lične strahove i želje i jurite u bitku
- ne može svako ovo da uradi. Ruska istorija poznaje mnoga imena koja su svojim herojstvom tvrdila nemoguće: Aleksej Marejev, Viktor Talalihin, Jekaterina Zelenko, Nikolaj Sirotinjin, Aleksandar Matrosov i hiljade drugih ruskih vojnika. Uspeli su da dokažu da se osećaj patriotizma ne izražava samo rečima, da to nije prazna fraza, već najveći napor ljudske duše i tela.
A koliko je patriotskog osjećaja uloženo u podvige ljudi koji su radili u pozadini za dobro Otadžbine! Koliko je majki uložilo titanske napore da pošalju svoje voljene sinove u rat, a onda ih čekaju, a ne spavaju, trpeći gubitak? Ima ih bezbroj, a ovo mnoštvo dokazuje i iskrenu ljubav prema zemlji i narodu.
Međutim, u svakodnevnom životu, bez očiglednih podviga, možemo pokazati i pravi osjećaj patriotizma. Sve što treba da uradite je da ne "propustite kantu za smeće" - i to će već biti mali čin ljubavi prema svom rodnom kraju.
Patriotizam je osjećaj, iako rijedak, ali veoma važan u životu čovjeka. Uostalom, osjećati u sebi ljubav prema Otadžbini, pokušavajući je zaštititi, zaštititi od neprijatelja i laži, dokazati veličinu svoje Otadžbine - to mnogo vrijedi, čak može predstavljati pravu sreću života.
Eseji na teme:
- Patriotizam je stanje duha svakog dostojnog građanina svoje zemlje. Ljubav prema domovini od prve riječi, prvog koraka, prvog poziva....
- Elokventan esej o patriotizmu najjasnije opisuje unutrašnja iskustva osobe koja nije ravnodušna prema sudbini otadžbine. Ne treba biti samo patriota...
- Mnogi pjesnici su se u svom radu doticali patriotskih tema. Mihail Jurjevič Ljermontov nije bio izuzetak u tom smislu. Njegova pesma "Otadžbina"...
Ponos na svoju zemlju i ljubav prema njoj je manifestacija patriotizma. Patriota nije samo osoba koja slijepo vjeruje da je njegova zemlja najbolja, već i trezveno procjenjuje sve pozitivne i negativne faktore koji se mogu promijeniti na bolje.
Na kraju krajeva, vremenom dolazi do ideje da na svijetu ima više slikovitih i ljepših mjesta. A ljudi su ljubazniji i simpatičniji, a to ne znači da je nestala ljubav prema rodnoj zemlji, izblijedio je patriotizam. Naprotiv, potrebno je transparentno gledati na sve probleme i mijenjati sve nedostatke na bolje. Kada se desi da je zemlja u opasnosti, pravi patriota će je uvek zaštititi. Ljudi koji cijene svoju zemlju nikada neće spolja gledati na neprijatelje koji im osvajaju rodnu zemlju.
Mnogi filozofi i pjesnici posvetili su mnogo vremena patriotizmu i posvetili mu mnoga djela i rasprave.
Filozof Kolar je svoj stav obrazložio na način da je u patriotizmu glavni sam narod, njegovi običaji, poštovanje svojih predaka i jezika, a zemlja je samo teritorija koja bez svega navedenog ne može predstavljati ništa.
Drugi poznati kompozitor Rahmanjinov, dok je boravio u Švajcarskoj, stvorio je u stvarnosti privid ruskog sela u kojem je neko vreme živeo. Ovo pokazuje drugačije mišljenje o patriotizmu. Zavičajna mjesta, iako umjetna, pomagala su kreatoru i budila inspiraciju.
Čuveni pisac Bunin je naglasio da je stvarati u tuđini mnogo teže nego u rodnom kraju, a mnogi ljudi žude za rodnom zemljom, čak i na mjestima ljepšim i kulturnijim nego u rodnoj zemlji.
Primjeri patriotizma prikazani su i u jedinstvenom romanu “Rat i mir”. Nakon neprijateljskog napada, svi ljudi su se ujedinili, i svi su dali doprinos borbi za slobodu, zaboravljajući sve nesporazume među sobom.
Sumirajući mišljenja mnogih ličnosti, možemo reći da se u konceptu patriotizma ne može odvojiti narod i zavičaj, jer se oni međusobno nadopunjuju i ne mogu postojati odvojeno.
Esej Šta je patriotizam sa argumentima iz književnosti
Životne okolnosti ponekad zahtijevaju ispoljavanje takvih kvaliteta kao što je patriotizam. Patriotizam je odgovornost prema domovini, topla ljubav prema njoj. Ovo je osjećaj dužnosti neophodan za svaku osobu koja živi na Zemlji.
Ljudi nisu rođeni rodoljubi, oni to postaju usađujući ljubav prema otadžbini, gajeći osećaj za lepo u svojim srcima. Ova kvaliteta zahtijeva odlučnost od osobe i odgovornost za svoje postupke. Ljudi ne treba da izdaju svoju domovinu, oni su dužni da se o njoj brinu, ulažući svoj deo sopstvene snage.
Mnogi pisci su u svojim knjigama oslikavali patriotizam, pozivajući čitaoce da vole svoju domovinu. Jasan primjer iz književnosti je djelo Aleksandra Sergejeviča Puškina "Kapetanova kći", gdje je glavni lik Petar Grinev služio očevu naredbu: "Čuvaj svoju čast od malih nogu." Lik je pravi patriota svoje domovine, budući da su njegove odluke u odnosu na domovinu nepokolebljive, nije iznevjerio caričinu zakletvu, pod prijetnjom smrću. Dakle, Pyotr Grinev zaslužuje divljenje, jer su njegovi postupci usmjereni na očuvanje svoje domovine i brigu za nju.
Osvrnimo se na još jedan primjer: djelo Nikolaja Vasiljeviča Gogolja „Taras Bulba“, gdje je i sam Taras Bulba patriota, koji je svoje sinove (Ostap i Andriy) od djetinjstva učio istrajnosti i borbenosti. Smatrao je da se mora dati život da bi se spasila domovina, kako domovina ne bi pala u ruke neprijatelja. Nažalost, jednom od svoje djece nije uspio u potpunosti usaditi osjećaj dužnosti, zbog čega Andriy, vođen zovom srca, napušta svoje najmilije i prelazi na pogrešnu stranu. Napravio je izbor koji njegov otac, Taras Bulba, nije mogao da oprosti. Za okrutni čin junaka prema ocu, Andrij je umro od ruke, a poslednje reči koje je čuo sa usana Tarasa Bulbe: „Rodio sam te, ubiću te!” Šta se desilo, tragedija! Ali ovo je život, svako ima svoje stavove o tome, pa je nekima patriotizam iznad svega, drugima se ne uzima k srcu.
Dakle, osjećaj dužnosti i odgovornosti prema domovini treba gajiti od djetinjstva kako on ni pod kojim okolnostima ne nestane. Patriotizam je dobrovoljna odgovornost ne samo prema otadžbini, već i prema ljudima. Ovo ne treba zaboraviti. Nije lako biti patriota! Ali, ako usadite ovu divnu kvalitetu u sebe, tada će život postati lakši. Izbor je, prije svega, na samoj osobi!
9. razred. Sa argumentima iz literature. 15.3
Nekoliko zanimljivih eseja
- Slika i karakteristike generala Brižalova u priči Čehovljeva esej Smrt službenika
U Čehovovoj priči postoje dva glavna lika: Brižalov i Červjakov. Prezimena donekle govore, naglašavaju karakter ovih likova. U cijeloj priči službenik se zaista migolji kao crv.
Kakav će biti obrazovni sistem budućnosti? Po mom mišljenju, to će biti globalno. Svaki učenik će moći dobiti kvalitetno obrazovanje bez obzira gdje živi.
“Ne pitajte šta vaša domovina može učiniti za vas – pitajte šta možete učiniti za svoju domovinu” (D. Kennedy)
Teško da postoji osoba na planeti koja bi bila potpuno zadovoljna svojom zemljom. Ali problem je u tome što ljudi često traže od zemlje svakakve beneficije za sebe, a da ne razmišljaju o tome da sami nisu učinili ništa za svoju dobrobit. Biće dovoljno čak i ako svako uloži i najmanji napor, da svoj mali doprinos razvoju zemlje kako bi zauzvrat dobio ono što želi i, naravno, učini barem nešto da zadovolji svoje potrebe.
Dakle, podržavam stanovište D. Kennedyja, jer smo svi dio jedne cjeline, a čineći dobro za zemlju, obezbjeđujemo dobro i sebi.
Yasko Victoria
Živimo u modernom svijetu punom inovacija, s druge strane ljudi pate od gladi i ratova. I našu zemlju potresli su veliki ratovi, ali, srećom, sada živimo u harmoniji sa evropskim državama. A sve je to zbog činjenice da su Rusi svojevremeno branili čast svoje domovine, borili se za bolji život, za slobodu. Naša domovina je učinila mnogo za svoje građane i na tome joj trebamo biti izuzetno zahvalni. Ali kako drugačije zahvaliti Otadžbini osim riječima?
Ljudi moraju razviti osjećaj patriotizma i odanosti svojoj zemlji. Građani ne bi trebali zaboraviti na praznike kao što su "Dan pobjede", "Dan branioca otadžbine" i druge nezaboravne datume. Moramo iskazati posebno poštovanje veteranima Velikog otadžbinskog rata i starijim ljudima uopšte. Ne treba zaboraviti ni spomenike kulture posvećene Drugom svjetskom ratu. Moramo uzeti primjer od ljudi koji su iskreno odani svojoj domovini. Shvate šta im znače zemlja, rodna polja, livade, šume...
Smatram da građani Rusije moraju radikalno promijeniti svoj odnos prema domovini, shvatiti koliko im je ona važna, početi je istinski poštovati, biti ponosni na nju i brinuti o njoj.
Kvitka Victoria
Danas ljudi često postavljaju pitanje: "Zašto živimo u tako strašnoj zemlji?" Ali niko ne razmišlja o tome zašto su se hiljade armija vekovima borile za tako „užasnu“ zemlju. Ovi ljudi nisu tražili za sebe, ti ljudi su učinili sve što su mogli za svoju Otadžbinu. Zaštitili su je, osigurali budućnost sebi, svojoj generaciji i generaciji svoje djece. Ako svako od nas da izvodljiv doprinos razvoju naše zemlje, život će postati bolji, ugodniji i mnogo zanimljiviji.
U potpunosti se slažem sa mišljenjem J. Kennedyja, pošto je cijeli svijet u našim rukama, ljudi su sami arbitri svojih sudbina. Ako svako od nas ima barem kap patriotizma, onda će naša zemlja moći da se podigne na novi nivo razvoja. Šta je patriotizam i kako to kultivisati u sebi?
Patriotizam je ljubav prema domovini i ispunjavanje dužnosti prema otadžbini. Neguje se i raste u svakom od nas. Roditelji, bake i djedovi su ti koji nam to usađuju od ranog djetinjstva. Svako može vjerovati u svoju zemlju, uzgajati drvo u svojoj duši zvano “patriotizam”.
Upečatljiv primjer osobe koja je nastojala da doprinese razvoju svoje zemlje je M.V. Lomonosov. I sam je postigao sve u životu, samostalno stekao ogromnu količinu znanja. Nije čekao da mu domovina pomogne, već je uzeo sudbinu u svoje ruke. Lomonosov ne samo da je dostigao visine, već je pomogao otadžbini da se razvije i postane bolja.
U zaključku želim da kažem da je svako od nas kovač svoje sreće, a kovač države je punopravno građansko društvo. Zapamtite ovo prije nego što kažete ili pomislite da vaša država nije sposobna ni za što!
Fayzulina Alina
Svaka osoba može učiniti nešto korisno za svoju domovinu, a time i poboljšati svoj život. Kenedi je rekao da čovek prvo mora da učini dobro za svoju zemlju. Ne mogu se u potpunosti složiti sa ovom izjavom. Jedna osoba malo toga može promijeniti. Za srećan život na teritoriji jedne zemlje neophodan je trud masa.
Ako se organizuju velike zajednice koje pokušavaju da pomognu domovini, onda će se možda poboljšati uslovi života. Ali, u svakom slučaju, čovjek mora dobrovoljno donijeti korist društvu i državi, od prisilnog prisiljavanja na to neće biti nikakve koristi.
Danas u našoj zemlji postoji veliki procenat ljudi koji pokušavaju da napuste njene granice. Ovi ljudi se nadaju boljem životu u drugoj državi, ali ne shvataju svi da neće nužno biti dobro na drugom mjestu. Nije ni čudo što je Griboedov napisao da je bolje tamo gde nismo.
Čovjek ne shvaća uvijek da je potreban zemlji u kojoj je rođen i živi. Dobrobit države zavisi od društva. Vjerujem da je to upravo ono što je J. Kennedy mislio svojim riječima. Svaki čovek, učinivši dobro delo za svoju zemlju, unapredi svoj život.
Altaraviciute Victoria
Ne može se ne složiti sa J. Kennedyjem, jer država ne može ispuniti sve što građani traže, pa i mi sami moramo učiniti nešto za dobrobit naše zemlje. U svakoj državi živi mnogo ljudi, a među njima uvijek ima onih koji se osjećaju obespravljeno i nezadovoljno i krive državu za to, a da ne pokušavaju nekako promijeniti svoju situaciju. Žaliti se na svoj život je uvijek lakše nego sami učiniti nešto. Mnogi ljudi jednostavno ne razmišljaju o tome da država nije u stanju da ispuni svakiželja stanovništva.
Dakle, potrebno je da država ima civilnog društva. Samo u prisustvu civilnog društva mogu se formirati udruženja koja osiguravaju javnu samoupravu i na taj način pomažu u rješavanju mnogih problema.
Demokratska država je pozvana da što više zadovolji interese i potrebe svojih građana. Međutim, u uslovima političkog pluralizma, ti interesi su toliko brojni da državni organi jednostavno nemaju informacije o svakom od njih. Zadatak institucija civilnog društva je da informišu državu o specifičnim interesima građana, ali i da pomognu da se što veći broj ovih interesa zadovolji. Dakle, svaki građanin je dužan da učestvuje u životu države kako bi sproveo ono što može pomoći državi u celini, povećati nivo blagostanja i blagostanja zemlje.
Rodionova Arina
Kennedyjeva fraza znači da ljudi sami moraju početi djelovati za dobro svoje zemlje. Većina ljudi jednostavno čeka akciju od države, da će odjednom sve biti u redu, ali u isto vrijeme ne žele baš ništa. Ako ljudi počnu djelovati zajedno za dobrobit svoje zemlje, moći će mnogo toga promijeniti i učiniti život onakvim kakav žele.
J. Kennedy pokušava da pokaže ljudima da sve zavisi od njih, da nije država ta koja kontroliše ljude, već obrnuto. Najvažnija stvar u odnosu čoveka prema državi je patriotizam. Ako ljudi vole svoju zemlju, moći će je postaviti na pravi put.
U potpunosti se slažem sa ovom konstatacijom, ona nam pokazuje da ako želite nešto da promijenite u svojoj zemlji, ne treba čekati, već sami početi djelovati. Mnogo je primjera u istoriji kako su ljudi mijenjali vlast u državi, pa tako i u našoj zemlji. Sve zavisi od svakog člana društva pojedinačno, a ne od mase. Ako nešto preduzmemo, dobićemo zemlju o kojoj sanjamo.
Yashnov Maxim
Ova konstatacija se odnosi na problem odnosa čovjeka i države. Ovaj problem je aktuelan i za našu državu danas, smatram ga jednom od glavnih nevolja Rusije.
Prema J. Kennedyju, građanin mora sam shvatiti šta može pružiti svojoj domovini i kako joj pomoći. I ne očekujte od države šta će učiniti da mu život bude dobar.
Verujem da je ova fraza veoma prikladna za Rusiju, jer ljudi koji nisu zadovoljni državom, predsednikom, obrazovnim sistemom, kvalitetom života i tako dalje traže samo nešto za sebe, a da ne razmišljaju šta mogu dati zauzvrat. Primjer su skupovi i demonstracije na kojima narod samo zahtijeva. Ali država i narod moraju da deluju zajedno...