Za manje od godinu dana, rusko-turski odnosi su se dva puta okrenuli za 180 stepeni. Da li se odnos običnih Turaka prema Rusima promenio kao rezultat ovih prevrtanja? Na šta uopšte povezuju Rusiju, kakvi stereotipi u tom pogledu postoje u turskom društvu? Lenta.ru se sa ovim pitanjima obratio turskim stručnjacima.
Hasan Selim Ozertem, direktor Centra za sigurnosne i energetske studije Organizacije za međunarodne strateške studije (USAK, Ankara), ekspert Valdai kluba:
U Turskoj je uobičajeno praviti razliku između odnosa između ljudi i između država. Turci su bili ljuti što je ruski avion narušio vazdušni prostor zemlje, ali to nije promijenilo njihov stav prema Rusima koji dolaze u Tursku. Koliko se može suditi, nikada nije bilo slučajeva ciljanog nasilja nad Rusima. Štaviše, u periodu pogoršanja odnosa, televizija nije raspirivala mržnju prema Rusima. Dakle, kriza koja je izbila 24. novembra prošle godine nije ostavila vidljive ožiljke.
Ali odnos prema Rusiji kao spoljnopolitičkom igraču se pogoršao. Ako je 2013. i 2015. nešto više od 10 posto Turaka smatralo Rusiju prijetnjom (prema istraživanju Univerziteta Kadir Has), onda je 2016. taj broj već iznosio 34,9 posto. Samo su Sjedinjene Američke Države percipirane od strane stanovnika Turske kao ozbiljnije prijetnje - 44,1 posto. Nakon normalizacije odnosa između zemalja, manje je vjerovatno da će se Rusija smatrati prijetnjom.
U turskom društvu Rusija se kao država tretira s poštovanjem i smatra se politički i vojno razvijenom silom. Međutim, mi takođe pažljivo pratimo učinak ruske privrede.
Ako pitate obične Turke ko i šta je za njih simbol Rusije i Rusa, dobićete sledeće odgovore: nesumnjivo Putin, gas i nafta (tim redom), nuklearno oružje, Moskva, Hram Vasilija Blaženog na Crvenom trgu sa svojim lukovičastim glavama, a ovih dana - turistima. I takođe – nemojte me pogrešno shvatiti – lepota ruskih žena.
Osim toga, Turci veoma poštuju rusku kulturu, posebno klasične autore kao što su Tolstoj, Dostojevski, Gorki i Puškin. Vjerujem da je Nazim Hikmet (turski pjesnik, prozaista, scenarista, dramaturg i javna ličnost - cca. "Tapes.ru") i njegov život u Rusiji dobro su poznati Turcima, posebno ljevičarima. Mislim da Turci ne poznaju moderne ruske pisce, kompozitore, pozorišne i filmske reditelje. Glavni razlozi za to su nedostatak odgovarajuće interakcije i jezička barijera.
Zbog nasljeđa prethodnih godina, neke grupe stanovništva se distanciraju od Rusije. Njena komunistička prošlost je problem, posebno za konzervativce i nacionaliste, ali to ne znači da se Rusija doživljava kao drugorazredna zemlja, naprotiv, uzima se u obzir i poštuje, iako smatraju da se mora biti oprezan u bilateralne odnose sa njom.
Štaviše, na Rusiju se gleda kao na zemlju koja je doprinijela industrijskoj modernizaciji Turske tokom republikanskog perioda i tokom Hladnog rata. Poznat je i njen doprinos Turskom ratu za nezavisnost. Međutim, Staljinovi zahtjevi za kontrolom tjesnaca i teritorijalni zahtjevi pretvorili su Rusiju u prijetnju.
Muškarci vole votku, a žene su lijepe - to su glavni stereotipi Turaka o Rusiji i Rusima. A simbol ruske moći i nepredvidivosti je, naravno, medvjed.
Yaşar Yakış, ministar vanjskih poslova Turske (2002–2003), stručnjak u Međunarodnom diskusionom klubu Valdai:
Rusi su interesantni Turcima u zavisnosti od nivoa odnosa između Rusije i Turske. Rusi su zanimljivi kada Rusija privlači pažnju na međunarodnoj sceni, bez obzira na stanje rusko-turskih odnosa. Ovo je generalno govoreći. Danas su Rusija i Rusi među četiri važne teme koje povremeno dolaze do izražaja u turskom javnom mnjenju. Odnosi sa Sjedinjenim Državama, odnosi sa Rusijom, proces pristupanja Evropskoj uniji, pitanje Kipra (misli se na pravni status Turske Republike Sjeverni Kipar, države koju priznaje samo Ankara - cca. "Tapes.ru") - to su važne teme za Turke, a redoslijed njihove važnosti varira ovisno o okolnostima. I nije bitno da li zvuče sa znakom plus ili minus.
Tursko društvo je svjesno da je Rusija raznolika, multinacionalna i multireligijska država. Turci znaju i za dominaciju ruskog jezika, da njime govore obrazovani ljudi u mnogim postsovjetskim zemljama - u centralnoj Aziji i na Kavkazu. Štaviše, ruski se tamo koristi i za komunikaciju unutar porodice.
Postoji vidljiva razlika između ideja elita i običnih ljudi o Rusiji i Rusima. Elite češće razmišljaju o Rusiji i ruskom narodu u širokoj istorijskoj perspektivi: o zajedničkoj imperijalnoj prošlosti Osmanlija i carske Rusije, o doprinosima carske i komunističke Rusije modernoj civilizaciji i tehnologiji, o odsustvu ili nefunkcionisanju demokratije, o rusko-turskim ratovima i tako dalje. Tursku rusku inteligenciju predstavljaju pisci poput Tolstoja, Dostojevskog, Puškina i Turgenjeva, te kompozitori kao što je Čajkovski. Ako pitate predstavnike biznisa o Rusiji, oni će se prije svega sjetiti ruske arhitekture i infrastrukture.
Obični Turci još uvijek negdje u glavi imaju informacije o brojnim rusko-turskim ratovima. S pozitivne strane, ideje o Rusima nastaju na osnovu direktnih kontakata među ljudima koji su započeli nakon sloma komunizma i širenja ekonomskih veza, nakon dolaska u Rusiju ogromnog broja turskih radnika, inženjera i drugih stručnjaka, desetina hiljade mešovitih brakova, milioni ruskih turista koji posećuju Tursku. Što se tiče simbola, ljudi na ulici Rusiju povezuju sa medvjedom, lutkama za gniježđenje i kavkaskim plesovima. Snagu Rusije za Turke izražava šef države, sada je to predsednik Putin.
Od kolapsa komunizma, pozitivne percepcije Rusa nadmašuju negativne. Takvi stereotipi uključuju međusobno poštovanje i razumijevanje. Istinsko gostoprimstvo s kojim postsovjetski Rusi dočekuju Turke koji dolaze u Rusiju je još jedan stereotip. Ruski turisti u Turskoj doživljavaju se mnogo pozitivnije od turista iz evropskih zemalja. Udubljujući se u istoriju, možemo se prisjetiti: turski ratni zarobljenici zarobljeni od ruske vojske 1917. godine govorili su da su se i ruske vlasti i narod prema njima ponašali pristojno, poštujući njihovo ljudsko dostojanstvo. Turski radnici se osjećaju više kao kod kuće u Rusiji nego u Evropi. Brakovi između Turaka i Rusa lakše se sklapaju nego brakovi između Turaka i Evropljana - možda zbog činjenice da su ruski supružnici više prilagođeni načinu na koji funkcioniše porodični život u Turskoj.
Jeste li ikada igrali u udruženju? Tada vam kažu koju riječ i bez oklijevanja morate navesti prvu asocijaciju koja vam je odmah proletjela kroz glavu. Psiholozi kažu da je to najefikasniji način da saznate svoj pravi stav prema određenoj temi, jer je za vas odgovorna podsvest koja ne zna da laže.
Na osnovu ove činjenice, diplomata Sergej Koricki, koji je nekoliko godina radio u Turskoj, odlučio je da sazna šta Turci misle o Rusiji i Rusima. Mjesec dana je fotografirao stanovnike Antalije i postavljao isto pitanje: “Koje su prve tri riječi, fraze, asocijacije koje vam padnu na pamet kada čujete za Rusiju?”
Među onima koje je Koritsky intervjuisao bili su konobari, nastavnici, umjetnici, turisti, policajci, poduzetnici i drugi. Mnogi od odgovora koji su se čuli bili su sasvim očekivani i vrlo stereotipni, a neki su bili zaista iznenađujući.
— Moskva. Veoma hladno. Turisti.— Da li turisti iz Rusije kupuju tepihe? - Skoro nikakve... - Da li želite da vam pošaljem fotografije e-poštom? — Nemam e-mail adresu. (Doğan Tudun, prodavac u prodavnici tepiha, 19 godina)
- Vodka. Beautiful girls. Bezvizni režim za Turke. — Jeste li ikada bili u Rusiji? - Ne, ali stvarno želim da idem. - Jesi li muzičar? — Muzika mi je hobi, uveče sviram u baru. I tako sam student, studiram na Fakultetu za menadžment Univerziteta Mediteran.(Mustafa Tumer, student, 26 godina)— Moskovski putevi imaju pet ili šest traka. Pavel Bure. Maria Sharapova.— Putevi u Moskvi su zaista široki, ali gužve ostaju... — Nažalost, to je tačno, ali je i dalje impresivno.(Umit Gokdas, teniski trener, 41 godina)— Književnost. Bogata priča. Pogodno.— Zašto cjenkanje? — Rusi vole da se cjenkaju. — Znate li nešto iz ruske književnosti? — Četiri puta sam čitao Beleške Dostojevskog iz podzemlja. (Bulent Isik, upravnik kafića na točkovima, 28 godina)— Snijeg(Došao sam u Antaliju iz Nemačke pre tri godine, od tada nisam video sneg, nedostaje mi). Veličanstvene istorijske građevine(Nikada nisam bio u Rusiji, ali znam). I ja to znam Ruski jezik je veoma težak. — Zašto ste iz Njemačke došli u Antaliju? - Sudbina, verovatno. — Jeste li zadovoljni? - Veoma. (Eda Su Sezer, konobarica u šanku)—Prijateljski ljudi. Demokratija. Pristojnost.— Kupuju li Rusi nešto od vas? — Da, imam mnogo kupaca iz Rusije.(Atilla Bakhčivan, vlasnik male radnje, 60 godina)— Moja djevojka. Vodka. Hladna klima.- Kakve veze tvoja devojka ima sa ovim? — Ona sama je iz Gruzije, ali govori ruski. — Radiš li negdje? — Ne još, krajem godine idem u žandarmeriju.(Yusuf Durmush)— Vodka. prelepe devojke...- Još? - (na ruskom) Ukrcajte se odmah.- ??? — Dugo sam radio na lokalnom aerodromu, ove riječi nikada neću zaboraviti.(Umit Chinar, 23 godine)— Lenjin. Staljingrad. Gorbačov.— Šta vam pada na pamet kada se setite Gorbačova? “Iz nekog razloga, njegov žig na glavi uvijek me je podsjećao na mapu ostrva Kipar.(Onder Felek, direktor restorana, 29 godina)— Zemlja koja nam je prijateljska. Sochi. Crvena armija.— Jeste li bili u Sočiju? — Ne, ali sam gledao ceremoniju otvaranja Olimpijskih igara 2014. Bilo je odlično. - Zašto Crvena armija? — Voleo bih da hor Crvene armije nastupa u Antaliji. Takođe želim da postavim pitanje: da li se u frizerskim salonima u Rusiji briju ravnom britvom? (Sedat Gundogdu, frizer)— Kazan. Siva boja. Voz.— Jeste li ikada bili u Kazanju? - Ne. - Zašto siva? - Osećam se tako. — Zašto voz? — Prije otprilike 30 godina gledao sam dokumentarac o Transsibirskoj željeznici na turskoj televiziji. Jos se sjecam. (Agyah Gargun, koordinator Harley-Davidson kluba Antalya, 47 godina)— Gostoprimstvo. Mafija. ruski turisti— bez njih bi naši hoteli i džepovi ostali prazni. — Jeste li putovali u Rusiju? — Dva puta sam živeo u Moskvi sa prijateljima, jako mi se dopalo. — Jeste li vidjeli tamo mafiju? - Ne.(Baki Kefes, taksista, 49 godina)— Samara. Putin. Leningrad.— Zašto Samara? — Moj sin je inženjer, neko vreme je radio u Samari. (Selcuk Sodim, 72 godine)— Prijateljski ljudi. Gostoprimstvo. Crveni trg, koji zaista želimo da vidimo.— Dolaze li Rusi u vaš restoran? — Da, Rusi često vole tursku kuhinju.(Muharrem i Sibel Iyioz, vlasnici restorana Beydagi)— Velika zemlja. Art. Sloboda.— Po vašem mišljenju, u Rusiji su ljudi u umetnosti slobodni u svom stvaralaštvu? — U Rusiji imam mnogo prijatelja - umetnika, vajara. Znam da se u svojoj kreativnosti osjećaju slobodnima. Dodaću odvojeno: ruski vajari su najbolji na svijetu. — Je li to tvoj portret pozadi? - Auto portret.(Savash Altai, umjetnik, 59 godina)— Bogata kultura. Sankt Peterburg. Zajedno sa SAD i UK vodeća svetska sila. (Ramazan Zerdali, radnik u restoranu, 25 godina)— Sibir. Borsch. Kijevski kotleti.— Od navedenih jela, šta najčešće kuvate u Turskoj? — Ponekad organizujemo „rusko veče“ u restoranu, a onda obavezno skuvamo piletinu Kijevu. (Erkan Ashci, 31 godina, Erdem Arici, 32 godine, kuvari)
Kao što vidite, Rusija i Rusi izazivaju vrlo različite asocijacije! Ali najvažnije je da su skoro svi pozitivni. A Ruskinje i naša ljubaznost, kao i uvek, su u TOP.
Slavenska kuhinja je nadaleko poznata u cijelom svijetu. Asortiman jela slavenske kuhinje je veoma raznolik, a njegova popularnost u Turskoj raste.
Slavenska kuhinja je originalna i jedinstvena. Nijedna druga zemlja na svijetu nema tako široku ponudu povrća, mesa, ribe i drugih hladnih predjela, prvih i drugih jela, slatkih jela i kulinarskih proizvoda.
Stanovnici Turske s velikim oprezom tretiraju sve novo, a naša kuhinja nije izuzetak. Turska, naša jela zadivljuju svojom neobičnošću, koja vrijedi samo okroshku ili, na primjer, boršč. Neobičan izgled naših jela alarmira Turke, ali kada ih probaju, oduševljeni su. Iako ne razumiju neka slavenska jela i čak ih smatraju čudnima.
Koja jela Turci vole, a koja turski prijatelji i rođaci ne bi trebali kuhati?
Supe i boršč
Nijedna druga nacionalna kuhinja ne nudi toliku raznolikost supa. Od davnina do danas sačuvana je bogata ponuda prvih jela i začinskih čorba (štiće, boršč, kiseli krastavci), te jele. Samo u slovenskoj kuhinji postoji više od 60 vrsta čorbe od kupusa. Narod Turske zaista voli naš boršč. Mnogi, nakon što su probali pravi boršč, traže restorane sa ruskom kuhinjom i tamo vode prijatelje i rođake.
Ali sa okroškom Turci nisu vodili ljubav. Povrće natopljeno kvasom izaziva veliku zbunjenost kod većine ljudi - zašto zaliti salatu? Oni takođe ne razumeju čorbu od kupusa, posebno tradicionalnu kiselu čorbu od kupusa.
Salate
Slavenske salate su posebna tema za razgovor, a predstavnici Turske koji su posjetili, na primjer, Rusiju, smatraju ih nevjerojatnim dostignućem nacionalne kuhinje. Turci vole mnoge salate. Na primjer, isti Olivier. U Turskoj se može posmatrati kao sastojak turske brze hrane, kao hladni aperitiv u restoranima itd. Turci Olivier nazivaju "ruskom" salatom. Izvana, pa čak i iznutra, sličan je originalu, ali ipak nije Olivier. Ali očito nisu zadovoljni vinaigretom. Ono što ih zbunjuje, prije svega, je njihov izgled. Ako ipak uspijete njime nahraniti turskog gosta, prvo što će on pitati je: “kuvano povrće?”, a onda se može zapitati zašto je tako sitno isjeckano. Mnogi stanovnici Turske također ne vole haringe ispod bunde. Ovo jelo, obavezno za prazničnu trpezu u Rusiji, gotovo je nemoguće nagovoriti Turčina da proba. Prije svega, zbog prisutnosti "sirove" ribe u njihovom razumijevanju.
Jele od mesa i svinjske masti
Turskoj naciji sama ideja želea od mesa izgleda veoma čudna. Gotovo je nemoguće objasniti zašto se juha s mesom posebno hladi do želeastog stanja. I nažalost, malo se ljudi usudi da probaju ovo jelo. Mislim da o svinjskoj masti uopšte ne vredi razgovarati. Na kraju krajeva, Turska je muslimanska zemlja i jednostavno im je grijeh jesti takvu životinju kao što je svinja. Svinju smatraju veoma prljavom životinjom.
Kiseli krastavci
Poznati kiseli krastavci i paradajz često izazivaju neobjašnjivo oduševljenje Turaka. U Turskoj su vrlo popularni i kiseli krastavci, gdje se zovu Turshu i najčešće su mješavine povrća u salamuri.
Julia Christodulova
Postavili smo nekoliko pitanja građanima Turske o tome ko je u pravu, a ko nije u incidentu sa ruskim bombarderom.
Tako su naši sagovornici odgovorili na sljedeća pitanja:
1) da li je turska vojska bila u pravu u odluci da obori avion SU-24?
4) kako biste opisali reakciju turskog društva na incident?
Evo odgovora koje smo dobili:
Khulya, 20 godina, student iz Samsuna:
1) Vjerujem da su turske vlasti bile u pravu. Jer Rusija je i ranije narušila turski vazdušni prostor.
Trenutno nema borbi protiv DAEŠ-a u regionu ( arapski. naziv ISIS – ur.), a akcije ruskih bombardera nisu imale smisla. Rusija je udružila snage sa Asadom iz istih razloga kao i obično - da bi dobila pristup toplim morima. Ali u Siriji nema terorističke prijetnje, tamo živi naš bratski narod, tako da je ovo vrlo osjetljiv trenutak za nas.
2) NATO ima međunarodni uticaj, a Turska je htela da obavesti NATO, pošto smo mi članica alijanse, a to utiče, između ostalog, na interese NATO-a. Turska želi podršku NATO-a.
3) Putinova izjava je zvučala veoma oštro, ali ovi problemi će biti rešeni. To su velike prljave igre, a narod ovde ništa ne odlučuje, mi smo samo bezlična masa, ne znamo mnogo.
4) Ovo je vrlo vruća vijest za nas. U Turskoj živi mnogo Rusa, a mnogo više Rusa dolazi ovdje kao turisti. Mi smo komšije i imamo dobre odnose. Mislim da se u društvu ništa neće promijeniti - i nadam se da će se politička pitanja rješavati diplomatskim putem.
Eylem, 18 godina, student, Istanbul:
1) Naravno, desila se strašna i tragična stvar, ali postoje neka pravila i uputstva kako postupiti u takvim situacijama. Moramo ih proučiti prije nego što osudimo bilo koju stranu. Ja lično ne podržavam nikakve vojne akcije - samo pokušavam da sagledam situaciju očima političara.
2) Naravno, ovo je normalna reakcija predsjednika. Uobičajeno za takve situacije.
3) Ne znam ništa o ovome, pa ne želim da odgovaram.
4) Tursko društvo je veoma diferencirano, međutim, generalno, mislim da niko ne smatra da su akcije turske vojske pogrešne.
B., advokat, 40 godina, Istanbul:
"Naša kopilad su oborila avion. Turska se ponaša kao idiot. Volio bih da Putin održi lekciju našem predsjedniku. SAD stoje iza ovoga. Treći svjetski rat se sprema."
Ekaterina Movsumova, izdavač
Sergej Koricki, koji je radio kao diplomata u Turskoj više od šest godina, zapitao se: šta Turci znaju i misle o Rusiji i Rusima? “Koje su prve tri riječi, fraze, asocijacije koje vam padnu na pamet kada čujete za Rusiju?” Među sagovornicima Koritskog su poduzetnici i konobari, taksisti i policajci, umjetnici, studenti i mnogi drugi. Odgovori koje je čuo bili su poznati i neočekivani i zanimljivi.
Moskva. Veoma hladno. Turisti. - Da li turisti iz Rusije kupuju tepihe? - Skoro nikakve... - Da li želite da vam pošaljem fotografije e-poštom? - Nemam email adresu. (Doğan Tudun, prodavac u prodavnici tepiha, 19 godina)
Aralov. Jesenjin. Mamaev kurgan. - Zašto Aralov? - Ovo je prvi ambasador Sovjetske Rusije u Ankari. Zajedno sa Frunzeom i Vorošilovom, igrao je važnu ulogu u istoriji Turske Republike. - Da li znate Jesenjinove pesme? - „Zbogom prijatelju, bez ruke, bez reči...“ Kada sam bio u Konstantinovu, video sam u muzeju autogram ove pesme. Bio sam veoma impresioniran. - Jeste li bili u Volgogradu? - Svakako. Bio sam i na Mamajevom Kurganu. Ovo je mjesto gdje je nastala svjetska historija. Ne smijemo zaboraviti okrutnost Hitlerovog fašizma i herojstvo ruskih vojnika. - Malo je neobično vidjeti svoj UAZ na ulicama Antalije sa natpisom „Guard“ na vratima. - Zaista volim ovaj auto. Imam i bijelu Volgu, zdravo iz 1970-ih, ali ne vozi, parkirana je u dvorištu hotela ispod palmi. (Aziz Dincher, direktor hotela)
Vodka. Beautiful girls. Bezvizni režim za Turke. -Jeste li ikada bili u Rusiji? - Ne, ali stvarno želim da idem. - Jesi li muzičar? - Muzika mi je hobi, uveče sviram u baru. I tako sam student, studiram na Fakultetu za menadžment Univerziteta Mediteran. (Mustafa Tumer, student, 26 godina)
Moskovski putevi imaju pet ili šest traka. Pavel Bure. Maria Sharapova. - Putevi u Moskvi su zaista široki, ali gužve ostaju... - Nažalost, to je tačno, ali je i dalje impresivno. (Umit Gokdas, teniski trener, 41 godina)
Književnost. Bogata priča. Pogodno. - Zašto cenjkati? - volim da se cjenkamo. - Znate li nešto iz ruske književnosti? - Četiri puta sam čitao Beleške Dostojevskog iz podzemlja. (Bulent Isik, upravnik kafića na točkovima, 28 godina)
Sneg (u Antaliju sam došao iz Nemačke pre tri godine, od tada nisam video sneg, nedostaje mi). Veličanstvene istorijske građevine (nikada nisam bio u Rusiji, ali znam). Takođe znam da je ruski veoma težak jezik. - Zašto ste iz Njemačke došli u Antalyu? - Sudbina, verovatno. - Jeste li zadovoljni? - Veoma. (Eda Su Sezer, konobarica u šanku)
Prijateljski ljudi. Demokratija. Pristojnost. - Da li Rusi nešto kupuju od vas? - Da, imam mnogo kupaca iz Rusije. (Atilla Bakhčivan, vlasnik male radnje, 60 godina)
Moja djevojka. Vodka. Hladna klima. - Kakve veze tvoja devojka ima sa tim? - Ona sama je iz Gruzije, ali govori ruski. - Radiš li negde? - Ne još, krajem godine idem u žandarmeriju. (Yusuf Durmush)
Vodka. Prelepe devojke... - Više? - (na ruskom) Ukrcaj odmah. - ??? - Dugo sam radio na lokalnom aerodromu, ove reči nikada neću zaboraviti. (Umit Chinar, 23 godine)
Lenjin. Staljingrad. Gorbačov. - Šta vam pada na pamet kada se setite Gorbačova? - Iz nekog razloga, njegov žig na glavi me je uvek podsećao na mapu ostrva Kipar. (Onder Felek, direktor restorana, 29 godina)
Nazim Hikmet*. Sankt Peterburg. Dostojevski. - Jeste li ikada bili u Sankt Peterburgu? - Da, ovaj grad je na mene ostavio veliki utisak. I općenito: tri riječi o Rusiji su vrlo malo. (Can Emiji, član plesne grupe “Vatra Anadolije”, 40 godina) * Nazym Hikmet je poznati turski pjesnik, posljednje godine života živio je i sahranjen u Moskvi.
Zemlja koja nam je prijateljska. Sochi. Crvena armija. - Jeste li bili u Sočiju? - Ne, ali sam gledao ceremoniju otvaranja Olimpijskih igara 2014. godine. Bilo je odlično. - Zašto Crvena armija? - Voleo bih da hor Crvene armije nastupa u Antaliji. Takođe želim da postavim pitanje: da li se u frizerskim salonima u Rusiji briju ravnom britvom? (Sedat Gundogdu, frizer)
Kazan. Siva boja. Voz. - Jeste li ikada bili u Kazanju? - Ne. - Zašto siva? - Osećam se tako. - Zašto voz? - Prije 30-ak godina gledao sam dokumentarac o Transsibirskoj željeznici na turskoj televiziji. Jos se sjecam. (Agyah Gargun, koordinator Harley-Davidson kluba Antalya, 47 godina)
Gostoprimstvo. Mafija. Ruski turisti - bez njih bi naši hoteli i džepovi ostali prazni. - Da li ste putovali u Rusiju? - Dva puta sam živeo u Moskvi sa prijateljima, jako mi se dopalo. - Jeste li vidjeli mafiju tamo? - Ne. (Baki Kefes, taksista, 49 godina)
Samara. Putin. Leningrad. - Zašto Samara? - Moj sin je inženjer, neko vreme je radio u Samari. (Selcuk Sodim, 72 godine)
"Dinamo Moskva". Odbojkašica Ekaterina Gamova. Srećni ljudi. - Šta mislite zašto su ruski muškarci srećni? - Zato što su Ruskinje lepe. (Atilla Turkyilmaz, bivši nastavnik fizičkog vaspitanja, u penziji)
Kars*. Prirodni gas. Kremlj Palace. - Zašto Kars? - Služio sam tamo. Kažu da je Kars veoma sličan drevnim ruskim gradovima. I danas ima mnogo toga što nas podsjeća na Rusiju. - Da li želite nešto da poželite ruskim kolegama? - Policiji u Rusiji, ali iu drugim zemljama, poželeo bih strpljenje. (Osman Baštug, policajac, 43 godine) *Kars je grad u severoistočnoj Turskoj, 1878–1917 bio je u sastavu Ruskog carstva.
Prijateljski ljudi. Gostoprimstvo. Crveni trg, koji zaista želimo da vidimo. - Dolaze li Rusi u vaš restoran? - Da, Rusi često vole tursku kuhinju. (Muharrem i Sibel Iyioz, vlasnici restorana Beydagi)
Moskva. Sankt Peterburg... - Treća reč? - (na ruskom) “Hajde!” (Buse Gundogan, član plesne grupe “Vatra Anadolije”)
Velika zemlja. Art. Sloboda. - Po vašem mišljenju, u Rusiji su ljudi u umetnosti slobodni u svom stvaralaštvu? - U Rusiji imam mnogo prijatelja - umetnika, vajara. Znam da se u svojoj kreativnosti osjećaju slobodnima. Dodaću odvojeno: ruski vajari su najbolji na svijetu. - Je li to tvoj portret pozadi? - Auto portret. (Savash Altai, umjetnik, 59 godina)
Rusi su naši prijatelji. Snijeg. Nuklearne energije. - Zašto ste nazvali nuklearnu energiju? - Rusi grade prvu nuklearnu elektranu u Turskoj. - Odakle si? - Iz Trabzona. (Ali Shahinkaya, menadžer kafića, 37 godina)
Bogata kultura. Sankt Peterburg. Uz SAD i Veliku Britaniju, vodeća sila u svijetu. (Ramazan Zerdali, radnik u restoranu, 25 godina)
Sibir. Borsch. Kijevski kotleti. - Od gore navedenih jela, šta najčešće kuvate u Turskoj? - Ponekad organizujemo "rusko veče" u restoranu, a onda obavezno skuvamo piletinu Kijevu. (Erkan Ashci, 31 godina, Erdem Arici, 32 godine, kuvari)
Naš dobar komšija. Velika civilizacija. Zemlja koju bih volio posjetiti. (Talat Aktash, kapetan pomorskog taksija, 44 godine)
