Bajka Aksakova "Skrlatni cvet" napisana je 1858. godine kao dodatak autobiografiji pisca "Detinjstvo Bagrova-unuka". Ovo je vrlo dirljiva i istovremeno poučna priča o stvarnim osjećajima.
Glavni likovi
lijepa djevojka- najmlađa ćerka trgovca, nežna, voljena i odana devojka velikog srca.
čudovište- očarani princ, brižan, pošten.
Ostali likovi
Trgovac- imućni trgovac, otac tri ćerke, čovek od reči.
Stare trgovačke kćeri- narcisoidne, sebične i zavidne devojke.
Jednog dana, "bogati trgovac, ugledna ličnost" odlučio je da ode u daleke zemlje svojim trgovačkim poslom. Više od svega na svijetu volio je svoje tri kćeri, a prije odlaska pitao je šta da im donese iz dalekih zemalja.
Najstarija ćerka je zamolila da joj donese „zlatnu krunu od poludragog kamenja“, srednja - veliko ogledalo „od orijentalnog, čvrstog, besprekornog kristala“, a mlađa ćerka, najomiljenija, zamolila je sveštenika da pokloni njen „grimizni cvijet, koji ne bi bio ljepši na svijetu“.
Trgovac je otišao na dalek put. Uspješno je trgovao "na stranim stranama preko mora", kupovao i mijenjao raznu robu. Pronašao je poklone i za svoje starije ćerke, a samo za mlađe nije mogao da nađe prelep cvet. Trgovac je pronašao „mnogo grimiznog cvijeća takve ljepote da se ne može reći u bajci niti pisati perom“, ali mu niko nije mogao obećati da nema drugog cvijeća ljepšeg od njih na cijelom bijelom.
Na putu kući, razbojnici su napali trgovački karavan. Trgovac je samo nekim čudom uspio pobjeći od zlikovaca u gustoj šumi. Dugo je lutao oko nje, sve dok nije došao do velike svetle čistine, na kojoj je stajala palata "sva u ognju, u srebru i zlatu i u poludragom kamenju".
Trgovac je ušao u široko dvorište, i divio se mermernom putu, živopisnim fontanama, "pozlaćenim ogradama". Obišao je gotovo cijeli dvorac, ali nikada nije sreo ni svoje gospodare ni sluge.
Trgovac je razmišljao da bi bilo lepo da se osveži, kada se pred njim odmah ukazala bogato ukrašena trpeza sa najluksuznijim jelima. Utaživši glad, trgovac je htio da se zahvali vlasniku na poslastici, ali nije vidio nikoga.
Nakon obilne večere, trgovac je poželio da legne da se odmori, a istog trenutka pred očima mu se pojavio "rezbareni krevet, od čistog zlata, na kristalnim nogama". U snu sam vidio kćerke svojih najmilijih: starije kćeri su bile sretne i zadovoljne životom, a samo najmlađa patila je za svećenikom.
Pošto se dobro odmorio, trgovac je odlučio da prošeta baštom. Divio se drveću sa sočnim plodovima, čudnim pticama i neobičnim cvijećem. Među njima je uočio grimizni cvijet, "koji nije ljepši na svijetu".
Ne razmišljajući dvaput, trgovac je ubrao ovaj cvijet, a iste sekunde „bljesnu munja i udari grom“, i pojavi se „čudovište, strašno i krzneno“. Vlasnik bašte bio je ogorčen što je gost bio tako nezahvalan. Taj cvijet je bio radost za čudovište, a trgovac ga je lišio jedine radosti u životu.
Uplašeni trgovac počeo je tražiti oprost - ubrao je cvijet ne svojom voljom, već zbog svoje voljene najmlađe kćeri. Čudovište je razmislilo o tome i odlučilo da pomiluje trgovca, ali samo u zamjenu za obećanje da će mu poslati "jednu od svojih kćeri, dobru, zgodnu". Obećao je da neće uvrediti svoju gošću i da će joj obezbediti najluksuzniji, najslobodniji život.
Trgovac je gorko zaplakao kad je čuo ove riječi, ali nije se ništa moglo učiniti. Čudovište mu je dalo tri dana i tri noći da provede sa svojim kćerima. Nakon što je jedan od njih dobrovoljno morao biti ovdje.
Trgovac je od čudovišta dobio magični prsten - "ko ga stavi na mali prst desne ruke, naći će se gdje hoće, u jednom trenutku". Stavio ga je na prst, i istog trenutka je bio kod kuće, a na kapiji su se pojavili njegovi karavani sa skupom robom. Trgovac je svojim kćerima ispričao svoju nesreću, ali su starci odbili da se žrtvuju zarad oca. I samo je najmlađa, najomiljenija, pristala da ode do čudovišta kako bi spasila oca od okrutne smrti. Stavila je magični prsten na prst i odmah se našla u palati.
Devojka je počela da šeta po palati i divnom vrtu, diveći se njegovim prekomorskim kuriozitetima. Odjednom su se na zidovima palate počele pojavljivati "vatrene riječi" - tako je čudovište počelo komunicirati sa dragim gostom, kako je ne bi slučajno uplašilo svojim izgledom.
Devojčica je dobro živela u palati - probala je najukusnije, najizvrsnije poslastice, isprobala najskuplje odeće, uživala u divnoj muzici i razgovarala sa gostoljubivim domaćinom. Nakon nekog vremena, potpuno puna povjerenja, trgovčeva kćerka je zamolila čudovište da se pojavi pred njom. U početku se uplašila njegovog užasnog izgleda, ali se brzo izborila sa strahom i sprijateljila se s njim.
Jednom je djevojka sanjala, "da joj otac nije dobro". Čudovište joj je dozvolilo da posjeti oca, ali pod jednim uslovom - da se vrati za tri dana, inače bi umrlo od strašne muke.
Ugledavši svoju voljenu kćer živu i zdravu, trgovac se odmah razveselio. Čuvši kako živi u palati čudovišta, starije sestre su joj zavidjele i nisu je htjele pustiti u dogovoreni čas. Potajno od svih pomjerili su kazaljke na satu unazad.
Loš predosjećaj počeo je mučiti lijepu djevojku. Jedva čekajući predviđeno vrijeme, stavila je magični prsten na prst i našla se u palati. Ali sve se u njemu promenilo - fontane nisu žuborile, ptice nisu pevale, a muzika se nije čula. S mukom je trgovčeva kći pronašla čudovište koje je beživotno ležalo u vrtu blizu grimiznog cvijeta. Pritrčala mu je i plačući rekla: “Ustani, probudi se, prijatelju moj srdačni, volim te kao željenog mladoženju!..”. U tom trenutku je udario grom, a devojčica je izgubila svest.
Probudila se u palati, pored oca i sestara. U blizini je stajao "mlad, zgodan rukom ispisan princ." Rekao je da ga je zla čarobnica naložila strašnom kletvom i da ga samo prava ljubav može uništiti. Trgovačka kćerka se zaljubila u njega ne zbog njegove ljepote i bogatstva, već zbog njegove "dobre duše", i tako uništila vještičinu čaroliju.
Trgovac je rado blagosiljao mlade, i "bez ikakvog odlaganja počeše praviti veselu gozbu i za svadbu, i stadoše živjeti i živjeti, praviti dobra."
Zaključak
Sergej Aksakov je svojim radom želio pokazati da nema prepreka za pravu ljubav, a čak je i najstrašnija čarolija nemoćna pred žarkim srcem ljubavi.
Nakon čitanja kratkog prepričavanja Grimizna cvijeta, preporučujemo čitanje priče u punoj verziji.
Test bajke
Provjerite pamćenje rezimea testom:
Retelling rating
Prosječna ocjena: 4.6. Ukupno primljenih ocjena: 70.
Čitalački dnevnik je vrlo važna i neophodna stvar koja će vam biti od neprocjenjive pomoći u učenju. Ako ga vodite pažljivo, ispravno i sa zadovoljstvom, tada se u svakom trenutku lako možete sjetiti šta je rečeno u određenom književnom djelu, koji su njegovi glavni događaji. Danas smo vam ponovo pripremili uzorak za čitalački dnevnik - sažetak i osvrt na čuvenu bajku S. T. Aksakova "Skrlatni cvijet".
- Puno ime autora dela: Sergej Timofejevič Aksakov;
- Naslov: "Scarlet Flower";
- Godina pisanja: 1858;
- Žanr: bajka.
Kratko prepričavanje (344 riječi) . U jednom dalekom kraljevstvu živio je plemeniti trgovac sa svoje tri kćeri. Junak je išao na poslovni put i odlučio je pitati šta će ponijeti svojim kćerima sa ovog putovanja. Najstariji je tražio krunu sa draguljima, srednji kristalno ogledalo, a najmlađa Nastenka grimizni cvijet. Roditelj je najviše voleo Nastju, pa je zahtev shvatio ozbiljno.
Trgovac je krenuo. Prva dva poklona mu nisu predstavljala poteškoće, ali treći nije mogao pronaći. Vraćajući se kući, junak postaje žrtva pljačke i bježi u šumu od pljačkaša. Igrom slučaja, trgovac je došao do palate ukrašene dragim kamenjem. Tamo se ispunjavaju sve njegove želje: večera se servira sama, krevet je postavljen. U snu otac vidi da starije kćeri ne tuguju za njim, već će se udati bez blagoslova. Samo Nastja čezne i čeka za njim.
Sljedećeg jutra, lutajući uličicama, otkrio je grimizni cvijet neviđene ljepote. Putnik ga je otkinuo i obradovao se što je našao posljednji dar. Odjednom se pred njim pojavilo pravo čudovište koje se naljutilo što je ukralo cvijet. U njemu je pisalo da će pogubiti lopova ako nijedna od njegovih kćeri ne dođe umjesto trgovca. Vlasnik dvorca je bio sam i želio je da nađe društvo, pa je obećao da neće dirati djevojku. Otac je odlučio da će on otići u smrt umjesto njih ako nijedna kćerka ne pristane na uslove čudovišta.
Čovjek se vratio kući i ispričao o tome svojoj porodici. Mlađa sestra je otišla do čudovišta da spasi oca.
Tako su počeli da žive zajedno, duša u dušu. U početku se čudovište plašilo da se pokaže Nastji, a onda je molila. U početku se djevojka zvijeri uplašila, a onda je prestala da primjećuje njegov deformitet. Jednog dana Nastenka je sanjala da se trgovac ne oseća dobro. Zamolila je čudovište da je pusti kući, a on joj je naredio da se vrati nakon 3 dana u određeno vrijeme, inače će umrijeti od čežnje.
Kod kuće je Nastja shvatila da su stariji ljubomorni na nju, ali nije osjetila nikakav trik, a lukave sestre odlučile su promijeniti sat kako bi zakasnila. Ali u dogovoreni sat, srce najmlađe kćeri nagovijestilo je da je vrijeme da se vrati u palatu. Nastenka je vidjela zvijer koja leži i ispričala mu o svojim osjećajima. Probudio se iz sna i pretvorio se u zgodnog princa, koji je bio opčinjen prije mnogo godina. Od sada su živeli zajedno i srećno!
Pregled (124 riječi). Pisac nas uči da izgled najčešće vara. Lijepa školjka često krije užasan karakter, dok ne najprijatnija osoba ima najbolje kvalitete.
Stoga je moja omiljena heroina Nastenka. Samo je ona bila dovoljno mudra da cijeni čudovište po zaslugama. Njeno ljubazno raspoloženje nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Uspjela je zavoljeti čudovište i pomoći mu da se vrati u svoj ljudski oblik.
Glavna ideja ovog rada je da ne treba suditi o ljudima po njihovom izgledu. Ovo je moje mišljenje: prema svakom čovjeku se treba odnositi s razumijevanjem, ljubaznošću i ljubavlju, jer će mu, možda, upravo taj stav pomoći da otkrije sve prave vrline svog karaktera.
Želim ponovo i iznova čitati Aksakovljevu bajku, kako ne bih zaboravio tako jednostavne istine. Ostavlja predivan utisak koji grije dušu nakon čitanja.
Zanimljivo? Sačuvajte ga na svom zidu!Bogati trgovac ide poslom u daleku kraljevinu, daleku državu. Prije odlaska pita svoje tri kćeri koje poklone da im donese. Najstariji je tražio zlatnu krunu, srednju od kristala, a najmlađi - najomiljeniji - grimizni cvijet, koji nije ljepši na cijelom svijetu.
Trgovac putuje u prekomorske zemlje, kupuje i prodaje robu. Pronašao je poklone za svoje starije kćeri, ali ih nije mogao pronaći za svoju mlađu. Vidi mnogo grimiznog cvijeća, ali niko ne može garantirati da na cijelom svijetu nema ljepšeg cvijeta.
Trgovac ide kući, a pljačkaši napadaju njegov karavan. Trgovac je napustio svoju robu i otrčao u gustu šumu. Trgovac luta šumom i odjednom ugleda palatu od srebra, zlata, poludragog kamenja. Ušao je unutra, i tamo je svuda bilo kraljevsko odlikovanje, ali nije bilo nikoga. Čim je trgovac pomislio na hranu, pred njim se pojavio sto očišćen i rastavljen. Trgovac želi da se zahvali vlasniku na hljebu i soli, ali nema nikoga.
Trgovac se odmorio, spavao i odlučio da prošeta baštom. A u toj bašti cveta prelepo cveće, ptice lete kao nikada do sada, pevaju se rajske pesme. Odjednom trgovac ugleda grimizni cvijet, neviđene ljepote. Trgovac je ubrao cvijet, istog trena sijevnula je munja, udario grom, i pred trgovcem se pojavila zvijer, a ne zvijer, čovjek ne čovjek, strašno i krzneno čudovište. Čudovište je urlalo na trgovca. Kako se zahvalio na gostoprimstvu, ubrao svoj grimizni cvijet, jedina radost u njegovom životu! Trgovac je pao na koljena, počeo je moliti za oproštaj, nije htio biti nezahvalan, htio je svojoj voljenoj kćeri donijeti poklon. Pustio je čudovište trgovca, ali pod uslovom da će trgovac umjesto sebe poslati jednu od njegovih kćeri. Djevojka će živjeti u časti i slobodi, a ako niko neće, neka se vrati. Čudovište je trgovcu dalo prsten: ko god ga stavi na mali prst desne ruke, začas će se naći gdje želi.
Trgovac je stavio prsten i našao se kod kuće, a karavani sa robom ušli su na kapije. Trgovac je svojim ćerkama pričao o čudovištu. Najstarije kćeri su odbile da pomognu ocu, samo je najmlađa, voljena, pristala. Uzela je grimizni cvijet, stavila prsten na mali prst i našla se u palati čudovišta.
Devojka šeta odajama palate, zelenim vrtom, ne može se iznenaditi divnom čudu. A na zidovima se pojavljuju vatreni natpisi - ovo čudovište tako razgovara s djevojkom.
I tako djevojka živi u palati, svaki dan isprobava novu odjeću, takvu da nema cijenu, svaki dan su poslastice odlične i zabava drugačija, a najčešće razgovara sa vlasnikom. Ispisuje vatrene natpise na zidu.
Djevojka je htela da čuje glas vlasnika. Počela ga je moliti, moliti ga da razgovara s njom. Čudovište se nije složilo, bojao se da uplaši djevojku svojim strašnim glasom, ali djevojka ga je preklinjala. Djevojčica se u početku uplašila strašnog, glasnog glasa, ali je slušala njegove nježne riječi, razumne govore i njeno srce je postalo lako. Tako pričaju po ceo dan.
Djevojka je htjela uskoro vidjeti svog gospodara. Dugo nije pristajao da pokaže čudovište, svi su se bojali da će se uplašiti njegovog odvratnog, ružnog. Ipak, devojka jeste. Ukazala joj se šumska zvijer. Kada ga je ljepotica ugledala, vrisnula je od straha srceparajućim glasom, onesvijestila se. Ali ona je savladala svoj strah i počeli su da provode vreme zajedno.
Djevojčica je sanjala da joj otac nije dobro. Pitala je čudovište za dozvolu da posjeti njen dom. Šumska zvijer ju je pustila kući, ali je upozorila da će, ako se ne vrati za tri dana i tri noći, umrijeti od smrtne muke, jer je voli više od sebe.
Djevojka se zaklela da će se vratiti za tri dana i tri noći, stavila zlatni prsten na mali prst i našla se u rodnoj kući. Njen otac se nije osjećao dobro, žudio je za voljenom kćerkom. Djevojka je ispričala kako je živjela u palati sa čudovištem, trgovac je bio oduševljen svojom kćerkom, a njene sestre su postale zavidne.
Došlo je vrijeme da se djevojka vrati čudovištu. Nagovori svoje sestre da ostanu, djevojka se ne predaje nagovorima, ne može izdati šumsku zvijer. Otac ju je hvalio za takve govore, a sestre su iz zavisti pomerile sve satove u kući za sat vremena unazad.
Došao je pravi čas, devojku boli srce, ona gleda na sat, a prerano je da se vrati. Nije izdržala, stavila je prsten na mali prst i našla se u palati čudovišta. Čudovište je ne susreće. Šeta po palati, zove vlasnika - nema odgovora. A u vrtu ptice ne pjevaju, a fontane ne kucaju. A na brežuljku, gdje raste grimizni cvijet, leži beživotna šumska zvijer. Dotrčala mu je djevojka, zagrlila njegovu ružnu, gadnu glavu i vrisnula srceparajućim glasom: „Ustani, probudi se, dragi prijatelju, volim te kao željenog mladoženju!“
Zemlja se zatresla, munje su sijevale, grom udario i djevojka se onesvijestila. Kada se probudila, vidi sebe u bijeloj mramornoj odaji na tronu, oko svoje pratnje na kolenima i svog oca i sestara. A pored nje sjedi princ, zgodan muškarac.
“Zaljubio si se u mene u obliku čudovišta, pa voli sada u obliku čovjeka. Zla čarobnica je bila ljuta na mog oca, moćnog kralja, kidnapovala me i pretvorila u čudovište. Proklela me da budem čudovište sve dok me devojka sa strašnom slikom ne zavoli. Ti si me jedini voleo, za moju dobru dušu, budi moja žena.
Svita se naklonila, a trgovac je dao blagoslov svoje kćeri za zakoniti brak.
"Skrlatni cvet" je bajka poznata od detinjstva, koju je napisao ruski pisac S. T. Aksakov. Prvi put je objavljen 1858. Neki istraživači autorovog rada skloni su vjerovanju da je radnja ovog djela posuđena iz bajke Madame de Beaumont "Ljepotica i zvijer". Sviđalo se to nekome ili ne, da sudi čitaocu. Ovaj članak donosi sažetak bajke "Skrlatni cvijet".
Uvod
U jednom kraljevstvu živio je bogati trgovac sa svoje tri kćeri. Najmlađu, Nastenku, volio je više od svih. Bila je veoma privržena svom ocu. I nekako ide na put po robu i kažnjava svoje ćerke da žive u miru i slozi dok njega nema. I za to obećava da će svakom od njih donijeti poklon, koji poželi za sebe. Najstarija kćerka je tražila od oca zlatnu krunu, srednja kristalno, čarobno ogledalo, a najmlađa grimizni cvijet, od kojih najljepšeg nema na cijelom svijetu. Ovim je naš uvod (sažetak) završen. Grimizni cvijet je bajka u kojoj dobro na kraju pobjeđuje zlo. Zle čarolije će se raspršiti i svi će biti nagrađeni u skladu sa svojim zaslugama. Ali više o tome kasnije. U međuvremenu, čitamo dalje rad (sažetak).
"Skrlatni cvijet". Aksakov S. T. Razvoj događaja
Dugo je trgovac putovao u daleke zemlje, obavljao trgovinu. Kupio je poklone za svoje starije kćerke. Ali ne razumije kakav grimizni cvijet Nastenki treba. Nema šta da se radi, vreme je da se vratimo kući. Ali na putu za domovinu, pljačkaši napadaju njegov karavan. Naš trgovac je ostao bez robe i bez prijatelja-pomagača. Dugo je lutao sam kroz šumu i video prelepu palatu. Otišao sam tamo, pogledao, sve je ukrašeno zlatom, srebrom i poludragim kamenjem. Čim je naš junak pomislio na hranu, pred njim se pojavio sto sa posuđem. Nakon što je jeo, trgovac je odlučio da prošeta predivnom baštom u blizini palate. Tu su rasle neobične biljke, sjedile na drveću i odjednom je primijetio grimizni cvijet, ljepši nego što je ikada vidio. Trgovac se oduševio i otkinuo ga. I u tom trenutku sve se okolo smrači, munje sijevaju, a pred njim se pojavi ogromno čupavo čudovište. Zaurlalo je, pitalo zašto je ubrao svoj grimizni cvijet. Trgovac je pao na koljena pred njim tražeći oproštaj i dozvolu da ovo čudo odnese svojoj najmlađoj kćerki Nastenki. Čudovište je pustilo trgovca kući, ali mu je obećalo da će se vratiti ovamo. A ako on sam ne dođe, mora poslati jednu od svojih kćeri. A da bi to učinio, zvijer mu je dala čarobni prsten, stavljajući ga, trgovac se odmah našao kod kuće. Ovo je opis susreta protagonista sa čudovištem (sažetak).
"Skrlatni cvijet". Aksakov S. T. Kulminacija
Najstarije ćerke su prihvatile poklone od oca, ali su odbile da ga spasu. Nastenka je to morala da uradi. Stavila je prsten na prst - i našla se u prekrasnoj palati. Ona šeta po njoj, ne može se iznenaditi takvom neviđenom ljepotom, tako bogatom dekoracijom. Na zidovima se pojavljuju vatreni natpisi. Ovo čudovište tako razgovara s njom. Nastenka je počela da živi i živi ovde. Da, ali ubrzo su joj nedostajali rođaci i počela je tražiti od vlasnika da ode kući. Čudovište ju je pustilo kući, ali je istovremeno upozorilo da će, ako se ne vrati za tri dana, umrijeti od čežnje za njom. Zaklela se da će sigurno doći u dogovoreno vrijeme. Nastenka je stavila prsten na prst - i našla se u očevoj kući. Ispričala je svom ocu i sestrama kako je živjela sa čudovištem u prekrasnoj palati. Ispričala im je koliko je bogatstva pohranjeno na ovom mjestu. Crna zavist je obuzela njene sestre. Pre sat vremena su preuredili kazaljke na svim satovima u kući. Vrijeme je da vratimo Nastenku u palatu. Što je bliži ovaj trenutak, srce je jače boli. Nije izdržala i stavila je prsten na prst. Da, prekasno je primijetila prevaru sestara. Vratila se čudovištu, ali ga nigdje nije bilo. Bašta je prazna, a palata prazna. Ona hoda, zove ga. A onda je djevojka vidjela da čudovište leži na brežuljku, a u njegovim rukama je grimizni cvijet. Nastenka je dojurila do njega, zagrlila ga. Tako je snaga djevojačke ljubavi i dobrote pobijedila zavist, strah i mračne čarolije. Ovo je najvažniji trenutak u priči (njen sažetak).
"Skrlatni cvijet". Aksakov S. T. Kraj bajke
Čim je Nastenka zagrlila čudovište, sijevnula je munja, zagrmio je grom. I ljepotica vidi da ispred nje više ne stoji strašna zvijer, već rumen momak. A prekomorski princ joj je rekao da je svojom ljubavlju razbila čaroliju zle čarobnice, koja ga je pretvorila u čudovište. I zamolio ju je da mu bude žena. Zajedno su se vratili kod Nastenkinog oca, koji je blagoslovio mlade da žive i žive zajedno i čine dobro.
Prije više od stotinu godina, S. T. Aksakov je napisao svoje djelo. Grimizni cvijet, čiji je sažetak dat u ovom članku, do danas je jedna od naših omiljenih bajki.
Aksakovljevu priču "Skrlatni cvijet" poštuju ne samo djeca, već i odrasli zbog lakog stila, živopisnih slika i, naravno, sretnog kraja. Mnoge generacije djece odrasle su na ovoj priči: djevojčice je vole zbog romantike, dječaci u njoj vide važnost časti i odanosti. Unatoč činjenici da je bajka stara već više od 150 godina, i dalje je zanimljiva i relevantna, a mnoge moderne priče temelje se na Grimiznom cvijetu.
Priča o Sergeju Timofejeviču je kratka. Može se pročitati za pola sata, iako sadrži mnoge važne ideje, skrivene simbole i moralna načela koje pobožni ljudi treba da imaju. Prema priči, bogati otac odlazi na put, a njegove tri kćeri traže da donesu neobične poklone iz dalekih zemalja. A ako starije kćeri traže skupi nakit od rijetkog kamenja, onda je najmlađa, Nastja, tražila samo grimizni cvijet, ali uz jedan uslov: mora biti najljepši od svih postojećih.
Sudbina je bacila mog oca u neobičan zamak, gdje su se događala čuda: nevidljivi vlasnik se obraćao gostu slovima na zidu, ali se nije pokazao. U bašti ovog dvorca starac je pronašao cvijet neviđene ljepote, koji je, naravno, ubrao za svoju voljenu kćer. Odmah se pojavilo čudovište strašnog izgleda i, pod strahom od smrti, iscijedilo obećanje od oca da će mu dati Nastenku. Otac i ćerka su bili časni ljudi i održali su obećanje. Nastja je otišla da živi sa čudovištem, a nesretni otac je ostao sa svojim starijim ćerkama. Uplašena djevojka je po dolasku shvatila da je i njen gospodar vrijedna osoba. Nije se pokazivao, već ju je samo razmazio svakojakim odjevnim kombinacijama, nakitom i slatkišima. Postepeno su počeli da komuniciraju, a onda ga je, ipak, Nastja nagovorila da se pojavi, jer je među njima nastala ljubav.
Nakon nekog vremena, Nastenka je zatražila da posjeti svoje rođake, obećavajući da će se vratiti u dogovoreno vrijeme. Ali njene izdajničke sestre promijenile su vrijeme na satu, Nastja je zakasnila i pronašla Zvijer mrtvu na čistini sa grimiznim cvijetom.
Jecajući nad voljenim, naglas je izgovorila riječi ljubavi, koje joj je prije toga bilo neugodno. Odjednom je zagrmio i djevojka je izgubila razum. Probudila se u palati u naručju zgodnog muškarca, koji je bio njen verenik, koji je dugo lutao pod maskom čudovišta zbog čarolije zle veštice.
Iz sažetka Grimiznog cvijeta jasno je da je priča zasnovana na klasičnoj priči o pravoj ljubavi koja savladava sve prepreke. Očeva ljubav prema kćerima izražava se u želji da ih obraduje rijetkim poklonima, za koje mora skupo platiti ne samo novcem, već i djelima. U prvom planu priče je ljubav Nastenke i čudovišta, koja neprimjetno dobija snagu i pokazuje se kao odlučujuća u prevladavanju stereotipa.
Istorija je stara koliko i svijet
Radnja "Skerletnog cvijeta" ima mnogo analoga u različitim kulturama svijeta: na primjer, "Princeza žaba", u kojoj je uloga čudovišta pripala ženi. “Priča o princu žabi” Josepha Knebela po zapletu je vrlo slična Aksakovovoj bajci, samo što je umjesto čudovišta zgodni princ zatočen u tijelu žabe, koju djevojka mora voljeti i poljubiti da bi čarolija da se iscrpi. Madame de Gallon de Villeneuve i njena La Belle et la Bête postale su prototip za čitav niz priča o ljepoti i čudovištu koje će kasnije zavoljeti svim srcem. U kineskoj narodnoj priči "Čarobna zmija" radnja je ista: otac bere zabranjeni cvijet, pojavljuje se strašno stvorenje i traži svoju kćer kao ženu kao odmazdu. Irska verzija je vrlo slična ruskoj "Princezi žaba", samo u koži gmizavaca - zgodnog muškarca.
Ko je napisao priču
Ovu priču svijet je prvi put vidio 1858. godine, godinu dana prije autorove smrti, kada je priča štampana kao dodatak njegovoj autobiografiji kako bi se detaljnije opisao svijet u kojem je proveo svoje djetinjstvo. Još jedna poznata Aksakovljeva kreacija je djetinjstvo Bagrova unuka, trilogija koju bi svi trebali pročitati.
Glavni lik djela
Iz sažetka "Skrletnog cvijeta" jasno je da se cijela radnja vrti oko djevojčice Nastje, koja nije samo najmlađe dijete u porodici, već i najomiljenija. Najvjerovatnije je takav odnos prema njoj bio posljedica njene iskrene ljubaznosti i nedostatka materijalnog prizvuka u odnosima i s ocem i sa budućim mužem.
Njena čista duša je u ružnom čudovištu videla suptilnu dušu i plemenito srce, a osećaj odgovornosti i krotkosti nije joj dozvolio da pobegne od čudovišta ili ga nekako isprovocira da otkaže obećanje njenog oca.
Muški arhetipovi u Aksakovovoj bajci
Postoje dva muška protagonista u Grimiznom cvijetu: otac i šumsko čudovište. Obojica su tipični likovi za priče ovog tipa.
Odgovoran otac je roditelj koji je spreman na sve zarad svoje djece, ali mu je pritom iznad svega osjećaj dužnosti i časti, pa mora žrtvovati kćer. Najvjerovatnije, iz unutarnjih iskustava, on se razboli dok njegova kćerka čami u zatočeništvu čudovišta. To sugerira da je on još uvijek dobar otac.
Šumsko čudovište je idealna slika koja pokazuje da glavna stvar u osobi nije vanjska ljepota, već unutrašnja. A ako postoji osoba koja se može zaljubiti u životinjski oblik, tada će dobiti sve dobrobiti, duhovne i materijalne.
Holivudski pandan
Ako analiziramo sažetak Grimizna cvijeta, odmah nam na pamet pada holivudski film Ljepotica i zvijer, koji je u različitim godinama ponovo sniman više od pet puta, kao i istoimeni Diznijev crtani film. Također treba napomenuti film Strašno lijepa iz 2011., koji je baziran na istoj radnji Ljepotice i zvijeri (ili autora Scarlet Flower?).
Sve su ove priče slične, ali se u nekim momentima bitno razlikuju od ruske bajke: naša junakinja je krotka i simpatična djevojka koja želi samo nesebičnu ljubav, a zapadnjačka je prilično svojeglava ponosna žena koja sanja o princu i bogatstvu. od detinjstva. Koliko su se moralni principi Zapada i Rusije pre samo 50 godina razlikovali i kako se sve promenilo u sadašnjosti...
Moral priče
Glavna ideja "grimiznog cvijeta" je važnost univerzalnih ljudskih vrijednosti: povjerenje, čast i hrabrost, zahvalnost i poštovanje, a negativne kvalitete - pohlepa, zavist i podlost - i dalje će biti poražene čistoćom misli i ljubavi.
Vrijedi napomenuti da nije uzalud da su želje sestara, odnosno očevi darovi, pažljivo oslikani u bajci: najstarija je tražila kraljevsku krunu, odnosno krunu: sanjala je svjetske moći. Srednji je tražio kristalnu toaletu - simbol svjetske prepoznatljivosti ljepote, a samo najmlađima je bio dovoljan grimizni cvijet kao simbol bezuvjetne ljubavi. Glavni junaci "Skerletnog cveta" još jednom dokazuju da dobre namere uvek pobeđuju prevaru.